REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4950/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Željko Šimić, u parničnom predmetu tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o., OIB 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, protiv tuženika NISKOGRADNJA d.o.o., OIB 69562759651, Karlovac, Prilaz Kozjači 13, kojega zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica u Karlovcu, Tuškanova 10, radi isplate iznosa od 458,55 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-844/2024-12 od 8. studenoga 2024., 4. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se tužiteljeva žalba, ukida presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-844/2024-12 od 8. studenoga 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O tužiteljevim troškovima žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-844/2024-12 od 8. studenoga 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za plaćanje iznosa od 458,55 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama od 25. travnja 2024. do isplate (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo da u roku od 15 dana tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 263,27 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 8. studenoga 2024. do dana plaćanja (točka II. izreke).

2. U obrazloženju presude sud je u bitnome naveo da tužitelj zahtijeva plaćanje naknade za kontrolu izvanrednog prijevoza u iznosu od 458,55 EUR. Između stranaka nije sporno da je tužitelj kontrolirao osovinsko opterećenje kamiona u tuženikovom vlasništvu registarskih oznaka [registarska oznaka] i KA521GE te je utvrdio prekoračenja osovinskog opterećenja od 4,20 tona, odnosno 5,40 tona. Nije sporna činjenica da je u vrijeme kontrole tuženik prevozio djeljiv teret. Između stranaka je sporno može li tužitelj zahtijevati od tuženika naknadu za obavljenu kontrolu izvanrednog prijevoza za koji je potrebno prethodno ishoditi dozvolu. Budući da tuženiku na temelju odredbe članka 2. stavka 1. Pravilnika o izvanrednom prijevozu („Narodne novine“ broj: 92/18., 45/20. i 47/23.; u daljnjem tekstu: Pravilnik) za prijevoz djeljivog tereta nije niti potrebna dozvola za izvanredni prijevoz tada nije bilo ni potrebno obaviti kontrolu izvanrednog prijevoza u skladu s odredbom članka 48. stavka 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23; u daljnjem tekstu: ZC). Slijedom izloženoga, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članak 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa), Zakonom o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23) te Tarifom sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19, 92/21 i 37/23).

3. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 2. stavka 1. točke 16. u vezi s člankom 46. i 48 ZC-a, kao i odredbu članka 2. stavka 1. i članka 32. Pravilnika. Izvanredni prijevoz predstavlja prijevoz vozilima koja sama ili s teretom premašuju propisane dimenzije ili ukupnu masu, odnosno propisana osovinska opterećenja. U članku 2. stavku 1. točki 16. ZC-a zakon ne razlikuje prevozi li se djeljiv ili nedjeljiv tereta pa žalitelj smatra da prijevoz i jedne i druge vrste tereta predstavlja izvanredni prijevoz kad premašuje propisane vrijednosti. Odredbom članka 48. ZC-a je izričito propisano da u slučaju kada se kontrolom na cesti utvrdi da se obavlja izvanredni prijevoz bez dozvole, on se može obaviti nakon pribavljanja dozvole odnosno nakon usklađenja tereta. Također je izričito propisano da u tom slučaju Hrvatske ceste d.o.o. imaju pravo naplatiti naknadu za izvanredni prijevoz i troškove kontrole mase i osovinskog opterećenja vozila. Dakle, niti u članku 48. Zakona o cestama nema nikakve razlike između djeljivog i nedjeljivog tereta. Sukladno navedenom, svaki teret koji premašuje propisane vrijednosti jest izvanredni prijevoz i za njega treba platiti naknadu i troškove kontrole ako se prijevoz obavlja bez dozvole. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 2. stavka 1. Pravilnika kada zaključuje da se izvanredni prijevoz odnosi samo na prijevoz vozilom ili skupom vozila (dalje u tekstu: vozilo) koje samo ili zajedno s nedjeljivim teretom premašuje propisane dimenzije (širina, dužina, visina) ili ukupnu masu odnosno propisana osovinska opterećenja. Zbog toga je sud pogrešno zaključio da se prijevoz djeljivog tereta može obavljati bez dozvole za izvanredni prijevoz. Žalitelj je predložio da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka koji se sastoji od sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 66,35 EUR.

4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Tužiteljeva žalba je osnovana.

6. Drugostupanjski je sud ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava pa je zaključio da je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo pa je pobijana presuda nezakonita i nepravilna.

7. Prije svega, u predmetnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 502. stavka 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovog Zakona.

8. U postupku koji je prethodio donošenju presude, kao ni njenim donošenjem, nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a suprotno navodima žalitelja te imajući u vidu odlučne činjenice, ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o cestama i Pravilnika o izvanrednom prijevozu.

9. U tijeku postupka među strankama nisu sporne činjenice:

- da je tuženik vlasnik vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] i K,

- da je tužitelj obavio kontrolu navedenih vozila 25. i 28. kolovoza 2020.,

- obavljenom kontrolom utvrđeno je da je tuženik vozilima prevozio djeljivi teret (teret koji se može dijeliti i prevesti s više vozila ili jednim vozilom u više navrata),

- prilikom kontrole vozila sačinjeni su zapisnici broj: 2886 AB od 25. kolovoza 2020. potpisan od vozača KJ, policijskog službenika i nadzornika (list 36. spisa) i zapisnik broj: 2895 AB od 28. kolovoza 2020. potpisan od vozača GJ, policijskog službenika i nadzornika (list 22. spisa). U zapisnicima je utvrđeno da vozila premašuju ukupnu masu za 6,8 tona i 3,6 tona, odnosno dopušteno osovinsko opterećenje premašuje dopušteno opterećenje za 5,4 tone odnosno 4,2 tone.

10. Pravilnik o izvanrednom prijevozu uređuje izdavanje dozvola za izvanredni prijevoz. Dozvola za izvanredni prijevoz može se izdati samo za nedjeljiv teret. Sud je pravilno zaključio da se za djeljivi teret ne može izdati dozvola za izvanredni prijevoz. Teret koji je djeljiv se može podijeliti na više vozila (umjesto u jedan kamion teret se stavi u dva kamiona) te nema nikakve osnove da se dopušta opterećenje i uništavanje cesta u takvom slučaju putem davanja dozvole za prijevoz tereta veće težine. Međutim, to istovremeno ne znači da se izvanredni prijevoz djeljivog tereta može obavljati bez dozvole. Izvanredni prijevoz djeljivog tereta uopće se ne može obavljati, odnosno za takav prijevoz ne može se izdati dozvola za izvanredni prijevoz. Postoji izvanredni prijevoz za koji se dozvola može izdati (nedjeljiv teret) i izvanredni prijevoz za koji se dozvola ne može izdati (djeljiv teret). Međutim, u oba slučaja riječ je o izvanrednom prijevozu koji je moguć samo s dozvolom sukladno odredbama Zakona o cestama. Sud je pogrešno zaključio da se izvanredni prijevoz djeljivog tereta može obavljati bez dozvole, a u tom slučaju tužitelj nema potrebe obavljati kontrolu niti je tuženik dužan platiti naknadu i trošak kontrole pa je sud odbio tužbeni zahtjev.

11. Odredba članka 32. stavka 2. Pravilnika propisuje da u slučajevima kad se tijekom nadzora utvrdi da se obavlja izvanredni prijevoz, za koji se ne izdaje dozvola i nije moguće uskladiti teret, vozilo se upućuje na mjesto gdje je moguće izvršiti pretovar ili istovariti teret. U stavku 3. članka 32. Pravilnika propisana je obveza prijevoznika na plaćanje naknade i troškova u slučaju kontrole, ali se ne radi razlika između djeljivog i nedjeljivog tereta kad je riječ o plaćanju naknade prilikom nadzora. U skladu s navedenim, i Pravilnik o izvanrednom prijevozu poznaje izvanredni prijevoz za koji se dozvola može izdati i izvanredni prijevoz za koji se dozvola ne može izdati, ali nikoga ne oslobađa plaćanja naknade kad se prekorače određene vrijednosti.

12. Također treba navesti odredbu članka 2. stavka 1. točke 16. ZC-a kojom je propisano da je „izvanredni prijevoz“ prijevoz vozilima koja sama ili s teretom premašuju propisane dimenzije ili ukupnu masu, odnosno propisana osovinska opterećenja. Odredbom članka 48. stavka 1. ZC-a je propisano da ako se kontrolom sukladno posebnim propisima utvrdi da se obavlja izvanredni prijevoz bez dozvole, odnosno ako se utvrdi da osovinsko opterećenje, ukupna masa i dimenzije vozila premašuju dozvolom utvrđene iznose, izvanredni prijevoz može se nastaviti nakon pribavljanja dozvole i plaćanja naknade za izvanredni prijevoz, odnosno nakon usklađenja osovinskog opterećenja, ukupne mase i dimenzija vozila s propisanim iznosima. Budući da se izvanredni prijevoz djeljivog tereta koji premašuje određene vrijednosti ne može nastaviti s tim teretom, to ne oslobađa vlasnika vozila da plati naknadu za obavljenu kontrolu i trošak kontrole.

13. Odredbom članka 47. stavka 3. ZC-a je propisano da troškove kontrole izvanrednog prijevoza u slučaju iz članka 48. stavka 1. ZC-a plaća prijevoznik Hrvatskim cestama d.o.o. Budući da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo može se zaključiti da tužitelj osnovano zahtijeva plaćanje naknade i troškova kontrole.

14. Tuženik je osporio ispravnost mjerenja (vaganja), ali na tu okolnost nije predložio nikakve dokaze. Tužitelj je na navedenu okolnost priložio dokaze uz tužbu. Tuženik nije osporio vjerodostojnost zapisnika o obavljenoj kontroli ni druge dokaze pa se primjenom pravila o teretu dokazivanja može zaključiti da tuženik nije s uspjehom osporio utvrđenja o prekoračenju mase vozila i prekoračenju dopuštenih vrijednosti osovinskog opterećenja vozila.

15. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo i prigovor zastare potraživanja budući da je od obavljenih kontrola 25. i 28. kolovoza 2020. do dana podnošenja tužbe 25. travnja 2024. proteklo više od tri godine. Budući da je pobijanom odlukom odbijen tužbeni zahtjev iz drugih razloga o prigovoru zastare sud uopće nije odlučivao.

16. Imajući u vidu da o tuženikovom prigovoru zastare sud nije raspravljao niti odlučivao valjalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje primjenom odredbe članka 369. točke 1. ZPP-a.

17. U ponovnom suđenju sud će utvrditi jesu li stranke bile u poslovnom odnosu na temelju trgovačkog ugovora o prometu roba i usluga ili ne, a ovisno o toj činjenici može li se primijeniti odredba članka 228. ZOO-a koja propisuje zastrani rok od tri godine ili odredba članka 225. ZOO-a kojom je propisan opći rok zastarijevanja od pet godina te donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku.

Zagreb, 4. veljače 2025.

Sudac

Željko Šimić