REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-5050/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RÖDL INTERNATIONAL d.o.o., Zagreb, Masarykova 15, OIB 68736129609, kojeg zastupa punomoćnik Bruno Monić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jagar & Grebenar, Zagreb, protiv tuženika WALLENBORN BETEILIGUNGSGESELLSCHAFT mbH iz Savezne Republike Njemačke, Klipphausen, OT Lampersdorf, Bayerhöhe 20, kao pravni sljednik društva Wallenborn Projektenwicklung GmbH & Co. KG, Podružnica [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB 60171602037, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Klišanić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2094/2017 od 21. listopada 2022. ispravljene rješenjem poslovni broj Povrv-2094/2017 od 24. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2094/2017 od 21. listopada 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj Povrv-2094/2017 od 24. listopada 2022., u točkama I. i III. njene izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2094/2017 od 21. listopada 2022. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zvonimira Vrbana iz [adresa], poslovni broj Ovrv-674/13 od 3. ožujka 2013., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 547.151,20 kuna / 72.619,44 eura sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno navedenih novčanih iznosa do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 11.838,75 kuna / 1.571,27 eura sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2013. do isplate po istoj stopi (točka I. izreke), a ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 968,75 kuna / 128,58 eura (točka II. izreke) i naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove u iznosu od 54.200,00 kuna / 7.193,58 eura u roku od osam dana (točka III. izreke).
2. Rješenjem donesenim pod istim poslovnim brojem presuda je ispravljena u uvodu u odnosu na pravilno označavanje naziva tuženika i poslovne adrese i u pogledu označavanja poslovnog broja presude tako da umjesto pogrešno napisanog poslovnog broja „55. Povrv-3621/19“ ima ispravno pisati „55. Povrv-2094/17“. Nijedna stranka nije izjavila žalbu protiv ovog rješenja o ispravku, pa je ono nakon isteka roka za žalbu postalo pravomoćno.
3. Tuženik je protiv presude pravovremeno podnio žalbu pobijajući je u točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 9. i 11. Zakona o parničnom postupku. U žalbi navodi kako je tužitelj označio tuženika kao pravnog sljednika ranijeg tuženika Wallenborn Projektentwicklung GmbH & Co. KG, ali nije dokazao pravno sljedništvo, zatim da je sud trebao utvrditi da tuženik više ne postoji, jer je na to dužan paziti po službenoj dužnosti. U tome smislu smatra da je trebao postupiti po odredbama članka 83. Zakona o parničnom postupku i pozvati tužitelja da ukloni nedostatke u tužbi odnosno ukinuti provedene radnje i odbaciti tužbu zato što nije utvrđeno postojanje tuženika. Tvrdi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer je, unatoč indiciji da tuženik nije slijednik društva Wallenborn Projektentwicklung GmbH & Co odnosno da tuženik ne postoji, prvostupanjski sud donio presudu u odnosu na tuženika. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari i predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu, pobijanu presudu ukine i odbaci tužbu ili predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na žalbu tužitelj je naveo da su svi žalbeni navodi neosnovani, a da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita, te u prilog tome tvrdi da je dostavio sudu ovjerenu i na hrvatski jezik prevedenu dokumentaciju iz službenog ispisa iz registarskog spisa koji se vodi pred trgovačkim registrom Općinskog suda u Dresdenu, iz koje je jasno vidljivo pravno sljedništvo upravo onako kako ga je naznačio tužitelj, te da je tadašnji punomoćnik tuženika bio dužan dokazati svoju tvrdnju iznesenu na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. veljače 2022. o tome da njegova stranka ne postoji, ali to nije učinio nego je sudjelovao na ročištu održanom 2. rujna 2022. u svojstvu punomoćnika tuženika i više nije isticao taj prigovor. Stoga smatra da su žalbeni navodi usmjereni isključivo na odugovlačenje postupka. Tužitelj dalje navodi i da žalitelj pogrešno tumači sadržaj dopisa porezne uprave i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
5. Žalba je neosnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
7. Predmet spora je zahtjev za plaćanje iznosa od 547.151,20 kuna / 72.619,44 eura po osnovi računa koje je tužitelj izdao tuženikovom pravnom predniku na temelju ugovora o savjetovanju od 6. lipnja 2008. i ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. studenog 2010.
8. Nakon izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj ispunio svoje ugovorne obveze, pa je i tuženik dužan platiti tužitelju izdane račune s pripadajućim zateznim kamatama i tako ispuniti svoje ugovorne obveze, pa je slijedom toga ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim i platni nalog održao na snazi.
