Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-655/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Zlatane Bihar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Alenke Lešić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Račkog 6., OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Josip Jelić odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv 1. tuženika ĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice ŠG iz [adresa]., OIB [osobni identifikacijski broj], radi stečenog bez osnove, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj poslovni broj P-228/2020-8 od 12. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženika ĆG i 2. tuženice ŠG te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, Stalne službe u Novskoj poslovni broj P-228/2020-8 od 12. svibnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika ĆG i 2. tuženice ŠG za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je 1. tuženiku isplatiti tužitelju 295.369,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 16. srpnja 2020. do isplate (točka I. izreke), a 2. tuženici je naloženo isplatiti tužitelju 381.125,50 kn s kamatama od 16. srpnja 2020. do isplate (točka II. izreke). Ujedno je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 21.725,00 kn s kamatama od 12. svibnja 2022. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tuženici sadržajno zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, odluka USRH, 84/08, 96/08, odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - dalje ZPP) s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev i žaliteljima dosudi troškove parničnog postupka, a podredno da istu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuju troškove sudske pristojbe za žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud ne nalazi da bi ista bila obuhvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev za povrat iznosa koji su tuženicima isplaćeni na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Povrv-105/2011 od 12. ožujka 2013. koja je naknadno ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2878/2015 od 3. rujna 2019.

8. U ovom stupnju postupka nije sporno da je 1. tuženiku, na temelju presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Povrv-105/2011 od 12. ožujka 2013., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj: Gž-1192/2013 od 1. srpnja 2015., na ime troškova postupka isplaćen iznos od 295.369,50 kn, a da je 2. tuženici po istoj osnovi na ime troškova postupka isplaćen iznos od 381.125,50 kn. Među strankama nema spora ni da je, povodom revizije tužitelja, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2878/2015-4 od 3. rujna 2019., između ostalog, ukinuta i odluka o troškovima postupka sadržana u prethodno navedenim nižestupanjskim presudama, u kojem dijelu je predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

9. Sporno je i dalje pripada li tužitelju pravo na vraćanje iznosa koji su tuženici primili po osnovi naknadno ukinute sudske odluke s obzirom na činjenicu da su tuženici vlasništvo imovine stekli na temelju pravomoćne i ovršne sudske presude.

10. Bez obzira na to što su tuženici svoje potraživanje prema tužitelju naplatili na temelju pravomoćne i ovršne sudske presude, osnovano su i zakonito tuženici pobijanom presudom lišeni vlasništva te imovine nakon što je osnova po kojoj su spornu tražbinu primili otpala.

11. Osim što obveza vraćanja sporne tražbine proizlazi iz izričite odredbe članka 1111. stavak 3. u vezi stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO), ne može se smatrati da je predmetno lišavanje vlasništva nezakonito u smislu (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

12. Prije svega valja imati na umu da se sporno potraživanje odnosi na sporednu tražbinu (troškove postupka) koja je tuženicima u postupku iz kojeg je proizašla priznata kao posljedica odbijanja tužbenog zahtjeva tužitelja. Dakle, ne radi se o potraživanju koje ima osnovu u nekom pravnom odnosu između stranaka koji bi mogao postojati izvan i neovisno o osnovi koja je, uslijed ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, naknadno otpala.

12.1. Kada je osnova, po kojoj je sporna (akcesorna) tražbina naplaćena, ukinuta promašeno je pozivanje žalitelja na legitimna očekivanja da ta imovina predstavlja njihovo vlasništvo i da bi im nametanjem obveze vraćanja spornog duga bila povrijeđena temeljna ljudska prava.

12.2. Upravo suprotno, kada je pravomoćna odluka u odnosu na glavnu tražbinu ukinuta i postupak vraćen na ponovno suđenje, opravdano je opstojnosti lišena i odluka o troškovima postupka, koja je isključivo ovisna o uspjehu stranaka u sporu, pa lišavanjem pravomoćnosti osnove po kojoj je isplata izvršena nije prekršeno načelo pravne sigurnosti.

12.3. Iako žalbeni sud odluku o osnovanosti žalbe donosi prema stanju spisa u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, samo se podredno ističe kako je, prema sadržaju dostupnih podataka u E-spisu, u ponovljenom postupku pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja, pa su tuženici obvezani na plaćanje troškova postupka tužitelju. Iako su tuženici protiv presude drugostupanjskog suda podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije, isti je odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revd-388/2022 od 4. listopada 2022.

12.4. Sve navedeno upućuje na neosnovanost žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 1111. stavak 3. ZOO i zaključak o tome da je pobijanom odlukom postignuta pravična ravnoteža između javnog interesa i zaštite prava tuženika.

13. Budući da su tuženici rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2878/15 od 3. rujna 2019. zaprimili 3. lipnja 2020., od kada se isti mogu smatrati nepoštenim stjecateljima, tužitelju u svakom slučaju, na temelju odredbe članka 1115. ZOO, zatezne kamate na stečeno bez osnove pripadaju od 16. srpnja 2020., kako su iste tužbenim zahtjevom zatražene i pobijanom presudom dosuđene.

14. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi.

15. Budući da tuženici sa žalbom nisu uspjeli, odbijen je i njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).

Sisak, 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja