REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-775/2022-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Vlahov, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Cvijetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 12. prosinca 2024. u prisutnosti tužiteljice FĆ, punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Zvonimira Vlahova i punomoćnika tuženika, odvjetnika Cvijetka Rihtera, 4. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica FĆ vlasnica nekretnine upisane u z.k.uI. 20066 na k. č. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] i to suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-79) kao stan br. 3. dvosobni stan s nusprostorijama u VII (sedmom) katu površine 56.13 čm, treći ulaz, [adresa].
II. Nalaže se tuženiku CĆ naknaditi tužiteljici FĆ parnični trošak u iznosu od 2.142,13 EUR (dvijetisućestočetrdesetdva eura i trinaest eurocenti), u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika CĆ za naknadom parničnog troška, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužiteljica FĆ podnijela je ovom sudu tužbu u kojoj je navela da je kći i zakonska nasljednica ŽĆ koja je umrla **.**.2013., da je ŽĆ bila vlasnica stana na adresi u [adresa], da su u tom stanu zajedno živjele te da ona u njemu i danas živi. Dalje je navela da je tuženik CĆ u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik ovog stana temeljem Ugovora o darovanju koji je 11. travnja 2022. sklopio sa TĆ, a da je TĆ vlasništvo ovog stana stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji koji je 7. travnja 2022. sklopila sa ŠĆ. Dalje je navela da je tuženik CĆ ovaj stan stekao od nevlasnice jer je ŠĆ vlasništvo ovog stana stekao na temelju simulirane kupoprodaje koju je zaključio sa tužiteljicom kao punomoćnicom ŽĆ, a obzirom su tada ona i ŠĆ bili u poslovnom odnosu. Još je navela kako smatra da je tuženik CĆ u trenutku stjecanja vlasništva na ovom stanu bio i trebao biti svjestan navedenog, a da je i ovaj sud u parnici koja se vodila pod poslovnim brojem P-21/2017 između nje i ŠĆ utvrdio da je njihov prethodno spomenuti ugovor bio simuliran i nezakonit pravni posao pa da stoga ŠĆ vlasništvo ovog stana nije mogao steći niti ga prodavati. Navela je i da je ŠĆ ovaj stan prodao nakon što je zaprimio prethodno navedenu sudsku odluku i da pretpostavlja da kupcu za istu nije rekao odnosno da je kupac rizik takvog posla prihvatio i to obzirom je u zemljišnim knjigama ovaj sudski spor bio zabilježen. Navela je i da je zabilježba tog spora u zemljišnim knjigama odbijena iz formalnih razloga, no da je TĆ kao kupac imala mogućnost upoznati se sa pravnim posljedicama iste. Navela je i da TĆ u ovaj stan nije nikada pristupila, da nikada nije zatražila njegov posjed niti ga stekla te da ju nije nikada obavijestila o kupnji istog, a da to nije učinio ni ovdje tuženik sve do kolovoza 2022. kada joj je poslao pisani zahtjev za iseljenje iz ovog stana. Još je navela da u ovom stanu nikada nije bio niti ŠĆ već da ona u njemu stanuje od njegove izgradnje pa da stoga smatra da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na istom. Tužiteljica je još navela da je podnijela kaznenu prijavu počinjenja kaznenog djela poslovanjem sa predmetnom nekretninom čim je saznala za prethodno navedene kupoprodaje i darovanje iste te da smatra da po sili zakona kao nasljednica ŽĆ te dosjelošću ima pravo da bude upisana u zemljišne knjige kao vlasnica iste. Slijedom svega navedenog predložila je da sud presudom utvrdi da je vlasnica prethodno navedenog stana, pobliže opisanog u izreci ove presude, a tuženiku da naloži da joj naknadi trošak ovog postupka.
2. Tuženik CĆ podnio je odgovor na tužbu u kojem je naveo da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi, da je vlasništvo stana navedenog u tužbi stekao na temelju Ugovora o darovanju i da se uredno upisao kao vlasnik u zemljišne knjige, da je TĆ vlasništvo ovog stana stekla na temelju Ugovora o kupoprodaji i nakon isplate kupoprodajne cijene upisala se kao vlasnica u zemljišne knjige, da je i ŠĆ bio uredno upisan kao vlasnik ovog stana u zemljišnim knjigama te da je TĆ postupala sa povjerenjem u zemljišne knjige, a da u zemljišnim knjigama nije bio upisan nikakav teret na ovom stanu te da je punomoćnik PĆ to bio provjerio, a da su ovaj ugovor o kupoprodaji ovjerili odvjetnik i javni bilježnik. Još je naveo da je TĆ platila i porez na promet nekretnina za kupnju ovog stana te da nije znala za postojanje kakvog sudskog spora u vezi istog niti je imala razloga sumnjati da sa stanom nešto nije u redu, a da joj je prodavatelj rekao da je stan bespravno useljen, no da joj to nije smetalo jer takvog stanara može tužbom iseliti, no da to nije tražila jer joj posjedovanje stana nije bilo potrebno. Još je naveo da je njemu kasnije darovala ovaj stan pa da je on poslao opomenu na iseljenje na koju mu nije odgovoreno, a posjed mu nije predan pa da je zato pokrenuo parnicu radi iseljenja. Naveo je i da je sud odbio zahtjev tužiteljice da utvrdi da je ništetan ugovor o kupoprodaji predmetnog stana koji su sklopili ŠĆ i ŽĆ pa da na predmetnom stanu nema nikakvih tereta ni ograničenja u korist tužiteljice. Naveo je i da ŽĆ nije vodila nikakve sudske postupke protiv ŠĆ te da on smatra da je njihov ugovor valjan i zakonit. Naveo je i da smatra da tužiteljica predmetni stan nije mogla naslijediti jer ŽĆ u trenutku svoje smrti više nije bila njegova vlasnica kao i da smatra da tužiteljica ni po jednoj pravnoj osnovi nije stekla pravo vlasništva predmetnog stana. Slijedom svega navedenog predložio je da sud tužbeni zahtjev odbije te da tužiteljici naloži da mu naknadi trošak ovog postupka.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u preslike rješenja (list 6 i 7, 65, 72 do 76 spisa), presliku izvatka (list 8 i 9 spisa), preslike presuda (list 10 do 33 spisa), presliku dopisa (list 34 spisa), presliku kaznene prijave (list 35 i 36 spisa), preslike ugovora (list 60 do 62, 66 do 68 spisa), presliku punomoći (list 63 i 64 spisa), presliku rješenja (list 65 spisa), povijesni prikaz izvatka (list 81 do 88 spisa), dijelove spisa ovog suda poslovni broj P-1058/2022 (list 139 i 140 spisa), spis ovog suda poslovni broj P-21/2017 i spis ovog suda poslovni broj Z-9808/22 te je saslušao svjedoke TĆ (list 134 i 135 spisa), DĆ (putem Općinskog suda u Dubrovniku; list 151 spisa), UĆ (putem Općinskog suda u Dubrovniku; list 152 spisa), ŠĆ (putem Općinskog suda u Dubrovniku; list 152 do 154 spisa), AĆ (list 170 spisa) i ČĆ (list 171 i 172 spisa) te tužiteljicu FĆ (list 158 do 163 spisa) i tuženika CĆ (list 163 i 164 spisa). Primjenom, pak, odredaba čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud u dokaznom postupku nije uzeo u obzir isprave koje je tuženik predložio čitati i dostavio sudu nakon zaključenja prethodnog postupka (list 102 d 128 spisa) obzirom tuženik ničim nije dokazao da iste bez svoje krivnje nije mogao predložiti čitati kao dokaz do zaključenja prethodnog postupka pa tako niti istinitost svog navoda da je za postojanje ovih isprava saznao tek nakon zaključenja prethodnog postupka odnosno nakon navoda tužiteljice iznesenih tijekom glavne rasprave. Iz istih razloga sud pri donošenju ove presude nije uzeo u obzir činjenice koje su stranke navele nakon zaključenja prethodnog postupka. Sud je, međutim, ocijenio da tužiteljica bez svoje krivnje nije prije zaključenja prethodnog postupka sudu mogla predložiti saslušanje svjedoka AĆ i ČĆ obzirom je tuženik tek tijekom glavne rasprave (podneskom od 30. studenog 2023.) naveo kako smatra da tužiteljica nema ni kvalitetu ni trajanje posjeda predmetne nekretnine da bi stekla pravo vlasništva iste dosjelošću, a ove je svjedoke tužiteljica predložila saslušati radi utvrđenja tako osporenih kvalitete i trajanja posjeda.
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Tužiteljica FĆ zahtjeva utvrđenje da je vlasnica stana na adresi u [adresa] navodeći da je to vlasništvo stekla nasljeđivanjem od majke ŽĆ odnosno dosjedanjem, a što je među strankama sporno.
6. Nasljeđivanje jest odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV) propisano kao pravni temelj stjecanja vlasništva dok je odredbom čl. 128. istog zakona propisano da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva. Odredbama, pak, čl. 5. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19; u daljnjem tekstu: ZON) je propisano da ostaviteljevom smrću njegova ostavina prelazi na nasljednika, a da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu dok nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. Odredbama istog zakona propisano je i da su pravni temelj nasljeđivanja nasljeđivanje na temelju zakona i na temelju oporuke. Primjenom citiranih zakonskih odredaba sud je stava da je na tužiteljici u ovom postupku bio teret dokazati da je u trenutku smrti ŽĆ (**.**.2013., kako se navodi u tužbi, a tuženik ne spori) stan na adresi u [adresa] bio ostavina ŽĆ i da je ona na temelju zakona ili oporuke pozvana na nasljeđivanje iste.
7. Tužiteljica, međutim, navodi da je ŽĆ za života (među strankama nesporno 13. prosinca 2004.) sklopila Ugovor o kupoprodaji navedenog stana sa ŠĆ, no i da je ta kupoprodaja bila simulirana i nezakonita.
8. Kako se riječju "simuliran" prema stavu ovog suda opisuje pravni posao koji nije takav kakvim se čini da jest odnosno da je prividan, a odredbom čl. 285. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) odnosno čl. 66. u vrijeme prethodno navedenog ugovaranja važećeg Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 3/94, 7/96; u daljnjem tekstu: ZOO91) je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, no da ako prikriva neki drugi ugovor taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost, na tužiteljici je u ovom postupku bio teret dokazati da ŽĆ sklapanjem Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana sa ŠĆ **.**.2004. vlasništvom toga stana nije raspolagala.
9. Saslušana kao stranka FĆ je iskazala da ju je ŠĆ nagovorio da 2004. godine sklope Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana njene majke i to stoga što je ona htjela unajmiti restoran koji se nalazio unutar autokampa u Dubrovniku, a za to joj je nedostajao novac pa ga je upoznala, a on je već bio krenuo sa poslom obnove tog autokampa, no i njemu je za to nedostajao novac pa joj je predložio da oboje podignu kredit pri čemu joj je rekao da može "srediti" da ga dobiju te predložio da on "fiktivno" od nje kupi predmetni stan, a da novac koji će dobiti kao kredit oboje iskoriste, pola iznosa ona za najam restorana, a pola iznosa on za obnovu autokampa. Iskazala je i da ju je uspio na to nagovoriti jer da je htjela ostvariti najam restorana odnosno "otvoriti nešto" u Dubrovniku pa da joj se predloženo činilo kao "jedini izlaz", da ju je majka bila opunomoćila na sklapanje ovog ugovora, da je ŠĆ zatražio i dobio kredit te da su se dogovorili da će ga ona otplaćivati, a on njoj dati jednu trećinu dobivenog novca kao i da su relativno brzo nakon dobivanja kredita kod javnog bilježnika napravili raskid ugovora o kupoprodaji stana kako ona ne bi bez njega ostala, no da joj majka nije bila dala punomoć za taj raskid zbog čega je imala problema. Iskazala je i da je banka tražila da se ŠĆ upiše kao vlasnik stana u zemljišne knjige kako bi dobio kredit te da je problem nastao kada je ona htjela nakon majčine smrti prebaciti stan natrag na sebe.
10. Iz ovog iskaza tužiteljice prema ocjeni ovog suda proizlazi da su tužiteljica i ŠĆ neposredno prije sklapanja prethodno navedenog Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana ugovorili ortaštvo, obavezavši se uložiti novčana sredstva, koja će dijelom pribaviti (stambenim) kreditom od banke, u zajednički cilj ostvarivanja dobiti obavljanjem ugostiteljske i turističke djelatnosti u Dubrovniku pa tako i da Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana nije sklopljen radi kupoprodaje istog već radi ostvarivanja kredita od banke.
11. Saslušan, međutim, kao stranka, ŠĆ je iskazao da je predmetni stan kupio od majke tužiteljice, da je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu i da je obećao da majku tužiteljice neće dirati, da ona može ostati živjeti u stanu. Iskazao je i da je dio novaca za ovu kupnju imao, a da je dio podigao kao kredit, da je jednom bio u ovom stanju prije ove kupnje te da mu je ovdje tužiteljica FĆ bila dužna, a dug nije mogla odjednom vratiti pa da joj je rekao da na ime povrata tog duga može otplaćivati njegov kredit i da je ona to i činila. Nije iskazao ništa više o svom poznanstvu sa tužiteljicom niti išla o ikakvim drugim pravnim odnosima sa njom pa je sud ocijenio da je njegov iskaz o volji stranaka Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana sklopljenog 13. prosinca 2004. od iskaza tužiteljice potpuno različit.
12. Kao dokaz svog navoda da je Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana od 13. prosinca 2004. prividan tužiteljica je, međutim, predložila sudu čitati spis ovog suda poslovni broj P-21/2017 jer da je sud u tom postupku navedeno utvrdio. Uvidom u sadržaj ovog spisa ovaj sud je utvrdio da je u parničnom postupku koji se vodio između ovdje tužiteljice FĆ i ŠĆ pravomoćnom sudskom odlukom odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužiteljice da se ovdje predmetan Ugovor o kupoprodaji stana od 13. prosinca 2004. utvrdi ništetnim te je odbijen protutužbeni zahtjev ŠĆ da se naloži ovdje tužiteljici da iz predmetnog stana iseli i preda ga njemu u posjed. Uvidom u sadržaj ovog spisa ovaj sud je utvrdio i da je svoju odluku prvostupanjski sud obrazložio navodom da "smatra utvrđenim" da je prethodno navedeni ugovor prividan, da prihvaća iskaz FĆ da se "radilo o fiktivnom ugovoru i da je njena majka bila sa svime upoznata i da nije imala namjeru prodati stan", a svoju odluku kojom žalbe stranaka odbija, a ovu odluku potvrđuje drugostupanjski sud obrazložio navodom da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je prava volja ŽĆ pri sklapanju ovdje predmetnog ugovora bila da tužiteljica u njeno ime sklopi takav prividan ugovor kako bi se omogućilo dobivanje kredita ŠĆ, a radi dobivanja financijskih sredstava za pokrivanje dugovanja tužiteljice i ostvarenja sredstava za poslovanje tužiteljice sa ŠĆ te da je ocjena i tog suda da je ovaj ugovor prividan pravni posao.
13. Na temelju utvrđenog sadržaja sudskih utvrđenja i odluka, a uvažavajući i da iz sadržaja dokaza izvedenih na prijedlog tuženika ne proizlazi ništa suprotno, sud je povjerovao prethodno opisanom iskazu tužiteljice o pravoj volji stranaka ovdje predmetnog Ugovora o kupoprodaji stana od 13. prosinca 2004. dok iskazu tuženika o toj volji stranaka nije povjerovao pa je na temelju opisanih dokaza nedvojbeno utvrdio da je ovaj ugovor sklopljen radi ostvarivanja kredita od banke, a ne radi kupoprodaje predmetnog stana te da je tako prividan i da sukladno odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a (čl. 66. st. 1. ZOO91) nema učinka među ugovornim stranama pri čemu i da ne prikriva nikakav drugi ugovor u smislu odredbe čl. 285. st. 2. ZOO-a jer nije udovoljeno ovim zakonom propisanim pretpostavkama za sklapanje kakvog drugog pravnog posla.
14. Uvažavajući, međutim, odredbu čl. 285. st. 3. ZOO-a (čl. 66. st. 3. ZOO91) da se prividnost ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj osobi, ovaj sud je stava da je na tuženiku u ovom postupku bio teret dokazati da je on treća savjesna osoba na koju Ugovor o kupoprodaji predmetnog stana od 13. prosinca 2004. ima učinka koji tužiteljica ne može osporiti jer nije znao niti je morao znati za prividnost ovdje predmetnog ugovora.
15. Saslušan kao stranka tuženik CĆ je iskazao da zna jako malo o ovom stanu, da zna da ga je kupila njegova majka TĆ i da ga je njemu darovala, da zna da u njemu živi bespravno jedna osoba jer mu je to majka rekla i da je tražio iseljenje te osobe te da ništa više ne zna pa tako niti cijenu za koju je stan kupljen, a i da nije bio prisutan kod sklapanja ovog darovnog ugovora jer ga je zastupao odvjetnik. Iskazao je i da mu majka prvo nije rekla ništa o mogućnosti useljenja u ovaj stan da bi mu kasnije rekla da unutra bespravno živi osoba i da se za to obrati odvjetniku.
16. Ovaj iskaz tuženika prema ocjeni suda upućuje na iznimnu nezainteresiranost istog za ovdje predmetni stan i to takvu nezainteresiranost koja je potpuno neprirodna i nelogična u situaciji stjecanja vlasništva stana u glavnom gradu Republike Hrvatske pa stoga sasvim notorno iznimno vrijedne imovine.
17. Saslušan kao svjedok na prijedlog tuženika UĆ je, pak, iskazao da je kao odvjetnik zastupao tuženika pri sklapanju ovog Ugovora o darovanju, a i da je u nekim drugim stvarima zastupao ŠĆ te da mu je upravo ŠĆ doveo TĆ i rekao da ona želi kupiti ovdje predmetni stan te ga darovati svom sinu, ovdje tuženiku, a koji namjerava živjeti u [adresa]. Kako ovakav iskaz sasvim jasno govori da je svrha darovanja predmetnog stana tuženiku bila da on u istome živi, uvažavajući isti, još je neprirodniji i nelogičniji prethodno opisani iskaz tuženika o ovom stanu u kojem uopće ne spominje ovu namjeru stanovanja te naglašava izostanak gotovo ikakvih informacija o istome. Ovaj iskaz također nedvojbeno upućuje na činjenicu da su se ŠĆ i TĆ prije sklapanja Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana između istih poznavali.
18. Saslušana kao svjedokinja na prijedlog tužiteljice, pak, majka tuženika TĆ je iskazala da joj je bilo nezgodno dolaziti u Zagreb u predmetni stan obzirom živi u [adresa] pa da ga je zato darovala sinu, ovdje tuženiku. Ovaj, pak, iskaz, upućuje na postojanje neke druge svrhe darovanja predmetnog stana tuženiku od one da tuženik u njemu živi, no ta svrha prema ocjeni suda i nije dovoljno jasna niti je logična obzirom je i tuženikovo prebivalište, kao i prebivalište ove svjedokinje, u [adresa]. Ova je svjedokinja iskazala i da prilikom kupnje ovog stana nije pitala za njegov raspored i stanje već da su joj bile bitne kvadratura i lokacija, a i da je planirala stan renovirati, no iskazala je i da je ovaj stan sinu darovala dva ili tri mjeseca nakon što ga je kupila dok nije iskazala da je u ovom stanu ikada bila. Ovakav je iskaz prema ocjeni suda kontradiktoran i nelogičan jer upućuje i na postojanje interesa ove svjedokinje da predmetni stan kupi za sebe i uredi, a i na izostanak njenog interesa za isti obzirom ga vrlo brzo nakon kupnje daruje te u njega niti ne dolazi pri čemu naglašava i da joj je to nezgodno jer ne živi blizu koji iskaz dovodi u pitanje logiku postojanja interesa za kupnjom ovog stana uopće. Daljnji iskaz ove svjedokinje da je u trenutku kada je kao i ŠĆ bila kod odvjetnika UĆ saznala da ŠĆ ovaj stan prodaje pa da je odvjetnika zamolila da joj provjeri "papire" za ovaj stan kao i da pripremi "papire" za njegovu kupnju prema stavu ovog suda upućuje na postojanje iznimno visokog povjerenja PĆ u postupke i riječi ŠĆ te njenu sasvim neuobičajenu spremnost da sa istim u vrlo kratkom roku i bez puno razgovora sklopi pravni posao kupoprodaje nekretnine, a zbog toga i prema stavu ovog suda, na postojanje poznanstva između ŠĆ i PĆ prije njihovog ugovaranja kupoprodaje predmetnog stana koje opravdava opisano postupanje svjedokinje.
19. Kako i iz prethodno opisanog iskaza tuženika proizlazi da je i on bio spreman prihvatiti na dar nekretninu bez puno informacija i razgovora sa majkom o istoj, stav je ovog suda da su i TĆ i njen sin CĆ, ovdje tuženik, poslove kupoprodaje i darovanja ovdje predmetnog stana sklopili sasvim neuobičajeno brzo za prosječan i normalan život građana i sa vrlo šturim informacijama o tom stanu, a i informacija koju su, kako su iskazivali, imali - da se u stavu bespravno nalazi osoba, prema stavu ovog suda nedvojbeno upućuje na izostanak brige istih za nekretninu čije vlasništvo stječu odnosno mogućnost da u odnosu na istu vrše svoje vlasničke ovlasti (da ju posjeduju i koriste), koja je briga, pak, ponovno, za prosječnog građanina potpuno logična, životna i očekivana. Prethodno, pak, utvrđenje na temelju opisanih iskaza svjedoka UĆ i PĆ da su se ŠĆ i TĆ prije opisanih ugovaranja poznavali prema stavu ovog suda ukazuje na postojanje razloga ovih ugovaranja koji leže izvan kupnje i darovanja predmetnog stana radi njegovog korištenja.
20. Uvidom u sadržaj povijesnih izvadaka iz zemljišne knjige za predmetni stan (list 81 do 88 spisa) sud je utvrdio da je u vrijeme ovih ugovaranja (2022. godina) u zemljišnim knjigama bilo zabilježeno da je odbijen prijedlog za zabilježbu spora na ovoj nekretnini prema rješenju Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-21/17-2 od 17. siječnja 2017.. Kako je saslušana kao svjedokinja TĆ iskazala da je prije ugovaranja kupoprodaje predmetnog stana zatražila odvjetnika da joj provjeri "papire" za ovaj stan ovaj sud je zaključio da je ista prije ugovaranja kupoprodaje predmetnog stana mogla znati da se kod ovog suda pod poslovnim brojem P-21/2017 vodio parnični postupak u vezi ovog stana, a uvidom u taj sudski predmet i da je u tom postupku, a kako je već prethodno obrazloženo, sud utvrdio da je kupoprodajni ugovor na temelju kojeg je ŠĆ stekao pravo vlasništva ovog stana prividan. Uvažavajući i da su i TĆ i ovdje tuženik CĆ, a kako su iskazali, zatražili pomoć odvjetnika pri ugovaranju kupoprodaje i darovanja predmetnog stana, ovaj sud je stava da uz pruženu im takvu pomoć te prethodno opisan sadržaj zemljišne knjige nisu mogli ne saznati da postoji utvrđenje suda da je kupoprodajni ugovor na temelju kojeg je ŠĆ stekao pravo vlasništva ovog stana prividan obzirom bi njihov punomoćnik odvjetnik to svakako mogao iz spisa ovog suda koji je tada bio jasno zabilježen u zemljišnim knjigama uz predmetnu nekretninu iščitati i razumjeti.
21. Ovo pak, uz prethodno utvrđeno postojanje poznanstva između ŠĆ i PĆ prije ugovaranja kupoprodaje i darovanja predmetnog stana, prema stavu ovog suda ukazuje na postojanje sljedećeg razloga ovih ugovaranja (koji, dakle, leži izvan kupnje i darovanja predmetnog stana radi njegovog korištenja)
- onemogućavanja ovdje tužiteljice FĆ da ostvari prava na predmetnom stanu koja bi joj uslijed prividnosti ugovaranja ŠĆ i ŽĆ kupoprodaje ovog stana pripadala.
22. Ovakvo, pak, postupanje ovdje tuženika CĆ te njegove majke PĆ pri stjecanju prava vlasništva predmetnog stana prema stavu ovog suda nedvojbeno upućuje na njihovu nesavjesnost u smislu odredbe čl. 285. st. 3. ZOO-a obzirom su isti znali ili barem morali znati da je kupoprodajni ugovor kojim je pravo vlasništva ovog stana stekao ŠĆ, a od kojeg ga stječe TĆ dok od nje tuženik, prividan i kao takav bez pravnog učinka pa da onda ni upis prava vlasništva ŠĆ na predmetnom stanu u zemljišnim knjigama ne odražava činjenično stanje te nekretnine odnosno da stan o kojem ugovaraju ŠĆ ne pripada.
23. Tuženik tako u ovom postupku nije dokazao da njemu (a ni TĆ kao njegovoj pravnoj prednici u odnosu na predmetni stan) pripada pravo na zaštitu trećih savjesnih osoba propisanu odredbom čl. 285. st. 3. ZOO-a, a valja reći i da slijedom prethodno navedenog isti ne uživaju niti zaštitu propisanu odredbama čl. 122. ZV-a.
24. Sud je tako na temelju navedenog utvrdio da ŽĆ nije za života raspolagala vlasništvom predmetnog stana, a i da ovdje tuženik (niti TĆ) nema nikakva prava na istom pa stoga i da je u trenutku smrti ŽĆ (**.**.2013. ovaj stan bio njena imovina odnosno, u smislu odredaba čl. 5. st. 3. ZON-a njena ostavina. Tuženik, pak, u ovom postupku nije izričito osporio navod tužiteljice da je ona jedina zakonska nasljednica ŽĆ, a da je tome tako nedvojbeno proizlazi i iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju koji je sudu dostavila (list 6 i 7 spisa) pa je sud primjenom odredaba čl. 5. st. 1. i 2. ZON-a i čl. 114. i 128. ZV-a utvrdio da je tužiteljica na temelju nasljeđivanja stekla pravo vlasništva ovdje predmetnog stana i stoga tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim i odlučio kao u izreci ove presude, a ovom presudom stoga nije utvrđivao daljnje među strankama sporne pretpostavke osnovanosti tužiteljičinog tužbenog zahtjeva (stjecanje prava vlasništva dosjelošću) niti cijenio dokaze izvedene radi utvrđenja istih.
25. Tužiteljici je primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a obzirom je u ovom sporu uspjela, priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema od strane tužiteljice naznačenoj vrijednosti predmeta spora, a prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; u daljnjem tekstu: OT) i to trošak sastava tužbe od 100 bodova (tbr. 8/1), sastava podnesaka od 24.10.2023. i 7.3.2024. od po 100 bodova za svaki (tbr. 8/1), zastupanja na ročištima 13.9.2023., 15.12.2023., 8.5.2024., 9.10.2024. i 12.12.2024. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) i zastupanja na ročištu 12.9.2024. od zatraženih 25 bodova (tbr. 9/5) odnosno sveukupno 825 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT i uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 2.062,50 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 26,54 EUR i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 EUR pa joj je ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.142,13 EUR. Zahtjev tuženika CĆ za naknadom troška ove parnice ocijenjen je neosnovanim primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a obzirom je isti ovaj spor izgubio.
26. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 4. veljače 2025.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).
DNA:
1. Tužiteljici FĆ po punomoćniku
2. Tuženiku CĆ po punomoćniku
