Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-52/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Tatjani Ostović, odvjetnici u Osijeku, protiv prvog ovršenika Grada Valpovo, Valpovo, Matije Gupca 32, OIB: 84382730327 i drugog ovršenika Općine Bizovac, Ulica kralja Tomislava 89, OIB: 31800017596, zastupanog po punomoćniku Goranu Mrkiću, odvjetniku u Valpovu, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o prigovoru ovršenika Općine Bizovac izjavljenom protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kovačevića iz Osijeka, poslovni broj Ovrv-16294/2024 od 30. prosinca 2024. u dijelu kojim je određena ovrha, 4. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor ovršenika Općine Bizovac i potvrđuje se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kovačevića iz Osijeka, poslovni broj Ovrv-16294/2024 od 30. prosinca 2024. u dijelu kojim je određena ovrha.

II. Odbijaju se stranke sa zahtjevima za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave naloženo ovršenicima u roku od osam dana solidarno platiti ovrhovoditelju iznos od 1.321,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 1.282,13 EUR teku od 24. listopada 2024. do isplate te solidarno naknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka od 216,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenje rješenja o ovrsi do isplate. Radi prisilne naplate tražbine ovrhovoditelja zajedno s odmjerenim troškovima određena je ovrha na nekretninama u suvlasništvu ovršenika.

2. Navedeno rješenje u dijelu kojim je određena ovrha pravodobno izjavljenim prigovorom pobija drugi ovršenik Općina Bizovac. U prigovoru tvrdi da je ovrha određena na nekretnini tog ovršenika iako nije riječ o novčanoj tražbini koja premašuje 5.300,00 EUR čime sadržajno (opisno) ističe žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 13120/20., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ). Predlaže da se postupak nastavi kao po žalbi protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave. Zahtijeva naknadu troškova sastava prigovora i sudske pristojbe na prigovor.

3. Ovrhovoditelj je u očitovanju osporio osnovanost podnesenog prigovora tvrdeći da je ovrha određena uz pravilnu primjenu članka 139. stavka 6. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019., dalje: ZN) prema kojem predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Predlaže odbiti prigovor ovršenika Općine Bizovac kao neosnovan i naknaditi ovršeniku troškove sastava odgovora na prigovor.

4. Prigovor nije osnovan.

5. U skladu s člankom 41. stavkom 2. OZ-a rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne sud će naložiti ovršeniku da u roku od osam dana namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima, odrediti ovrhu radi prisilne naplate tražbine zajedno s odmjerenim i predvidivim troškovima, odmjeriti nastale troškove i posebno naznačiti predvidive troškove.

5.1. Prema članku 278. OZ-a o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u skladu s odredbama toga Zakona odlučuju javni bilježnici koji provode postupovne radnje u ovršnom postupku kao povjerenici suda.

6. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kada se prigovorom pobija samo u dijelu kojim je određena ovrha ovrha može se pobijati samo iz razloga zbog kojih se rješenje o ovrsi na temelju ovršne isprave može pobijati žalbom iz članka 50. OZ-a. (članak 57. stavak 2. OZ-a). Ako se rješenje o ovrsi pobija samo u dijelu kojim je određena ovrha, daljnji postupak nastavit će se kao postupak po žalbi protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (članak 58. stavak 4. OZ-a). Ako se taj prigovor prihvati, dio rješenja o ovrsi kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može ponovno tražiti ovrha (članak 58. stavak 5. OZ-a).

7. Iz citiranih odredbi slijedi da, u situaciji kada se rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pobija samo u dijelu u kojem je određena ovrha, dio rješenja o ovrsi kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu ovrhovoditelja koji nije pobijan prigovorom postaje pravomoćan i stječe svojstvo ovršne isprave.

8. Protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave ovršenik može podnijeti žalbu iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. OZ-a i zbog povrede pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti (članak 50. stavak 4. OZ-a). U skladu s člankom 50. stavkom 5. OZ-a, u povodu žalbe iz članka 50. stavka 1. toga Zakona sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz stavka 1. točaka 1., 3. i 5. članka 50. OZ-a te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. tog članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. i 5. OZ-a. Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023, dalje: ZPP).

