REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-307/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršete kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika MT, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj K-264/2020 od 10. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 4. veljače 2024.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika MT odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom, uvodno navedenom presudom Općinskog suda u Zlataru optuženi MT je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 236. stavka 2. KZ/11 optuženi MT je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 56. stavka 4. KZ/11 optuženom MT je određena posebna obveza iz čanka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 da u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti presude oštećenom ĐT nadoknadi štetu u iznosu od 8.273,54 eura.

1.2. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora optuženiku koji u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri posebnu obvezu.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08) oštećenom ĐT je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 8.273,54 eura te je naloženo optuženiku da taj iznos plati oštećenom u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude dok je oštećeni s preostalim iznosom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva do 8.500,00 eura upućen u parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08, optuženi MT je dužan platiti trošak kaznenog postupka s osnova paušala u iznosu od 150,00 eura u roku od 15 dana.

4. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Davorinu Mičinu, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se uvaži žalba i preinači pobijana presuda na način da se optuženik oslobodi optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred izmijenjenim vijećem, a ukoliko vijeće smatra da žalbu treba odbiti u odnosu na kaznenu odgovornost predlaže se ukinuti presudu u dijelu vezano za dosudu imovinskopravnog zahtjeva i uputiti oštećenog u parnicu.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis predmeta je dostavljen na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalbom se ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka bez navođenja koja je bitna povreda počinjena, pri čemu se obrazlaže da je povrijeđeno načelo tereta dokazivanja i da je presuda donesena isključivo na temelju iskaza oštećenog. Ovi su argumenti razlozi za žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a ne odnose se niti na jednu bitnu povredu propisanu ZKP/08.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja butna povreda na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.

9. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira), žalitelj u bitnome iznosi dio obrane, prigovara vrijednosnoj ocjeni dokaza i da sud nije poštivao presumpciju nedužnosti jer nije s jednakom pažnjom cijenio dokaze koji idu optuženiku u korist i one koji mu idu na štetu, slijedom čega je u nedostatku dokaza propustio primijenite načelo „in dubio pro reo“. Iznoseći vlastitu vrijednosnu ocjenu dokaza žalitelj ukazuje na proturječnost iskaza oštećenika i njegove supruge jer je supruga oštećenika iskazala da je bila prisutna kod prve i posljednje pozajmice dok oštećenik tvrdi da je bila prisutna samo kod prve pozajmice. Nadalje, osim iskaza oštećenika niti jedan dokaz ne ukazuje da bi optuženik posudio posljednja dva iznosa od 3.800,00 kuna i 16.300,00 kuna koje su dopisane na potvrdi koju je u kolovozu 2018., priznajući dug od 5.700,00 eura, potpisao optuženik. Uz navedeno žalitelj ukazuje na činjenice za koje je pružio dokaze da je kupio mobitele i predao ih oštećeniku s osnove povrata duga, i to: mobitel marke Huawei kupljen je 27. listopada 2017. na način da ga je kupio NT na pretplatu u Hrvatskom Telekomu kako bi taj mobitel optuženik predao oštećeniku radi kompenzacije duga, uređaj Samsung Galaxy je kupio 9. prosinca 2017. da bi ga predao oštećeniku, dana 19. siječnja 2018. u Santa Domenici kupio je LG radi predaje oštećeniku a isti uređaj je oštećeni servisirao 7. svibnja 2018., da je razne uređaje optuženik kupio 30. listopada 2018. u Elipsu radi predaje oštećeniku i da je 17. studenog 2018. kupio Samsung Galaxy Note 9 i da je 13. prosinca 2018 kupio Apple Watch po narudžbi za kćer oštećenika. Također, žalitelj navodi da je u kolovozu 2018. potpisana potvrda a to ne znači da je tada i posuđeno 5.700,00 eura i da sud nije vodio računa koliko je kompenzirano duga s gore navedenim računima niti je to pitao oštećenika. Žalitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda vezano za pozajmicu od 16.300,00 kuna jer osim što je pronađena fotografija bagera nema drugih dokaza da bi taj iznos posudio radi zatvaranja leasinga. Zaključno se smatra da se radi o građanskopravnom odnosu slijedom čega je pogrešno dosuđen imovinskopravni zahtjev i određena posebna obveza.

10. Protivno prigovorima žalitelja prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti i na temelju takve vrijednosne ocjene dokaza je utvrdio odlučne činjenice i donio pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

10.1. Prije svega se ističe da je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno otklonio obranu optuženika kao nelogičnu i neuvjerljivu a prihvatio je iskaz oštećenika ĐT, koji je iskaz dosljedan i u bitnome potvrđen iskazom njegove supruge, a tako i materijalnom dokumentacijom u odnosu na koju negira da bi primio mobilne uređaje s osnove kompenzacije duga. Uz navedeno iskaz oštećenika da je želio da se sve riješi mirnim putem zbog čega se obratio i ocu optuženika potvrdio je svjedok HT koji je iskazao da je rekao da taj problem oštećenik riješi s njegovim sinom. Nadalje, svjedokinja MTM je iskazivala o dvije pozajmice dok za ostale nije znala, da je bila protiv toga da se pozajmljuje novac a pogotovo bez sklapanja ugovora o pozajmici. Također, ta je svjedokinja iskreno iskazivala navodeći da nije upoznata da bi dug bio vraćen kroz robu a zna da je posljednja pozajmica bila vezano za bager. To što je oštećenik iskazao da je njegova supruga bila prisutna samo kod prve pozajmice, a svjedokinja je navela da je bila prisutna i kod one od 16.300,00 kuna ne utječe na vjerodostojnost tog iskaza. Naime, svjedokinja je iznosila neke detalje kao što je okolnost da optuženik kod te zadnje pozajmice nije niti brojao novac i točno je opisala gdje je predan novac kod prve i posljednje pozajmice. Nadalje, u odnosu na pozajmicu od 16.300,00 kuna za koju je oštećenik iskazao da mu je optuženik rekao da mu treba za zatvaranje leasinga a optuženik tu pozajmicu osporava, oštećenik je detaljno iskazivao sve vezano za nabavku mini-bagera i taj iskaz da se razgovaralo o kupnji bagera je pravilno prvostupanjski sud povezao s fotografijom zaslona na mobitelu (listovi 44 do 46 spisa).

