REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4880/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Vukelića, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Željka Šimića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 57, protiv tuženika BAREDO COMMERCE d.o.o., OIB 63473562574, Zagreb, Našićka 25, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić- Bragadin, odvjetnik iz Zagreba, Masarykova 15, radi isplate 137.432,63 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1283/2014 od 15. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1283/2014 od 15. listopada 2024., i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1283/2014 od 15. listopada 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 137.432,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje počinju teći na iznos od po 1.739,65 EUR za svaki mjesec od prosinca 2007. godine do svibnja 2014. godine, sve do isplate (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak od 36.246,25 EUR sa zateznim kamatama od 15. listopada 2024. do isplate (točka II. izreke).

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj potražuje od tuženika naknadu za korištenje poslovnog prostora na adresi [adresa] bez pravne osnove u razdoblju od listopada 2007. do travnja 2014. Također je utvrdio da je tuženik bio u posjedu poslovnog prostora od 46,90 m2 u Varšavskoj ulici 5/a za koji je zatražio izdavanje građevinske dozvole za rekonstrukciju i prenamjenu dvorišnog objekta u poslovni prostor ugostiteljsko trgovačke djelatnosti u Varšavskoj 5/a na kč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u Zagrebu, a koja mu je izdana od Grada Zagreba 12. studenog 1992. i na temelju dobivenih suglasnosti izgradio potpuno novi objekt.

2.1. Prvostupanjski sud je, nadalje, utvrdio da se ugostiteljski objekt kojeg je izgradio i koristi tuženik tlocrtne površine 297,28 m2 nalazi na nekretnini na kojoj je Grad Zagreb upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik.

2.2. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7213/96 od 10. lipnja 1997., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7642/00 od 13. svibnja 2003. odbijen tužbeni zahtjev tuženika kojim je tražio da sud naloži tužitelju priznati tuženiku pravo vlasništva na izgrađenom predmetnom lokalu te zahtjev za izdavanje tabularne izjave. Također je utvrđeno da je Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-6287/04 od 21. svibnja 2015., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-8181/15-6 od 18. listopada 2016. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tuženika koji glasi na utvrđenje da je on vlasnik predmetne nekretnine, kao i zahtjev da mu KINEMATOGRAFI d.o.o. Zagreb (prednik tužitelja) izda tabularnu ispravu za upis prava vlasništva.

2.3. Prvostupanjski sud je utvrdio i da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6653/07 od 17. studenog 2009. preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-710/05 od 31. svibnja 2007. te je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev Grada Zagreba prema tuženiku za predaju u posjed poslovnog prostora dok je postupak radi predaje u posjed koju je prednik tužitelja Kinematografi d.d. Zagreb pokrenuto protiv tuženika pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj Ps-935/05 okončan rješenjem o povlačenju tužbe od 13. svibnja 2014.

2.4. Prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik na temelju suglasnosti i građevinske dozvole izdane od Grada Zagreba na mjestu derutnog poslovnog prostora od 46,90 m2 izgradio ugostiteljski objekt od 297,28 m2, da je u vrijeme izgradnje imao zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora i da se tužitelj tom nije protivio niti tražio rušenje, a nije se upisao ni kao vlasnik. Zbog toga je ocijenio da je tuženik osnovano smatrao da mu pripada pravo na posjed u utuženom razdoblju zbog čega je on pošteni posjednik.

2.5. Prvostupanjski sud je utvrdio i da tuženik nije stekao pravo vlasništva predmetnog objekta građenja, ali i da tužitelj nije dokazao da je on vlasnik poslovnog prostora koji je 1995. izgradio tuženik na nekretnini koja je u vlasništvu tužitelja, jer predmetna nekretnina – poslovni prostor nije upisana u zemljišnoj knjizi, a tužitelj nije dostavio isprave koje bi bile pogodne za uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini niti je dokazao postojanje činjenica na temelju kojih bi stekao pravo vlasništva po samom zakonu, a niti da je stekao pravo vlasništva u postupku pretvorbe društvenog vlasništva.

2.6. Zbog toga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.).

3. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od ukupno 4.561,60 EUR.

4. Tužitelj u opsežnoj žalbi u bitnome navodi da je dokazao vlasništvo predmetnog poslovnog objekta jer je (uknjiženi) vlasnik zemljišta na kojem je objekt sagrađen (pa po pravilima o jedinstvu nekretnine ima biti vlasnikom svega što se na zemljištu nalazi), a dostavio je i dvije pravomoćne presude kojim tuženik nije uspio protiv vlasnika zemljišta dokazati da je vlasnik objekta.

4.1. Osim toga, tužitelj ističe da je dokazao posjed i nepoštenje posjeda na strani tuženika – jer je dokazao da mu tuženik nije predao posjed stvari po prestanku zakupa, da je u dva navrata tužen na predaju u posjed te da je u dva navrata oglašen nepoštenim graditeljem te da su takvo stanje potvrdila tri suda u tri postupka.

4.2. Tužitelj navodi da je prvostupanjski sud potvrdio kako su stranke zaključile Ugovor o zakupu 13. veljače 1992., dok zanemaruje činjenicu da su zaključile i Ugovor o zakupu 1996. godine, kao i činjenicu da je s danom 5. studenoga 1997. istekao rok na koji je ugovor o zakupu sklopljen, pa se nakon isteka tog roka tuženik nalazio u posjedu bez pravne osnove i time ujedno znao da mu ne pripada pravo na posjed.

5. Odgovor na žalbu podnio je tuženik te predlaže da ovaj sud odbije tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 2.625,00 EUR.

6. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnome navodi kako u ovom postupku nije bitno dokazati je li tuženik vlasnik predmetnog poslovnog prostora ili ne, nego je tužitelj dužan dokazati da je upravo on vlasnik ili da u pogledu poslovnog prostora ima takva prava da može od tuženika kao navodnog nepoštenog posjednika tražiti i zahtijevati plaćanje naknade za korištenje, što tužitelj nije dokazao. Ističe da je u tijeku i treći postupak koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P‐6798/2022, a koji se vodi upravo između parničnih stranaka i u kojem postupku tuženik traži utvrđenje vlasništva predmetnog objekta spram ovdje tužitelja i koji postupak je još uvijek u tijeku.

6.1. Tuženik također navodi da je načelo jedinstva nekretnine u hrvatski pravni sustav uvedeno tek kasnije 1996. godine Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u trenutku stupanja na snagu tog zakona na strani tuženika su već bile ispunjene pretpostavke za njegovo stjecanje vlasništva predmetnog objekta na temelju zakona (građenjem i dosjelošću) tako da je tužiteljevo pozivanje na predmetno načelo u izostanku drugih dokaza potpuno neprimjereno.

6.2. Isto tako, tuženik navodi da zaključenje ugovora o zakupu nakon što su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva temeljem druge pravne osnove ne priječi stjecanje vlasništva.

7. Žalba je osnovana.

8. Ispitavši prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za naknadu koristi koje je tuženik (za kojeg tužitelj tvrdi da je nepošteni posjednik) imao za vrijeme svojega posjedovanja.

10. Odredbom članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

11. U konkretnom predmetu prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije nepošteni posjednik jer je tuženik na temelju suglasnosti i građevinske dozvole izdane od strane Grada Zagreba izgradio ugostiteljski objekt čemu se tužitelj nije protivio, pa je tuženik osnovano smatrao da mu pripada pravo na posjed.

12. Osnovano tužitelj u žalbi navodi kako je protiv tuženika vodio parnični postupak radi predaje u posjed u kojemu je odbijen zahtjev Grada Zagreba prema tuženiku za predaju u posjed. Tužbeni zahtjev je odbijen jer Grad Zagreb u to vrijeme nije bio u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik zemljišta, a obveznopravni zahtjev za predaju u posjed na temelju ugovora o zakupu je zastario.

13. Prema shvaćanju ovog suda, činjenica da je u parničnom predmetu odbijen (zbog zastare) tužbeni zahtjev za predaju u posjed ne čini automatizmom tuženika poštenim posjednikom. Naprotiv, tuženik koji je bio u zakupu poslovnog prostora i za vrijeme zakupa uredno plaćao zakupninu trebao je, nakon isteka vremena na koji je ugovor o zakupu sklopljen, vratiti predmet zakupa. Nakon isteka vremena na koji je zakup sklopljen tuženik je morao znati da više nema pravo posjedovati predmet zakupa po pravnoj osnovi ugovora o zakupu.

14. S druge strane, tuženik je tijekom postupka tvrdio i da ima pravo posjedovati predmetni ugostiteljski objekt jer je stekao vlasništvo tog objekta građenjem. Međutim, presudama Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7213/1996 i P-6287/2004 koje su potvrđene presudama Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7642/00 i Gž-8181/15 odbijen je tuženikov zahtjev za utvrđenje da je vlasnik sagrađenog ugostiteljskog objekta.

15. Kako je tuženikovo pravo na posjed iz pravne osnove zakupa prestalo, a tuženik nije dokazao da je vlasnik objekta (ili neku drugu osnovu posjedovanja), obrazloženje prvostupanjskog suda o tome da je tuženik pošteni posjednik ne sadrži valjane razloge, osobito ako se uzme u obzir da su stranke zaključile i Aneks ugovora o zakupu poslovnog prostora Klasa: 372-01/96-01/255 od 15. travnja 1997. (str. 465. do 466. spisa), dakle nakon što je tuženik već bio ishodio građevinsku dozvolu i izveo građevinske radove na objektu.

16. Isto tako, pobijana presuda ne sadrži ni razloge o tome tko je vlasnik predmetnog ugostiteljskog objekta. U sudskim postupcima je utvrđeno da tuženik nije vlasnik objekta, a prvostupanjski sud je utvrdio kako tužitelj koji je vlasnik zemljišta na kojima je objekt izgrađen nije dokazao da je vlasnik. Osnovano tužitelj u žalbi ističe kako je nejasno koga prvostupanjski sud smatra vlasnikom predmetne nekretnine.

17. Ocijenivši da ni tužitelj nije vlasnik poslovnog prostora prvostupanjski sud je na ročištu održanom 16. prosinca 2022. odbio prijedlog tuženika za određivanje prekida ovog postupka do pravomoćnog okončanja (novog, trećeg) parničnog postupka poslovni broj P-6798/2022 kojeg je pokrenuo tuženik pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu 12. prosinca 2022. radi utvrđenja prava vlasništva nad predmetnim poslovnim prostorom, uz obrazloženje da odluka suda u ovom sporu ne ovisi o tome je li tuženik vlasnik predmetnog poslovnog prostora.

18. Međutim, prema odredbi članka 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući sve ono što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, a po odredbi članka 120. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, vlasništvo nekretnine stječe se uknjižbom u zemljišnim knjigama ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Kako je tužitelj upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama u utuženom razdoblju, a iz spisa ne proizlazi da bi na tim dijelovima bilo uspostavljeno posebno (npr. etažno) vlasništvo, postoji zakonska pretpostavka za tužiteljevo potraživanje (pod pretpostavkom da tuženik nema u odnosu na izgrađeni objekt neko pravo koje na temelju kojeg je ovlašten posjedovati predmetnu nekretninu).

19. Neovisno o tome, budući da je prvostupanjski sud pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev, u potpunosti je izostala odluka i obrazloženje o tuženikovom prigovoru radi prebijanja koji je tuženik istaknuo na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. rujna 2020. (str. 544. spisa), a niti je u pogledu visine tuženikovog protupotraživanja s osnove ulaganja u rekonstrukciju objekta izveden predloženi dokaz građevinskim vještačenjem.

20. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 369. stavka 1. Zakona o parničnom postupku valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazao ovaj sud i u skladu s izvedenim dokazima ocijeniti tko je vlasnik predmetne nekretnine, poštenje posjeda i vrijednost tuženikovih ulaganja u rekonstrukciju objekta, a provjerit će i može li ishod nedovršenog parničnog predmeta koji se vodi na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu imati utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom predmetu i dalje shodno postupiti.

22. U smislu odredbe članka 166. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka, prvostupanjski sud odlučit će u konačnoj odluci.

Zagreb, 4. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Mario Vukelić