Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-771/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja SZ, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja RZ, OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice FZ, OIB [osobni identifikacijski broj], 4. tuženika AZ, OIB [osobni identifikacijski broj] i 5. tužiteljice VZ, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupao punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika Županijska uprava za ceste Brodsko posavske županije, OIB 35325835386, kojeg zastupa Marijan Betlach, odvjetnik u Slavonskom Brodu i 2. tuženika Poduzeće za ceste d.o.o. Slavonski Brod, OIB 22293432179, kojeg zastupa punomoćnik Mijo Kladarić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi naknade, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika i 1. - 5. tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-152/2020-34 od 12. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba 1. tuženika Županijske uprave za ceste Brodsko posavske županije i u odnosu na 1. tuženika se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Pn-152/2020-34 od 12. lipnja 2024. u dijelu kojim mu je naloženo da 1. tužitelju SZ, 2. tužiteljici RZ, 3. tužiteljici FZ, 4. tužitelju NZ, i 5. tužiteljici VZ na ime naknade neimovinske štete isplati svakom iznos od 12.207,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. prosinca 2015. do isplate, a 1. tužitelju SZ i na ime imovinske štete iznos od 686,18 euro sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 640,00 eura od 2. srpnja 2017. do isplate, a na iznos od 46,18 eura od 17. prosinca 2015. do isplate.

II Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužitelja SZ, 2. tužitelja JZ, 3. tužiteljice FZ, 4. tužitelja NZ, 5. tužiteljice VZ i potvrđuje se navedena presuda u točki II. izreke kojim je djelomično odbijen njihov tužbeni zahtjev kao i točki IV. izreke kojim je djelomično odbijen njihov zahtjev za naknadu troškova postupka.

III Uvažava se djelomično žalba 1. tuženika Županijske uprave za ceste Brodsko posavske županije i u odnosu na 1. tuženika preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je 1. tuženiku naloženo da 1. tužitelju SZ, 2. tužiteljici RZ, 3. tužiteljici FZ, 4. tužitelju NZ, i 5. tužiteljici VZ na ime naknade neimovinske štete isplati svakom iznos od 8.758,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, a 1. tužitelju na ime imovinske štete isplati i iznos od 1.463,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama (dio točke I. izreke) i u odluci o troškovima postupka (točke III. izreke) i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužitelja SZ, 2. tužitelja JZ, 3. tužiteljice FZ, 4. tužitelja NZ, 5. tužiteljice VZ kojim traže da ime na ime naknade neimovinske štete 1. tuženik svakom isplati i iznos od 8.758,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev 1. tužitelja SZ da mu na ime naknade imovinske štete isplati i iznos od 1.463,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

IV Odbijaju se kao neosnovan zahtjev 1. tužitelja SZ, 2. tužitelja JZ, 3. tužiteljice FZ, 4. tužitelja NZ, 5. tužiteljice VZ i zahtjev 1. tuženika Županijske uprave za ceste Brodsko posavske županije za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Tuženici Županijska uprava za ceste Brodsko – posavske županije, OIB 35325835386 i Poduzeće za ceste d.o.o. Slavonski Brod, OIB 22293432179 dužni su solidarno isplatiti 1. tužitelju SZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 23.115,20 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 21.195,20 eura teče počev od 17.proisnca 2015. do isplate a na iznos od 230,11 eura počev od 2.srpnja 2017, do isplate, 2. tužiteljici RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 20.965,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama počev od 17. prosinca 2015. do isplate, 3. tužiteljici FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 20.965,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama počev od 17. prosinca 2015. do isplate, 4. tužitelju NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 20.965,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama počev od 17. prosinca 2015. do isplate i 5. tužiteljici VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 20.965,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama počev od 17. prosinca 2015. do isplate, po stopi zakonske zatezne kamate koja se u periodu od dospijeća do 31. prosinca 2022. dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a počev od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se 1. tužitelj SZ s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.468,31 eura, 2. tužiteljica RZ s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 14.034,91 eura, 3. tužiteljica FZ s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 14.034,91 eura, 4. tužitelj AZ s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 14.034,91 eura i 5. tužiteljica VZ s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 14.034,91 eura, skupa sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 11.703,99 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbijaju se tužitelji sa dijelom troškova postupka u iznosu od 72.145,66 eura kao neosnovanim."

2. Protiv dijela navedene presude kojom je djelomično odbijen tužbeni zahtjev 1. do 5. tužitelja i odluke o troškovima postupka (točka II. i IV. izreke) pravovremenu žalbu izjavili su 1. do 5. tužitelji pozivajući se na sve žalbene razloge označene u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57711., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Žalbenim navodima osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da je prednica 1. do 5. tužitelja doprinijela nastanku štetnog događaja sa 40%, ukazuju da je nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine sačinjen protivno pravilima struke, da je pristran i da se na njemu ne može temeljiti odluka. Predlažu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i dosuditi 1. do 5. tužiteljima troškove postupka u cijelosti. Potražuju naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude i odluke o troškovima postupka (točka I. i III. izreke), pravovremenu žalbu izjavio je 1. tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točka 1. do 3. ZPP, odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbenim navodima 1. tuženik ukazuje da ni na koji način nije mogao spriječiti tragičan događaj, da za isti nije odgovoran jer s 2. tuženikom ima zaključen ugovor o održavanju i popravljanju cesta, da je doprinos pok. vozačice nastanku prometne nesreće daleko veći od utvrđenog, najmanje 60%, da je prvostupanjski sud u ocjenu doprinosa uzeo brzinu kretanja vozila i vožnju uz upaljena kratka svjetla, ali da nije uzeto u obzir da pok. vozačica nije bila vezana sigurnosnim pojasom. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno istu preinačiti sukladno navodima žalbe. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Pravovremenu žalbu protiv dosuđujućeg dijela (točke I i III. izreke) presude izjavio je i 2. tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1.točka 1. do 3. ZPP-a odnosno na bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. U bitnim žalbenim navodima osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u odnosu na odgovornost 2. tuženika za nastanak štetnih događaja i visinu doprinosa prednice 1. do 5. tužitelja nastanku štetnog događaja. predlaže pobijanu presudu preinačiti odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

5. 1. tuženik, a ni 1. do 5. tužitelji nisu podnijeli odgovore na žalbu.

6. Žalba 1. do 5. tužitelja je neosnovana, a žalba 1. tuženika je djelomično osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj sud ne nalazi da je prvostupanjski sud počinio ijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, pa ni onu iz točke 11. na koju sadržajno žalbom ukazuje 1. tuženik jer je pobijana presuda razumljiva i može se ispitati.

7.1. Nema ni drugih bitnih povreda iz članak 354. stavak 2. ZPP na koje povrede ovaj drugostupanjski sud temeljem članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet postupka je zahtjev 1. do 5. tužitelja za naknadu neimovinske štete, duševnih bolova zbog smrti bliske osobe (supruge/majke/kćeri) ĆZ i zahtjev 1. tužitelja za naknadu imovinske štete na ime troškova sahrane i izrade grobnice. Prednica 1. do 5. tužitelja smrtno je stradala u prometnoj nesreći koja se dogodila 26. studenog 2015. na županijskoj cesti br.4188 kod mjesta Zadubravlje.

9. Za odlučivanje o takvom tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice pa su neosnovani žalbeni prigovori stranaka da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno.

10. Među strankama nastanak štetnog događaja nije sporan, ali je sporno tko je odgovoran za nastanak štetnog događaja u povezanosti s tim i štetu, jer 1. tuženik osporava svoju odgovornost i ukazuju na isključivu, odnosno pretežitu odgovornost vozačice vozila, prednice 1. do 5. tužitelja. Nadalje sporan je i način nastanka štetnog događaja, da li je oštećenje na cesti bilo pravilno označeno, da li je prednica 1. do 5. tužitelja svoju vožnju i brzinu prilagodila uvjetima i stanju na cesti, kao i da li je u trenutku upravljanja vozilom bila vezana sigurnosnim pojasom.

11. Temeljem provedenih dokaza je pravilno utvrđeno da se prometna nesreća dogodila na županijskoj cesti 4188 kod mjesta Zadubravlje, u nenaseljenom dijelu gdje je bila dopuštena brzina od 80 km/h i gdje nije bilo rasvjete, da se na toj cesti nalazilo oštećenje, odnosno udarna rupa dimenzija cca 1 m x 1 m, dubine cca 8,7 cm, da je bila ispunjena vodom, da je u rupi bio postavljen prometni znak "marker za razdvajanje prometa u lijevo", da prije toga nije bilo postavljenih drugih prometnih znakova koji bi ukazivali na oštećen kolnik ili radove na cesti. Utvrđeno je da je kao suvozač u prometnoj nesreći sudjelovala i 3. tužiteljica koja u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila lake tjelesne ozljede. Naime, ista je iskazala da je nakon prevrtanja u kanal otkopčala pojas i izašla kroz prozor suvozača, da je pokušala izvuči majku ali nije uspjela otvoriti vrata zbog vode u kanalu.

11.1. Nadalje je utvrđeno da se prometna nesreća dogodila 26. studenog 2015. u 17,05 sati, na način da je prednica 1. do 5. tužitelja upravljala vozilom marke VW Golf IV u smjeru sjevera, koristeći pri tome kratka svjetla, da je dolaskom pred oštećenje na cesti i znak postavljen u samoj rupi, izvršila skretanje u lijevo, izgubila nadzor nad vozilom i vožnju nastavila na travnatoj površini izvan kolnika, udarila vozilom u pokos odvodnog kanala kada je došlo do rotacije vozila oko uzdužne osi i udara krova vozila o pokos kanala. Dakle, vozilo se zaustavilo u kanalu okrenuto na krov. Utvrđeno je da je u kanalu bilo vode (oko 35 cm), da je voda ušla u kabinu vozila i prednica 1. do 5. tužitelja se utopila.

11.2. Temeljem nalaza vještaka prometne struke, KZ, dipl. ing. prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je uzrok nastanka prometne nesreće nepravilno i neodgovarajuće označavanje udarne jame na kolniku kada najveća dopuštena brzina (80 km/h) nije i tehnički sigurna brzina kretanja obzirom na smanjenu širinu neoštećenog kolnika (30 km/h). Nadalje utvrđeno je i da je prednica 1. do 5. tužitelja vozilom upravljala brzinom od 90,22 km/h i koristila je oborena, kratka svjetla izvan naseljenog mjesta. Prema nalazu vještaka prednica 1. do 5. tužitelja na prepreku je reagirala na udaljenosti od 21,3 m od prepreke, a da je obzirom na korištenje oborenih svjetala mogla reagirati na udaljenosti od 35 m, pa je zapravo kasnila s reakcijom na pojavu opasnosti na kolniku.

11.3. Nadalje utvrđeno je da je sigurnosni pojas na mjestu vozača bio u položaju normalne zategnutosti, dok je na mjestu suvozača sigurnosni pojas bio djelomično izvučen, a normalna zategnutost ukazuje na nekorištenje sigurnosnog pojasa koji se prilikom udara zategne i ostane u tom zategnutom položaju.

11.4. Temeljem nalaza prometnog vještaka proizlazi da prednica 1. do 5. tužitelja nije vozilom prešla preko ruba udarne rupe niti je udarila u postavljeni marker koji se nalazio u udarnoj rupi. Vještak je iskazao i da je pravilnim označavanjem predmetnog oštećenja na cesti prometne znakove trebalo postaviti na udaljenosti od minimalno 150 m i to znak upozorenja na opasnost , a nakon 50 m i znak oštećenog kolnika. Iskazao je i da bi dozvoljena brzina od 80 km/h bila i tehnički sigurna brzina pri korištenju dugih svjetala jer je svjetlosni snop tih svjetala do 100 m.

11.5. Temeljem provedenog sudsko-medicinskog vještačenja i nalaza vještaka dr. Ante Blažanovića, spec. patologije i spec. sudske medicina pravilno je utvrđeno da ozljede koje je u prometnoj nesreći zadobila prednica 1. do 5. tužitelja (oguljotine lica, nagnječno razderna rana brade, prijelom prsne kosti i I. do VI. rebra desno i I. do XI. rebra lijevo, vodenast sadržaj u osrčnici, opći krvni zastoj teškog stupnja, sekundarnu malokrvnost) ukazuju da ista nije bila vezana sigurnosnim pojasom i da je uzrok smrti utapanje. Zaključak je navedenog vještaka da je vozačica (dakle, prednica 1. do 5. tužitelja) bila vezana sigurnosnim pojasom, da voda ne bi ušla u dišni sustav i ne bi aktivirala vagus i zaustavila srce jer usta i nos ne bi bili potopljeni. Vještak je nadalje mišljenja i da je prednica 1. do 5. tužitelja bila vezana sigurnosnim pojasom, tijekom dinamike prometne nesreće i ozljeđivanja ne bi izgubila svijest što bi dopustilo suvislu reakciju u svrhu očuvanja života.

11.6. Utvrđeno je su tuženici sklopili Ugovor za izvođenje radova redovitog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta na području Brodsko – posavske županije u razdoblju od 1. listopada 2015. do 30. rujna 2016., kao i da je 2. tuženik za predmetno oštećenje saznao 22. studenog 2015. i da su isto sanirali nasipavanjem tucanika ali nisu stavili asfaltni sloj zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta (kišni dani).

11.7. Utvrđeno je da je Velebit osiguranje d.d. kao osiguratelj 1. tuženika, temeljem presude Općinskog građanskom suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1892/17- 6 1. do 5. tužiteljima isplatilo na ime naknade neimovinske štete po istom štetnom događaju iznos od 40.000,00 kuna svakom, obzirom na limit police u iznosu od 200.000,00 kuna.

12. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su nastanku štetnog događaja doprinijeli kako tuženici, tako i prednica 1. do 5. tužitelja, međutim po ocjeni ovog drugostupanjskog suda omjer njihove odgovornosti (40% prednica tužitelja i 60% tuženici solidarno) prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio.

12.1. Naime, nedvojbeno je da su tuženici zbog predmetnog oštećenja kolnika propustili na navedenu prometnicu postaviti adekvatne prometne znakove upozorenja, dakle na oštećenje na prometnici nije na adekvatan način upozoreno, a sanacija oštećenja spada u održavanje ceste. Obzirom se radi o županijskoj cesti njezino održavanje je u nadležnosti 1. tuženika, pa su u povezanosti s navedenim neosnovani njegovi žalbeni prigovori promašenoj pasivnoj legitimaciji. Njegov ugovorni odnos s 2. tuženikom nije od utjecaja.

12.2. Međutim, i prednica 1. do 5. tužitelja je doprinijela nastanku prometne nesreće i to ne samo stoga što je očito upravljala brzinom većom od dopuštene (90,22 km/h) i uz korištenje oborenih odnosno kratkih svjetala, a kako je zaključio prvostupanjski sud. Zbog navedenog prednica 1. do 5. tužitelja nije na vrijeme uočila prepreku na kolniku odnosno prometni znak – marker za razdvajanje prometa u lijevo, a utvrđeno je da je vozila koristeći duga svjetla da je navedeni prometni znak mogla ranije uočiti i prilagoditi svoju vožnju. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prednica 1. do 5. tužitelja nastanku prometne nesreće doprinijela i time što nedvojbeno nije bila vezana sigurnosnim pojasom, a što prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir, iako je provedeno sudskomedicinsko vještačenje i temeljem nalaza je utvrđeno da bi sigurnosni pojas spriječio pomicanje tijela put naprijed (kod frontalnog sudara) te odozdo put gore (kod okretanja vozila na krov), a što je slučaj u ovom konkretnom predmetu, odnosno da sigurnosni pojas drži tijelo gotovo fiksiranim. Dakle, da je prednica 1. do 5. tužitelja bila vezana sigurnosnim pojasom ne bi došlo do pomicanja tijela glavom prema vodi i potapanja usta i nosa, u konačnici nastupa smrti utapanjem. U prilog tome zaključku ide i činjenica da 3. tužiteljica, koja je u prometnoj nesreći sudjelovala kao suvozačica i bila je vezana sigurnosnim pojasom, u toj prometnoj nesreći nije teško ozlijeđena i uspjela je izići iz vozila nakon što je otkopčala sigurnosni pojas. U povezanosti s navedenim, a suprotno žalbenim navodima 1. do 5. tužitelja, uvjerljivim i logičnim se čini i zaključak vještaka dr. Blažanovića da je zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom i uz utvrđenu dinamiku prometne nesreće, kao i utvrđene ozljede na glavi, prednica 1. do 5. tužitelja u prometnoj nesreći izgubila svijest. Napominje se da je i 3. tužiteljica prilikom davanje izjave policiji (službena zabilješka – stranica 39 spisa) izjavila da joj majka nije bila pri svijesti. Međutim, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da ta činjenica, da li je prednica 1. do 5. tužitelja bila ili nije bila pri svijesti, zapravo i nije odlučna. To stoga što je zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom došlo do pomaka tijela prema dolje, prema vodi i potapanja nosa i usta i u konačnici utapanja.

13. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da su tuženici nastanku štetnog događaja doprinijeli s 40%, a prednica 1. do 5. tužitelja s 60%. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi 1. do 5. tužitelja kojima ukazuju da je doprinos njihove prednice nastanku prometne nesreće manji, odnosno samo 20% koliko su oni na ročištu 9. svibnja 2024. učinili nespornim.

14. 1. do 5. tužitelji imaju pravo na naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, uvažavajući i nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda, u iznosu od 43.790,00 eura, a obzirom na doprinos njihove prednice nastanku štetnog događaja od 60%, imaju pravo na naknadu u iznosu od 17.516,00 eura.

14.1. Obzirom je tijekom postupka utvrđeno da su 1. do 5. tužitelji na ime naknade neimovinske štete od osiguratelja 1. tuženika primili isplatu u iznosu od 40.000,00 kuna, odnosno 5.309,91 eura, svaki od tužitelja ima pravo na naknadu neimovinske štete još u iznosu od 12.207,09 eura (17.516,00 € - 5.309,91 € = 12.207,09 €).

15. 1. tužitelj ima pravo i na naknadu imovinske štete za troškove sahrane (vijenaca i cvijeća) i izrade spomenika. Visina troškova cvijeća i vijenaca iznosi 265,44 eura i proizlazi iz računa. Iz Ugovora koji je 1. tužitelj sklopio s klesarskim obrtom (stranica 114 spisa) proizlazi da je rađena okvir i nadgrobni spomenik za dva grobna mjesta. Ocjena je ovog suda da 1. tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete po toj osnovi samo za izradu spomenika za jedno grobno mjesto, dakle u iznosu od 1.600,00 eura, uz doprinos prednice od 605 trebalo mu je dosuditi iznos od 640,00 eura. Dakle, 1. tužitelj na ime naknade za imovinsku štetu, uvažavajući doprinos od 60%, ima pravo na ukupan iznos od 686,18 eura.

16. Zakonska zatezna kamata na iznos neimovinske štete, kao i imovinske štete za troškove vijenaca i cvijeća, pripada od prvog slijedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle od 17. prosinca 2015., a za ostalu imovinsku štetu od prvog dana nakon dana krajnjeg roka za izradu spomenika, dakle od 2. srpnja 2017., jer je spomenik trebao biti izrađen do 1. srpnja 2017. a što proizlazi iz Ugovora.

17. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalbu 1. tuženika valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u dijelu kojim mu je naloženo da 1. do 5. tužiteljima na ime naknade neimovinske štete solidarno isplati iznos od 12.207,09 eura sa zakonskim zateznim kamatama, a 1. tužitelju i na ime imovinske štete iznos od 686,18 euro sa zakonskim zateznim kamatama, kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.

17.1. Temeljem čanka 368. ZPP valjalo je odbiti u cijelosti žalbu 1. do 5. tužitelja i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki III. izreke kojom je njihov tužbeni zahtjev djelomično odbijen, kao i u točki IV. izreke kojom je odbijen djelomično i njihov zahtjev za naknadu troškova postupka.

18. Temeljem članka 373. ZPP žalbu 1. tuženika valjalo je djelomično uvažiti i navedenu presudu preinačiti u dijelu točke I. izreke kojim je 1. tuženiku naloženo da 1. do 5. tužiteljima na ime naknade neimovinske štete isplati i iznos od 8.758,00 eura svakom sa zakonskim zateznim kamatama, a 1. tužitelju na ime imovinske štete isplati i iznos od 1.463,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti.

19. Obzirom je preinačenjem prvostupanjske presude došlo i do promjene uspjeha stranaka u ovom postupku, na način da su tužitelji u postupku uspjeli s 40%, a 1. tuženik s 60%, uzimajući u obzir činjenicu da je 1. tuženik tijekom postupka osporavao kako osnov tako i visinu zahtjeva, ali i sve okolnosti slučaja, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da stranke trebaju svaka snositi svoje troškove postupka, pa i troškove vještačenja, jer su troškove vještačenja plaćali i tužitelji i tuženici.

20. U povezanosti s navedenim, pa i bez obzira što je djelomično sa žalbom uspio, valjalo je odbiti i zahtjev 1. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

20.1. Zahtjev 1. do 5. tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti temeljem članka 166. ZPP jer sa žalbom nisu uspjeli.

21. Uvidom u e-spis utvrđeno je da je nad 2. tuženikom 10. srpnja 2024. otvoren predstečajni postupak, zbog čega je sukladno članku 68. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj: 71/15., 104/17., 36/22., 27/24., d) postupak u odnosu na 2. tuženika treba prekinuti. Stoga o njegovoj žalbi ovom odlukom nije odlučivano. O njegovoj žalbi će se odlučivati ako se i kada se postupak u odnosu na 2. tuženika nastavi.

U Sisku, 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić