REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-3593/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Srebačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 13. siječnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Gorana Srebačića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 4. veljače 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1., čl. 2., čl. 4. i čl. 8. Ugovora o kreditu broj 600186 od 26. lipnja 2006. godine, solemniziran po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz Sesveta, Karlovačka ulica 2, dana 26. lipnja 2006. godine pod brojem OU-1079/2006 zaključenog između tužitelja DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9 kao pravnog prednika tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217, u dijelu u kojem je tužitelj bio obvezan pravnom predniku tuženika platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno s promjenama Odluke o kamatnim stopama prednika tuženika, a preko ugovorene kamatne stope na CHF od 5,10 % godišnje i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217 da tužitelju DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 306,66 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31.7.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 9 3
/
2 0 2
4 -7
natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku:
- na iznos od 8,35 EUR od dana 01.04.2008. godine, pa do isplate,
- na iznos od 9,64 EUR od dana 01.05.2008. godine, pa do isplate,
- na iznos od 7,85 EUR od dana 01.06.2008. godine, pa do isplate,
- na iznos od 6,28 EUR od dana 01.07.2008. godine, pa do isplate,
- na iznos od 7,60 EUR od dana 01.08.2008. godine, pa do isplate,
- na iznos od 7,53 EUR od dana 01.09.2008. godine, pa do isplate,
- na iznos od 7,54 EUR od dana 01.10.2008. godine, pa do isplate,
- na iznos od 11,31 EUR od dana 01.11.2008. godine, pa do isplate,
- na iznos od 4,52 EUR od dana 01.12.2008. godine, pa do isplate,
- na iznos od 14,30 EUR od dana 01.01.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 12,52 EUR od dana 01.02.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 12,39 EUR od dana 01.03.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 10,44 EUR od dana 01.04.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 13,51 EUR od dana 01.05.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 9,95 EUR od dana 01.06.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 11,17 EUR od dana 01.07.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 11,05 EUR od dana 01.08.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 10,99 EUR od dana 01.09.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 15,29 EUR od dana 01.10.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 16,51 EUR od dana 01.11.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 13,34 EUR od dana 01.12.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 16,36 EUR od dana 01.01.2010. godine, pa do isplate,
- na iznos od 13,20 EUR od dana 01.02.2010. godine, pa do isplate,
- na iznos od 14,40 EUR od dana 01.03.2010. godine, pa do isplate,
- na iznos od 14,44 EUR od dana 01.04.2010. godine, pa do isplate,
- na iznos od 16,98 EUR od dana 01.05.2010. godine, pa do isplate i
- na iznos od 9,20 EUR od dana 27.05.2010. godine, pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB:87939104217 da tužitelju DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati iznos od 837,18 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se do 31.7.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 9 3
/
2 0 2
4 -7
polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku:
- na iznos od 9,72 EUR od dana 01.11.2008. godine, pa do isplate,
- na iznos od 1,23 EUR od dana 01.12.2008. godine, pa do isplate,
- na iznos od 10,93 EUR od dana 01.01.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 12,58 EUR od dana 01.02.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 13,41 EUR od dana 01.03.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 11,43 EUR od dana 01.04.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 11,15 EUR od dana 01.05.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 8,05 EUR od dana 01.06.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 5,33 EUR od dana 01.07.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 6,28 EUR od dana 01.08.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 8,30 EUR od dana 01.09.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 7,15 EUR od dana 01.10.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 6,03 EUR od dana 01.11.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 8,60 EUR od dana 01.12.2009. godine, pa do isplate,
- na iznos od 11,04 EUR od dana 01.01.2010. godine, pa do isplate,
- na iznos od 13,61 EUR od dana 01.02.2010. godine, pa do isplate,
- na iznos od 12,94 EUR od dana 01.03.2010. godine, pa do isplate,
- na iznos od 17,27 EUR od dana 01.04.2010. godine, pa do isplate,
- na iznos od 16,15 EUR od dana 01.05.2010. godine, pa do isplate,
- na iznos od 645,98 EUR od dana 27.05.2010. godine, pa do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 4. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi od dana 29.5.2023. tužitelj navodi da je sa prednikom tuženika Volksbank d.d. dana 26.6.2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 600186, solemniziran po javnom bilježniku Ignacu Vugeru iz Sesveta pod brojem OU-1079/2006. Ugovorom o kreditu tuženik kreditor je tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost iznosa od 20.472,00 švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (HNB) za devize važećem na dan isplate (čl. 1.). Rok otplate kredita iznosi 84 mjeseci, a otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća. U članku 2.1. Ugovora o kreditu ugovorena je početna kamatna stopa od 5,10%, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. U čl. 4. i čl. 8. Ugovora ugovorena je za korisnika kredita obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u CHF, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća.
