Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-8/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u pravnoj stvari tužiteljice ŽRF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nedi Mihaljević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jasminu Jusufhodžiću, odvjetniku u Zagrebu, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 11. studenog 2024. poslovni broj P Ob-674/2024-7, dana 4. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 11. studenog 2024. poslovni broj P Ob-674/2024-7 u pobijanom dijelu pod toč. II izreke.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

II. Nepobijana toč. I izreke presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke razveden je brak zaključen dana 6. listopada 1990. u Beogradu, SR Jugoslavija, upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda Novi Zagreb, za matično područje Novi Zagreb za godinu 2000. pod rednim brojem 64, koji brak su sklopili ŽR i FR. Pod toč. II odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Navedenu presudu u dijelu odluke o troškovima postupka pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tužiteljica iz svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. dalje ZPP), koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. dalje ObZ), predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje, isto preinačiti ili vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako je pri odluci o troškovima pošao od činjenice da među strankama postoji očiti prijepor glede troškova postupka zbog čega je 7. studenoga 2024. proveo glavnu raspravu na kojoj je saslušao stranke na okolnost je li tužiteljica ponudila tuženiku prijedlog za sporazumni razvod braka te je li tuženik takav prijedlog odbio. Iz iskaza stranaka sud je utvrdio da je tužiteljica ponudila tuženiku na potpis sporazumni zahtjev za razvod braka, da je ta ponuda trajala svega 5 do 10 minuta i da je tu ponudu tuženik odbio. Međutim, sud je utvrdio i da iz držanja tuženika tijekom postupka, odnosno činjenice da je već u odgovoru na tužbu izjavio da se ne protivi razvodu braka, proizlazi da je prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev. Stoga je temeljem odredbe čl. 32. st. 5. Zakona o izvanparničnom postupku (Narodne novine 59/23.) i temeljem odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

6. U žalbi tužiteljica navodi da je tuženik nesporno na njeno izričito traženje odbio pristati na sporazumni razvod braka, čime ju je prisilio da zbog svoje pravne neukosti, a u skladu sa svojim pravom na pristup sudu angažira punomoćnika tj. odvjetnika koji će ju u tom postupku zastupati, jer se na drugi način nije mogla razvesti. Smatra i da bi odbijanje zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka značilo povredu njezinog prava na pristup sudu.

7. Prema čl. 366. st. 1. ObZ-a sud, među ostalim, u statusnim stvarima (time da su statusne stvari i bračne stvari u smislu čl. 354. st. 3. ObZ-a) o troškovima postupka odlučuje slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.

8. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica stavila ponudu za sporazumni razvod braka tuženiku u trajanju od 10 minuta koju on nije u tom roku prihvatio, nakon čega je podnijela tužbu radi razvoda braka s kojom se tuženik odmah usuglasio. Opisanim postupanjem niti jedna stranka svojom krivnjom nije odugovlačila postupak niti posebno skrivila nastanak nekog parničnog troška te su obje stranke zastupane po odvjetnicima i imaju troškove zastupanja.

9. U okviru iznijetih utvrđenja neosnovan je žalbeni prigovor tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka, jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 366. ObZ-a o troškovima postupka odlučio slobodno, vodeći računa o svim okolnostima slučaja i ishodu postupka, dakle da su oboje uredili svoj status i razveli se, tako da je opravdano i obrazloženo donio odluku o tome da svaka stranka snosi svoje troškove.

10. Posebno se ističe da je razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog predmeta iz aspekta žalbom isticane bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud zaključio da navedeni žalbeni razlog o kršenju prava tužiteljice na pristup sudu nije osnovan. Naime, suprotno žalbenim navodima tužiteljice ona je svoje pravo na pristup sudu očito ostvarila, time da je u slučaju financijskih poteškoća imala mogućnost ostvariti prava i iz Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne novine 143/13. i 98/19.)

11. Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 346. ObZ-a žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanoj toč. II izreke.

12. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer njena žalba nije osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

13. Navedena presuda u odluci o glavnoj stvari nije bila predmetom drugostupanjskog postupka.

U Varaždinu 4. veljače 2025.

Sutkinja

Mr.sc. Bojana Skenderović