Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž Ovr-430/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Marko Paulinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv ovršenika ŠG iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2343/2024-5 od 24. listopada 2024., dana 4. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika ŠG kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2343/2024-5 od 24. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja pod toč. I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog kod Financijske agencije 30. kolovoza 2024. na temelju osnove za plaćanje Zadužnice poslovnog broja OV-18197/2010, ovjerenu u potpisu ovršenika po javnom bilježniku Ivanu Malekoviću u Velikoj Gorici dana 23. studenog 2010., pod toč. II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev ovršenika za naknadu troška postupka, dok je pod toč. III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka.
2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod toč. I. i II. izreke žalbu je podnio ovršenik, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede ovršnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i usvojiti prijedlog ovršenika za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, a podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura.
3. Žalba nije osnovana.
4. Sud prvog stupnja, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ).
5. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, u bitnom obrazlažući da je podnošenjem prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ispunio objektivnu pretpostavku iz čl. 65. OZ-a za odgodu ovrhe, međutim, nije ispunio i subjektivnu pretpostavku iz čl. 65. OZ-a, odnosno nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu odnosno teško nadoknadivu štetu. Navedeno je u bitnom obrazloženo time da ovršenik u svom prijedlogu nije naveo nijedan subjektivni razlog za odgodu ovrhe niti je dostavio nikakve dokaze ili istaknuo navode kojima bi učinio vjerojatnim da u protuovrsi, ili u parničnom postupku, neće od ovrhovoditelja moći naplatiti moguću štetu nastalu provođenjem predmetne ovrhe, ili da će to moći jedino uz velike poteškoće, pri čemu je istaknuto da paušalno navođenje da provedbom ovrhe ovršeniku prijeti teško nadoknadiva šteta, ne dostavljajući za to nikakav dokaz i ne dokazajući u čemu bi se ta šteta sastojala, osim dakle u umanjenju njegove imovine, ne znači samo po sebi da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva šteta.
6. Prethodno navedeni zaključak prvostupanjskog suda o nedokazanosti nastanka nenadoknadive štete nije doveden u pitanje žalbenim navodima.
7. Naime, ovršenik u žalbi tako samo ponavlja paušalno iznesene navode iz svog prijedloga za odgodu da bi provedbom izravne naplate pretrpio nenadoknadivu štetu, za koju niti okvirno ne navodi u čemu bi se sastojala, odnosno zbog kojih to razloga se ta šteta ne bi mogla kasnije nadoknaditi od ovrhovoditelja. Žalbeni navod da ovršenik nije očekivao da će ovrhovoditelj zbog zastare ponovno pokrenuti izravnu naplatu ne upućuje na nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete.
8. U odnosu na opširne navode o nastupu zastare ovrhovoditeljeve tražbine, za napomenuti je da je u povodu takvih navoda iznesenih u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim prvostupanjski sud zaključkom od 24. listopada 2024. uputio ovršenika pokrenuti parnični postupak te se stoga takvi navodi nadovezuju na postojanje prve, objektivno određene pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 5. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a.
9. No, budući da ovršenik nije učinio vjerojatnim postojanje nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete, kao jedne od dviju kumulativno predviđenih pretpostavki za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. u vezi s čl. 210. st. 2. OZ-a, to je pravilno prvostupanjski sud postupio kad je taj prijedlog ovršenika odbio kao neosnovan.
10. Odluka o odbijanju zahtjeva ovršenika za naknadu troška postupka pod toč. II. izreke pobijanog rješenja, ni na koji način nije osporena žalbenim navodima.
11. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP- a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja kao što je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
12. S obzirom na to da ovršenik nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke ovog rješenja).
13. U nepobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje nije ispitivano u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.
U Velikoj Gorici 4. veljače 2025.
Sudac
Nikola Ramušćak