Tužitelj se sukladno čl. 502 c Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 9 3
/
2 0 2
4 -7
70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a) poziva na pravna utvrđenja iz presude donesene u sudskom postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Trgovački sud je dana 4.7.2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao jedna od banaka) u razdoblju od 1. 1.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03) u razdoblju do 6.8.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. 8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, u daljnjem tekstu: ZZP-a) i to člancima 96. i 97. ZZP-a te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO-a). Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13- 4 od 13.6.2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 9.4.2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Nadalje, u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13-4 od dana 13.6.2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt-249/14-2 od dana 9.4.2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je dana 14.6.2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od dana 4. 7.2013., dok je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom broj Rev-2221/2018-11 od 3.9.2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.
Kako je navedenim pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu kao i ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu to je tuženik sukladno odredbama čl. 323. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio na temelju ništetnih odredbi Ugovora. Od sklapanja predmetnog Ugovora prednik tuženika je jednostranom i
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 9 3
/
2 0 2
4 -7
samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu u odnosu na prvotno ugovorenu kamatnu stopu od 5,10 % godišnje. Kako je utvrđeno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, to je otpala osnova temeljem koje je tuženik izračunavao visinu mjesečne obveze tužitelju i, u skladu s rastom kamatne stope, povećavao mjesečni iznos anuiteta. Na taj je način tužitelj od ožujka 2008. do lipnja 2010., kada je kredit otplaćen u cijelosti, preplatio tuženiku ukupni iznos od 306,66 EUR / 2.310,52 kn. S obzirom da je utvrđeno da je i ugovorna odredba o valuti uz koju je vezana glavnica CHF ništetna i nepoštena, to je tužitelj plaćao veći iznos od onoga koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita. Na taj je način tužitelj u razdoblju od listopada 2008. do lipnja 2010., preplatio tuženiku ukupni iznos od 837,18 EUR / 6.307,73 kn.
Tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnima odredbe čl. 1., čl. 2., čl. 4. i čl. 8. Ugovora o kreditu broj 600186 u dijelu u kojem je tužitelj bio obvezan pravnom predniku tuženika platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno s promjenama Odluke o kamatnim stopama prednika tuženika, a preko ugovorene kamatne stope na CHF od 5,10 % godišnje i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. od tuženika potražuje isplatu preplaćenih anuiteta po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 306,66 EUR i valutnoj klauzuli u CHF u ukupnom iznosu od 837,18 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog anuiteta pa do isplate, kao i naknadu parničnog troška, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.
Tužitelj uz tužbu kao dokaze prilaže preslike Ugovora o kreditu broj 600186 (list 9 - 14 spisa), otplatne tablice po kreditu (list 17 - 21 spisa) i prometne kartice po kreditu (list 22 - 27 spisa).
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je sa tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj 600186 niti visinu tužbenog zahtjeva. Osporava osnov tužbenog zahtjeva i tužiteljev status potrošača. Ističe prigovor zastare potraživanja. Ukoliko bi se postupak kvalificirao kao postupak radi naknade štete primjenjuje se zastarni rok iz čl. 230 ZOO- a (3 godine). Ukoliko bi se postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta primjenjiv bi bio zastarni rok iz čl. 226 ZOO-a (3 godine). Ukoliko bi se radilo o stjecanju bez osnove, zastarni rok je 5 godina od dana sklapanja ništetnog pravnog posla. Smatra da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet već da tek treba izvesti dokazivanje jesu li i na koji način utvrđenja iz iste primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Odredbe Ugovora o promjenjivosti kamatne stope su jasne, uočljive i lako razumljive, o promjenjivosti kamatne stope se prethodno i pregovaralo te su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika. Tužitelj je u svakom trenutku bila slobodan odabrati neki drugi model kredita od onih koji su u to vrijeme bili dostupni na tržištu. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule ukazuje da je tužitelj i prije sklapanja ugovora kao savjesna ugovorna strana bio dužan sam se informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati za njegova prava i obveze iz ugovora. Nema govora da bi se radilo o neravnoteži između ugovornih strana niti nepoštenom postupanju tuženika u ugovornom odnosu njega i tužitelja koji i nije dokazao da je u konkretnom slučaju tuženik u odnosu na njega postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak. 3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U bitnome ističe da je tuženik u postupku Potrošač isticao iste razloge koje ističe i u ovom odgovoru na tužbu,
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 9 3
/
2 0 2
4 -7
a o kojima je pravomoćno odlučeno. Poziva se na presudu Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2221/18 od dana 3.9.2019., a u odnosu na istaknuti prigovor zastare presudu Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-2245/17 od dana 20.3.2018.
4. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije te saslušanjem tužitelja DZ. Cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP-a, sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan. 5. Rješenjem poslovni broj P-4355/2023-7 od dana 12.6.2024. sud je utvrdio prekid postupka u odnosu na tuženika Nova hrvatska banka d.d. te riješio da se postupak nastavlja u odnosu na novog tuženika Hrvatska poštanska banka d.d.
6. Nesporno je da su tužitelj i prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj 600186, namjenski, za kupnju vozila, u iznosu od 20.472,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, na rok otplate 84 mjeseci, plativo u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 290,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća, uz početnu kamatnu stopu od 5,10 % godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Tužitelj je kredit otplatio. Nesporna je visina tužbenog zahtjeva, tj. iznosa preplaćenih anuiteta s osnove promjene kamatne stope u iznosu od 306,66 EUR i valutne klauzule u CHF u iznosu od 837,18 EUR.
7. Sporno je ima li tužitelj status potrošača, jesu li mu prilikom ugovaranja predmetnog kredita od strane djelatnika tuženika pojašnjeni parametri temeljem kojih tuženik mijenja visinu kamatne stope kao i svi rizici koji se tiču ugovaranja kredita u valuti CHF te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom Odlukom o kamatama i naknadama kreditora i odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica CHF neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje mu je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF i početno ugovorenu visinu kamatne stope. Sporno je i mogu li se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora Potrošač, tijek zakonske zatezne kamate te je li nastupila zastara utuženih potraživanja tužitelja.
8. Na okolnost postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja DZ koji u svom iskazu danom na glavnoj raspravi održanoj dana 13.1.2025. ističe da je kod tuženika podigao kredit radi kupnje novog auta. Automobil je pronašao u Auto kući Zubak. Tamo su mu ponudili da podigne kredit kod tuženika sa kojim su bili u nekom parterskom odnosu. Ponuđeni kredit je bio u valuti CHF, druge valute mu nisu niti nudili. Zapravo, nisu mu nudili niti druge kredite, sve je bilo po principu uzmi ili ostavi. Njemu je bila bitna rata kredita, da bude siguran da je može otplaćivati. Prema početnim otplatnom planu je to i mogao. Nije mogao predvidjeti da će kamatna stopa toliko rasti niti da će se valuta tako mijenjati. Da je to mogao ili da su ga u banci na to upozorili ne bi podigao kredit. U banku je išao na potpis ugovora, sve je bilo unaprijed pripremljeno. Nisu mu posebno pojašnjavati ugovorne odredbe. Priznaje da to nije niti to tražio jer je mislio da mu je to sve jasno i da može vjerovati banci.
