REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-1485/2023-18

[adresa] T 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Adria Polymers d.o.o. (OIB: 80262277083), Omišalj, Poje 1, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mandarić & Einwalter j.t.d., u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 19, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske), OIB: 59951999361, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora, Zagreb, Radnička cesta 80, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. Hrvatskih voda (OIB: 28921383001), Vodnogospodarskog odjela za slivove Sjevernog Jadrana, Rijeka, Đure Šporera 3 i 2. Republike Hrvatske zastupane putem Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, radi vanjske granice uređenog inundacijskog područja, 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se odluka Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora, KLASA: UP/I-325-01/23-04/10, URBROJ: 517-09-1-1-23-2 od 12. lipnja 2023. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 750,00 eura (slovima: sedamsto i pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora , dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Odlukom Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave vodnog gospodarstva i zaštite mora KLASA: UP/I-325-01/23-04/10, URBROJ: 517-09-1-1-23- 2 od 12. lipnja 2023. pod toč. I. izreke utvrđeno je da je određena vanjska granica uređenog inundacijskog područja uz lijevu i desnu obalu kanala Dobrovica na području k. o. [katastarska općina] kako slijedi: vanjska granica inundacijskog područja je linija definirana lomnim točkama od 52 do 114 i obuhvaća područje kanala Dobrovica. Pod toč. II. izreke utvrđeno je da sve zemljišne čestice u k. o. [katastarska općina], koje se nalaze između korita vode i vanjske granice inundacijskog područja u cijelosti ili u dijelovima svojih površina, prema popisu, imaju karakter vodnog dobra. Pod toč. III. utvrđeno je da su sastavni dio Odluke, od strane Ministarstva, pregledna karta s ucrtanom granicom inundacijskog područja iz toč. I. izreke, popis svih točaka s pripadajućim koordinatama te popis katastarskih čestica zahvaćenih granicom vodnog dobra te je pod toč. IV. utvrđeno da je Odluka izvršna u upravnom postupku danom dostave stranci.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedene odluke pravodobno podnio tužbu ovom sudu. U istoj navodi kako odluku osporava iz sljedećih razloga: zadiranje nadležnih tijela u privatno vlasništvo je prekomjerno i protivno interesu tužitelja; osporavana odluka narušava pravo stranke na sudjelovanje u postupku; Hrvatske vode su postupile protivno načelu dobre vjere te zbog toga što osporavana odluka nije obrazložena. Pojašnjavajući prekomjernost zadiranja nadležnih tijela u privatno vlasništvo i protivno pravnom interesu tužitelja u tužbi ističe kako u osporavanoj oduci tuženik na prijedlog Hrvatskih voda određuje vanjsku granicu uređenog inundacijskog područja uz lijevu i desnu obalu kanala Dobrovica na području k. o. [katastarska općina]. Prema osporavanoj odluci, inundacijsko područje zahvaća u cijelosti zemljišnu česticu broj 14100 upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] i djelomično zemljišnu česticu broj 14101 upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] sve u k. o. [katastarska općina]. Proglašenjem inundacijskog područja nad predmetnim nekretninama, opseg prava vlasništva značajno se sužuje s obzirom da važeći Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 66/19, 84/21 i 47/23, dalje: Zakon o vodama) propisuje mnoga ograničenja ostvarivanju prava vlasništva unutar uređenog inundacijskog područja. Štoviše, da navedeni novoodređeni status ne utječe na predmetne nekretnine, kako bi to eventualno mogle zaključiti Hrvatske vode ili tuženik, tada njegovo proglašenje ne bi bilo ni potrebno. Općepoznata je činjenica da se predmetne nekretnine nalaze unutar petrokemijskog kompleksa Dina Petrokemija koji je u vlasništvu Stečajne mase iza Dina-Petrokemija d.d. proizvodnja, terminali i servisi u stečaju i njezinih slijednika, dok je u korist tužitelja i u korist njegovih pravnih prednika upisana pravovaljana hipoteka na predmetnim nekretninama. Navedena hipoteka je zaštićena temeljem povjerenja u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga pa predmetni postupak ne može utjecati na tako zasnovanu hipoteku. Bez mogućnosti (neograničenog) korištenja predmetnih nekretnina cjelokupni industrijski kompleks Dina Petrokemija gubi na vrijednosti i time se značajno umanjuje imovina tužitelja, a sve to bez ikakve naknade. Nadalje, pri donošenju osporavane odluke, nije se vodilo računa o tome kolika je zapravo širina pojasa zemljišta potrebna za redovito održavanje kanala te umjesto da se ono ograniči na dio čestice, cjelokupna se čestica proglasila inundacijskim područjem bez da je to poduprto ikakvim obrazloženjem. Nadalje, vezano za sudjelovanje u postupku tužitelj ističe kao je umjesto kvalitetnog dijaloga i barem načelnog uvažavanja očitovanja o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima koje je u postupku ponudio tužitelj, tuženik po prijedlogu Hrvatskih voda odlučio usvojiti odluku o kojoj se uopće nije raspravljalo tijekom postupka pa se ni tužitelj nije mogao očitovati na određivanje statusa inundacijskog područja, njegovu veličinu, opseg i položaj. Tako tužitelj nije bio u mogućnost razmotriti ni očitovati se na karte koje su priložene odluci, izrađene od strane ovlaštenog geodeta, a koje određuju veličinu, opseg i položaj inundacijskog područja. Tužitelj je tek primitkom osporavane odluke prvi puta upoznat s idejom inundacijskog područja na predmetnim nekretninama i veličinom zemljišta koje ono obuhvaća. Još jedan primjer neuvažavanja tužitelja kao stranke u postupku vidljiv je u opetovanom odbijanju mirnog rješavanja spora od strane Hrvatskih voda, istovremeno prebacujući odgovornost na tužitelja i pogrešno navodeći da tužitelj nije otvoren mirnom rješavanju spora. Vezano za izneseno tužitelj ukazuje na postupanje Hrvatskih voda protivno načelu dobre vjere. Zaključno, ukazujući na nedostatak obrazloženja tužitelj ističe kako Hrvatske vode ni tuženik ne daju nikakvo obrazloženje odluci koju su arbitrarno predložili i usvojili. Odluka se tek kratko referira na prijedlog Hrvatskih voda po kojem je usvojena, a koji nije priložen kao privitak osporavanoj odluci i čiji je sadržaj tužitelju nepoznat. U odluci se uopće ne obrazlaže zašto navedene dionice imaju karakter vodnog dobra već se to pogrešno navodi kao činjenica. Ni iz privitaka priloženih odluci koji sadrže kartu inundacijskog područja, popis koordinata i zahvaćenih zemljišnih čestica, nije moguće iščitati zašto su predmetne nekretnine u navedenom opsegu stavljene u pravni režim inundacijskog područja.

3. Slijedom svega iznesenog, tužbenim zahtjevom zatraženo je donošenje presude kojom se poništava rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako sam tužitelj navodi da je na predmetnim nekretninama upisana hipoteka u njegovu korist, dakle nije vlasnik predmetnih nekretnina pa se sukladno odredbi čl. 17. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS/10) ne može ni deklarirati kao tužitelj. Stoga tuženik ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Prigovor promašene aktivne legitimacije ističe i po osnovi upisa hipoteka u listu „C“ u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja kao i u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Naime, Obrazac 20 Izvješće stečajnog upravitelja u tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase poslovnog broja spisa St-145/2018 svima je dostupan putem web stranica suda, a na Trgovačkom sudu u Rijeci zaprimljen 28. siječnja 2019. Iz odjeljka Obrazac 20 Podmirenje obveza str. 3. nesporno proizlazi podmirenje iz stečajne mase obveza prema razlučnom vjerovniku Adria-Polymers d.o.o. Rijeka i Ministarstvu financija, Porezna uprava (drugi razlučni vjerovnici se ne spominju – očito prethodno podmireni). Dakle i tužitelj i Ministarstvo financija, Porezna uprava u cijelosti su podmireni u zemljišnim knjigama npr. zk. ul. [broj ZK uloška] (u odnosu na predmetne nekretnine vidjeti zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iz kojega je izvršen pripis predmetnih nekretnina) i dr. k. o. [katastarska općina], već je upisano stečeno vlasništvo tužitelja uz istodobno brisanje tereta iz lista „C“ u korist tužitelja, Hrvatske banke za obnovu i razvitak Zagreb, Ministarstva financija i svih drugih u cijelosti. Povezujući brisane upise u listu „C“ za nekretnine sada u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz kojih je izvršen pripis predmetnih nekretnina, te zk. ul. [broj ZK uloška] i dr. k. o. [katastarska općina], sada u vlasništvu tužitelja po osnovi namirenja u cijelosti iz stečajne mase automatizmom se stječe pravo brisanja upisanih hipoteka za nekretnine sada u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Očito je da tužitelj pokušava, pozivajući se na formalno upisane hipoteke, ostvariti pravo koje mu ne pripada. Nadalje, ostajući kod činjenica i utvrđenja navedenih u samom osporavanom rješenju tuženik ističe kako u postupku donošenja ove postupovne odluke tužitelj ne ostvaruje pretpostavke aktivne ili pasivne legitimacije budući da se postupak pokreće na zahtjev Hrvatskih voda (čl. 123. st. 3. Zakona o vodama), dok sukladnost odluke s važećom prostorno planskom dokumentacijom ocjenjuje nadležni zavod za prostorno uređenje (čl. 123. st. 4. Zakona o vodama). Osim toga tužitelj je u svojstvu vlasnika i posjednika zemljišta koje graniči sa zemljištem obuhvaćenim inundacijskim područjem dao pristanak i sudjelovao dana 27. travnja 2023. u 8,30 sati, u postupku prijelaza osoba s geodetskom opremom preko zemljišta u vlasništvu i posjedu tužitelja u svrhu ulaska u posjed nekretnine označene kao zk.č.br. 14100 i zk.č.br. 14101 obje k. o. [katastarska općina], radi premjeravanja, snimanja i obilježavanja. Hrvatske vode bile su u obvezi tužitelja izvijestiti o rezultatima izvršenog premjeravanja, snimanja i obilježavanja, što su i učinile. Postupak koji je prethodio donošenju osporene odluke u cijelosti je u skladu s odredbama Zakona o vodama, Prostornog plana uređenja Općine Omišalj („Službene novine Primorsko-goranske županije“ broj 52/07, 33/09, 14/10, 37/11-ispravak, 19/13, 43/14-pročišćeni tekst, 17/15 i 9/17), Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“ broj 112/18 i 39/22) i Pravilnika o geodetskim elaboratima. Odluka tuženika pobijana tužbom, kojom se određuje vanjska granica uređenog inundacijskog područja uz lijevu i desnu obalu kanala Dobrovica na području k. o. [katastarska općina], a iz koje proizlazi da zemljište evidentirano na zk.č.br. 14041 k. o. [katastarska općina] cijelom površinom predstavlja uređeno inundacijsko područje, dok zemljište evidentirano na zk.č.br. 14066 k. o. [katastarska općina] dijelom površine predstavlja uređeno inundacijsko područje je postupovna odluka u odnosu na glavnu stvar, odnosno ponovljeni postupak po presudama Upravnog suda u Rijeci poslovnog broja UsI-299/2019 i UsI-300/2019 koji će rezultirati rješenjima tuženika u predmetima KLASA: UP/I-325-01/17-02/217 i KLASA: UP/I-325-01/17-02/218, protiv kojih nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor tužbom. Kako iz čl. 4. st. 3. ZUS/10 nesporno proizlazi da se upravni spor ne može voditi protiv postupovne odluke javnopravnog tijela, već se takva odluka može pobijati tužbom protiv odluke o glavnoj stvari, ako zakonom nije drugačije propisano, tuženik predlaže sudu odbaciti tužbu.