9. Netočne su tvrdnje žalitelja da tužitelj nije dokazao da je upravo tuženik pravni sljednik prvobitnog tuženika. Iz podataka u spisu razvidno je da je tužitelj uz podnesak od 3. travnja 2017. dostavio isprave iz kojih se sa sigurnošću može utvrditi ta činjenica. Nakon toga je nastavljen postupak u odnosu na tuženika za kojega je utvrđeno da je pravni sljednik prvobitnog tuženika i to na temelju pravomoćnog rješenja o nastavku postupka. U nastavljenom postupku sudjelovao je novi tuženik, izvedeni su predloženi dokaz i tuženik nije dovodio u pitanje svoje pravno sljedništvo, niti je na bilo koji način osporavao istinitost isprave koju je tužitelj priložio uz svoj podnesak.
10. S obzirom na ostale žalbene navode, u ovom žalbenom postupku bilo je potrebno samo ispitati je li pobijana presuda donesena u odnosu na osobu koja je prestala postojati i je li time učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a.
11. Pogrešno žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud trebao postupiti prema odredbi članka 83. ZPP-a jer se ne radi o takvoj pravnoj situaciji u kojoj je tužitelj u tužbi kao tuženika označio osobu koja ne može biti stranka u postupku.
12. Neosnovane su i tvrdnje žalitelja da činjenica prestanka tuženika kao pravne osobe proizlazi iz dopisa porezne uprave. Ti dopisi se odnose samo na pitanje je li prvobitni tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po računima čije je plaćanje predmet spora. Te isprave ne mogu ni na drugi način utjecati na pitanje pravilnosti i zakonitosti pobijane presude u dijelu u kojem je odlučeno o postojanju tuženikove ugovorne obveze i njenoj visini, jer su činjenice potrebne za takav zaključak utvrđene drugim dokazima.
13. Međutim, prestanak postojanja tuženika kao pravne osobe tijekom parničnog postupka dovodi do prekida postupka po samom zakonu kako je to propisano odredbom članka 212. točke 4. ZPP-a. Za vrijeme prekida ne mogu se poduzimati nikakve pravne radnje u postupku (članak 214. ZPP-a). Riječ je o činjenici o kojoj ovisi pravilnost i zakonitost presude, jer se presuda ne može donijeti u odnosu na pravnu osobu koja je prestala postojati.
14. Iz podataka u spisu proizlazi da je punomoćnik tuženika na ročištu održanom 9. veljače 2022. iznio tvrdnju o tome da je tuženik prestao postojati, a povodom toga prvostupanjski sud je naložio tuženiku da u određenom roku dostavi dokaz o tome. Kako to punomoćnik tuženika nije učinio sud je na prijedlog tužitelja održao ročište za glavnu raspravu, na kojem je sudjelovao i punomoćnik tuženika, zaključio raspravljanje i na temelju rezultata raspravljanja donio pobijanu presudu. U obrazloženju presude nisu uopće navedeni razlozi kako je sud utvrdio da tvrdnje o prestanku postojanja tuženika nisu istinite.
15. S obzirom na to da o postojanju odnosno prestanku postojanja tuženika nije bilo nikakvih dokaza u spisu, ovaj žalbeni sud je, postupajući po odredbi članka 361. ZPP-a, vratio predmet prvostupanjskom sudu radi provođenja potrebnih izviđaja odnosno pribavljanja službenih podataka o postojanju ili nepostojanju tuženika kao pravne osobe odnosno izvještaja o učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a. Ovo zbog toga što se o toj važnoj činjenici ne može zaključivati pozivom na pravila o teretu dokazivanja, kako to u odgovoru na žalbu sugerira tužitelj, niti se ta činjenica može zanemariti kako je to učinio prvostupanjski sud. Nakon što je postupio po traženju i pribavio podatke iz sudskog registra za tuženika, prvostupanjski sud je ponovo dostavio predmet ovom žalbenom sudu na odlučivanje po žalbi.
16. Iz pribavljenih isprava proizlazi kako je tuženik upisan u trgovački registar Općinskog suda u Dresdenu. Prema tome, netočne su tvrdnje žalitelja da tuženik ne postoji kao pravna osoba, pa donošenjem presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
17. Zato je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a tuženikova žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu.
18. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na tuženikovu žalbu odbijen je kao neosnovan, jer prema ocijeni ovoga suda ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje ove parnice (članka 155. ZPP-a).
Zagreb, 4. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Raoul Dubravec
