Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-787/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, po sucu Mihi Mratoviću, na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja VERBRIEFUNG & Co. d.o.o., Zagreb, Hribarov prilaz 6A, OIB: 50053576872, zastupan po punomoćniku Ivanu Remenaru, odvjetniku u Zagrebu, Gajeva ulica 57, protiv ovršenika OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 60/1, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-3387/22-65 od 30. travnja 2024., dana 22. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-3387/22-65 od 30. travnja 2024.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod ovog suda pod posl.br. P-97/2016, kao neosnovan.“

2.Protiv citiranog rješenja žali se ovršenik pobijajući ga zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,dalje ZPP), vezano uz odredbu članka 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17, dalje: OZ). Predlaže da se pobijano rješenje preinači.

3. Žalba je neosnovana.

4.Iz obrazloženja prvostupanjskog suda, u bitnom, proizlazi:

- da je rješenje o ovrsi doneseno je 3. ožujka 2021. pod poslovnim br. Ovr- 2444/20 te je isto je postalo pravomoćno i ovršno 6. prosinca 2022. odlukom Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž Ovr-131/22. Ovrha je određena na nekretnini ovršenice, a radi naplate tražbine ovrhovoditeljeva u iznosu od 110.000,00 eur-a sa zateznom kamatom, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 14.605,00 kuna,

- da je ovrhovoditelj tražbinu proizašlu iz ovršne javnobilježničke isprave od pravnog prednika stekao cesijom.

- nekretnina ovršenice opterećena je založnim pravom u korist pravnog prednika ovrhovoditelja,

- zaključkom prvostupanjskog suda od 29. prosinca 2021. ovršenica je upućena u parnicu te se ista vodi pod poslovnim brojem P-520/22, a vodi se i parnica po tužbi ovršenice od 9. kolovoza 2013. pod posl.brojem P-5192/13 ( P-97/2016),

- 10.rujna 2012. javni bilježnik dostavlja očitovanje o postupanju i to zbog žalbenih prigovora ovršenice,

- prvostupanjski sud 26. kolovoza 2022. pod poslovnim br. Ovr-2444/20 donosi odluku o prekidu postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod posl.br. P-97/16.,

- rješenjem Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Gž Ovr-283/2022 od 22. studenog 2022. ukida se odluka prvostupanjskog suda o prekidu postupka i vraća istom sudu na ponovni postupak.

- da je rješenjem poslovni broj: Ovr-3387/22-55 od 18. prosinca 2023. usvojen prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-97/2016, radi utvrđenja ništetnim ovršne isprave, Očitovanja potvrđenog od javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba od 3. listopada 2008., broj OU-950/08.

- da je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž Ovr-120/2024-2 od 20. veljače 2024. uvažena žalba ovrhovoditeljeva, ukinuto rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-3387/22-55 od 18. prosinca 2023. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Prvostupanjski sud je donio pobijanu odluku smatrajući da nije ispunjena subjektivna pretpostavka iz odredbe članka 65. OZ-a.

6. Prema odredbama iz članka 65. stavak 1. točka 1. OZ-a, na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako je ostvaren koji od zakonskih razloga za odgodu ovrhe propisanih odredbama iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 10. OZ-a: ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha, ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članaka 52. ili 53. ovoga Zakona ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. ovoga Zakona, ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno, ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtijeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni, ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa, ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.

7. Odredbom članka 65. stavka 1. točke 1.-10. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, da bi prijedlog za odgodu ovrhe bio osnovan, moraju kumulativno biti ispunjene obje pretpostavke - objektivna i subjektivna.

7.1.Iz stanja spisa, ne proizlazi da je ispunjena subjektivna pretpostavka.

7.2. Naime, za odgodu ovrhe ne traži se postojanje bilo kakve štete, već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Kada se govori o šteti, pod time se podrazumijeva šteta koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao, ali uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Pri tome ovršenik nije dužan dokazati nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, ali je dužan dostaviti dokaze kojima bi učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastupila upravo takva, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer na bilo koji način nije dokazao bi li ovršenik, u slučaju da se ovrha proglasi nedopuštenom, bila u nemogućnosti regresno se namiriti od ovrhovoditelja, za slučaj uspješnosti u parnici proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno utvrđenja ugovora ništetnim.

7.4. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete u tom smislu primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno da li je imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku ovrhe podmiren ovrhovoditelju. Isto tako, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kada predlaže odgodu ovrhe, ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu.

7.5. Ovršenik predmetnu subjektivnu pretpostavku na ranije navedeni način nije dokazao. Naime, nesporno je da ovršenici provedbom ovrhe u ovom postupku trpe štetu budući da je ovršni postupak sam po sebi tegoban, pa tijekom istog valja paziti na dostojanstvo i pravo ovršenika (čl. 6. OZ-a). Međutim, u ovakvom činjeničnom supstratu nema dokaza iz kojih bilo učinjeno vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastupila upravo takva, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

7.5. u odnosu na žalbene navode ovršenika u tom smislu, treba reći, da je prvostupanjski sud pravilno smatrao da za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjene opće i posebne pretpostavke propisane citiranim zakonskim odredbama, a ovršenik ispunjenje tih pretpostavki nije dokazao.

8. Za navesti je kako se zahtjev za prethodnu odluku odnosi na tumačenje Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, O i RR i, s druge strane, slovenske banke Addiko Bank d.d., vezano za prisilno izvršenje tražbine po osnovi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta.

8.1. Člankom 3. Direktive 93/13 propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora. Uvijek se smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

8.2. Sud Europske Unije u spomenutom predmetu je odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka u tom predmetu, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

8.3. Dakle, sud Europske Unije u predmetu C-407/18, odlukom koja je donesena nije naložio domaćim sudovima automatski odgađati ovrhu u situaciji kada je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave, već je u njoj razmatrano koliko je prema ovršeniku pravično provesti ovrhu u situaciji kada je podnesena tužba radi utvrđenja ništetnim ovršne isprave, a ovršni sud nema instrumente pomoću kojih bi se ovrha mogla odgoditi do okončanja postupka utvrđenja ništetnosti ovršne isprave.

8.4. Točno je da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

9. No, Hrvatski zakonodavni sustav omogućuje ovršeniku odgodu ovrhe, prije nego li dođe do meritornog odlučivanja o ništetnosti ovršne isprave. Pritom trebaju biti kumulativno ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, a u ovom slučaju, nije utvrđeno da su propisane zakonske pretpostavke doista i ispunjene.

10. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka, niti ostvarenje pogrešne primjene materijalnog prava, a ni kojeg drugog žalbenog razloga na koji pazi po službenoj dužnosti.

11. Stoga je, na temelju odredbe članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

U Splitu 22. siječnja 2025.

SUDAC:

Miho Mratović