9. Na temelju iskaza tužitelja i odredbe čl.3 predmetnog Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da je namjena kredita kupnja vozila sud sa sigurnošću utvrđuje da tužitelj ima status potrošača tj. da je kao fizička osoba sklopio pravni posao sa tuženikom i da djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 9 3
/
2 0 2
4 -7 djelatnosti, sve sukladno čl. 3 st. 1 ZZP-a (NN 96/2003). Dakle, tužitelj ispunjava oba kumulativno postavljena uvjeta: 1. radi se o fizičkoj osobi i 2. sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe. Utvrđeno je da je tužitelju u banci na potpis dan unaprijed pripremljen ugovor i da ga tuženik ni na koji način nije upozorio na mogućnost promjene tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača niti mu je objasnio što utječe na njegovu odluku o promjeni kamatne stope, a iz dostupnih informacija dobivenih od prodajnog predstavnika koji ga je uputio na tuženika koji mu je ponudio isključivo ugovor u valuti CHF, tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, a tuženik jednostrano mijenja kamatnu stopu temeljem svoje odluke niti je mogao informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
10. Tuženik, na kojem je teret dokaza, nije u konkretnom slučaj dokazao da je tužitelj kao potrošač mogao utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi definiranih od strane tuženika kao trgovca slijedom čega sud u potpunosti prihvaća kao istiniti dio iskaza u kojem tužitelj navodi da je ugovor bio unaprijed pripremljen i da je sve bilo po principu uzmi ili ostavi. S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom oko jednostrano promjenjive kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora kao niti valutne klauzule niti mu je tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasnio sporne odredbe ugovora kako bi tužitelj mogao predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, to su u pitanju ništetne ugovorne odredbe koje su dovela do znatne neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja. Dužnost tuženika je bila da potrošaču, ovdje tužitelju, u skladu s odredbama o potrošačkom kreditiranju sadržanim u Zakonu o zaštiti potrošača, detaljno objasni sve okolnosti vezane za kredit, kamatu, tečaj, valutu i da mu pruži kvalitetnu informaciju kako bi se odlučio na pravni posao s tuženikom. U protivnom, kao što se i dogodilo, tužitelj je došao u pravnu poziciju da ima pravo na punu naknadu svih iznosa isplaćenih od trenutka sklapanja ugovora temeljem ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF u visini koja tuženiku nije sporna.
11. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske (VSRH) je presudom i rješenjem poslovni broj Revt 249/14-2 od dana 9.4.2015. VSRH odbio revizije tuženih banaka iz postupka "Potrošač" (tužitelj u tom postupku Potrošač-Hrvatski savez za zaštitu potrošača) koje su pobijale drugostupanjsku presudu poslovni broj Pž-7129/13 u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda poslovni broj P-1401/12 kojim je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tih banaka ocjenjeno nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. VSRH polazi od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 9 3
/
2 0 2
4 -7
stopi bile jasne i uočljive, međutim nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapanih s potrošačima u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu su bile nepoštene slijedom čega su temeljem čl. 87 ZZP/03 i čl. 102 ZZP/07 te odredbe ništetne. U odnosu na navedene sudske odluke valja navesti da je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U- III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13.12.2016. Ustavni sud RH djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja te je ukinuo odluku VSRH poslovni broj Revt-249/2014-2 od 9.4.2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13.6.2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo". VSRH je rješenjem poslovni broj Revt -575/16-5 od 3.10.2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013- 4 od 13.6.2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su tužene pod 1) do 7) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF. Visoki trgovački sud RH je donio novu presudu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od dana 14.6.2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4.7.2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, Visoki trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. Konačno, VSRH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev-2221/2018-11 od 3.9.2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz odredbe čl. 106. st. 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a.
12. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakona utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštene posebnim zakonom izrijekom predviđenom i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava), protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 9 3
/
2 0 2
4 -7
postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13. Navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz odredbe čl. 502.a st. 1. ZPP.
14. Istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-2245/17-2 od dana 20.3.2018. zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 29.5.2023. to je razvidno da nije istekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a za preplaćene iznose s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao niti s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je zastarni rok počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14.6.2018.
15. Odluka o zakonskim zateznim kamatama se temelji na čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da su ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ništetne.
16. Odluka o trošku se temelji na čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7 t. 1), podneska od 29.11.2023. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8.t.4), podneska od 12.12.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8 t.1), zastupanja na ročištima održanim 12.6.2024. i 13.1.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1) te pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 t.3.). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25% PDV- a od 237,50 EUR trošak tužitelja iznosi 1.187,50 EUR, zajedno sa zateznom kamatom određenom po čl. 29 st. 2 ZOO-a, tekućom od dana 4.2.2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.
U Zagrebu 4. veljače 2025.
Sutkinja
Ivana Markotić
1 0
P o s
l
o
v
n i b r
o
j
: P -
5 9 3
/
2 0 2
4 -7
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
Pun. tužitelja
Tuženiku
