Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-64/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Zinke Bulka suca izvjestitelja i člana vijeća te Vitomira Boića člana vijeća, u parničnom predmetu tužitelja IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-51/2021-31 od 30. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 4. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn- 51/2021-31 od 30. listopada 2023. pod stavkom I. i III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. izjavljena protiv stavka II. izreke presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Pn-51/2021-31 od 30. listopada 2023. kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranju, Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, 10000 Zagreb, OIB: 52848403362, da isplati tužitelju IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 3.755,39 eur1 / 28.295,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kojim traži da se tuženiku naloži namirenje zakonskih zateznih kamata na iznos od 3.755,39 eur/28.295,00 kn tekućih od 08. prosinca 2020. do 30. listopada 2023., po stopi koja se određuje sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranju, Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, 10000 Zagreb, OIB: 52848403362, nadoknadi tužitelju IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nastali parnični trošak u iznosu od 1.618,51 eur1 / 12.194,66 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.„

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba prihvati, te pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 353,08 Eur u iznosu od 881,25 kn.

3. Žalba tuženika je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

U odnosu na presudu

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade imovinske štete nastale u štetnom događaju 1. listopada 2020. na osobnom vozilu tužitelja marke ..., registarskih oznaka [registarska oznaka], u Varaždinu, a koju štetu je prouzročio osiguranik tuženika AS, dok tuženik odgovara temeljem police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za osobni automobil registarske oznake [registarska oznaka].

5. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st.2. ZPP, a za koje tuženik niti ne navodi u čemu bi se iste sastojale.

6. Nije počinjena niti relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 261. ZPP na koju ukazuje žalba tuženika. Naime, odredbe čl. 261. ZPP primjenjuju se u slučaju kada je u postupku određeno više vještaka, te postupanje suda u slučaju kada se njihovi nalazi razlikuju. U ovom predmetu provedeno je samo jedno vještačenje po vještaku za cestovni promet i motorna vozila Stanka Divjaka te stoga nije bilo mjesta za primjenu čl. 261. ZPP.

7. Pravilno je sud prvog stupnja, utvrdivši da je kritične zgode do sudara vozila tužitelja i osiguranika tuženika došlo na način da je vozilo osiguranika tuženika kretanjem unatrag po parkiralištu svojim stražnjim lijevim dijelom udarilo u stražnji lijevi bočni dio parkiranog vozila tužitelja; da je neposredno prije nesreće vozilo tužitelja bilo parkirano paralelno s kolnikom, uz garaže, da su pritom vozila bila praktično paralelna te se radi o bočnom okrznuću, zatim da je nakon primarnog kontakta došlo do struganja vozila osiguranika po praktično cijeloj dužini lijevog boka vozila tužitelja, da je brzina vozila osiguranika kod kretanja unatrag bila veća od uobičajene vožnje kod parkiranja, da je osiguranik tuženika mogao izbjeći nesreću da je tijekom vožnje unatrag uočio vozilo tužitelja, te da je kretanje pokraj njega obavio uz bočni pomak od barem pola metra, a za što je imao dovoljno prostora, te na tako valjano utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 1069. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) pravilno utvrdivši da je osiguranik tuženika isključivo kriv za nastanak prometne nezgode te štetu na vozilu tuženika.

8. Nadalje, vezano uz pasivnu legitimaciju tuženika, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 964. st. 1. ZOO kojom je propisano da u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu, dok je odredbom čl. 965. st. 1. ZOO propisano da u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.

9. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tuženik vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

10. Vezano uz žalbene navode tuženika koji se odnose na nalaz i mišljenje prometnog vještaka te na odbijanje prijedloga tužitelja za provođenjem novog prometnog vještačenja, valja istaći da je prometni vještak Stanko Divjak, u skladu s zadatkom koji mu je dao sud izradio svoj nalaz i mišljenje. Na navedeni nalaz tuženik je istaknuo prigovore (sadržajno gotovo pa identične žalbenim navodima ) pa je sud prvog stupnja pozvao vještaka na ročište 13. rujna 2023. na kojem je prometni vještak vrlo detaljno odgovorio na navode tuženika (list 104 spisa).

11. Sud prvog stupnja je detaljno obrazložio zašto prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka te zašto je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja, za svoju odluku je dao jasne i razumljive razloge s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj drugostupanjski sud. Pri tome valja istaći da nezadovoljstvo rezultatima vještačenja ne predstavljaju osnovu za provođenje novog vještačenja.

12. Žalbu u pogledu odluke o trošku tuženik posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tužitelju uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

13. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i temeljem čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu pod stavkom I. i III. izreke.

U odnosu na rješenje

14. Tuženik je u žalbi izrijekom naveo da presudu pobija u cijelosti.

15. Međutim, stavkom II. izreke presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja te stoga tuženik nema pravnog interesa za pobijanje tog dijela presude, pa je njegova žalba u tom dijelu nedopuštena.

16. Stoga je temeljem čl. 367. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 358. st. 2. ZPP valjalo odbaciti žalbu tuženika izjavljenu protiv stavka II. izreke presude kao nedopuštenu.

17. Kako je neosnovana žalba tuženika, to je neosnovan i njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka.

U Velikoj Gorici 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina