Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž Ovr-384/2024-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Agram banke d.d., OIB: 70663193635, Ulica grada Vukovara 74, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Marina Ljubanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika Global grupa d.o.o., OIB: 55189519473, Riječka 12 A, Dubrovnik, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku Stalne službe u Korčuli poslovni broj Ovr-479/2024 od 9. listopada 2024., dana 4. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovrhovoditelja Agram banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku Stalne službe u Korčuli poslovni broj Ovr- 479/2024 od 9. listopada 2024.
II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja Agram banke d.d. za naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 1.350.000,00 eura, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem je odbačen prijedlog za ovrhu podnesen 19. kolovoza 2024. kao nedopušten.
2. Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U bitnom navodi da je u odnosu na ovršenika on razlučni vjerovnik i kao takav da ima pravo na odvojeno namirenje. Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.350.000,00 eura.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/26, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud ne nalazi da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti.
5. Prvostupanjski sud je odbacio prijedlog za ovrhu kao nedopušten s obrazloženjem da je nad ovršenikom otvoren predstečajni postupak 12. ožujka 2024. odnosno prije podnošenja prijedloga za ovrhu, a da danom otvaranja predstečajnog postupka nastupa zabrana pokretanja novih ovršnih postupaka u vezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe, a tražbina ovrhovoditelja je tražbina na koju predstečajni postupak utječe.
6. S takvim zaključkom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud. 7. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj St-112/2023 od 12. ožujka 2024. nad ovršenikom otvoren predstečajni postupak, a ovrhovoditelj je 19. kolovoza 2024. podnio sudu prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika.
7.1. Odredbom čl. 68. st. 2. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15, 104/17 i 36/22 – dalje u tekstu: SZ) je, između ostalog, propisano da danom otvaranja predstečajnog postupka nastupa prekid ovršnih postupaka i postupaka osiguranja, kao i zabrana pokretanja novih ovršnih postupaka i postupaka osiguranja protiv dužnika u svezi s tražbinama na koje predstečajni postupak utječe.
7.2. Nadalje, odredbom čl. 66. st. 1. SZ-a je propisano da predstečajni postupak ne utječe na:
1. tražbine sadašnjih i prijašnjih radnika dužnika iz radnoga odnosa u bruto iznosu, otpremnine do iznosa propisanoga zakonom odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti 2. tražbine po osnovi namjerno počinjene nedopuštene radnje
3. novčane kazne izrečene za kazneno ili prekršajno djelo i troškove kaznenoga ili prekršajnog postupka te
4. tražbine za uzdržavanje koje proizlaze iz obiteljskog odnosa, roditeljstva, braka ili tazbinskog srodstva, dok je st. 6. istog članka propisano da predstečajni postupak ne utječe na pojedinačna i kolektivna prava radnika koja proizlaze iz domaćeg radnog prava i radnog prava Europske unije.
7.3. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da predstečajni postupak utječe na tražbinu ovrhovoditelja i to na način da je zabranjeno pokretanje ovršnih postupaka s danom otvaranja predstečajnog postupka, kako je propisano citiranom odredbom čl. 68. st. 2. SZ-a. Navedena zabrana traje 120 dana (odnosno duže) sukladno odredbi čl. 68. st. 2. SZ-a.
8. Odredbom čl. 39. SZ-a je propisano da vjerovnici na koje predstečajni postupak utječe mogu svoje tražbine prema dužniku ostvarivati samo u predstečajnom postupku.
9. Neosnovan je žalbeni navod ovrhovoditelja da on na nekretnini koja je predmet ovrhe ima upisano založno pravo što znači da je u odnosu na ovršenika on razlučni vjerovnik i kao takav da ima pravo na odvojeno namirenje sukladno odredbi čl. 149. SZ-a. Naime, nije sporno da je ovrhovoditelj razlučni vjerovnik. Međutim, odredbom čl. 66. SZ-a nije propisano da predstečajni postupak ne utječe na tražbine razlučnih vjerovnika.
9.1. Naime, odredbom čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 36/22) koji je stupio na snagu 31. ožujka 2022. izmijenjena je odredba čl. 66. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15 i 104/17) koja je ranije propisivala, između ostalog, da predstečajni postupak ne utječe na pravo odvojenoga namirenja razlučnih vjerovnika pa i ako oni nisu osobni vjerovnici dužnika te izlučnih vjerovnika. Stoga, budući da takva odredba više nije sadržana u čl. 66. st. 1. SZ-a, razvidno je da predstečajni postupak utječe na tražbinu ovrhovoditelja.
9.2. Da predstečajni postupak utječe na tražbine razlučnih vjerovnika i da oni svoje tražbine sukladno čl. 39. SZ-a mogu ostvarivati samo u predstečajnom postupku, proizlazi i iz odredbe čl. 66. st. 4. SZ-a sukladno kojoj se prava razlučnih vjerovnika mogu ograničiti planom restrukturiranja i bez njihove suglasnosti, ali oni ne smiju biti stavljeni u lošiji položaj od onoga u kojem bi bili da plana nema i da je otvoren stečajni postupak.
9.3. U odnosu na žalbeni navod ovrhovoditelja da ima pravo na odvojeno namirenje sukladno odredbi čl. 149. SZ-a, valja reći da navedena odredba propisuje namirenje razlučnih vjerovnika u stečajnom postupku dok se u ovom konkretnom slučaju radi o predstečajnom postupku.
10. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja, kako je to odlučeno u točki I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
11. S obzirom na to da ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).
U Velikoj Gorici 4. veljače 2025.
Sudac
Goran Škugor