Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-92/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužitelja GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanoga po punomoćnici Jasni Špiranović, odvjetnici u Slavonskom Brodu, Trg pobjede 13/1, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, zastupanoga po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 116, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn- 226/2020-55 od 16. prosinca 2024., 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-226/2020-55 od 16. prosinca 2024. u točki I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 911,60 EUR sa zateznom kamatom od 16. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana (točka I. izreke) te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.009,37 EUR sa zateznom kamatom od 16. prosinca 2024. do isplate po istoj stopi, u roku 15 dana (točka II. izreke), a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.046,88 EUR (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnoga prava. Kako tuženik u žalbi izričito ne navodi u kojem dijelu pobija navedenu presudu, uzima se da istu pobija u točki I. i II. izreke, u kojem dijelu nije uspio u sporu (čl. 365. st. 1. ZPP). Žalbom zahtijeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR, uvećano za trošak sudske pristojbe za žalbu, ne navodeći određeno iznos u kojem zahtijeva naknadu tog troška.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u iznosu od 911,60 EUR, nastale na vozilu tužitelja, naletom divljači iz lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, riječ je o sporu male vrijednosti, sukladno s odredbom čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku (148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

5.1. Prema čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga pobijana presuda nije ispitivana u odnosu na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. i čl. 221.a ZOO-a, kao ni u odnosu na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji se tiče uzroka nastanka predmetne prometne nezgode i visine štete, s time da prigovor koji se tiče vrste oštećenja i visine štete tuženik nije ni iznosio tijekom postupka (točka 27. obrazloženja prvostupanjske presude).

5.2. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Polazeći od utvrđenja:

- da je 21. svibnja 2020., u 21,30 sati na cesti D-53-GP D. Miholjac (GR.R.M) – Našice – GP Sl. Brod (GR R. BiH) Ruševo (D-38) – Slavonski Brod (D-514), općina Podcrkavlje, po izjavi AU došlo do oštećenja osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka],

- da je predmetno vozilo vlasništvo tužitelja, a osigurano kod tuženika po polici osiguranja ..., važeće od 12. prosinca 2020.,

- da su se u vozilu kao putnici nalazili tužitelj i ĐU (supruga), dok je vozač bila AU (kći),

- da životinja koja bi se dovela u vezu s događajem nije pronađena, da nije uginula na mjestu događaja, niti je pronađena na kolniku ili okolici mjesta očevida, da na površini kolnika nisu pronađeni tragovi dlake, krvi, ali također niti plastike ili dugih dijelova otpalih s osobnog automobila na kolnik,

- da je u vrijeme štetnog događaja bila noć i da nije bilo javne rasvjete,

- da je na travnatoj bankini sa zapadne strane kolnika u blizini mjesta događaja, gledano iz smjera kretanja tužiteljeva vozila, postavljen prometni znak „Divljač na cesti“ s dopunskom pločom 500 m,

- da je najveća dopuštena brzina na tom dijelu dionice iznosila 90 km/h,

- da je brzina kretanja vozila tužitelja iznosila oko 50 km/h,

- da su na tužiteljevu vozilu oštećeni prednji lijevi blatobran, prednja i stražnja lijeva vrata te lijevi prag vozila, da se analizom fotodokumentacije te oštećenja i brisotine na lijevoj strani vozila može zaključiti kako je životinja došla s lijeve strane u odnosu na smjer kretanja tužiteljeva vozila, da su na prednjim vratima vozila utvrđeni tragovi zemlje (blatni tragovi), koji upućuju i nalikuju na tragove nogu životinje – šape, dok je udubljenje površine PVC lajsne moglo nastati uslijed udara rogom ili glavom životinje - da se na navedena oštećenja nadovezuje brisotina na zadnjim lijevim vratima, sa sve manjim intenzitetom što upućuje na izlaznost iz sudarnog položaja, da takav trag, brisotina ima obilježje tangencijalnog sudara koji uslijed razlike u brzini ostavlja trag u obliku brisotine,

- da fotodokumentacija prikazuje i oštećenja na prednjem lijevom blatobranu i pragu vozila u prednjem dijelu, koja se teško mogu dovesti u vezu sa štetnim događajem naleta na životinju, ali se sa sigurnošću ne može ni isključiti njihova međusobna povezanost,

- da bi prilikom ostvarivanja kontakta životinje sa završetkom blatobrana na prednjem dovrtanom stupu bila oštećena i vrata, ne samo blatobran,

- da ukupna šteta na lijevoj strani vozila ne potječe od istog događaja, ali se takvu mogućnost ne može sa sigurnošću isključiti,

- da nema podataka o kakvoj se životinji radi pa samim time ni o masi i drugim karakteristikama te životinje,

- da nema elemenata za izračun brzine kretanja tužiteljeva vozila, ali da su nastala oštećenja mogla nastati i pri manjim brzinama od najveće dopuštene brzine,

- da je uzrok štete pojava životinje, pri čemu je došlo do fizičkog kontakta tužiteljeva vozila i životinje,

- da je na vozilu tužitelja nastala materijalna šteta u iznosu od 911,60 EUR. 7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, pozivom na čl. 11. st. 1. i 2. t. 5, čl. 20. st. 1. i 2., čl. 76. st. 1. i 2., čl. 80. st. 6., čl. 81. i čl. 82. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/18, 32/19 i 32/20 – dalje: ZL) te čl. 965., čl. 1045., čl. 1046., čl. 1063., čl. 1064., čl. 1067., čl. 1085., čl. 1086. i čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

8. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo propisano odredbama ZL, u vezi s čl. 1046. i čl. 1085 ZOO, kada je naložio tuženiku da tužitelju naknadi imovinsku štetu.

9. Tuženik u žalbi neosnovano ustraje u tvrdnji da ne postoji njegova odgovornost za nastalu štetu, da divljač odnosno srna pa tako i srna na cesti nije opasna stvar, već da je automobil opasna stvar, kako za okolinu i ljude, tako i za srnu. Međutim, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je u ovom slučaju za ocjenu odgovornosti tuženika za naknadu predmetne štete odlučno da je srna na javnoj cesti u konkretnim okolnostima opasna stvar te da je stoga tuženik za predmetnu štetu odgovoran u smislu čl. 1045. st. 3., čl. 1063. i čl. 1064. ZOO. Suprotno žalbenim navodima, divljač u pokretu na javnoj cesti nesumnjivo predstavlja opasnu stvar, a tuženik u ovom slučaju nije naveo ni dokazivao pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO.

9.1. Naprotiv, u postupku je, između ostaloga, utvrđeno da je vozač osobnog vozila u vlasništvu tužitelja kritične zgode upravljao brzinom od oko 50 km/h, na cesti na kojoj je brzina kretanja vozila ograničena do 90 km/h.

10. Budući je u ovoj pravnoj stvari riječ o nenovčanoj imovinskoj nerepariranoj šteti, visina koje se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, pravilno je tužitelju na utvrđeni iznos štete dosuđena zatezna kamata tekuća od dana donošenja prvostupanjske presude, sukladno s čl. 1089. st. 2. ZOO, u vezi s čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.

11. Ostali žalbeni navodi predstavljaju iznošenje vlastitih pravnih shvaćanja, koja nemaju uporišta u mjerodavnim zakonskim odredbama koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio.

12. Odluku o trošku tuženik ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) pa je prvostupanjsku presudu trebalo potvrditi i u navedenom dijelu.

13. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točki I. i II. izreke.

14. U nepobijanom dijelu (točka III. izreke) prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 4. veljače 2025.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat