Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3076/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Filijala Zagreb, Trg bana J. Jelačića 13., [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika FM iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Martini Tončić-Bota, odvjetnici u Zagrebu, radi ukidanja novčane rente, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2508/21-85 od 8. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2508/21-85 od 8. lipnja 2022.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"Utvrđuje se da je s danom podnošenja ove tužbe 19.10.2010. u potpunosti prestala obveza tužitelja utvrđena presudom ovog suda posl.br. Pn-6056/93 za plaćanje mjesečne rente za izgubljenu zaradu u iznosu od 1.594,40 kuna te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 6.550,00 kuna u roku 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

6. Sud prvog stupnja je i pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Tužitelj u tužbi, predanoj sudu preporučeno putem pošte, 19. listopada 2010. i tijekom postupka navodi kako je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja od 4. veljače 2010. poslovni broj Pn-6056/93, naloženo tuženiku, ovdje tužitelju, da tužitelju, ovdje tuženiku, isplati dospjele iznose rente za razdoblje od 15. veljače 1995. do 1. ožujka 2008., te da plaća mjesečnu rentu za izgubljenu zaradu u visini od 1.594,40 kuna počev od 1. ožujka 2008.

Kako je tuženik 14. lipnja 2010. napunio 65 godina života, te stekao uvjete za redovnu starosnu mirovinu, to tužitelj traži od suda da donese presudu kojom će utvrditi kako je sa danom podnošenja tužbe u ovom postupku u potpunosti prestala obveza tužitelja utvrđena presudom prvostupanjskog suda posl.br. Pn-6056/93 za plaćanje mjesečne rente za izgubljenu zaradu u iznosu od 1.594,40 kuna.

8. Između stranaka nije sporno:

- da je tuženik stradao u prometnoj nezgodi 9. prosinca 1990.

- da je tuženiku rješenjem HZMO-a od 2. lipnja 1993. uslijed posljedica ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 9. prosinca 1990. priznato pravo na invalidsku mirovinu

- da je tuženik do umirovljenja sukladno ranije navedenom rješenju HZMO-a, bio vlasnikom automehaničarskog obrta u kojem je ostvarivao prihode

- da tužitelj isplaćuje tuženiku rentu zbog izgubljene zarade u visini razlike između visine primanja koja bi primao da nije umirovljen i visine invalidske mirovine koju ostvaruje, a sve to sukladno pravomoćnoj presudi prvostupanjskog suda od 4. veljače 2010. poslovni broj Pn-6056/93

- da je tuženik 14. lipnja 2010. navršio 65 godina života

9. Sporno je je li zahtjev tužitelja primjenom čl. 1096 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 i 41/08 dalje u tekstu ZOO/05) osnovan.

10. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

Naime, u konkretnom slučaju nastupile su okolnosti u smislu navedene odredbe ZOO-a, koje utječu na prestanak obveze tužitelja utvrđene pravomoćnom presudom.

11. Na tuženika se ne primjenjuje odredba čl. 104 st. 1 toč. 3 Zakona o radu (Narodne novine br.149/09 dalje u tekstu ZR) u smislu odredbe čl. 30 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 130/10 pročišćeni tekst, dalje u tekstu ZOMO), a kako to zaključuje i sud prvog stupnja, i to iz razloga jer je tuženik svojstvo osiguranika stekao upisom u Obrtni registar te je kao takav bio i obveznikom plaćanja doprinosa sve to u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 1. u svezi odredbe čl. 24. st. 1. sve ZOMO-a.

11.1. Dakle, tuženik ne podliježe primjeni odredba o prestanku radnog odnosa po sili zakona sa navršenih 65 godina života u smislu odredbe čl. 104. st. 1. toč. 3. ZR-a u svezi odredbe čl. 30. st. 1. ZOMO-a, obzirom da obrt prestaje odjavom ili po sili zakona, dok odlazak u mirovinu nije razlog za prestanak obrta po sili zakona u smislu odredbe čl. 40 st. 1. i čl. 43. Zakona o obrtu (Narodne novine br. 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 49/03, 68/07, 79/07 i 40/10).

12. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi kako je tuženik rođen **.**.1945. te je u vrijeme vještačenja radne sposobnosti radio automehaničarske poslove kao obrtnik, a 1993. utvrđena mu je opća nesposobnost za rad zbog stanja iza kontuzije glave i potresa mozga te prijeloma vratnih kralježaka sa razvojem psihoorganskog sindroma i reaktivne neuroze, a koje ozljede su posljedica prometne nezgode. Iz oskudnog osobnog zdravstvenog kartona tužitelja, u kojem nedostaju pojedine godine, proizlazi:

- da je tuženik 1990. imao operativni zahvat zbog tzv. o-noge, a kako bi mu se poboljšala funkcija donjih ekstremiteta, međutim o postooperativnom tijeku nema podataka tako da predmetni operativni zahvat nije uzrok radnoj nesposobnosti tuženika

- 2003. ili 2004., nejasno je napisana godina, imao je parcijalnu rupturu ravnog mišića natkoljenice jednog od sastavnica kvadricepsa, bez opisa opsega parcijalne rupture i ishoda liječenja, s tim da svaka ruptura završava zamjenom mišićnog tkiva vezivnim, slabijim tkivom i manje otpornim na djelovanje sile-čučnjeve, klečanje, nošenje tereta i sl.

- 2004. postavljena mu je dijagnoza kile u području trbušne stijenke bez podataka o liječenju kile i ishodu liječenja, s tim da je takva dijagnoza kontraindikacija za obavljanje teških poslova kao što su dizanja i prenošenja tereta ručno, a koje poslove je po opisu poslova, tuženik obavljao

- 2006. je imao ozljede tetiva 2 prsta (4. i 5. prst lijeve ruke) bez podataka o liječenju i ishodu liječenja

-2008. imao je dermatitis koji je kasnije verificiran kao psorijaza.

12.1. Budući da u zdravstvenom kartonu kao i ostaloj spisu priležećoj dokumentaciji nisu poznate karakteristike parcijalne rupture ravnog mišića natkoljenice kao niti tijek liječenja to vještak ne može sa sigurnošću utvrditi da je predmetna ozljeda uzrok opće nesposobnosti za rad jer ovisno o obujmu rupture ovisi i činjenica može li ili ne radnik nastaviti raditi u kontinuitetu teške fizičke poslove.

12.2. No, neovisno o činjenici je li učinjen operativni zahvat za zbrinjavanje kile, kila u području trbušne stjenke razlog je trajnoj nesposobnosti za rad radnika koji diže terete od 80 kg i prenosi ih na udaljenosti od 5 metara, obzirom da čak i uz ručno pomagalo za dizanje tereta, automehaničari i nadalje dižu i vade motore iza vozila, rade u prisilnom nepovoljnom položaju tijela, pri čemu raste intraabdominalni tlak te i kod najmanjeg naprezanja ili dizanja tereta ili mijenjanja položaja tijela dolazi do pojave kile što je životno ugrožavajuća situacija.

12.3. Stoga vještak zaključuje da je tuženik, poslove automehaničara, mogao obavljati do veljače 2004., odnosno do navršene 58 godine i 4 mjeseca života.

13. Slijedom navedenog, a obzirom da se kod samozaposlenih osoba odnosno obrtnika, sukladno odredbama ZOMO-a u vezi odredaba Zakona o obrtu, ne donosi ocjena profesionalne nesposobnosti za rad budući da ne postoji mogućnost obavljanja drugih poslova, već se u slučaju nemogućnosti obavljanja poslova donosi ocjena opće nesposobnosti za rad, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da bi tuženik, a da nije ostvario invalidsku mirovinu zbog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi, zbog opće nesposobnosti za rad, ostvario pravo na invalidsku mirovinu sa navršenih 58 godina i 4 mjeseca života.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke proizlazi da bi tužitelj 14. lipnja 2010. navršio 65 godina života kada bi ostvario pravo na starosnu mirovinu te bi imao 44 godine, 10 mjeseci i 24 dana mirovinskog staža, odnosno preračunato u godine to bi iznosilo 44,8998 godina.

Pretpostavljena starosna mirovina tuženika iznosila bi 3.848,43 kuna.

15. Imajući u vidu navedeno, i da mjesečni iznos invalidske mirovine koju tuženik ostvaruje iznosi 4.195,46 kuna, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tuženik na ime invalidske mirovine uslijed ozljeđivanja u prometnoj nezgodi prima viši iznos mirovine nego što bi primao da nije nastradao u prometnoj nezgodi, pa je pravilno sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja primjenom čl. 1096. ZOO-a jer su se promijenile okolnosti na način da je tuženik bio opće nesposoban za rad u vrijeme podnošenja tužbe. Pri tome je pravno neodlučno što su se uvjeti za ukidanje rente ispunili još 2004. jer je u čl. 1086 ZOO-a propisano da sud može ukinuti rentu ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke. Dakle, nije pravno odlučno kad su se okolnosti promijenile, već je li ih sud razmatrao kada je određivao iznos rente čije ukidanje tuženik sada traži (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske i odluci Rev-436/06 od 12. srpnja 2006.).

16. U odnosu na žalbene navode tuženika treba istaknuti da sud prvog stupnja nije prekoračio tužbeni zahtjev (čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a) niti pogrešno primijenio čl. 2. ZPP-a i čl. 186. ZPP-a. Točno je da je tužitelj tužbu temeljio na činjenici da je tuženik navršio 65 godina života. Međutim, tužitelj je isto tako na samom početku postupka, u prvom podnesku predanom sudu nakon što je tuženik dao odgovor na tužbu, a prije održavanja prvog ročišta i prije zaključenja prethodnog postupka predložio da se provede dokaz medicinskim vještačenjem upravo na okolnosti koje su tim vještačenjem utvrđene. Dakle, pravovremeno je iznio i nove činjenice i predložio nove dokaze.

Zbog navedenoga je pogrešna tvrdnja tuženika da je sud prvog stupnja uzeo u obzir činjenice koje stranke nisu iznijele.

17. Sud prvog stupnja pravilno je odlučio i o troškovima postupka primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

18. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, a žalba tuženika kao neosnovana odbijena.

19. Kako tuženik sa žalbom nije uspio, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu, 3. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević