Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-397/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Alenke Lešić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Igoru Mucalu, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Erste&Steiermӓrkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 3287/2019-32 od 19. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika Erste&Steiermӓrkische bank d.d. Rijeka odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 3287/2019-32 od 19. svibnja 2021.
II. Odbijaju se tužiteljica CS i tuženik Erste&Steiermӓrkische banka d.d. Rijeka sa zahtjevima za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
»I Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju CS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.905,15 kn, uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje se određuju od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.12.2007. po stopi od 15 % godišnje, od 1.1.2008. pa do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku na iznos od
- 0,05 kn od 2.12.2004. do isplate;
- 0,05 kn od 2.3.2005. do isplate;
- 0,05 kn od 2.6.2005. do isplate;
- 0,05 kn od 2.7.2005. do isplate;
- 0,05 kn od 2.8.2005. do isplate;
- 0,05 kn od 2.9.2005. do isplate;
- 0,05 kn od 2.10.2005. do isplate;
- 0,05 kn od 2.1.2006. do isplate;
- 0,05 kn od 2.2.2006. do isplate;
- 0,05 kn od 2.3.2006. do isplate;
- 0,05 kn od 2.4.2006. do isplate;
- 0,05 kn od 2.5.2006. do isplate;
- 0,05 kn od 2.6.2006. do isplate;
- 0,05 kn od 2.7.2006. do isplate;
- 0,05 kn od 2.8.2006. do isplate;
- 0,05 kn od 2.9.2006. do isplate;
- 0,05 kn od 2.10.2006. do isplate;
- 0,05 kn od 2.11.2006. do isplate;
- 0,05 kn od 2.12.2006. do isplate;
- 0,05 kn od 2.1.2007. do isplate;
- 0,05 kn od 2.2.2007. do isplate;
- 0,05 kn od 2.3.2007. do isplate;
- 0,05 kn od 2.4.2007. do isplate;
- 0,05 kn od 2.5.2007. do isplate;
- 0,05 kn od 2.6.2007. do isplate;
- 0,05 kn od 2.7.2007. do isplate;
- 0,05 kn od 2.8.2007. do isplate;
- 0,05 kn od 2.9.2007. do isplate;
- 0,05 kn od 2.10.2007. do isplate;
- 0,05 kn od 2.11.2007. do isplate;
- 0,05 kn od 2.12.2007. do isplate;
- 127,62 kn od 2.2.2008. do isplate;
- 127,38 kn od 2.3.2008. do isplate;
- 127,19 kn od 2.4.2008. do isplate;
- 126,90 kn od 2.5.2008. do isplate;
- 126,71 kn od 2.6.2008. do isplate;
- 126,42 kn od 2.7.2008. do isplate;
- 126,18 kn od 2.8.2008. do isplate;
- 125,89 kn od 2.9.2008. do isplate;
- 125,65 kn od 2.10.2008. do isplate;
- 125,41 kn od 2.11.2008. do isplate;
- 125,13 kn od 2.12.2008. do isplate;
- 124,89 kn od 2.1.2009. do isplate;
- 124,60 kn od 2.2.2009. do isplate;
- 124,36 kn od 2.3.2009. do isplate;
- 124,03 kn od 2.4.2009. do isplate;
- 200,78 kn od 2.5.2009. do isplate;
- 200,30 kn od 2.6.2009. do isplate;
- 199,87 kn od 2.7.2009. do isplate;
- 199,44 kn od 2.8.2009. do isplate;
- 198,96 kn od 2.9.2009. do isplate;
- 198,48 kn od 2.10.2009. do isplate;
- 198,05 kn od 2.11.2009. do isplate;
- 197,62 kn od 2.12.2009. do isplate;
- 197,09 kn od 2.1.2010. do isplate;
- 196,66 kn od 2.2.2010. do isplate;
- 196,14 kn od 2.3.2010. do isplate;
- 195,66 kn od 2.4.2010. do isplate;
- 195,18 kn od 2.5.2010. do isplate;
- 194,65 kn od 2.6.2010. do isplate;
- 194,18 kn od 2.7.2010. do isplate;
- 193,65 kn od 2.8.2010. do isplate;
- 193,12 kn od 2.9.2010. do isplate;
- 192,60 kn od 2.10.2010. do isplate;
- 140,87 kn od 2.11.2010. do isplate;
- 140,49 kn od 2.12.2010. do isplate;
- 140,06 kn od 2.1.2011. do isplate;
- 139,63 kn od 2.2.2011. do isplate;
- 139,20 kn od 2.3.2011. do isplate;
- 138,77 kn od 2.4.2011. do isplate;
- 138,33 kn od 2.5.2011. do isplate;
- 78,43 kn od 2.6.2011. do isplate;
- 78,19 kn od 2.7.2011. do isplate;
- 77,95 kn od 2.8.2011. do isplate;
- 77,66 kn od 2.9.2011. do isplate;
- 77,37 kn od 2.10.2011. do isplate;
- 9,38 kn od 2.11.2011. do isplate;
- 9,28 kn od 2.12.2011. do isplate;
- 9,24 kn od 2.1.2012. do isplate;
- 9,24 kn od 2.2.2012. do isplate;
- 9,19 kn od 2.3.2012. do isplate;
- 9,09 kn od 2.4.2012. do isplate;
- 9,09 kn od 2.5.2012. do isplate;
- 9,00 kn od 2.6.2012. do isplate;
- 9,00 kn od 2.7.2012. do isplate;
- 8,95 kn od 2.8.2012. do isplate;
- 8,85 kn od 2.9.2012. do isplate;
- 5,55 kn od 21.9.2012. do isplate;
sve u roku od 15 dana
II Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju CS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 77.101,24 kn, uvećano za pripadajuće zatezne kamate koje se određuju od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.12.2007. po stopi od 15 % godišnje, od 1.1.2008. pa do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku na iznos od:
- 45,87 kn od 2.10.2004. do isplate;
- 84,63 kn od 2.11.2004. do isplate;
- 31,26 kn od 2.12.2004. do isplate;
- 27,02 kn od 2.1.2005. do isplate;
- 7,32 kn od 2.2.2005. do isplate;
- 37,16 kn od 2.3.2005. do isplate;
- 46,40 kn od 2.11.2008. do isplate;
- 70,70 kn od 2.1.2009. do isplate;
- 80,59 kn od 2.2.2009. do isplate;
- 90,59 kn od 2.3.2009. do isplate;
- 60,77 kn od 2.4.2009. do isplate;
- 60,03 kn od 2.5.2009. do isplate;
- 26,72 kn od 2.6.2009. do isplate;
- 3,74 kn od 2.8.2009. do isplate;
- 32,03 kn od 2.9.2009. do isplate;
- 4,50 kn od 2.10.2009. do isplate;
- 1,80 kn od 2.11.2009. do isplate;
- 34,54 kn od 2.12.2009. do isplate;
- 60,79 kn od 2.1.2010. do isplate;
- 95,12 kn od 2.2.2010. do isplate;
- 86,83 kn od 2.3.2010. do isplate;
- 145,89 kn od 2.4.2010. do isplate;
- 133,10 kn od 2.5.2010. do isplate;
- 147,12 kn od 2.6.2010. do isplate;
- 304,29 kn od 2.7.2010. do isplate;
- 269,51 kn od 2.8.2010. do isplate;
- 397,45 kn od 2.9.2010. do isplate;
- 334,00 kn od 2.10.2010. do isplate;
- 275,34 kn od 2.11.2010. do isplate;
- 436,55 kn od 2.12.2010. do isplate;
- 446,04 kn od 2.1.2011. do isplate;
- 457,25 kn od 2.2.2011. do isplate;
- 476,22 kn od 2.3.2011. do isplate;
- 424,69 kn od 2.4.2011. do isplate;
- 430,41 kn od 2.5.2011. do isplate;
- 584,10 kn od 2.6.2011. do isplate;
- 610,71 kn od 2.7.2011. do isplate;
- 793,75 kn od 2.8.2011. do isplate;
- 767,86 kn od 2.9.2011. do isplate;
- 624,17 kn od 2.10.2011. do isplate;
- 609,16 kn od 2.11.2011. do isplate;
- 599,28 kn od 2.12.2011. do isplate;
- 635,77 kn od 2.1.2012. do isplate;
- 676,53 kn od 2.2.2012. do isplate;
- 677,48 kn od 2.3.2012. do isplate;
- 652,02 kn od 2.4.2012. do isplate;
- 660,39 kn od 2.5.2012. do isplate;
- 676,08 kn od 2.6.2012. do isplate;
- 661,17 kn od 2.7.2012. do isplate;
- 662,28 kn od 2.8.2012. do isplate;
- 647,94 kn od 2.9.2012. do isplate;
- 60.896,28 kn od 21.9.2012. do isplate;
sve u roku od 15 dana.
III Utvrđuje se da nije osnovana tražbina tuženika naspram tužitelja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od kn 4.109,76 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- kn 1,20 od 21.09.2004. godine pa do isplate,
- kn 12,86 od 02.04.2005. godine pa do isplate,
- kn 7,82 od 02.05.2005. godine pa do isplate,
- kn 13,22 od 02.06.2005. godine pa do isplate,
- kn 48,37 od 02.07.2005. godine pa do isplate,
- kn 56,90 od 02.08.2005. godine pa do isplate,
- kn 5,67 od 02.09.2005. godine pa do isplate,
- kn 14,96 od 02.10.2005. godine pa do isplate,
- kn 18,13 od 02.11.2005. godine pa do isplate,
- kn 20,10 od 02.12.2005. godine pa do isplate,
- kn 18,31 od 02.01.2006. godine pa do isplate,
- kn 34,21 od 02.02.2006. godine pa do isplate,
- kn 61,01 od 02.03.2006. godine pa do isplate,
- kn 74,50 od 02.04.2006. godine pa do isplate,
- kn 69,40 od 02.05.2006. godine pa do isplate,
- kn 64,45 od 02.06.2006. godine pa do isplate,
- kn 74,27 od 02.07.2006. godine pa do isplate,
- kn 77,31 od 02.08.2006. godine pa do isplate,
- kn 60,07 od 02.09.2006. godine pa do isplate,
- kn 65,70 od 02.10.2006. godine pa do isplate,
- kn 64,71 od 02.11.2006. godine pa do isplate,
- kn 72,71 od 02.12.2006. godine pa do isplate,
- kn 95,46 od 02.01.2007. godine pa do isplate,
- kn 110,76 od 02.02.2007. godine pa do isplate,
- kn 103,66 od 02.03.2007. godine pa do isplate,
- kn 107,81 od 02.04.2007. godine pa do isplate,
- kn 146,53 od 02.05.2007. godine pa do isplate,
- kn 156,05 od 02.06.2007. godine pa do isplate,
- kn 168,60 od 02.07.2007. godine pa do isplate,
- kn 168,51 od 02.08.2007. godine pa do isplate,
- kn 151,31 od 02.09.2007. godine pa do isplate,
- kn 176,90 od 02.10.2007. godine pa do isplate,
- kn 177,53 od 02.11.2007. godine pa do isplate,
- kn 159,57 od 02.12.2007. godine pa do isplate,
- kn 161,54 od 02.01.2008. godine pa do isplate,
- kn 127,77 od 02.02.2008. godine pa do isplate,
- kn 101,30 od 02.03.2008. godine pa do isplate,
- kn 75,15 od 02.04.2008. godine pa do isplate,
- kn 136,48 od 02.05.2008. godine pa do isplate,
- kn 153,51 od 02.06.2008. godine pa do isplate,
- kn 134,91 od 02.07.2008. godine pa do isplate,
- kn 171,99 od 02.08.2008. godine pa do isplate,
- kn 163,66 od 02.09.2008. godine pa do isplate,
- kn 127,03 od 02.10.2008. godine pa do isplate,
- kn 85,53 od 02.12.2008. godine pa do isplate,
- kn 12,32 od 02.07.2009. godine pa do isplate,
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do Isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
IV Utvrđuje se da nije osnovana tražbina tuženika naspram tužitelja koja iznosi 8.7Z24,88 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos do 22.9.2012. pa do isplate, i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan dospijeća pojedinog anuiteta.
V Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u visini od 14.565,50 kn u roku od 15 dana.«
2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavak 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije ili da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja. Zahtjeva trošak žalbe.
3. Odgovor na žalbu je podnesen i tužiteljica zahtijeva naknadu troška žalbenog postupka.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tuženika, a pazeći pri tome, dodatno, po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita, a kojom su utvrđene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sadržane u Ugovoru o kreditu od 10. kolovoza 2004. sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i kojom je naloženo tuženiku platiti preplaćene iznose s osnove promjenjive kamate i valutne klauzule.
6. U odnosu na žalbeni navod tuženika o postojanju bitne povrede odredbi članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, valja reći da pobijana odluke, nisu opterećene tom bitnom povredom postupka, jer presuda sadrži valjane razloge i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nije počinjena niti bitna povreda odredbe članka 354. stavak. 2. točka 6. ZPP, koju tuženik ističe, jer je tuženiku omogućeno raspravljanje pred sudom (očitovao se na sve navode tužiteljice, sudjelovao je na raspravama, predlagao dokaze i iznosio svoje navode).
7. U odnosu na žalbene navode tuženika valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi odredbe članka 220. i 221. ZPP, jer je prvostupanjski sud proveo dokaze, kako je tuženik predložio, saslušanjem tužiteljice i djelatnika tuženika IS koji je za tuženika neposredno pregovarao s tužiteljicom. Pravilno je odbijen dokaz saslušanjem ŽS, koja je u vrijeme zaključenja ugovora između stranka bila voditeljica Službe upravljanja ciljanim proizvodima, jer tuženik nije niti tvrdio da bi ta svjedokinja imala neposrednih saznanja o tome što su stranke kod zaključenja predmetnog ugovora konkretno pregovarale.
7.1. Dakle, sve provedene dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio i činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te ga prihvaća i ovaj prvostupanjski sud i na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Pravilno je utvrđeno da je tužiteljica potrošač, jer je kao fizička osoba zaključila ugovor o kreditu. Ako je eventualno i neka druga osoba platila ratu kredita za ime i račun tužiteljice, to ne dovodi u sumnju aktivnu legitimaciju tužiteljice u ovom postupku, jer je to odnos tužiteljice i platitelja, a nesporno je da je kredit otplaćen 21. rujna 2012.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice usmjeren na isplatu temeljem utvrđenja da bi bile ništetne odredbe Ugovora o kreditu, sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 10. kolovoza 20010., koje su sadržane u članku 7. i 8. toga Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu iznosa od 6.905,15 kn (na ime promjenjive kamatne stope) i iznosa od 77.101,24 kn (na ime valutne klauzule), sve sa zateznim kamatama koje na pojedinačno određene iznose teku od dospijeća do isplate, a sve to na ime razlike nastale promjenom visine kamate i tečaja švicarskog franka za koji je bila vezana glavnica, a to sve po pravilima o stjecanju bez osnove. Tuženik je nakon provedenog vještačenja istaknuo prigovor prijeboja u iznosu od 4.109,76 kn na ime plaćanja anuiteta po nižem tečaju i u iznosu od 8.724,88 kn na ime razlike u depozitu koji je u odnosu kad je depozit isplaćivan i kad je ugovor o depozitu zaključen.
9. Pri tom, među strankama nije sporno postojanje Ugovora o kreditu kojim je tužiteljici kao korisniku kredita od strane tuženika kao kreditora odobrena isplata kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 65.704,36 švicarskih franaka po srednjem tečaju tuženika, s rokom otplate od 228 jednaka mjesečna anuiteta. Nije sporno da je odredbom članka 7. stavak 3. Ugovora određeno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Nije sporno ni da je početno ugovorena kamatna stopa iznosila 4,99% (članak 8. Ugovora) te da je uslijed promjene tečaja švicarskog franka i promjene kamate povećan iznos mjesečnih anuiteta koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku.
10. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev uz obrazloženje kako su nerazumljive odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu (članak 2. Ugovora) i valutnu klauzulu pa je time dio navedenih odredbi nepošten i sukladno tome u tom dijelu ništetan, a slijedom čega tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora (odnosno njegovih ništetnih odredbi) primio u skladu s odredbom članka 104. i 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91. do 88/01, dalje: ZOO/91) sada članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., - dalje u tekstu: ZOO/05) u visini određenoj na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. Pri tome je prvostupanjski sud, kao neosnovan odbio tuženikov prigovor zastare.
11. Ovakva pravna shvaćanja prvostupanjskog suda i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (članak 8. ZPP), u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, obzirom da isto nije dovedeno u dvojbu žalbom tuženika, a konačno presuda je u tom dijelu utemeljena na zakonskim razlozima.
12. Naime, presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita i sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkim kreditima, ugovorima o kreditu, time što je ugovorena promjenjiva kamata i valuta uz koju je bila vezana glavnica švicarski franak jer prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka, kao trgovac, nije u potpunosti informirao potrošače o svim bitnim parametrima donošenja valjane odluke, s posljedicom nastanka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača.
13. Kako je do sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između tužiteljice i tuženika, a koji u članku 7. sadrži valutnu klauzulu kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka i u članku 8. promjenjivu kamatnu stopu, došlo upravo u relevantnom periodu obuhvaćenom spomenutim odlukama u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa, pravilno se treba pozvati na pravna utvrđenja spomenutih presuda. Pri tome se posebno ističe, da sud prvoga stupnja nije utvrdio ništetnom ugovornu odredbu 7. i 8. predmetnog Ugovora o kreditu, već kao prethodno pitanje smatra ništetnim samo odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnu klauzulu kojom se vrijednost kune veže za tečaj švicarskog franka.
14. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima ukazuje da utvrđenja prethodno navedenih presuda nisu primjenjiva u konkretnom sporu, valja istaknuti da prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je člankom 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S obzirom na sadržaj citiranih zakonskih odredaba, za predmetni spor nije relevantna okolnost što Ugovor o kreditu sklopljen među parničnim strankama, uslijed otplate kredita, više nije na snazi.
15. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14. i 110/15. - dalje u tekstu: ZZP/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete (ili druge isplate) koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
16. Dakle, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s promjenjivom valutnom klauzulom u švicarskim francima i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da postoji (na temelju citiranih članaka 502.c ZPP-a i 118. ZZP/14) vezanost sudova za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene već utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i u Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.) pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i kada je zahtjev tužitelja u pogledu pravne osnove spora ocijenio osnovanim.
17. Obzirom na navedeno, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvoga stupnja zaključio, polazeći od sadržaja odredbe 104. stavak 1. ZOO/91, sada članka 323. stavak 1. ZOO-a/05, da temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u postupku, tuženik ništetnom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, koji iznos mu je dužan vratiti zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa.
18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno odlučio i o njegovom prigovoru zastare.
19. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva (slučaju kakav je i ovaj) prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 104. stavak ZOO/91, sada članka 323. stavak 1. ZOO-a/05, kao posljedice ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa posljedično tome taj zastarni rok do pravomoćnosti pobijane presude nije ni počeo teći, radi čega je već iz ovog razloga valjalo zaključiti da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara ove novčane tražbine tužitelja, pa je žalbu žalitelja i u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.
20. Osim toga, u odnosu na ovaj prigovor tuženika valja istaknuti i da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju 388. ZOO/91, sada članka 241. ZOO-a/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega, u konkretnom slučaju, zastara nije nastupila ni iz ovog razloga. Naime, pri takvom shvaćanju posebice treba imati na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
21. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. ZZP/07 propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu članka 388. ZOO/91 i 241. ZOO-a/05, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Za ovakvo pravno shvaćanje treba imati na umu i odredbu članka 502.c ZPP o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (članak 502.c ZPP).
22. Osim toga, prilikom donošenja odluke o pitanju zastare u konkretnim predmetima treba cijeniti i da je Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 1. srpnja 2013., od kada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i mora se primjenjivati, dapače to pravo je nadređeno onom nacionalnom. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjene prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.
23. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe – dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 – dalje: ZIDZZP/12) te se primjenjuju kao nacionalni propis.
24. Pri tome valja istaknuti da se na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, međutim u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.
25. Slijedom navedenog, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, valja zaključiti da niti iz ovog razloga nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja (tako i u Rev-2245/17-2 od 20.ožujka 2018.), radi čega je žalbu tuženika i u tom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.
26. Pravilno je odlučeno i o visini tužbenog zahtjeva i to na način da je tuženiku naloženo da tužitelju isplati ukupno iznos od 84.006,39 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude, pri čemu svoju odluku o visini prvostupanjski sud temelji na nalazu i mišljenju vještaka. Naime, sud utvrđuje da ukupna tečajna razlika u periodu otplate kredita do konačne prijevremene otplate kredita iznosi 77.1.1,24 kn, a ukupna razlika na ime više obračunate kamate od ugovorene iznosi 6.905,15 kn. Tuženik u tijeku postupka nije osporavao na nalaz i mišljenje vještaka, niti u žalbi ističe bilo kakvu primjedbu na matematički obračun obračuna vještaka. I o tijeku i visini zakonske zatezne kamate na svako mjesečne iznose je pravilno odlučio prvostupanjski sud. Tužitelj ima pravo na tu kamatu od dana kad je platio tuženiku na ime rate kredita uvećanu svotu zbog nepoštenih odredbi.
27. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o potraživanju tuženika (istaknutog prijebojem), odnosno pravilno je utvrdio da nisu osnovane tražbine tuženika istaknute u odnosu na tužiteljicu na ime plaćanja anuiteta po nižem tečaju i na ime osnove razlike u depozitu u trenutku isplate i u trenutku zaključenja ugovora o kreditu. Potraživanje po osnovi plaćanja anutiteta po nižem tečaju je u zastari, sve kako je obrazložio prvostupanjski sud, uzimajući u obzir kad je istaknut prigovor prijeboja (9. ožujka 2020.), a kredit je otplaćen 2012. Također je neosnovan prigovor radi prebijanja s osnova razlike u depozitu, jer tužiteljica nije ništa stekla u odnosu na tuženika, a iz oročenog depozita je djelomično zatvoren kredit.
28. I odluka o troškovima postupka je pravila i zakonita i po osnovi i po visini, a kako je troškovima odlučeno u prvostupanjskoj presudi. Podnescima se tužiteljica očitovala obrazloženo na obrazložene podneske tuženika (koji je za svoje podneske zahtijevao također naknadu),
29. Slijedom izloženog po odredbi članka 368. ZPP odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je pobijana presuda.
30. Kako nije uspio sa žalbom, odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka, a tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu, jer ta radnja nije nužna za postupak (članak 166. stavak 1. ZPP).
U Sisku 4. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