9. Iako iz stanja spisa proizlazi da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave određeno na temelju vjerodostojne isprave koja ne glasi na ovršenike, platni nalog nije pobijan prigovorom čime je taj nalog u odnosu na ovršenike stekao svojstvo ovršne isprave koja nije izgubila djelotvornost niti je protekao rok u kojem se na temelju te ovršne isprave po zakonu može tražiti ovrha pa nisu ostvareni žalbeni razlozi iz članka 50. stavka 1. točaka 1., 3. i 5. OZ-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Nije ostvaren niti žalbeni razlog iz točke 50. stavka 1. točke 6. OZ-a koji u žalbi ističe ovršenik Općina Bizovac. Točno je da će u skladu s člankom 80.b stavkom 1. OZ-a sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 5.300,00 EUR, osim u iznimnim situacijama (prisilno ostvarenje tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili naknade štete uzrokovane kaznenim djelom) koje nisu primjenjive u ovom predmetu. Međutim, u ovom ovršnom postupku ovrhovoditelj ostvaruje svoje potraživanje kao vjerovnik ostavitelja čije su nekretnine kao ošasna imovina u smislu članka 20. stavka 1. ZN-a prešle na ovršnike na čijem se području nalaze. U skladu s člankom 139. stavkom 6. ZN-a predmet ovrhe radi ostvarenja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Iz toga slijedi da vjerovnik svoje potraživanje za koje drugi ovršenik Općina Bizovac odgovara solidarno ne može ostvariti na drugom predmetu ovrhe osim na nekretnini koja je sastavni dio ostavine koja je kao ošasna imovina ovrhovoditeljevog dužnika prešla u vlasništvo drugog ovršenika, neovisno o visini glavnice njegova potraživanja. U takvoj situaciji, imajući na umu da je riječ o potraživanju koje je utvrđeno ovršnom ispravom, ovrhovoditeljevo se potraživanje smatra imovinom u smislu članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Tumačenje koje u žalbi iznosi žalitelj, o tome da se unatoč posebnom zakonskom ograničenju predmeta ovrhe određenog člankom 139. stavkom 6. ZN-a ima primijeniti opće ograničenje iz članka 80.b stavka 1. OZ-a imalo bi za posljedicu to da ovrhovoditelj svoje potraživanje ne bi mogao prisilno ostvariti niti na jednom predmetu ovrhe. Time bi ovrhovoditelju bilo u cijelosti onemogućeno ustavno i konvencijsko pravo na djelotvorno uživanje njegove imovine. Osim toga, Europski sud za ljudska prava je često utvrđivao povredu prava na pristup sudu (članak 6. stavka 1. Konvencije) vjerovnika u predmetima poput ovog u kojem država ili tijelo lokalne vlasti nisu postupili po ovršnoj ispravi koja je ishođena protiv njih. Drugim riječima, od osobe koja je ishodila ovršnu ispravu protiv države ili jedinice lokalne samouprave, kao što je to ovrhovoditelj u ovom predmetu, ne može se zahtijevati da pribjegne ovršnom postupku kako bi se ta isprava izvršila. Sama činjenica da je takav ovršni postupak potreban predstavlja povredu prava na pristup sudu iz članka 6. stavka 1. Konvencije i povredu prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju (vidjeti, primjerice Žic protiv Hrvatske od 19. svibnja 2022. , točke 25. do 32. i tamo citiranu sudsku praksu).

11. Pobijano se rješenje temelji na pravilnoj primjeni članka 139. stavka 6. ZN-a, a u njegovu donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. S obzirom na to da ne postoji razlog zbog kojeg se rješenje pobija, a ne postoje niti razlozi na koje ovaj sud u skladu s člankom 50. stavkom 5. OZ-a pazi po službenoj dužnosti, odbijen je prigovor drugog ovršenika kao neosnovan i potvrđeno je pobijano rješenje u (pobijanom) dijelu u kojem je određena ovrha.

13. Ovršenik koji s prigovorom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka, a ovrhovoditelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na prigovor je riječ o troškovima koji nisu bili potrebni za odlučivanje o prigovoru.

U Varaždinu 4. veljače 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić