Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-50/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sucu Dražanu Penjaku kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŠC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branimiru Čoliću, odvjetniku iz Rijeke protiv tuženika 3. Maj Brodogradilište d.d., OIB: 86167814130, iz Rijeke, Liburnijska 3, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-158/2024, od 30. listopada 2024., 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-158/2024, od 30. listopada 2024. u dijelu točke I. izreke kojim je određen tijek kamata tako da je dosuđen iznos tužitelju dužan platiti tuženik počev od 30. listopada 2024. pa do konačne isplate.

II. U preostalom dijelu žalba tuženog se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-158/2024 od 30. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženom da isplati tužitelju iznos od 1.019,30 eura s pripadajućom kamatom od 29. listopada 2024. pa do konačne isplate. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove postupka.

2. Protiv ove presude žali se tuženi zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti poriče žalbene navode tuženika. Predlaže da žalba bude odbijena kao neosnovana.

4. Žalba tuženog je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 1.019,30 eura s osnova radnog odnosa.

6. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud. Pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe sud prvog stupnja pravilno je utvrdio pozivom na odredbu članka 331.b stavak 1. Zakona o parničnom postupku što neosnovano osporava tuženik.

7. Prema odredbi članka 433.a ZPP-a radnik koji utužuje novčane tražbine po osnovu radnog odnosa koji se utvrđuju u bruto iznosu, dužan ih je utužiti u tom iznosu. Dakle, neovisno što se samo dio toga iznosa isplaćuje njemu izravno, a nakon podmirenja obveza po osnovu poreza, prireza i doprinosa, a o naplati dosuđenog iznosa po toj osnovi vodi računa porezna uprava. Prema tome, sasvim je neodlučno za odluku o osnovama i visini ovoga vida naknade na koji način će iznos za doprinose biti plaćeno upravo na račune na koje trebaju uplatiti doprinose, već je odlučno to da će nadležna tijela teretiti tužitelja za plaćene doprinose. S obzirom na žalbene navode tuženog nužno je istači da je radnik dužan novčane tražbine po osnovu radnog odnosa koji se utvrđuju u bruto iznosu utužiti u bruto iznosu, te ukoliko utužen ne navodeći da zahtjeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos. Osim procesnopravne ovlasti radnika na utuženje bruto iznosa, ono ima i svoju materijalnopravni značaj, jer ovlašćuje radnika na otvorenje prava (utuženje) iznosa koji se odnose na poreze, prireze i doprinose, kao njegovog osobnog prava. Radi navedenog razliku između neto i bruto plaće također predstavlja radnikovo pravo, u konkretnom slučaju tužiteljevo pravo, radi čega nema osnove onemogućavati tužitelja utuženja bruto iznosa, odnosno sprečavati na bilo koji način takvu njegovu dispoziciju odnosno način realizacije njegova prava. Na ovaj način radnik kroz sudski postupak osigurava naplatu poreza, prireza i doprinosa pri čemu je pogrešna tuženikova ocjena da time tužitelj ostvaruje nepripadne prihode, jer tužitelj ima pravo ostvarivati takvu naplatu, pri čemu je zakonske regulirano na koji način se i u konačnici raspoređuju novčana sredstva koja prelaze neto iznos utužene tražbine, što sve neosnovano osporava tuženi.

8. Dosuđujući tužitelju kamate počev od 29. listopada 2024., greškom je vjerojatno ispušteno datum 2024., sud je izišao izvan okvira postavljenog tužbenog zahtjeva jer tužbeni zahtjev je tužitelj zatražio isplatu utuženog iznosa od presuđenja a sud je donio presudu 30. listopada 2024. Na taj način sud je izašao izvan okvira postavljenog tužbenog zahtjeva pa je presudu u tom dijelu valjalo preinačiti.

9. Poradi svega iznesenoga valjalo je odlučiti kao u izreci pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a.

U Splitu 4. veljače 2025.

S U D A C

mr. sc. Dražen Penjak