Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2

52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-1007/2024-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu tog suda Alenu Barbiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja OŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog p.p. Orjani Makovac, odvjetnici u Bujama-Buie, protiv tuženika: 1. SŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. ĐŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. LŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. EŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. CŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih p.p. Ivani Orkić, odvjetnici u Umagu-Umago, radi utvrđenja prava vlasništva i činidbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 03. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 04. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

IOdbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj RŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Buje, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a označene kao k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, u 5/12 dijela, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se neposredno temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, tužitelj može upisati u zemljišne knjige kao vlasnik navedene nekretnine, u naprijed označenom suvlasničkom omjeru, sve u roku od 15 dana."

IIOdbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

IIINalaže se tužitelju da naknadi tuženicima parnične troškove u iznosu od 2.240,59 eur, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Buje, z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana sljedeća nekretnina označena kao: k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, neupisane površine. Kao vlasnici predmetne nekretnine da su upisani uz tužitelja i tuženici, svaki u 1/12 dijela. Tuženici da su samo formalno upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnine opisane u tužbi, a sve iz razloga što da postojeće zemljišnoknjižno stanje izrazito dugi niz godina nije usklađivano sa stvarnim faktičnim stanjem. Naime, još da je prednik tužitelja predmetnu nekretninu u cijelosti otkupio od prednika tuženika pok. AŠ, i to početkom 20. stoljeća. TŠ, koji da da je svoj suvlasnički udio predmetne nekretnine prodao predniku tužitelja, da je umro **.**.1919. u Rusiji, a još prije svog odlaska u Rusiju, predmetnu nekretninu da je prodao i predao u samostalni posjed predniku tužitelja, koji da je zajedno sa danas tužiteljem bio jedini koji obilazi, uređuje, obrađuje i čuva predmetnu nekretninu, već više od stoljeća. Tuženicima da je to itekako poznato, a zbog sređivanja postojećeg zemljišnoknjižnog stanja, isti da su kao nasljednici samo formalno naslijedili predmetnu nekretninu, iako da je ona još za života prednika tuženika otuđena predniku tužitelja. Stoga da je jasno da je tužitelj jedini samostalni pošteni posjednik predmetne nekretnine, a istu da neprekidno, samostalno i pošteno posjeduje već više od stoljeća. S obzirom na sve naprijed navedeno, tužitelj da ima pravni interes da se zemljišnoknjižno stanje uskladi sa faktičnim stanjem. Tužitelj zahtijeva donošenje presude sljedećeg sadržaja: "Utvrđuje se da je tužitelj RŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel Buje, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a označene kao k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, u 5/12 dijela, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se neposredno temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, tužitelj može upisati u zemljišne knjige kao vlasnik navedene nekretnine, u naprijed označenom suvlasničkom omjeru, sve u roku od 15 dana."

2.U odgovoru na tužbu tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tužitelj da se ne nalazi u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine. Tužitelj da nije dostavio pisani ugovor kojim da je navodno pravni prednik tužitelja otkupio cijelu predmetnu nekretninu od pravnog prednika tuženika, iako da se u navedeno vrijeme (početkom 20. stoljeća), a koje da tužitelj navodi u tužbi, zahtijevala pisana forma kupoprodajnog ugovora. Tužitelj da ni u kom slučaju ne može biti pošteni posjednik, a to iz razloga jer da je znao da mu ne pripada pravo na posjed cijele predmetne nekretnine, što da je cijelo vrijeme trajanja posjeda njegovog pravnog prednika, a i njega samog, bilo erga omnes publicirano u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina]. Naime, tužitelj da se prije pokretanja ove tužbe, upravo iz tog razloga i obratio tuženicima, budući da je imao namjeru od svih tuženika kupiti njihove suvlasničke dijelove predmetne nekretnine, te da je kod javnog bilježnika Željka Krajine iz Umaga dogovaran termin sastava ugovora, sve sukladno sadržaju pregovora između tužitelja i zajedničke punomoćnice svih tuženika. Međutim, budući da se tužitelj predomislio, do sklapanja navedenog ugovora da nikada nije došlo. No, tužitelj da je ipak s jednom od suvlasnica predmetne nekretnine UŠ, sklopio 27. kolovoza 2021. ugovor o zamjeni nekretnina. Tim ugovorom, u čl. 1. tužitelj da je suglasno utvrdio da je UŠ suvlasnica 1/12 dijela predmetne nekretnine opisane i upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Slijedom tog utvrđenja da proizlazi da tužitelj i preostalim suvlasnicima (tuženicima) priznaje njihovo suvlasništvo budući da su svi tuženici zajedno sa UŠ upisani u zemljišne knjige temeljem rješenja o nasljeđivanju od 08. travnja 2019. Isto tako, prednik tužitelja KŠ da je 2004. prodao svoj suvlasnički dio nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] IŠ iz [adresa], koji da je i danas uknjižen kao suvlasnik na 6/12 idealnih dijelova te parcele, koju da je kupio u vrijeme dok je na drugoj polovici bio uknjižen kao suvlasnik preostale polovice pravni prednik tuženika ŽŠ, a slijedom čega da jasno proizlazi da niti GŠ (prednik tužitelja) nikada nije za života zahtijevao da ga se utvrdi vlasnikom onih dijelova nekretnina na kojima je bio upisan njegov brat ŽŠ, niti na temelju navodnog ugovora, niti na temelju posjedovanja, već da su te nekretnine nasljeđivanjem pripale tuženicima. Naposljetku, tuženici navode da tužitelj ne "obilazi, uređuje i obrađuje" predmetnu nekretninu, a što da je razvidno iz priloženih fotografija, kao i iskaza susjeda koji se predlažu saslušati. Po mišljenju tuženika, stvarni motiv podnošenja predmetne tužbe da je bila činjenica da je tužitelj pronašao kupca za njegovu nekretninu, te istom obećao i "okućnicu", a za koju da nije htio isplatiti tuženike, već da je smatrao da je može dobiti besplatno. Slijedom toga, a kako da je na sjednici Građanskog odjela VSRH (1/19) održane 14. veljače 2019. zauzeto shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, to da tuženici smatraju da tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije bio pošten posjednik cijele predmetne nekretnine koju želi u samovlasništvo. Tuženici predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti kao neosnovanog.

3.U svojoj replici tužitelj navodi da je najprije godinama tražio nasljednike pok. AŠ. Kada da ih je našao, s njima da se dogovorio da će on pokrenuti i provesti ostavinski postupak iza spomenute osobe, a da će mu oni onda priznati pravo vlasništva. Nakon provođenja ostavinskog postupka i uknjižbe tuženika kao suvlasnika predmetne nekretnine, oni da su počeli tražiti da im tužitelj nešto plati za uknjižbu na njihovom suvlasničkim dijelovima. Tužitelj da je mislio da će, ako su to neki mali iznosi, to platiti, kako bi sredio zemljišnoknjižno stanje. Međutim, oni da su počeli tražiti prevelike iznose, pa da je on od toga odustao. Što se tiče fotografija koje su tuženici dostavili sudu, tužitelj napominje da zbog situacije oko pandemije već dvije godine nije bio na licu mjesta, pa da zato nekretnina izgleda kako izgleda.

4.Tužitelj je tokom glavne rasprave naveo da u tužbi nije naznačena osnova tužbenog zahtjeva, da iz tužbe proizlazi da tužitelj putem svojih pravnih prednika predmetnu nekretninu posjeduje od 1919., da je na ročištu 20. siječnja 2022. učinjeno nespornim da je DŠ pravni prednik tužitelja, te da je DŠ naslijedio svog oca ĆŠ koji da je u posjedu predmetne nekretnine bio minimalno od 1965. U trenutku kada da je tužitelj naslijedio predmetnu nekretninu, da je postojao posjed njegovih prednika barem 50 godina, te da ih je, s obzirom na navedeno, tužitelj naslijedio.

