Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-850/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4867/2023-10 od 21. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4867/2023-10 od 21. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:
„I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku "Euroherc osiguranje" d.d., OIB: 22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 2.555,18 eura/19.252,02 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od petnaest dana.“.
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. kolovoza 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnoga prava. Predlaže sudu drugoga stupnja da prihvati žalbu tužitelja i pobijanu presudu preinači u korist tužitelja.
3. Žalba je neosnovna.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2020. do 31. kolovoza 2022. u ukupnom iznosu od 2.555,18EUR.
5. Pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, izreka presude je razumljiva, neproturječna sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi su jasni i neproturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te stoga sud prvoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju ukazuje žalba tužitelja, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužitelj vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.
7. Na valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno, u trenutku kada su izvršene isplate mirovina, a to je u konkretnom slučaju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje u tekstu: ZOOP). Takvo stajalište izraženo je i u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev 2538/2018-2 od 12. siječnja 2022., Rev-x 388/2018- 2 od 25. kolovoza 2002. i Rev 5292/2019-2 od 16. lipnja 2020.
8. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, stavkom 2. propisano je da se između ostalih stvarnom štetom smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Stavak 4. čl. 27. ZOOP propisuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
9. Stoga nije osnovan žalbeni navod tužitelja da je na odnose stranaka valjalo primijeniti odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme predmetnih isplata ("Narodne novine", broj 157/13, dalje: ZMO), a koji navodi predstavljaju osnovu žalbe tužitelja.
10. Naime, pravilno je sud prvog stupnja primijenio upravo odredbe iz čl. 27. st. 1. ZOOP po kojoj odredbi je tuženik, kao društvo za osiguranje, obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, dakle svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, sve dokle se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama obveza preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bio isplaćen kada bi razlog bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP).
11. Pri tome pravilno sud prvog stupnja primjenjuje odredbu čl. 219. ZPP te navodeći da je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva u smislu iznosa određenog čl. 27. st. 3. ZOOP, a taj iznos tužitelj nije dokazao. Pravilno sud prvog stupnja navodi da je tužitelj kao dokaz nastale štete dostavio obračun isplaćene mirovine (list 15 spisa), odnosno izvršenih isplata, međutim navedeno ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženik u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, odnosno ne dokazuje upravo razliku na koju po odredbama ZOOP bi imao pravo tužitelj te stoga pravilno odbija tužbeni zahtjev tužitelja.
12. Vezano uz vrlo opširne žalbene navode tužitelja koji se odnose na to koji materijalno pravni propis valja primijeniti u ovom slučaju, valja istaći da isti predstavljaju njegovo viđenje materijalnog prava te njegovo tumačenje odredbi ZOOP i ZMO. Pri tome valja istaći da sud nije vezan uz pravnu osnovu tužbe već je vezan uz činjenična utvrđenja u svakom predmetu te sud samostalno odlučuje koje materijalno pravo će primijeniti na činjenična utvrđenja u svakom predmetu.
13. Žalbu u pogledu odluke o trošku tužitelj posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tužitelju uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.
14. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu
U Velikoj Gorici 4. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Ankica Jakovina
