REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] S 5
Poslovni broj: Us I-1560/2023-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Milenko Ilić, odvjetnik u Puli, Mletačka 12/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi nepripadne isplate starosne mirovine, 4. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-140-02/23- 01/03217296753, URBROJ: 341-99-05/3-23-000641 od 6. lipnja 2023.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA: UP/I 140-02/22-01/03217296753, URBROJ: 341-13-05/3-22-013255 od 12. listopada 2022. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.
Obrazloženje
1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA: UP/I 140-02/22-01/03217296753, URBROJ: 341-13-05/3-22- 013255 od 12. listopada 2022. tužitelju je utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika za razdoblje od 21. kolovoza 2019. do 17. studenog 2019. u svoti od ukupno 4.338,25 kuna (točka I.), te je određeno kako je tužitelj obvezan navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana u korist žiro računa Državnog proračuna (točka II.).
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-140-02/23-01/03217296753, URBROJ: 341-99-05/3-23-000641 od 6. lipnja 2023. odbio kao neosnovanu pozivom na čl. 166. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.; dalje: ZOMO).
3. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost navedenih rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredbama upravnog postupka. Navodi da rješenja ne sadrže valjane i razumljive razloge o odluci, da su donesena protivno članku 8. Zakona o općem upravnom postupku jer da tijela nisu prikupila sve dokaze potrebne za donošenje zakonite i pravične odluke, a izvedene dokaze nisu savjesno i pravilno ocijenili. Pojašnjava da je otišao u mirovinu s danom 19. studenoga 2019., zahtjev za mirovinu da je podnio 19. listopada 2019., a prva isplata starosne mirovine je bila 16. prosinca 2019., te do tog datuma da na računu nije vidljiva niti jedna uplata s osnova mirovine za koju se tvrdi da je plaćena tužitelju. Tužitelj da je bio u radnom odnosu te nije bilo ni uvjeta za isplatu mirovine, a niti je podnosio zahtjev za isplatom. Smatra da tuženik i prvostupanjsko tijelo uopće nisu utvrđivali je li tužitelju novac doista uplaćivan na račun. U osporavanim rješenjima nisu izneseni nikakvi valjani razlozi koji bi opravdali navode da je tužitelj obvezan svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja vratiti u korist žiro računa Državnog proračuna. Poziva se i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-1 206/92, U-1 207/92, U-I 209/92 te U-1-222/92. Predlaže da sud poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, podredno poništi rješenje tuženika, i vrati predmet na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu kao neosnovanu i ustraje kod navoda iz osporavanih rješenja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.
5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
6. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 21. listopada 2019. podnio zahtjev za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu i da mu je rješenjem prvostupanjskog tijela od 29. studenog 2019. priznato pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika počev od 21. kolovoza 2019. u svoti od 2.831,17 kuna mjesečno. Nadalje proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 12. listopada 2022. utvrđena nepripadna isplata za razdoblje od 21. kolovoza 2019. do 17. studenog 2019. u svoti od ukupno 4.338,25 kuna. U žalbenom postupku protiv navedenog rješenja tužitelju je uz zaključak od 17. travnja 2023. dostavljena tablica obračuna mirovinskih primanja (stranica 13-14 spisa), a koju je tužitelj osporavao uz obrazloženje da nije primio navodno nepripadni iznos.
8. Iz odredbe čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) proizlazi da se obrazloženje odluka/rješenja donesenih u upravnom postupku sastoji od činjeničnog i pravnog dijela koje čine cjelinu i koji se, ovisno o prirodi upravne stvari međusobno isprepliću. U činjeničnom dijelu navode se podaci o relevantnim činjenicama koje je javnopravno tijelo utvrdilo u postupku, a u pravnom dijelu navode se odredbe materijalnog propisa na temelju kojih je riješena upravna stvar i odgovarajuća njihova interpretacija u primjeni na utvrđeno činjenično stanje. Dalje, odredbom čl. 120. st. 3. ZUP-a propisano je da će se u obrazloženju drugostupanjskog rješenja ocijeniti svi navodi iz žalbe.
9. Valjano obrazloženje, po prirodi stvari, predstavlja neophodnu pretpostavku jer bez takvog obrazloženja nije moguće ocijeniti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti zakonitost osporene odluke u upravnom sporu. Obrazloženje rješenja je za stranku važan dio rješenja, neovisno o tome da li je riječ o rješavanju složenije ili jednostavnije upravne stvari (bilo činjenično, bilo pravno), a u svakom slučaju kada se, po stranku, donosi negativna odluka. Po mišljenju ovoga suda, jedino ovakav pristup obvezatnosti dostatnog obrazloženja odluka donesenih u upravnom postupku osigurava zajamčeno pravo na pravnu zaštitu protiv pojedinačnih upravnih akata te oživotvorenje načela zakonitosti i jednakosti svih stranka pred zakonom, jer stranka koja iz obrazloženja rješenja ne zna razloge za donošenje baš takve odluke javnopravnog tijela dolazi u neravnopravan položaj u odnosu na stranku kojoj su razlozi odbijanja njezina zahtjeva poznati. Također, sud napominje da ostvarivanje načela zakonitosti u upravnom postupku znači da je tijelo koje rješava određenu upravnu stvar dužno u svemu se pridržavati materijalnih propisa koje primjenjuje u rješavanju upravne stvari te propisa kojima je reguliran postupak rješavanja određene upravne stvari.
10. Kako iz Tablice od 1. srpnja 2019., koju je tuženik dostavio tužitelju, nije razvidno točno kojeg datuma je tužitelju uplaćen nepripadni iznos te koji iznos, a ni u pobijanim aktima nije na jasan način izložen izračun nepripadne mirovine, niti su se u tom smislu valjano ocijenili navodi iz žalbe tužitelja u obrazloženju drugostupanjskog rješenja, to ovaj sud nalazi da je osporavanim odlukama povrijeđen zakon na štetu tužitelja budući iste nisu valjano i potpuno obrazložene, sukladno ranije citiranim odredbama čl. 98. st. 5. i čl. 120. st. 2. i 3. ZUP-a.
11. Stoga, obzirom da se uslijed gore opisanih nedostataka pobijana rješenja nije moglo ispitati, to je valjalo na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev usvojiti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. U ponovnom je postupku prvostupanjsko tijelo obvezno donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) pri čemu je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a), odnosno donijet će odgovarajuća rješenja koja će biti sastavljena sukladno odredbi čl. 98. st. 5. ZUP-a na način da će adekvatno obrazložiti nepripadno isplaćeni iznos mirovine u razdoblju od 21. kolovoza 2019. do 17. studenog 2019.. Slijedom, sud je pozivom na citirane odredbe, odlučio kao u izreci presude.
12. Uzevši u obzir navedeno, sud nije našao potrebnim posebno cijeniti druge razloge zbog kojih tužitelj smatra da su osporavana rješenja nezakonita, pa stoga isti nisu izneseni u ovoj odluci.
13. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP), a pored toga tužitelj je u ovoj vrsti spora oslobođen plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 16. ZSP-a.
U Rijeci 4. veljače 2025.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a).