Tuženici su tokom glavne rasprave naveli da je tužitelj oporučno naslijedio HŠ u 6/12 dijela predmetne nekretnine, iako da je na ostavinskoj raspravi iza pok. HŠ na nasljeđivanje bilo pozvano ukupno 5 zakonskih nasljednika. Ukoliko je tužitelj smatrao da je njegov pravni prednik dosjelošću stekao cijelu predmetnu nekretninu, to da je trebao prijaviti na ostavinskoj raspravi.

Nove činjenice koje su stranke iznijele tokom glavne rasprave, sud, sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a, nije uzeo u obzir, jer stranke ni ne tvrde da te činjenice, bez svoje krivnje, nisu mogle iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka.

5.Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, jer u protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (tako i VS, Rev 2790/91 od 11. ožujka 1992.).

U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

6.U dokaznom postupku je izvršen uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (5-6), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (7-8), izvadak iz matice umrlih (9-10), ugovor o zamjeni nekretnina od 27. kolovoza 2021. (31-34), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (35-36), e-mail korespondenciju (37-41), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (42-43), fotografije (44-51 i 105-107). Saslušani su svjedoci BŠ i ZŠ, predloženi po tužitelju i ČŠ, FŠ i JŠ, predloženi po tuženicima. Saslušani su tužitelj i tuženici ad4 i ad5. Nisu saslušani tuženici ad1-ad3, jer su naveli da neće pristupiti na saslušanje.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (5-6) i izvatke iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (7-8 i 35-36) utvrđeno je da su kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica], označene kao pašnjak, iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisani tužitelj, u 6/12, OŠR, u 1/12, te tuženici, svaki u 1/12 dijela.

Uvidom u izvadak iz matice umrlih utvrđeno je da je TŠ rođen **.**.1874. u [adresa], a umro **.**.1919. u [adresa].

Nesporno je da su tuženici i OŠR nasljednici pok. AŠ.

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (35-36) utvrđeno je da su se tuženici i OŠR uknjižili kao suvlasnici predmetne nekretnine temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. AŠ posl. br. O-632/19, UPP/OS-2/19-4 od 08. travnja 2019. To je među strankama i nesporno.

Nesporno je da je tužitelj nasljednik pok. HŠ, te da se kao takav uknjižio kao suvlasnik predmetne nekretnine.

Uvidom u ispis e-mail korespondencije utvrđeno je da je u kolovozu 2021. kod javnog bilježnika Željka Krajine, od strane PŠ, dogovoran termin za sastav ugovora o zamjeni i kupoprodaji suvlasničkih dijelova predmetne nekretnine između tuženika i SŠR, s jedne strane i tužitelja, s druge strane.

Uvidom u ugovor o zamjeni nekretnina od 27. kolovoza 2021. utvrđeno je da su taj ugovor sklopili tužitelj i OŠR. Tim ugovorom stranke ugovora su utvrdile da je tužitelj suvlasnik u 12/24 dijela k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], a da je OŠR suvlasnik u 1/12 dijela predmetne nekretnine. Ovim ugovorom stranke ugovora mijenjaju pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na način da tužitelj prenosi na OŠR svoj suvlasnički dio na k. č. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], a ona na njega svoj suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini.

Nesporno je da je predmetna nekretnina u naravi zarastao pašnjak.

Nesporno je da se predmetna nekretnina nalazi u [adresa] ([adresa]).

Nesporno je da je predmetne nekretnina ona vidljiva na fotografijama (44-51).

Nesporno je da je na fotografiji (45) vidljiv ulaz s ceste na predmetnu nekretninu.

Što se tiče fotografija (105-107), tužitelj je ove fotografije podnio sudu tokom glavne rasprave. Tuženici su naveli da se protive dostavljenim fotografijama, jer da su ti dokazi trebali biti predloženi do zaključenja prethodnog postupka, odnosno, da su trebali biti dostavljeni do zaključenja prethodnog postupka.

Prema čl. 299. st. 2. ZPP-a stranke mogu tijekom glavne rasprave predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Prema st. 3. istog članka nove dokaze koje su stranke predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir.

Treba razlikovati predlaganje i podnošenje dokaza. Tužitelj je još na pripremnom ročištu predložio izvođenje dokaza uvidom u ove fotografije, pa ih je sud, neovisno što su podnesene tokom glavne rasprave, uzeo u obzir.

Uvidom u ove fotografije (105-107) utvrđeno je da su iste snimljene 2011. godine. Među strankama je nesporno da fotografija br. 1 prikazuje predmetnu nekretninu, te da fotografija br. 2 također prikazuje predmetnu nekretninu gledano s ceste. Iz fotografija je vidljivo da u vrijeme kada su iste snimljene, predmetna nekretnina nije bila zapuštena i zarasla.

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz (42-43) utvrđeno je da su kao suvlasnici k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjiženi IŠ u 6/12, te tuženici i OŠR, svaki u 1/12 dijela. Na suvlasničkom dijelu na kojem je uknjižen IŠ je prije njega bio uknjižen TŠ. O.

Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je DŠ bio brat njegove majke, da je MŠ bio tužiteljev djed po majčinoj strani i da je umro 1996. godine. Tužitelj je o ovome dao neposredno uvjerljiv iskaz na koji nije bilo prigovora. Niti jedan drugi dokaz ne demantira iskaz tužitelja u ovom dijelu. Zbog navedenih razloga, sud prihvaća tužiteljev iskaz o tome.

Iz iskaza tužitelja i tuženice ad4 je utvrđeno da je DŠ umro 2014. ili 2015. godine (po tužitelju je to 2014., a po tuženici ad4 2015. godina). Na njihove iskaze o tome nije bilo prigovora. Niti jedan drugi dokaz ne demantira njihove iskaze u ovom dijelu. Zbog navedenih razloga sud prihvaća njihove iskaze o tome.

Prema iskazu svjedoka VŠ (rođenog 1993., sina tužitelja), u bitnom, predmetnu nekretninu obilazi, uređuje, obrađuje i čuva tužitelj, i to od smrti HŠ, a to otkad svjedok pamti. Nitko drugi osim njih u periodu koji svjedok pamti nije gospodario predmetnom nekretninom. DŠ je živio u kući do predmetne nekretnine. Na predmetnoj nekretnini je svašta radio, držao je kokoške, guske, ovce, kosio je i uređivao nekretninu. 2015. kada je tužitelj htio srediti kuću i okućnicu i zvao geometra, utvrdio je da je na polovici predmetne nekretnine uknjižen TŠ koji je davno prije umro.

Prema iskazu svjedokinje ZŠ, u bitnom, ista je u [adresa] doselila 1965. i njena kuća se nalazi u blizini predmetne nekretnine. Kada je doselila u [adresa] predmetnu nekretninu je posjedovao MŠ sa svojom suprugom. Nakon što je umro, njegov posjed je nastavio njegov sin KŠ, koji je bio u posjedu sve dok nije umro. Nakon što je KŠ umro, na nekretninu je dolazio tužitelj i koji put je nekretninu čistio i kosio. Otkad svjedokinja živi u [adresa], nitko osim MŠ, HŠ i tužitelja nije koristio predmetnu nekretninu. Svjedokinja nikada nije čula da bi netko MŠ, KŠ ili tužitelju branio da koriste ovu nekretninu.

Prema iskazu svjedokinje PŠ (rođene 1980., kćerke tuženice ad4), u bitnom, ista se sjeća predmetne nekretnine kada je bila djevojčica. Tada je nije zanimalo tko koristi ovu nekretninu, kao što je nije zanimalo ni tko koristi druge nekretnine. Sjeća se da je DŠ živio u kući koja se nalazi do predmetne nekretnine. Sjeća se i Brunovog oca MŠ. Svjedokinja nikada nije vidjela da DŠ nešto radi na predmetnoj nekretnini. Ne sjeća se da li je išta bilo na toj nekretnini u smislu kokošaka i sl. Do 2015. nikada nije vidjela tužitelja, nije znala ni da postoji.

Prema iskazu svjedoka FŠ, u bitnom, isti je 2006. počeo graditi kuću u [adresa], pa je tada počeo tamo dolaziti. Od 2010. živi u [adresa]. Kada je počeo dolaziti u [adresa] predmetnom nekretninom je gospodario jedan stariji čovjek, koji se zvao KŠ. Ništa posebno na nekretnini nije radio, osim što je imao neke biljke. Uglavnom je sjedio na nekretnini i nešto bacao mačkama. Svjedok nikada nije vidio tužitelja na predmetnoj nekretnini. Ne pamti da je ikada ikoga drugoga osim HŠ vidio na predmetnoj nekretnini.

Prema iskazu svjedoka JŠ, u bitnom, isti živi u [adresa] od 1976., i to stotinjak metara od predmetne nekretnine. Kada je doselio u [adresa], predmetnom nekretninom je gospodario MŠ, i to do svoje smrti. Nakon njega predmetnom nekretninom je gospodario Mateov sin KŠ. Njihovo prezime je bilo DŠ. Oni su predmetnu nekretninu koristili kao vrt. KŠ zadnjih godina života nije bio sposoban raditi na predmetnoj nekretnini, jer je bio bolestan. Samo je hodao po nekretnini i sjedio. Nakon Brunove smrti nitko ne brine o predmetnoj nekretnini. Svjedok je nakon Brunove smrti vidio neke ljude na predmetnoj nekretnini da nešto iznose. Ne zna da li je vidio tužitelja na predmetnoj nekretnini, jer da ga je i vidio ne bi ga prepoznao, jer ga ne poznaje.

Prema iskazu tužitelja (rođenog 1962.), u bitnom, u posjedu predmetne nekretnine, i to od smrti HŠ je tužitelj. KŠ je bio u posjedu predmetne nekretnine od smrti svog oca MŠ, koji je bio u posjedu otkad tužitelj pamti. MŠ i DŠ su bili poljoprivrednici i koristili su nekretninu za poljoprivredu. Tužitelj posjed nekretnine vrši tako da je održava i kosi. Prije pandemije covida je nekretninu obilazio svaka 2-3 mjeseca. Nekretnina je sada zarasla, jer zbog pandemije nije mogao dolaziti iz Italije u Hrvatsku, pa nije mogao dolaziti na nekretninu. Kada je htio krenuti u obnovu kuće, a predmetna nekretnina predstavlja njenu okućnicu, saznao je da je na nekretnini uknjižen i TŠ. Tko su njegovi nasljednici saznao je iz državnog arhiva. Nakon što je saznao za njih, stupio je s njima u kontakt.

Prema iskazu tuženice ad4 (rođene 1955.), u bitnom, u posjedu predmetne nekretnine je, otkad ona pamti, pa do svoje smrti bio MŠ. Nekretninu je posjedovao na način da ju je koristio za poljoprivredu, najprije kao vrt, a poslije je na njoj imao voćke. Nakon njegove smrti posjed predmetne nekretnine je nastavio njegov sin KŠ. Nakon Brunove smrti nitko nije posjedovao predmetnu nekretninu. Nikada nije vidjela tužitelja na predmetnoj nekretnini. Još joj je otac bio rekao da imaju dio predmetne nekretnine, ali ga to nije interesiralo.

Prema iskazu tuženika ad5 (rođenog 1991.), u bitnom, isti se sjeća HŠ. Sjeća ga se da je sjedio u svom dvorištu. Ne sjeća se da je ikada nešto radio na predmetnoj nekretnini. Nikada na nekretnini nije vidio tužitelja. Od 2005. do 2009. je išao u školu u Buje, te je svaki dan s autobusom odlazio u Buje. Vrlo često je u autobus ulazio i KŠ, te su nekada i sjedili zajedno i pričali. KŠ je dolazio i u kuću kod familije tuženika ad5. Pričali su i KŠ je rekao da pradjed tuženika ad5 ima nešto na predmetnoj nekretnini. Ne zna da li je ikada netko od njegove familije branio familiji tužitelja da koristi ovu nekretninu.

Prema činjeničnim navodima iznesenim u ovoj parnici, tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenicama koje se odnose na stjecanje utuženog stvarnog prava dosjelošću, pa sud nije mogao sam utvrđivati činjenice u vezi stjecanja utuženog stvarnog prava na drugi način, a koje bi mogle biti od značaja za presuđenje.

Prema čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Prema st. 3. istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali barem kao pošteni samostalni posjednici.

Prema čl. 11. st. 1. ZV-a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik, samostalni je posjednik. Prema st. 2. istog članka posjed će se smatrati samostalnim, ako se ne dokaže suprotno.

Prema čl. 18. st. 1. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Prema st. 5. istog članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

Kako iz iskaza svjedoka ZŠ, JŠ i tužitelja, tako i iz iskaza tuženice ad5, koji su svi o tome dali neposredno uvjerljive, logične i međusobno neproturječne iskaze, proizlazi da je pok. DŠ do svoje smrti, uračunavajući i vrijeme za koje je njegov otac MŠ bio u posjedu, više od 20 godina bio u posjedu predmetne nekretnine. U prilog njihovim iskazima ide i iskaz svjedoka VŠ (prema kojem je, otkad on pamti, predmetnom nekretninom gospodario DŠ), kao i iskaz svjedoka FŠ (prema kojem je 2006. godine, kada je ovaj svjedok počeo dolaziti u [adresa], nekretninom gospodario čovjek po imenu KŠ), koji su također o tome dali neposredno uvjerljive iskaze. Iskaze ZŠ, JŠ, tužitelja i tuženice ad5 izričito ne demantiraju ni iskaz svjedokinje PŠ (iskazala je samo da nije nikada vidjela da DŠ nešto radi na predmetnoj nekretnini), ni iskaz tuženika ad5 (koji je iskazao samo da se ne sjeća da je DŠ ikada nešto radio na predmetnoj nekretnini). Kraj iznijetog, sud prihvaća iskaze ZŠ, JŠ, tužitelja i tuženice ad5, te utvrđuje da je pok. DŠ do svoje smrti, uračunavajući i vrijeme posjedovanja njegovog oca, više od 20 godina bio u neprekidnom posjedu predmetne nekretnine.

Samo iz dijela iskaza tuženika ad5 (gdje je iskazao da mu je pok. DŠ rekao da njegov pradjed ima nešto na predmetnoj nekretnini), budući da na to ne upućuje ni jedan drugi dokaz, ne može se sa stupnjem izvjesnosti, o čemu je naprijed bilo riječi, utvrditi da su DŠ ili njegov pravni prednik znali ili imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine.

Kraj iznijetog, sud utvrđuje da je pok. DŠ do svoje smrti, uračunavajući i vrijeme posjedovanja njegovog oca, više od 20 godina bio u posjedu predmetne nekretnine, te da nisu dokazani nesamostalnost i nepoštenje tog posjeda.

Ostaje pitanje je li tužitelj nakon smrti HŠ sam imao faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini.

Iz fotografija u spisu se ne može utvrditi je li tužitelj nakon smrti HŠ sam imao faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini.

Iz iskaza svjedoka VŠ (koji je iskazao da predmetnu nekretninu obilazi, uređuje, obrađuje i čuva tužitelj, i to od smrti HŠ) i tužitelja (koji je iskazao da je on u posjedu predmetne nekretnine od smrti HŠ, te da je održava, kosi i obilazi) proizlazi da je nakon smrti HŠ tužitelj stupio u posjed predmetne nekretnine. U prilog njihovim iskazima ide iskaz svjedokinje ZŠ (čija je kuća u blizini predmetne nekretnine i koja je iskazala da je nakon smrti HŠ na nekretninu dolazio tužitelj i koji put je čistio i kosio).

S druge strane, iz iskaza svjedoka FŠ (koji je od 2016. do 2010. bio predsjednik mjesnog odbora naselja u kojem se nalazi predmetna nekretnina i koji je iskazao da tužitelja nikada nije vidio na predmetnoj nekretnini) i JŠ (koji od 1976. živi stotinjak metara od predmetne nekretnine i koji je iskazao da nakon smrti HŠ nitko ne brine o predmetnoj nekretnini i da ne zna je li vidio tužitelja na predmetnoj nekretnini), te tuženice ad4 (koja je do 1978. živjela, a nakon toga nekoliko puta mjesečno dolazi u naselje u kojem se nalazi predmetna nekretnina i koja je iskazala da nakon smrti HŠ nitko nije posjedovao predmetnu nekretninu i da nikada nije vidjela tužitelja na predmetnoj nekretnini) i tuženika ad5 (koji od rođenja živi cca 200 m od predmetne nekretnine i koji je iskazao da nikada na nekretnini nije vidio tužitelja, te da je nekretnina već dugo zapuštena), ne proizlazi da je nakon smrti HŠ tužitelj stupio u posjed predmetne nekretnine.

Sve su saslušane osobe o tome dale neposredno uvjerljive iskaze. Sud nije utvrdio nikakve činjenice po osnovu kojih bi neki od iskaza ocijenio vrijednosno negativnim.

Tužitelj je bio taj koji je trebao dokazati činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev, pa tako i činjenicu da je po smrti HŠ zasnovao faktičnu vlast nad predmetnom nekretninom, odnosno, stupio u posjed iste. Kod iznesenog stanja stvari sud nije mogao sa stupnjem izvjesnosti (o čemu je ranije bilo govora) formirati uvjerenje o toj činjenici, pa je o njenom postojanju, a temeljem čl. 221.a ZPP-a, zaključeno primjenom pravila o teretu dokazivanja. U svijetlu ovog instituta, sud je mišljenja da tužitelj nije dokazao da je po smrti HŠ stupio u posjed predmetne nekretnine.

Kod stjecanja vlasništva dosjelošću, samo se posjedniku u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su njegovi prednici neprekidno posjedovali, barem kao pošteni samostalni posjednici.

Kako tužitelj nije stupio u posjed predmetne nekretnine, to mu se u vrijeme potrebno za dosjelost ne može uračunati vrijeme za koje je DŠ posjedovao predmetnu nekretninu. Shodno tome, nisu ispunjene pretpostavke za tužiteljevu dosjelost na utuženom idealnom dijelu predmetne nekretnine.

Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u t. I dispozitiva.

8.Obje su strane zatražile naknadu parničnih troškova.

Prema čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

Tuženici nisu izgubili ovu parnicu, pa nisu dužni tužitelju naknaditi parnične troškove. Zato je odlučeno kao u t. II dispozitiva.

Tužitelj je izgubio ovu parnicu, pa je dužan naknaditi tuženicima parnične troškove.

Tuženicima su priznati sljedeći parnični troškovi: za sastav odgovora na tužbu 280,00 eur (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN 138/23), za zastupanje na ročištu 20. siječnja 2022. 280,00 eur (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46.), za zastupanje na ročištu 08. travnja 2022. 280,00 eur (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46.), za zastupanje na ročištu 25. travnja 2022. 280,00 eur (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46.), za sastav žalbe 350,00 eur (Tbr. 10. t. 1. i Tbr. 46.), za zastupanje na ročištu 03. siječnja 2025. 280,00 eur (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46.), za PDV na ove radnje 437,50 eur (Tbr. 46.) i za sudsku pristojbu na žalbu 53,09 eur, ili ukupno 2.240,59 eur.

Nisu im priznati troškovi sudske pristojbe za odgovor na tužbu, jer u pogledu ovih troškova njihov zahtjev nije postavljen određeno, kako je to nužno sukladno čl. 164. st. 2. ZPP-a. Osim toga, tuženici, te troškove ni nemaju, jer, sukladno čl. 4. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama, nisu obveznici plaćanja ove pristojbe. Nisu im priznati troškovi predujma za saslušanje svjedoka, jer im je taj predujam vraćen.

Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u t. III dispozitiva.

U Poreču-Parenzo, 04. veljače 2025.

S u d a c:

Alen Barbić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. tužitelju p.p.,

2. tuženicima p.p.

S u d a c: v.r.