Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-271/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika BD i ND, zbog kaznenog djela iz članka 217. stavak 1. točka 1. u svezi članka 216. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-631/2023-31 od 22. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-631/2023- 31 od 22. ožujka 2024. na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22 - dalje ZKP/08) optuženi BD i ND oslobođeni su od optužbe da su počinili kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom - opisano u članku 217. stavak 1. točka 1. u svezi članka 216. stavak 1. KZ/97.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08, oštećenik ... je upućen u parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva.
1.2 Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padnu na teret proračunskih sredstava.
2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sukladno članku 467. točka 3. ZKP/08 s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Odgovor na žalbu su podnijeli okrivljeni BD i ND putem svojih branitelja ABC i ABC, odvjetnika u [adresa] uz prijedlog da se odbije kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te da se obavijeste o sjednici drugostupanjskog vijeća.
2.2. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku.
2.3. S obzirom na zatraženo u žalbi, o sjednici drugostupanjskog vijeća izviješteni su okrivljenici BD i ND, te njihovi branitelji ABC i ABC, odvjetnici u [adresa] koji iako uredno izviješteni nisu pristupili na sjednicu kao ni Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku.
3. Žalba nije osnovana.
4. Nije u pravu državni odvjetnik kad tvrdi da je prvostupanjski sud u odnosu na odlučne činjenice na okolnost da li je djelo počinjeno ili ne pogrešno utvrdio, te tako izveo pogrešan zaključak da okrivljenici nisu počinili kazneno djelo teške krađe kako se terete optužnicom tužitelja.
4.1. Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti pravilno utvrdio činjenično stanje te našao da nije dokazano da bi optuženi BD i ND počinili kazneno djelo teške krađe iz članka 217. stavak 1. točka 1. u svezi članka 216. stavak 1. KZ/97, pobliže opisano u izreci pobijane presude, za što je dao sveobuhvatne, uvjerljive i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ali je ipak na određene žalbene navode nužno istaknuti.
4.2. Državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na inkriminaciju koja se okrivljenicima stavlja na teret jer nije pravilno cijenio dokaze u ovom postupku, posebno iskaz nekih svjedoka, a naročito žalitelj tvrdi da nije dostatno cijenio iskaze LD, ČD i AD iz čijih iskaza proizlazi da su optužnici zatečeni na zabačenom mjestu gdje se trebao izvršiti otkup kablova koji su prethodno otuđeni iz skladišta [obrt].
4.3. Suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je pravilno okrivljenike oslobodio od optužbe jer pravilno nalazi da u konkretnom slučaju nije dokazano da su okrivljenici počinili djelo za koje ih se tereti na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude.
4.4. Naime, tijekom postupka nesporno je utvrđeno da su okrivljeni BD i ND zatečeni u predjelu šume [adresa] kojom prilikom su ukrcavali kablove za koje je kasnije utvrđeno da su prethodno otuđeni iz skladišta [obrt].
4.5. Međutim ta činjenica sama po sebi ne ukazuje na nepobitno utvrđenje da su upravo okrivljeni BD i ND provalili u unutrašnjost skladišta [obrt] odakle su uzeli i za sebe zadržali dva koluta vodiča Al-Če (uže 50/8 mm2) ukupne težine 150 kg, jedan kolut kabela PPOO, dužine 487 m (4x150 mm2) i oko 220 kg žice Al – Fe (50/8 mm2). Naime treba imati u vidu da se u trenutku dolaska policije na mjesto gdje su zatečeni okrivljenici, osim njih nalazilo još desetak osoba koje su se po dolasku policije razbježale. Optuženike se teretilo za kazneno djelo teške krađe samo iz razloga što su zatečeni na mjestu gdje se vršila kupoprodaja ukradenih kablova. Međutim, ne postoji niti jedan materijalni dokaz u vidu daktiloskopskih tragova koji bi povezao okrivljene s provalom u skladište [obrt], ne postoje niti snimke video nadzora iz kojih bio se dalo razabrati da su upravo optuženici u inkriminiranom vremenu ušli u ograđeni prostor skladišta kao što ne postoje niti svjedoci očevici čiji iskazi bi optuženike povezali s provalom u skladište [obrt].
5. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti oba okrivljenika, ovdje konkretno neodgovornosti za inkriminirano im kazneno djelo teške krađe.
5.1. Na navode žalbe koja u bitnome osporava zaključke prvostupanjskog suda valja reći da se radi o preocjeni provedenih dokaza od strane žalitelja i analizi zaključaka prvostupanjskog suda u odnosu na tvrdnje i stavove koje je zauzeo prvostupanjski sud. Žalitelj pogrešno tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije dokazano da bi okrivljenici počinili djelo za koje ga se tereti na način kako ih se tereti. No, takav stav žalitelja za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv jer, kao što je već rečeno, prvostupanjski sud je u analizi provedenih dokaza, kao i ocjeni provedenih dokaza i vjerodostojnosti tih dokaza dao argumentirano i pravilno obrazloženje koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na iste upućuje žalitelja.
5.2. Stoga, uzimajući u obzir sve navedeno, pravilno je prvostupanjski sud u ovdje konkretnom slučaju odlučio da nije dokazano da su okrivljeni BD i ND počinili terećeno mu kazneno djelo na način kako ih se tereti, pa je jedino moguće bilo donijeti odluku, tj. okrivljenike osloboditi od optužbe temeljem odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08. Ponavljamo, ukoliko tijekom postupka nije moguće sa potpunom izvjesnošću i sigurnošću utvrditi da je dokazano da su okrivljenici počinili djelo za koje se terete na način kako je to precizirano u činjeničnom opisu izreke optuženja, odnosno pobijane odluke, tada je jedino moguće donijeti odluku da ih se u nedostatku dokaza oslobađa od odgovornosti.
6. Zbog navedenog valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.
7. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 1., 5.,
6., 9. do 11. ZKP/08, iz članka 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njihovih branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalba nije osnovana, valjalo je temeljem članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
Dubrovnik, 4. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Pero Miloglav