10.2. Također, nesporno je da je optuženik posudio 5.700,00 eura i nije čudno da se pozajmice vraćaju putem kompenzacije ali jednako tako pravilno zaključuje prvostupanjski sud da nije životno niti logično da kada bi tome bilo tako onda bi optuženik trebao znati kada je predao mobitele i za koji je iznos došlo do prijeboja duga a ne da se optuženik nije znao izjasniti koliki je dio duga vraćen kroz mobitele niti je to pitao oštećenika. Jednako tako nije životno da bi optuženik predavao uređaje veće vrijednosti bez pisanog traga o broju, vrsti i vrijednosti mobitela, kao što nije logično ukoliko je smatrao da je na taj način vratio dug nije po primitku opomene pred utuženjem odgovorio da je dug vraćen, što bi bila očekivana reakcija svake prosječne osobe. Nadalje, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da pregledom računa koje je predao optuženik u odnosu na prvu pozajmicu je razvidno da su računi iz 2017. (račun za mobitel Harmine koji je kupljen 2017.) i svibnja 2018., dakle prije prve pozajmice od 5.700,00 eura i onih kasnijih od 3.800,00 kuna i 16.300,00 kuna, pri čemu oštećenik ne osporava da je prije pozajmica od optuženika kupio LG mobitel a koji je kasnije odnesen na servisiranje, što u svojoj obrani spominje optuženik. Također, iskaz svjedoka NT je neživotan jer nema logike da bi njemu optuženik dao 9.000,00 kuna za kupnju mobitela koje bi optuženik potom predao oštećeniku i pritom bi oštećenik morao plaćati pretplatu.

10.3. U odnosu na iskaze nećakinje optuženika GT i polusestre optuženika KT koje su navodno bile u automobilu optuženika baš kada bi zvao oštećenik i upućivao navodne prijetnje optuženiku, po ocjeni ovoga suda nije životno da o tome ne bi izvijestile oca optuženika niti policiju, a osobito je nelogičan iskaz KT da se iznenadila ponašanjem oštećenika iako ju je prije toga već o sličnom ponašanju obavijestila kćerka koja je bila uznemirena i da o tome ta svjedokinja nije ništa pitala optuženika. Pritom je ispitan svjedok BT, odvjetnik, koji je protivno navodima optuženika da je taj svjedok znao za prijetnje, iskazao da nikada nije bio zajedno s optuženikom i oštećenikom.

10.4. Stoga su neosnovani prigovori optuženika vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa tako i u dijelu vezano za subjektivni element terećenog kaznenog djela koji je dostatno obrazložen u točki 17.1. obrazloženja pobijane presude te se u svemu ostalom optuženik upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju čanka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

12. U odnosu na odluku o kazni optuženik prigovara da iako se radi o građanskopravnom odnosu je prvostupanjski sud izrekao posebnu obvezu pod prijetnjom opoziva uvjetne osude i da se pri obrazlaganju otegotnih okolnosti sud koristio neprimjerenom retorikom koristeći izraz „besramnost i beskrupuloznost“.

13. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, pri čemu se doista koristio neprimjerenim formulacijama, no iste ne utječu na valjanost odluke u dijelu odluke o kazni jer „beskrupuloznost“ i „besramnost“ u ponašanju nisu utvrđene, budući da se radi o uobičajenom modusu počinjenja ovakvih kaznenih djela. Nadalje, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela. Imajući u vidu navedeno pravilno je olakotnim cijenjena optuženikova neosuđivanost i prekršajna nekažnjavanost i da iznos štete neznatno premašuje iznos potreban za težu kvalifikaciju, a otegotnim se cijenilo da niti protekom pet godina od počinjenja kaznenog djela dug nije vraćen. Samo se ukazuje da okolnosti i način počinjenja kaznenog djela se ne mogu cijeniti otegotnim okolnostima jer su sadržane u činjeničnom opisu i čine obilježja kaznenog djela. Cijeneći sve navedeno pravilno je odmjerena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine. Jednako tako, cijeneći da optuženik nije niti djelomično obeštetio oštećenika, pravilno je izrečena posebna obveza uz uvjetnu osudu. Ovakva se kaznena sankcija i posebna obveza ukazuju opravdane i primjerene za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

14. Budući da je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim uz točnu naznaku pozajmljenog iznosa za koji je oštećen oštećenik to je, suprotno prigovoru žalitelja, pravilno dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 8.273,54 eura i u istom iznosu izrekao posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, dok je s preostalim dijelom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva do 8.500,00 eura oštećenik upućen u parnicu.

15. Optuženik ne obrazlaže zbog čega pobija presudu u dijelu odluke o troškovima kaznenog postupka pa u tom dijelu pobijana presuda nije niti ispitana.

U Velikoj Gorici, 4. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević