Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1563/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joki Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zapošljavanje, [adresa], [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7135/2022-6 od 4. siječnja 2024., dana 3. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7135/2022-6 od 4. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za zapošljavanje u cijelosti koji glasi:

"Nalaže se tuženiku CN da tužitelju Hrvatski zavod za zapošljavanje plati iznos od 215,67 eur zajedno sa zateznom kamatom od 24. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ističe da su umirovljenici isključeni iz ciljanih skupina radnika, a radi čega tuženik nije mogao ostvariti pravo na potporu koja je predmet ovog spora. Ističe da je istina kako umirovljenici nisu bili navedeni kao iznimka u ostvarenju prava na potporu u prvoj verziji uvjeta za dobivanje potpore, ali se iz teksta može protumačiti da oni zaista jesu izuzeti od ostvarivanja tog prava. Navodi da je potpora isplaćena bez provjere dokumentacije jer je stigao veliki broj zahtjeva za potpore, a tužitelj je morao u razumnom roku isplatiti sredstva kako se ne bi ugrozilo ostvarenje cilja mjere. Naknadnom provjerom je utvrđeno da tuženik ne ispunjava kriterije za dodjelu potpore te radi čega tuženik nije isplaćen za preostala dva mjeseca. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji njegov tužbeni zahtjev, a podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu, navodeći kako tužitelj u potpunosti zanemaruje prvotne uvjete i ciljane skupine radnike, a u kojima nije izričito navedeno da su umirovljenici isključeni iz ciljane skupine radnika.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 215,67 EUR na ime isplaćene potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima koronavirusom (COVID-19).

6. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP).

7. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. st. 2. točke 3. tog Zakona, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. i 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 365. st. 2. ZPPa.

9. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je dana 23. ožujka 2020. godine tužitelj od strane društva PD j.d.o.o. zaprimio Zahtjev za dodjelu potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Koronavirusom (stranica 32-35)

- da je dana 23. travnja 2020. tužitelj na račun društva PD d.o.o. upravo temeljem podnesenog Zahtjeva od 23.3.2020. isplatio iznos od 1.625,00 kn kao potporu za ožujak 2020.

- da je tuženik bio jedini osnivač/član društva PD d.o.o. koje je prestalo postojati jer je brisano iz sudskog registra na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-21/917-1 od 18.1.2021. (stranica 22-26) te da je kao takav pasivno legitimiran

- da je zaposlena osoba, a za koju je zatražena potpora od strane tuženika, zaposlen kao umirovljenik

- da u Uvjetima za dobivanje potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Koronavirusom od 23. ožujka 2020. koje je dostavio tuženik nisu navedeni umirovljenici kao iznimka za dobivanje potpore

- da u Uvjetima za dobivanje potpora za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim Koronavirusom od 29. svibnja 2020. koje je dostavio tužitelj jesu navedeni umirovljenici kao iznimka za dobivanje potpore

- da je tužitelj imao mogućnost prije izvršene isplate provjeriti status radnika za koje je zatražena isplata, budući da je to bila njegova obveza.

10. Tuženik je podnio zahtjev za dodjelu potpore dana 23. ožujka 2020 u vrijeme kada su važili Uvjeti za dobivanje potpora od 20. ožujka 2020. u kojima izričito nije navedeno da umirovljenici koji imaju zasnovan radni odnos nemaju pravo na dobivanje potpora, već je generalno navedeno da pravo na dobivanje potpore imaju radnici zaposleni kod poslodavaca iz Prihvatljivih sektora i poslodavaca. Budući da je tuženik spadao u kategoriju Prihvatljivih sektora i poslodavaca, nije imao razloga posumnjati da nema pravo na potporu za svoga radnika, kada izrijekom nije navedeno da to pravo nemaju umirovljenici u radnom odnosu. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da je iz ranijih Uvjeta jasno da su umirovljenici isključeni iz razloga što je jedna od obveza poslodavca da obavijesti tužitelja ako je došlo do otkaza ugovora o radu s radnikom, a kao opravdano otkazan ugovor o radu je naveden i odlazak radnika u mirovinu. Naime, iz toga proizlazi obveza tuženika da obavijesti tužitelja o prestanku radnog odnosa s radnikom, a ne ulazi se u ocjenu kategorija radnika koje imaju pravo na potporu niti se iz toga može zaključiti da umirovljenici u radnom odnosu nemaju pravo na potporu.

11. Izmijenjeni Uvjeti od 29. svibnja 2020. izričito navode da umirovljenici nemaju pravo na dobivanje potpore. Međutim, tuženiku je isplaćena potpora dana 23. travnja 2020., dakle, prije nego što je tužitelj objavio izmijenjene Uvjete.

12. U Uvjetima od 20. ožujka 2020. i 29. svibnja 2020. je propisana obveza tužitelja da provjeri statuse radnika za koje se isplaćuje potpora, a što i tužitelj navodi u svojoj žalbi, ali se opravdava da nije stigao detaljno provjeriti dokumentaciju radi velikog broja zahtjeva za dobivanje potpora. Međutim, taj propust tužitelja ne može ići na štetu tuženika.

13. Sukladno članku 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine ", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

14. S obzirom na to da u vrijeme podnošenja zahtjeva tuženika, u Uvjetima za dobivanje potpore nije izričito navedeno da umirovljenici koji imaju zasnovan radni odnos nemaju pravo na dobivanje potpore, a niti je tužitelj, prije isplate potpore, obavijestio tuženika o neispunjavanju kriterija za dobivanje potpore, u spornom razdoblju je postojala osnova za isplatu potpore svim radnicima koji su spadali u kategoriju radnika iz Prihvatljivih sektora i poslodavaca, neovisno o tome jesu li bili i korisnici mirovinskih davanja ili nisu. Radi navedenog, tužitelj nema pravo na povrat isplaćene potpore.

15. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke

U Zagrebu 3. veljače 2025.

Sudac:

Sanja Joka Umićević