Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: Povrv-390/2019-53
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja EOS Matrix d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica u Samoboru, protiv tuženika JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 4. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka broj Ovrv-6929/2019 od 17. lipnja 2019., u dijelu u kojem se tuženiku JB nalaže isplatiti tužitelju Eos Matrix d.o.o., iznos od 5.023,13 eur (pet tisuća dvadeset tri eura i trinaest centi) s zateznom kamatom koja teče na iznos od 3.431,36 eur od 8. lipnja 2019. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.
II. U preostalom dijelu, koji se odnosi na trošak ovršnog postupka, platni nalog se ukida.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.953,21 eur (tisuću devetsto pedeset tri eura i dvadeset jedan cent) s zateznom kamatom od 4. veljače 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, broj Ovrv- 6929/2019 od 17. lipnja 2019., naloženo je ovršeniku-tuženiku isplatiti ovrhovoditelju- tužitelju iznos od 30.344,40 kn na ime glavnice, s zateznom kamatom od 9. lipnja 2019. pa do isplate, te zatezne kamate od dospijeća do 8. lipnja 2019. u iznosu od 9.140,94 kn, kao i trošak ovršnog postupka, a radi ostvarenja tražbine ovrhovoditelja određena je ovrha općenito na imovini ovršenika, na temelju vjerodostojne isprave.
2. Povodom prigovora ovršenika, ovaj sud je rješenjem broj Povrv-390/2019-2 od 28. kolovoza 2019. rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, i u tom dijelu je ukinuo provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
3. U nastavku sada parničnoga postupka, s prijedlogom za ovrhu je postupljeno kao s tužbom, a s prigovorom kao s odgovorom na tužbu.
4. Tužitelj je tijekom postupka naveo kako se potraživanje odnosi na dugovanje po tekućem računu tuženika koji je imao prije ranijem vjerovniku Hypo Alpe- Adria- Bank d.d. (sada Addiko Bank d.d.), a koje potraživanje je tužitelj otkupio na temelju Ugovora o cesiji. Naime, tuženik je 21. travnja 2019. sklopio Ugovor o tekućem računu s prednikom tužitelja, te je na temelju istog otvorio tekući račun broj [broj bankovnog računa]. Kako tuženik nije uredno izvršavao svoje obveze po predmetnom računu, banka je 12. veljače 2015. otkazala Ugovor po tekućem računu te je cjelokupno dugovanje dospjelo na naplatu. Banka je otkaz Ugovora poslala tuženiku putem pošte, no isti se vratio kao neuručen. Iznos dosjelog duga je bio 30.440,40 kn koji iznos je tužitelj otkupio na temelju Ugovora o cesiji i Dodatka istom. Dugovanje tuženika na dan 8. lipnja 2019. na ime glavnice iznosio je 30.344,40 kn na ime glavnice, te 9.140,94 kn na ime zatezne kamate do 24. ožujka 2019., odnosno ukupno 39.485,34 kn. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev.
5. Tuženik je, putem punomoćnika, u prigovoru-odgovoru na tužbu, i u tijeku postupka, osporio u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev, te je istaknuo prigovor zastare potraživanja. Nadalje, tuženik je naveo kako nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 39. st. 1. Ovršnog zakona o sadržaju prijedloga za ovrhu. Tuženik nije bio u ugovornom odnosu s tužiteljem, pa je stoga istaknuo i prigovor nedostatka aktivne legitimacije.
6. Tuženika je u ovom postupku zastupao odvjetnik koji je u podnesku od 16. travnja 2021. obavijestio sud da je otkazao punomoć za zastupanje tuženiku, pa su sve ostale dostave tijekom postupka obavljene osobno tuženiku na adresu prebivališta. Kako su se dostave vraćale s naznakom da je tuženik obaviješten, ali nije podigao pošiljku, pokušana je dostava putem sudskog dostavljača koja je također vraćena s naznakom da se tuženik nalazi na nepoznatoj adresi u Njemačkoj po izjavi ukućana koji nisu htjeli primiti pismeno, pa su dostave tuženiku obavljane na temelju čl. 143. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - u daljnjem tekstu: ZPP), slanjem na adresu tuženika, te isticanjem na e-Oglasnoj ploči suda.
7. Radi utvrđivanja točnog činjeničnog stanja, odnosno činjenica o kojima ovisi odluka o glavnoj stvari, sud je izvršio uvid u Izvod otvorenih stavaka dužnika (stranica 5 spisa); Ugovor o cesiji (stranica 16-28, 48-78 spisa); Ugovor o tekućem računu (stranica 29 spisa); Pristupnicu za multivalutni transakcijski račun (stranica 30 spisa); Otkaz ugovora o transakcijskom računu potrošača (stranica 31 spisa); presliku povratnice (stranica 32-33 spisa); Opće uvjete poslovanja Addiko bank d.d. (stranica 34-39 spisa); Dopis Addiko Bank d.d. ovom sudu (stranica 85-87 spisa); sveukupan obračun potraživanja (stranica spisa); Opće uvjete poslovanja tekućim računima i žiroračunima građana Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (stranica 89-94 spisa); promet računa za razdoblje od 21. travnja 2009. do 6. listopada 2020. (stranica 95- 105 spisa); Izvod iz poslovnih knjiga (stranica 106 spisa); karticu prometa na dan 25. rujna 2020. (stranica 107 spisa); provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dajani Vuković (stranica 122-125 spisa); očitovanje vještaka na prigovore tužitelja (stranica 142-146 spisa); te je saslušana vještakinja na zapisniku od 14. siječnja 2025. (stranica 189-190 spisa).
8. Sud je odbio prijedlog za saslušanjem tuženika kao stranke u ovom postupku, budući da je na temelju materijalnih dokaza dovoljno utvrđeno činjenično stanje radi donošenja odluke o glavnoj stvari.
9. Među strankama je sporno je li tuženik dužan tužitelju isplatiti utuženi iznos s obzirom na prigovore nedostatka aktivne legitimacije, zastare te osporavanje visine potraživanja.
10. U odnosu na prigovor tuženika da prijedlog za ovrhu nije sadržavao sve što je propisano odredbom čl. 39. Ovršnog zakona („Narodne novine‟ broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. i 73/2017. - u daljnjem tekstu: OZ), valja reći da je prijedlog za ovrhu sadržavao sve potrebne podatke, no rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage, pa se u ovom postupku više ne raspravlja o ovrsi već o postojanju i visini potraživanja tužitelja prema tuženiku.
11. Uvidom u Ugovor o tekućem računu utvrđeno je da je isti sklopljen između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i tuženika kao vlasnika računa broj 2500009-3200295632, 21. travnja 2009., a u čl. 9. vlasnik je izjavio da je upoznat i prihvaća Opće uvjete o poslovanju s tekućim računima građana i druge akte banke (u daljnjem tekstu: Opći uvjeti), a u čl. 7. da je Ugovor zaključen na neodređeno vrijeme i da svaka stranka ima pravo otkaza pisanim putem uz otkazni rok od 15 dana. U slučaju otkaza vlasnik je dužan vratiti banci sve izdane kartice vezane uz tekući račun, te podmiriti nepodmirene obveze po predmetnom tekućem računu prema trećim osobama i prema banci.
12. Uvidom u Otkaz ugovora o transakcijskom računu potrošača utvrđeno je da je banka 12. veljače 2015. poslala tuženiku na adresu prebivališta navedenu u Ugovoru o tekućem računu Obavijest o Otkazu tekućeg računa broj 2500009-3200295632, te da je dospjelo dugovanje prema Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na taj dan 30.444,40 kn. 13. Uvidom u povratnicu utvrđeno je da je dopis o Otkazu ugovora upućen tuženiku, no da ga isti nije uredno primio.
14. Uvidom u Ugovor o cesiji utvrđeno je da je isti sklopljen između Addiko Bank d.d. i ovdje tužitelja 5. listopada 2016., te je na temelju istog Addiko Bank d.d., kao cedent, na tužitelja, kao cesionara, prenijela sva prava i obveze iz tražbina specificiranih u prilozima ugovora.
15. Uvidom u dopis Addiko Bank d.d. (stranica 85-87 spisa) utvrđeno je da je banka 12. listopada 2016. izvršila ustup potraživanja prema ovdje tuženiku u iznosu od 35.078,57 kn po osnovi tekućeg računa partije [broj telefona] u vlasništvu tuženika.
16. Uvidom u Opće uvjete poslovanja tekućim računima i žiro računima građana Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (stranica 89-94 spisa) utvrđeno je da je u čl. 29. ugovoreno da ugovor prestaje otkazom, sporazumnim ili jednostranim raskidom ugovora. Otkazni rok za svaku ugovornu stranu je 15 dana, a počinje teći za banku od dana otpremanja otkaznog pisma na posljednju poznatu adresu vlasnika računa, odnosno od dana primitka otkaznog pisma vlasnika računa. U slučaju otkaza ugovora vlasnik računa i opunomoćenik dužni su vratiti banci debitne i kreditne kartice, čekovne blankete, uređaje za identifikaciju korisnika i druge isprave i dokumente vezane uz poslovanje po računu, kao i podmiriti sve obveze prema banci po predmetnom računu.
17. Ocjenjujući provedene materijalne dokaze svaki posebno i u njihovoj uzajamnoj sprezi, nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik s prednikom tužitelja Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Addiko Bank d.d.) sklopio Ugovor o tekućem računu, te otvorio multivalutni tekući račun i prihvatio sadržaj ugovora kao i Opće uvjete poslovanja tekućim računima i žiro računima građana. Nadalje je utvrđeno da je Addiko Bank d.d. svoje potraživanje u iznosu od 35.078,57 kn prenijela na ovdje tužitelja na temelju Ugovora o cesiji sklopljenog 5. listopada 2016., a potraživanja prema tuženiku su na tužitelja prenesena 12. listopada 2016., kako to slijedi iz dopisa Addiko Bank d.d. Na ovaj način sud je otklonio prigovor nedostatka aktivne legitimacije budući da je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj, na temelju čl. 80. i 84. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine‟ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011. i 78/2015. - u daljnjem tekstu: ZOO) stekao potraživanje Addiko Bank d.d. kao ustupitelja prema ovdje tuženiku. Nadalje je utvrđeno da su stranke ugovorile (čl. 7. Ugovora o tekućem računu i čl. 29. Općih uvjeta) da je u slučaju Otkaza ugovora vlasnik računa dužan podmiriti nepodmirene obveze po tekućem računu prema trećim osobama i banci, a otkazni rok od 15 dana počinje teći za banku od dana otpremanja otkaznog pisma na posljednju poznatu adresu vlasnika računa, odnosno od dana primitka otkaznog pisma vlasnika računa. U konkretnom slučaju otkazno pismo je upućeno tuženiku 12. veljače 2015., no isto je vraćeno tužitelju i nije uručeno tuženiku na adresu prebivališta navedenog u ugovoru, pa je otkazni rok počeo teći od dana upućivanja otkaznog pisma, dakle 12. veljače 2015. , a istekao je 27. veljače 2015. kada je i dospjelo cjelokupno potraživanje prednika tužitelja prema tuženiku. Kako je potraživanje dospjelo 27. veljače 2015., a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 8. srpnja 2019., to je nedvojbeno utvrđeno da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg roka zastare iz čl. 225. ZOO-a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju.
18. Radi utvrđenja visine duga provedeno je vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Dajani Vuković koja je u svom nalazu i mišljenju utvrdila da je do 12. listopada 2015. (dana slanja Otkaznog pisma) ukupno zaduženje od 99,34 kn na ime zakonskim zateznih kamata naplaćeno iz priliva sredstava. Na dan 5. travnja 2013. stanje na računu je bilo -21.834,36 kn na ime glavnice, 4.588,83 kn na ime kamata na nedozvoljeni minus, 1.569,25 kn na ime terećenja po kreditnoj kartici, te 2.451,96 kn na ime naknada za vođenje računa i slanje SMS-a, tako da je glavnica s troškovima i naknadama ukupno iznosila 25.855,57 kn, a kamata na nedozvoljeni minus 4.588,83 kn, odnosno ukupno 30.444,40 kn. U očitovanju na prigovor tužitelja (stranica 142 spisa) vještakinja je obračunala zatezne kamate od 12. svibnja 2015. do 24. ožujka 2019. u ukupnom iznosu od 10.814,76 kn, a u svom iskazu (stranica 189-191 spisa) pojasnila je da glavnica bez kamata na nedozvoljeni minus iznosi 25.855,57 kn, a iznos kamate na nedozvoljeni minus iznosi 4.588,83 kn iz otkupa, te redovna zatezna kamata u iznosu od 8.402,38 kn, dakle ukupne zatezne kamate do 24. ožujka 2019. iznose 12.991,21 kn. To znači da je do dana podnošenja ovršnog prijedloga, sada tužbe, ukupno potraživanje 37.846,78 kn, odnosno 25.855,57 kn glavnica i 12.991,21 kn na ime kamate. Na poseban upit suda vještakinja je izjavila da su naknade koje su utvrđene u iznosu od 2.451,96 kn i uvrštene u glavnicu, naknade za vođenje računa i slanja SMS poruka, a koje su ugovorene među strankama, te je za taj iznos postojala osnova za izračun. Vještakinja je posebno istaknula da je došlo do omaške prilikom obračuna zatezne kamate u očitovanju od 28. travnja 2021., te da je obračunata kamata na kamatu za nedozvoljeni minus, pa je u svom iskazu ispravila ovu omašku, te ostala kod nalaza i mišljenja kako je to iskazom pojašnjeno.
19. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao vjerodostojan budući da je izrađen stručno i objektivno, a na primjedbe stranaka vještakinja je dala jasna, logična i objektivna pojašnjenja.
20. Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da je tuženik prema ranijem vjerovniku Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Addiko Bank d.d.) imao dospjeli dug po tekućem računu u iznosu od 25.855,57 kn (3.431,62 eur) na ime glavnice, te 12.991,21 kn (1.724,23 eur) na ime kamate (4.588,83 kn na ime kamate na nedozvoljeni minus i 8.402,38 kn na ime redovne kamate na glavnicu) koje potraživanje je na temelju ugovora o cesiji prenio na ovdje tužitelja, a na temelju čl. 80. ZOO-a, a tužitelj na temelju čl. 84. istog Zakona prema tuženiku ima ista prava koja je imao ustupitelj do ustupanja. Na temelju čl. 9. i 336. ZOO-a, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavnicu od zatraženih 3.431,36 eur, a odluku o zateznim kamatama je donio na temelju čl. 29. ZOO-a, kojim je određeno da dužnik kad zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i zateznu kamatu, a ona je tuženiku zaračunata od dospijeća pa do 8. lipnja 2019. u apsolutnom iznosu od 1.591,77 eur, dok od 8. lipnja 2019., pa do isplate na iznos glavnice teče zatezna kamata. Ovdje valja reći da je tužitelj po osnovu glavnice i zatezne kamate zatražio manje iznose od onih koje je vještak utvrdio u nalazu i mišljenju, pa su mu tako i dosuđeni.
21. Na temelju čl. 451. st. 3. ZOO-a, sud je održao na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 3.431,36 eur s zateznom kamatom na taj iznos od 8. lipnja 2019. pa do isplate, te zateznu kamatu obračunatu od dospijeća do 8. lipnja 2019. u apsolutnom iznosu od 1.591,77 eur, jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan, dok je platni nalog ukinut u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka, jer je ovaj trošak previsoko odmjeren.
22. Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 154. st. 1., u vezi s čl. 151. i 155. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora određenoj prema glavnom zahtjevu (3.431,36 eur), a sukladno čl. 35. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade, te trošak dostave po javnom bilježniku u ukupnom iznosu od 128,41 eur (967,56 kn), trošak sastava prijedloga za ovrhu-tužbe u iznosu od 165,90 eur (1.250,00 kn), odnosno ukupni troškovi nastali tijekom ovršnog postupka u iznosu od 294,31 eur. Za sastav podneska od 27. rujna 2019. i ročišta 23. rujna 2020., 30. ožujka 2021. i 14. siječnja 2025. iznose od po 250,00 eur, za ročište 21. studenog 2019. iznos od 125,00 eur na temelju Tbr. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine‟ broj: 138/23 - dalje: Tarifa), budući da se na ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima, a za podneske od 17. svibnja 2021. i 11. rujna 2023. iznose od po 62,50 eur, na temelju Tbr. 8. t. 4. Tarife budući da je ovim podnescima tužitelj usklađivao tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka, te konverzijom tečaja kune u euro, za ročište 20. studeni 2024. iznos od 62,50 eur na temelju Tbr. 9. t. 5. Tarife jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, odnosno ukupno 1.312,50 eur. Dakle, tužitelju je s osnova zastupanja po ovlaštenom punomoćniku, te troškova ovršnog postupka, priznat trošak u iznosu od 1.606,81 eur, kojem je dodan trošak dužnog plaćanja sudske pristojbe za presudu u iznosu od 80,96 eur, te trošak plaćenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,44 eur, što čini ukupan trošak tužitelja u iznosu od 1.953,21 eur, koji sud smatra opravdanim, sukladnim vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi.
23. Sud tužitelju nije priznao administrativne troškove jer nisu dokazani, te predvidive troškove ovršnog postupka, jer isti nisu niti nastali budući da je ovršenik izjavio prigovor.
24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Osijek, 4. veljače 2025.
SUDAC
Davor Liščić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. ZPP-a u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Tuženiku