5. Prvozainteresirana osoba Hrvatske vode, Vodnogospodarski odjel za slivove Sjevernog Jadrana u odgovoru na tužbu pridružila se navodima iz odgovora na tužbu tuženika predlažući tužbu odbaciti.

6. Drugozainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci u odgovoru na tužbu u cijelosti se pridružila navodima iz odgovora na tužbu tuženika. Nastavno je dodala da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog spora. Navodi kako je tužitelj razlučni (založni) vjerovnik, a ne vlasnik, na nekretninama koje su predmet ovog postupka te svoja prava ostvaruje u stečajnom postupku sukladno čl. 149., 247. i 248. Stečajnog zakona, dakle određivanje inundacijskog područja nije zadiranje u njegovo pravo vlasništva kako to tvrdi u tužbi. Vodno dobro (inundacijsko područje) može biti u pravnom prometu pa u ovom trenutku i sa sadašnjim zemljišnoknjižnim statusom tužitelj s obzirom na svoj položaj razlučnog vjerovnika donošenjem osporene odluke ne trpi nikakvu štetu. Ostali navodi tužitelja s obzirom na gornje ne bi trebali biti relevantni za ovaj spor. Stoga je sukladno čl. 30. st. 1. toč. 2. ZUS/10 predloženo odbaciti tužbu.

7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 28. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja te 2.zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, čime se smatra da je strankama u smislu odredbe čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

8. Na navedenoj raspravi zamjenica opunomoćenika tužitelja je predložila da se u ovom sporu donese ista odluka kao i u ovosudnom sporu poslovni broj Us I-1486/23.

9. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora. Sud je odbio provesti ostale po strankama predložene dokaze ocijenivši da je provođenje istih suvišno kraj činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Prvenstveno, vezano za prigovore iznesene glede aktivne legitimacije tužitelja, koju osporavaju tuženik i zainteresirane osobe, valja reći kako isti nisu osnovani.

12. Naime, čl. 18. ZUS-a propisano je da je tužitelj fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora.

13. Prilikom odlučivanja o spornom pitanju aktivne legitimacije sud se rukovodio načelom povjerenja u zemljišne knjige koje se očituje u predmnjevi da zemljišne knjige odražavaju potpuno i istinito stanje u pogledu vlasništva te svih drugih stvarnih prava vezanih za nekretninu. Zemljišne knjige su javne i svatko ima pravo uvida u njih (čl. 7. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19, 128/22, 155/23). Pored navedenog, sud nije mogao prihvatiti kao pravno odlučne spekulacije ostalih stranaka glede isključivo formalnog upisa tužitelja kao nositelja hipoteke u zemljišnim knjigama. Sve dok je tužitelj upisan, navedeni upis se smatra potpunim i istinitim. Nadalje, polazeći od definicije založnog prava kao stvarnog prava na određenoj stvari - zalogu koje ovlašćuje svog nositelja - založnog vjerovnika da određenu tražbinu (dug), ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, sud nalazi da u konkretnom slučaju utvrđenje dijela ili cijele nekretnine vodnim dobrom može imati utjecaj na ostvarenje prava koje tužitelj ima kao založni vjerovnik. Naime, Zakonom o vodama propisana su određene zabrane i ograničenja prava vlasnika i posjednika zemljišta i posebne mjere radi održavanja vodnog režima (čl. 141. – 148. Zakona o vodama), a koja posredno mogu utjecati i na ostvarenje prava založnog vjerovnika propisana Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst) u postupku namirenja svoje tražbine. Stoga je sud ocijenio kako u konkretnom slučaju nema mjesta za odbačaj tužbe.

14. Nadalje, vezano za meritum spora valja ukazati na sljedeće.

15. Odredbom čl. 123. st. 1. Zakona o vodama propisano je da uređeno inundacijsko područje čini zemljište između korita voda i vanjskog ruba pripadajućih mu regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, uključujući i pojas zemljišta potreban za njihovo redovito održavanje.

16. Odredbom čl. 25. st. 1. toč. 1. Zakona o vodama propisano je da je jedna od vrsta vodnih građevina, s obzirom na njihovu namjenu - regulacijske i zaštitne vodne građevine koje čine nasipi, obaloutvrde, umjetna korita vodotoka, odteretni kanali, lateralni kanali, odvodni tuneli, brane s akumulacijama, ustave, retencije i druge pripadajuće im građevine, crpne stanice za obranu od poplava, vodne stepenice, slapišta, građevine za zaštitu od erozija i bujica i druge građevine pripadajuće ovim građevinama.

17. U osporavanoj odluci tuženika utvrđuje se vanjska granica uređenog inundacijskog područja pri čemu se utvrđuje da sve čestice koje se nalaze između korita vode i vanjske granice inundacijskog područja, u cijelosti ili u dijelovima svojim površinama prema popisu u privitku imaju karakter vodnog dobra. Pri tome tuženik u obrazloženju odluke ne pojašnjava, a niti se to navodi u zahtjevu Hrvatskih voda, zašto je širina koridora uređenog inundacijskog područja određena upravo takvom tj. čime su se podnositelj zahtjeva (Hrvatske vode), a potom i nadležno ministarstvo (tuženik), rukovodili prilikom određivanja vanjske granice uređenog inundacijskog područja.

18. Nadalje, odredbom čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari te da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ukoliko se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravni interes stranke ili kad je tako propisano zakonom.

19. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je osporeno rješenje doneseno bez da je tužitelju omogućeno da se izjasni, kao što to isti tvrdi u tužbi, a iz odredaba ZUP- a i Zakona o vodama ne proizlazi da bi se rješenje o pripadnosti zemljišta vodnom dobru moglo donijeti neposrednim rješavanjem, bez provođenja ispitnog postupka.

20. Slijedom iznesenog, na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a, sud je poništio osporavano tuženikovo rješenje te je predmet vratio istom na ponovni postupak kao pod toč. I. izreke presude. U ponovnom postupku potrebno je omogućiti tužitelju da se izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari.

21. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a u svezi s Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2., Tbr. 46 i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa).

22. Tužitelju je priznat trošak njegovog opunomoćenika i to za sastav tužbe, sastav podneska od 27. veljače 2024. koji sadrži činjenična i pravna razlaganja i za zastupanje na raspravi u zatraženom iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju, uvećano za PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 750,00 eura. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 27. siječnja 2025. jer se ne radi o podnesku koji sadrži nove činjenične i pravne navode, već se radi o podnesku u kojem tužitelj ponavlja navode. Stoga se ne radi o nužnom trošku te se stoga trošak sastava tog podneska ne može prevaliti na teret druge strane.

23. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 4. veljače 2025.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 127. i čl. 128. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mandarić & Einwalter j.t.d., u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 19

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije Republike Hrvatske,Upravi vodnoga gospodarstva i zaštite mora, Zagreb, Radnička cesta 80

- zainteresiranim osobama:

1. Hrvatskim vodama, Vodnogospodarskom odjelu za slivove Sjevernog Jadrana, Rijeka, Đure Šporera 3

2. Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5