REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-9/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednika vijeća, Maje Bilandžić, suca izvjestitelja i Branke Šabarić Zovko, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza RADIO VAL d.o.o. u stečaju, Zagreb, Pantovčak 50, OIB: 49363231883, Donja Lomnica, II. Odvojak Deverićeve 5, koga zastupa punomoćnik Stjepan Brčić, odvjetnik u Zagrebu, Petrinjska 9, protiv tuženika PORRO PROJEKT d.o.o. za trgovinu i usluge u stečaju, Zagreb, Gospodska 41, OIB: 95952793830, koga zastupa stečajni upravitelj Daniel Deković, Zagreb, Novačka 329, OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi podnesenoj protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1595/2024-9 od 4. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1595/2024-9 od 4. studenog 2024. u točkama I. i II. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi ništetnim i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o ustupu tražbine (cesija), broj: OV-4513/12, sklopljen 29. veljače 2012. između tužitelja RADIO VAL d.o.o., Zagreb, Gospodska 1, OIB 40387241297, kao ustupitelja, i tuženika PORRO PROJEKT d.o.o., Zagreb, Gospodska 41, OIB 95952793830, kao primatelja te za naknadu troškova postupka. U točki II. izreke naloženo je tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 10.974,00 EUR, a u točki III. izreke odbijen je tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova u iznosu od 21.498,00 EUR.

2. Iz obrazloženja presude proizlazi da tužitelj nije dokazao da bi Ugovor o ustupu tražbine (cesija), broj: OV-4513/12, sklopljen 29. veljače 2012. bio ništetan te da nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). O troškovima postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) uz primjenu odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje: Tarifa).

3. Protiv točaka I. i II. izreke navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu preinačiti podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 5.637,50 EUR. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku, da tužitelj smatra da je predmetni ugovor o ustupu tražbine (cesija) ništetan po svim osnovama jer je sklopljen za vrijeme blokade ustupitelja, besplatan i sklopljen između dva trgovačka društva istog vlasnika, sklopljen na temelju nedopuštene pobude te protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu, javnim propisima, citira odredbe zakona i to čl. 14. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, navodi da se u konkretnom slučaju radi o klasičnom primjeru sklapanja ugovora sa samim sobom te upućuje na odredbe Zakona o trgovačkim društvima, navodi da je sud trebao primijeniti odredbe čl. 273. st. 2. i st. 3. kao i odredbu čl. 327. Zakona o obveznim odnosima te da je predmetni Ugovor o ustupu tražbine (cesija) po svim elementima zelenaški ugovor sukladno odredbi čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog žalbenog suda da je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i u suglasju je sama sa sobom i navedenim razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi.

8. Ovdje se napominje da tužitelj u žalbi uglavnom ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, a ovaj je sud sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

9. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti Ugovora o ustupu tražbine (cesija), broj OV-4513/12, koji su 29. veljače 2012. sklopili prednik tužitelja RADIO VAL d.o.o., Zagreb, Gospodska 1, OIB 40387241297, kao ustupitelj i tuženik PORRO PROJEKT d.o.o., Zagreb, Gospodska 41, OIB 95952793830, kao primatelj.

10. Tužitelj tvrdi da je prednik tužitelja na tuženika prenio tražbinu u iznosu od 1.803.689,44 kn / 239.390,73 EUR s kamatama koju tražbinu ima prema društvu Ruting d.o.o. iz Rijeke, da je ugovorena cesija besplatna te da ju je u ime ustupatelja i primatelja potpisao tadašnji zakonski zastupnik obje ugovorne strane, odnosno ista osoba GČ i to za vrijeme blokade žiro-računa prednika tužitelja. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima i odredbu čl. 14. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj: 91/10, 112/12 i 68/18) te tvrdi da je ugovor protivan prisilnim propisima ili moralu društva, da ima elemente zelenaškog ugovora obzirom da je tuženik iskoristio stanje nužde - teško materijalno stanje i za sebe ugovorio korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on dao ili učinio drugome.

11. Tuženik je osporio tužbeni zahtjev i tužiteljeve navode, budući da sporna tražbina nije primarno tužiteljeva tražbina jer ju je najprije steklo društvo Arhitrav d.o.o. iz Zagreba na temelju ugovora o građenju poslovnog objekta s društvom Ruting d.o.o. iz Rijeke te je osporio da bi Ugovor o ustupu tražbine (cesija) bio ništetan.

12. Iz podataka u spisu kao i iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio sljedeće:

- da iz iskaza svjedoka ŠČ proizlazi da mu je društvo ARHITRAV dugovalo iznos od milijun kuna, da je zakonski zastupnik tog društva gospodin G rekao da ima potraživanje od trgovačkog društva RUTING te da je to jedan od načina da podmiri potraživanje, time da prijenos tražbine prema trgovačkom društvu RUTING nije bila blokada računa, da je vodio sudski postupak te da mu je priznata tražbina, da je nakon toga tražbina sa računa prednika tužitelja prenesena na tuženika, odnosno da je preneseno dugovanje trgovačkog društva RUTING i to predmetnim ugovorom te da je svjedok u trenutku sklapanja predmetnog ugovora bio zakonski zastupnik i ustupitelja i primatelja,

- da je sud prihvatio iskaz svjedoka kao istinit i logičan,

- da je na temelju Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima za obračunsko plaćanje u uvjetima blokade računa propisana prekršajna odgovornost, a ne ništetnost ugovora,

- da Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima zabranjuje samo jednoj strani sklapanje ovakvog ugovora u uvjetima blokade žiro računa, dok je za kršenje zakonske zabrane propisana prekršajna odgovornost pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi, pa predmetni ugovor na temelju tog zakona nije ništetan,

- da se u predmetnom slučaju ne primjenjuje Zakon o platnom prometu u zemlji („Narodne novine“ broj: 117/01, 132/06 i 91/10) koji je izričito zabranjivao, u vrijeme od 1. travnja 2002 do 1. siječnja 2011. obračunsko plaćanje za vrijeme blokade žiro-računa, a pravne posljedice takvog postupanja su bile ništetnost pravnog posla,

- da predmetni ugovor nije zelenaški ugovor jer se za to nisu ispunile zakonom propisane pretpostavke za takav ugovor,

- da predmetni ugovor nije protivan odredbi čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima jer nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke iz čl. 47. st. 2. tog Zakona budući da su ugovor sklopila dva različita trgovačka društva i zakonski zastupnik ugovornih stranaka GČ nije trebao suglasnost za sklapanje ugovora budući da je u obje ugovorne strane jedini član društva.

13. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a utvrdio da tužitelj nije dokazao činjenične navode iz tužbe odnosno da predmetni ugovor nije ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. i čl. 329. ZOO-a te odredbe čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima i odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan. S odlukom prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva kao i sa primjenom materijalnog prava, odredaba Zakona o obveznim odnosima i Zakona o trgovačkim društvima, suglasan je i ovaj, viši sud.

14. Naime, odredbom čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (st. 1.), a ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

15. Neosnovan je žalbeni navod da je Ugovor ništav jer ga je sklopio ustupitelj, prednik tužitelja koji je u vrijeme sklapanja ugovora bio u financijskoj blokadi. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim taj prigovor pozivom na odredbu čl. 322. st. 2. ZOO-a, kojom je propisano da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a stranka koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

16. Nadalje, tužitelj temelji tužbeni zahtjev na tvrdnji da je navedeni ugovor zelenaški, a prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje te tvrdnje neosnovanim. Naime, odredbom čl. 329. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je ništetan ugovor kad netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao i učinio ili se obvezao dati ili učiniti (zelenaški ugovor). Za ocjenu nekog ugovora zelenaškim kumulativno trebaju biti ispunjeni uvjeti - da postaji očiti nerazmjer između onoga što je zelenaš ugovora u svoju korist i onoga što po ugovoru daje, da je oštećeni ugovaratelj na taj nerazmjer pristao zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, dovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisnosti te da je zelenaš znajući za te okolnosti njima se namjerno okoristio u svoju korist.

17. Dakle, da bi se ugovor smatrao zelenaškim, u vrijeme njegovog zaključenja moraju se ostvari svi citirani objektivni i subjektivni elementi, međutim, u ovom postupku tužitelj niti jednu od ovih pretpostavki nije dokazao, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

18. Nadalje, u postupku pred prvostupanjskim sudom između stranaka nije bilo sporno da je predmetni ugovor na strani ugovornih stranaka potpisala ista osoba

– GČ, koji je u vrijeme sklapanja ugovora bio jedini direktor i ujedno jedini član društva prednika tužitelja i jedini osnivač društva tuženika.

19. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud izrazio stajalište da predmetni ugovor nije protivan odredbi čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima budući da zakonski zastupnik ugovornih strana nije trebao suglasnost za potpis ugovora. Dakle, u tom trenutku, jedna te ista osoba – GČ je bila ujedno jedina osoba ovlaštena za zastupanje oba društva što bi značilo da ta osoba, sam sebi mora dati takvo ovlaštenje pa u takvoj situaciji, a životno je sigurno da ta osoba sam sebi ne bi odbio dati ovlaštenje za sklapanje predmetnog Ugovora, nije bilo potrebe da za sklapanje predmetnog ugovora osoba ovlaštena za zastupanje oba društva ima posebno ovlaštenje društva, odnosno osnivača. Dakle, da bi jedna te ista osoba sklopila ugovor kao zastupnik po zakonu s jedne strane i kao zastupnik po zakonu s druge strane, potrebno je da za sklapanje tog ugovora ima posebno ovlaštenje društva za sklapanje točno određenog ugovora, osim u slučaju kad društvo ima samo jednog člana koji je ujedno i jedini član uprave društva (arg. iz čl. 426. st. 8. Zakona o trgovačkim društvima). Stoga sporni ugovor nije ništetan.

20. U odnosu na žalbeni navod o tome da je sud trebao prihvatiti tužbeni zahtjev i utvrditi ništavost ugovora po čl. 322. st. 1. ZOO-a zato što je protivan prisilnim propisima ili moralu društva, valja poći od toga da predmetni ugovor nije protivan prisilnim propisima ili sam po sebi protivan moralu društva, a tužitelj do zaključenja glavne rasprave nije iznio činjenice koje bi ukazivale na protivnost ugovora prisilnim propisima ili moralu društva.

21. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da ne nalazi razloge ništetnosti, pa je stoga pravilna i odluka o neosnovanosti tužbenog zahtjeva kao i primjena materijalnog prava što tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

22. I odluka o troškovima postupka je zakonita i pravilna, kako po osnovu (čl. 1 54. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a tu odluku tužitelj konkretno niti ne osporava.

23. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 4. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Dubravka Zubović