Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-13/2024-94

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od suca Alana Pretkovića kao predsjednika vijeća, te suca Rajka Kipkea i sudaca porotnika Ratka Tomića, Ivice Brglesa i Ankice Horvat, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Patricije Friščić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆS, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-3/2024-1 od 12. veljače 2024. izmijenjene u činjeničnom opisu podneskom ŽDO u Varaždinu broj KO-DO-3/2024-44 od 19. studenoga 2024., nakon održane rasprave 31. siječnja 2025., održane u prisutnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Maje Jurinec ,optuženika ĆS, branitelja optuženika Danka Mandića, odvjetnika u [adresa], žrtve CS, nakon vijećanja i glasovanja, istoga dana izrekao, a 3.veljače 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

ĆS, OIB [osobni identifikacijski broj], sin ČS i BS, rođene BS, rođen **.**.1965. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, nezaposlen, nije vlasnik nekretnina ni vrjednijih pokretnih stvari, sa završena četiri razreda osnovne škole, udovac, otac osmero punoljetne djece, osuđivan presudama Općinskog suda u Čakovcu K-383/08 od 24. srpnja 2009. koja je postala pravomoćna 23. rujna 2009. zbog kaznenih djela iz čl. 213. st. 1., 213. st. 2., 215a te 304. st. 1. KZ/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina, nastavno presudom istog suda K-167/21-2 od 24. kolovoza 2021. koja je postala pravomoćna 10. rujna 2021. za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od dvije godine, presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K- 51/2022-2 od 2. ožujka 2022. koja je postala pravomoćna 22. ožujka 2022. zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od dvije godine te u konačnici i presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-110/2021 od 17. studenoga 2023. koja je postala pravomoćna 9. siječnja 2024. za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11 na djelomičnu uvjetnu osudu, bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci uz rok kušnje u trajanju od dvije godine, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je

dana 18. studenog 2023., u večernjim satima, u [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj je živio zajedno sa svojim sinom CS kojeg je unatrag više godina verbalno i fizički napadao vičući na njega, hvatajući ga za vrat te udarajući ga rukama, nogama i raznim predmetima po glavi i tijelu, u cilju da imenovanog usmrti, kuhinjskim nožem duljine oštrice 10 cm zadao mu jednu ubodnu ranu prednje strane prsišta, dvije ubodne rane desne strane prsišta i jednu ubodnu ranu desne slabinske regije, od čega je donja ubodna rana u području desne strane prsišta zbog proboja prsišta, ošita i oštećenja jetre bila osobito teška i po život opasna ozljeda, međutim u svom naumu da usmrti CS nije uspio obzirom da je smrtna posljedica izbjegnuta hitnom medicinskom intervencijom,

dakle, s namjerom da ubije blisku osobu koju je već ranije zlostavljao poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškim ubojstvom u pokušaju, opisano u čl. 111. toč. 3. u vezi s čl. 34. KZ/11, kažnjivo po čl. 111. toč. 3. KZ/11.

II. Na temelju čl. 111. toč. 3. u vezi s čl. 34. st. 1. KZ/11 optuženi ĆS se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina

Na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11 optuženom ĆS opoziva se uvjetna osuda iz presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-51/22-2 od 2. ožujka 2022. zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11, te se po čl. 58. st. 3. KZ/11 izrečena kazna po toj presudi u trajanju od 1 (jedne) godine i kazna po ovoj presudi u trajanju od 10 (deset) godina uzimaju kao već utvrđene, te se optuženom ĆS primjenom čl. 51. st. 2. KZ/11 se

i z r i č e

jedinstvena kazna zatvora u trajanju od

10 (deset) godina i 6 (šest) mjeseci

III. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženom ĆS se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 18. studenog 2023. pa nadalje.

IV. Na temelju čl. 70. KZ/11 optuženiku ĆS izriče se sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana.

V. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 ošt. CS s imovinskopravnim

zahtjevom upućuje se u parnicu.

VI. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19; dalje: ZKP/08) optuženi ĆS u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP/08 te troška nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je protiv optuženog ĆS optužnicu kojom se isti tereti za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela teškim ubojstvom u pokušaju opisano u čl. 111. toč. 3. u svezi s čl. 34. KZ/11. Predmetna optužnica izmijenjena je u činjeničnom opisu podneskom ŽDO u Varaždinu broj KO-DO-3/2024-44 od 19. studenoga 2024.

2. U očitovanju na predmetnu optužnicu optuženi ĆS izjasnio se da se ne smatra krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

3. Iznoseći svoju obranu na glavnoj raspravi optuženi je ostao kod navoda svoje obrane iznijete pred Županijskim državnim odvjetništvom u Varaždinu slijedom čega je reproducirana snimka iste. U svojoj obrani on je porekao počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, navodeći da su inkriminiranog dana njegovi sinovi CS i GS slavili Slađanov rođendan, te su popili velike količine alkoholnih pića, tako da su bili jako pijani time da je CS bio pijan da nije mogao stajati. U jednom momentu GS je otišao spavati, a i on je legao u krevet, međutim, njegov sin CS počeo ga je vrijeđati i prijetiti mu da će ga ubiti na spavanju, da će mu sjekirom polomiti noge. Uzeo je sjekiru koja se nalazila kraj peći u sobi i krenuo prema njemu, pa ga je uspio odgurnuti, nakon čega je CS pao na perilicu rublja. Međutim, digao se, te još žešće krenuo sa sjekirom prema njemu, došlo mu je zlo te je u strahu da će ga ovaj ubiti uzeo sa stola nož s crnom drškom, te nekoliko puta ubo CS. Napominje da se taj nož nalazio na stolu, jer je prethodno spremao ručak, odnosno gulio krumpir. Nakon što je dva tri puta ubo CS, ovaj je pao na pod, a GS, koji se u međuvremenu probudio je nazvao hitnu pomoć. Nije imao namjeru ubiti CS, ali se morao braniti, obzirom da je ovaj krenuo sjekirom na njega odnosno zamahnuo je istom prema njemu dva puta. Kako je naveo, CS njega nije uspio udariti sjekirom jer se branio rukama time da moguće ima kakav trag na ruci od navedenog u vidu modrica. Nož je držao u ruci sve dok ga nije predao djelatnicima policije dok je sjekiru sin GS stavio u hodnik time da ne zna da li ju je policija izuzela ili ne. Vezano uz njegov raniji odnos sa žrtvom u obrani je naveo da su se sukobljavali unatrag pet godina, da je on znao žrtvu i udariti sa šakama, no da se ovaj nije htio smiriti. U konačnici je iskazao i to da mu je žao što je došlo do ove situacije te da je žrtva ipak njegov sin kojeg je on odgojio. Dopunjujući svoju obranu na glavnoj raspravi optuženi je naveo da ne želi ništa dodati onome što je bilo na predmetnoj snimci već da želi samo znati na koliko godina će biti osuđen. Isto tako obzirom na sadržaj obrane iznijetom pred ŽDO gdje je tvrdio da je žrtvu ubo jer je bio napadnut od strane iste sjekirom a da je na raspravi od 17. lipnja 2024. izjavio da kad mu je žrtva htjela uzeti tablete kada je iste htio popiti da nije u ruci imao sjekiru odnosno da kada je prvi puta htio popiti tablete da je žrtva imala u ruci sjekiru da bi nakon nekakvih petnaest minuta kada je ponovno htio uzeti tablete da ga je tada žrtva krenula sprečavati i tada nije u ruci imao sjekiru i da je tada on žrtvu ubo, pozvan da se izjasni koja je verzija događaja točna, optuženi je prvo izjavio da je žrtva u trenutku ubadanja imala u ruci sjekiru no kada mu je doslovno pročitan sadržaj zapisnika od 17. lipnja 2024, u tom dijelu, potvrdio je da je točno upravo to što stoji na tom zapisniku.

4. U dokaznom postupku pročitani su: medicinska dokumentacija za žrtvu CS, zapisnik o očevidu (16-19 i 21-23), zapisnici o privremenom oduzimanju predmeta od 19. studenog 2023. (34,35, 37-38), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (36 i 39), zapisnici o ispitivanju alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za okr. ĆS i žrtvu CS (40-41), medicinska dokumentacija za okr. ĆS (55), zapisnici o ispitivanju alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu za GS (56), pročitan je nalaz i mišljenje provedene analiza alkohola u krvi i mokraći uz mišljenje o stupnju alkoholiziranosti za CS (177-180), pročitan je iskaz svjedoka CS, svjedoka ĐS, pročitan je pismeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje Andrine Kopjar te zapisnici o njenom saslušanju, pročitan je zapisnik o toksikološkom vještačenju za CS, pročitan je iskaz svjedoka GS, iskaz svjedokinje ĆSČ, pročitana je od strane Županijske bolnice u Čakovcu zaprimljena dokumentacija sukladno traženju naslovnog suda – CD te nalaz očitanja istog za pacijenta ovdje žrtvu CS, nastavno je izvršen uvid u od strane PU međimurske zaprimljen foto-elaborat te situacijski plan vezan uz provedeni očevid kao i privremeno oduzet nož kao CD koji prileži spisu pod broj KOP-8/2024., izvršen je uvid u isti, izvršen je uvid u zaprimljenu medicinsku dokumentaciju – preslika zdravstvenog kartona za opt. ĆS, pročitan je zapisnik o saslušanju svjedoka ĐS, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka psihijatra o provedenom psihijatrijskom vještačenju nad optuženikom te je saslušan vještak dr. Nenad Horvat, izvršeni su uvidi u izvode iz kaznene i prekršajne evidencije, kao i uvid u spise Općinskog suda u Čakovcu K-51/2022, K-110/2021 te u spisu priležeće presude Općinskog suda u Čakovcu K-167/2021-2 od 24. kolovoza 2021. i K-383/08 od 24. srpnja 2009.

5. Na raspravi je pročitan zapisnik s dokaznog ročišta provedenom na Županijskom sudu u Varaždinu od 23. siječnja 2024., o saslušanju žrtve CS. Imenovani je ostao kod tih svojih navoda a iz kojih proizlazi da su u petak 17. studenog 2023. on i njegov brat GS konzumirali alkohol jer su slavili rođendan. Taj dan okrivljenik je popio 5 tableta za srce, bilo mu je zlo, tako da su morali pozvati hitnu pomoć koja je došla, pa je okrivljenik dobio injekciju i infuziju. Idući dan, tj. 18. studenog 2023. on i GS su ujutro nastavili piti, dok okrivljenik nije pio. Do navečer su popili 8 litara vina, GS je popio i 2 velike limenke piva, a on je popio 3 limenke piva. Tijekom popodneva između njega i okrivljenika izbila je svađa, ne sjeća se točno oko čega, no sjeća se da je ispod Slađanovog kreveta uzeo sjekiru i pitao okrivljenika "hočeš da te vudrim?". To ga je pitao dva puta, a onda su se pomirili, nakon čega je zaspao na stolcu, a probudio se oko 22 sata, te je vidio da je okrivljenik tražio nešto po ormaru i uzeo u ruku zelene tablete. Za to vrijeme GS je spavao na krevetu, a to je vidio obzirom da njih trojica žive zajedno u kući koja se sastoji od jedne velike prostorije u kojoj je kuhinja i u kojoj borave, ali se tu nalaze i njihovi kreveti. Kad je vidio da je okrivljenik uzeo tablete, i da ih je htio popiti, zabrinuo se da mu ne bi bilo zlo kao prethodni dan, te mu je htio uzeti te tablete. Tada je okrivljenik zamahnuo rukom, te ga otvorenim dlanom udario po vratu uslijed čega je pao na pod. Kad se je digao, okrivljenik je izvadio te tablete iz vrećice, a on mu je rekao da ne pije te tablete, te mu je prišao u namjeri da ga spriječi, a okrivljenik je sa kuhinjskog stola uzeo nož, te ga je držeći nož u desnoj ruci za dršku ubo u predjelu prsne kosti. Sjeća se da ga je nakon toga još jedan puta ubo s desne strane trbuha, više dolje, a drugoga se više ničega ne sjeća jer je izgubio svijest. Nakon 5 minuta je došao k svijesti, te je viknuo GS da ga je tata upiknuo nožem, nakon čega se je GS probudio te je otišao susjedu LS koji je zvao hitnu, a onda je hitna nazvala policiju. Ne sjeća se da li mu je otac nešto govorio u trenutku kad ga je ubo nožem, no od tog dana ima velike traume i probleme sa živcima. Isto tako je iskazao da ga je otac i ranije znao napadati verbalno i fizički, znao ga je boksati, tući nogama, a već ga je i prije jedan puta upiknuo s nožem. Kad se je popodne svađao s ocem, sjekiru je izvadio ispod kreveta, no kada ga je otac upiknuo nožem nije imao sjekiru kod sebe, dopušta eventualno da ju je imao u rukama tijekom dana, prije inkriminiranog događaja kad je cijepao drva. Dakle, kada ga je otac upiknuo nožem milion posto je siguran da u rukama nije imao sjekiru. Na raspravi je svjedok pokazao pozicije u kojima su se nalazili on i optuženi navevši da je tek u bolnici shvatio da pored dvije rane i to u području prsne kosti te u području desne strane trbuha ima još dvije rane, navevši da misli da je optuženi držao nož u svojoj desnoj ruci time da ne zna da li je pritom oštrica bila okrenuta prema gore ili prema dolje. Tog dana kako je naveo nije pio nikakve lijekove a inače pije lijekove za živce. Nakon što je čuo sadržaj obrane optuženika ostao je kod ranijeg iskaza, dakle da je sjekiru u ruci taj dan imao samo popodne a da se sve ovo događalo po noći kada nije imao sjekiru. Kako je naveo, nije agresirao na optuženika niti ga je vrijeđao, samo ga je htio spriječiti da pije tablete koje su bile stare.

6. Saslušan na raspravi svjedok GS također je ostao kod navoda sa zapisnika sa dokaznog ročišta provedenim pred Županijskim sudom u Varaždinu od 23. siječnja 2024. a iz kojih proizlazi da su dan prije inkriminiranog događaja on i CS slavili rođendan, pa su to nastavili i idućeg dana kada se sve to i dogodilo. Otac nije pio, tako da su pili samo on i brat, a sjeća se da je CS ocu psovao mrtve, oko čega su se posvađali. Negdje između 21 i 22 sata, nakon što su popili 5 litara vina, zaspao je na svom krevetu. Prije nego što je zaspao nije vidio da bi CS uzimao sjekiru, niti da bi otac uzimao nož. Ne zna koliko je spavao, niti što se je događalo, no sjeća se da se je probudio jer mu je CS govorio "brate probudi se, tata me upiknuo nožem". Vidio je da CS leži na podu, da mu krv ide iz trbuha, te mu je na ranu stisnuo nekakvu krpu, dok je istovremeno vidio da otac sjedi na stolcu pokraj kreveta, a u ruci je držao veliki nož s crnom plastičnom drškom, time da je vidio i krv na nožu. Nakon toga je otrčao kod susjeda JS gdje je posudio mobitel i nazvao hitnu pomoć. Napominje kako je otac vidio da je CS pijan i doista to nije trebao napraviti. Prije nego što je zaspao nije vidio da bi CS uzimao sjekiru, a nakon što se je probudio isto tako nije vidio da bi CS imao sjekiru. Ta sjekira inače stoji u kutu njihove prostorije i služi za cijepanje drva. Iskazujući na raspravi svjedok je naveo da ne zna točno razlog svađi koja je bila tog dana i to prije nego što je zaspao time da je u istoj njegov brat CS nastupao agresivno spram okrivljenika i to verbalno a ne fizički time da je ponovio da u toj prigodi nije vidio da bi njegov brat-žrtva u ruke uzimao sjekiru. Kad se probudio vidio je brata na koljenima kod njegovog kreveta kako krvari te je potom na foto elaboratu odnosno situacijskom planu pokazao pozicije. Za žrtvu je naveo da nije svjedočio situacijama u kojima bi on u nekim ranijim prigodama bio agresivan spram optuženika no da je svjedočio suprotnome dakle da je optuženik verbalno agresirao na žrtvu, prijetio mu da će ga ubiti na spavanju i slično tome da je to bilo često i kroz duže razdoblje što je činio i spram njega, neprimjereno se ponašao prema njegovoj supruzi kada je bio oženjen a o čemu mu je pričala i supruga. Naveo je i da se sjeća situacije kad je optuženi udario žrtvu praznom bocom po glavi.

7. Saslušan u svojstvu svjedoka ĐS, dr. med. potvrdio je navode iskaza koje je dao pred Županijskim državnim odvjetništvom u Varaždinu gdje je naveo da je zaposlen kao liječnik kirurg u Županijskoj bolnici u Čakovcu i to na Odjelu kirurgije, a dana 18. studenog 2023. radio je na hitnom prijemu. Sjeća se da je negdje oko ponoći zaprimio pacijenta CS koji je došao s 4 ubodne rane, i to dvije u prsni koš, jedna u slabinski dio desno, a jedna je bila uz kralježnicu desno. Pacijenta se sjeća jer ga je zaprimio i pregledao, a isti je bio pod utjecajem alkohola. Pacijent je inače došao s "hitnim ticketom", odnosno obrascem hitne medicinske pomoći, na kojem je pisalo je je uboden od poznate osobe, a osim toga mu je i prilikom pregleda rekao da se posvađao s ocem te da ga je otac "spikao". Međutim, nije mu rekao niti povod niti razlog zbog čega je došlo do toga. Napominje da rane nisu bile duboke, radilo se o dubini od oko 4-5 cm, time da je pacijent tijekom pregleda bio dosta strpljiv, iako je bio alkoholiziran. Drugi dan su radili MS CT, te su tom prilikom utvrdili da je ona rana slabinski desno bila teška tjelesna ozljeda, dok su ostale rane bile lake tjelesne ozljede. Svoj iskaz je nadopunio na raspravi odgovorivši na pitanja te pritom naveo da je žrtva došao na nogama, bio je pokretan, suvislo je odgovarao na postavljena mu pitanja. Obzirom se tijekom postupka postavilo pitanje koja je od zadobivenih rana žrtve bila rana opasna po život, svjedok je dopunski saslušavan te je nakon što su mu od strane žrtve pokazani ožiljci kao posljedica zadobivenih rana pojasnio da kada je ustvrdio da je rana koja je bila slabinski desno, bila teška penetralna ozljeda, da je pritom smatrao da se radi o rani koja je u području donjeg desnog dijela prsišta na granici prema trbuhu. Pritom se je a naknadnim uvidom u dokumentaciju prisjetio da su kao penetralne ozljede isključene ova u području prsne kosti i sa stražnje strane uz kralježnicu.

8. Saslušana u svojstvu svjedoka ĆSČ, dr. med. iskazala je da je dala nalaz i mišljenje vezano uz snimke CT-a za žrtvu a kako isti prileži listu 396 spisa, kod čega je ostala time da ona nije dala mišljenje niti sudjelovala pri utvrđenju koja od rana žrtve bi bila penetralna i dovela do zahvata u jetru. Na snimkama CT-a se nije mogao vidjeti ubodni kanal koji bi nedvojbeno dao odgovor da li je upravo ubodna rana desne slabinske regije bila penetralna time da je na toj rani već bio postavljen dren. Ova svjedokinja je uputila na to da su kod žrtve zabilježene ubodne rane desne strane prsišta te da bi vezano uz te rane, ovisno o položaju noža, odnosno smjeru uboda u dosegu bila jetra i to u dijelu gdje je oštećena.

9. Odlučujući o kaznenoj odgovornosti optuženika naslovni sud je došao do sljedećih utvrđenja. Prije svega valja ustvrditi da se određene činjenice u postupku ukazuju nespornim. Tako je nesporno da je optuženi ĆS kritične zgode, dakle 18. studenog 2023. u večernjim satima, u [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj je živio zajedno sa svojim sinom ovdje žrtvom CS ubodima kuhinjskim nožem duljine oštrice 10 cm zadao imenovanom jednu ubodnu ranu prednje strane prsišta, dvije ubodne rane desne strane prsišta i jednu ubodnu ranu desne slabinske regije. Optuženi ne negira da bi on žrtvi zadao navedene ubodne rane, time da u svojoj obrani iskazuje o više, odnosno dva, tri uboda, dok se sredstvo počinjenje djela, nož, također ukazuje nespornim, dakle radi se o nožu koji spisu prileži kao CD.

10. Vezano uz mehanizam nastanka predmetnih ozljeda odnosno kvalifikaciju istih, provedeno je sudskomedicinsko vještačenje po sudsko-medicinskom vještaku dr. Andrini Kopjar. U početno danom nalazu i mišljenju vještakinja navodi da iz u spisu priležeće medicinske dokumentacije za žrtvu, proizlazi da je pregledom i tijekom liječenja žrtve CS utvrđena ubodna rana prednje strane prsišta, koja predstavlja tjelesnu ozljedu. Ova ozljeda, kako se navodi, nastala je ubodom lakog intenziteta noža ili nožu sličnog sredstva kakav je i kuhinjski nož ukupne dužine 20 cm i dužine oštrice 10 cm. Ubodna rana započinje ubodnim otvorom veličine 1 cm koji se nalazi na prednjoj strani prsišta u području prsne kosti, zahvaća kožu i potkožno tkivo. Ubodni kanal završava na prsnoj kosti i ne otvara prsnu šupljinu. U času zadobivanja ozljede žrtva se osobi koja joj je zadala ozljedu nalazila sučelice. O položaju žrtve u prostoru u času zadobivanja ozljede, kako se navodi, nije moguće govoriti, pa se ona nalazila u uspravnom, ali i u bilo kojem drugom položaju u kojem je prednja strana prsišta bila dostupna ozljeđivanju.

Nastavno se ustvrđuje da su pregledom žrtve utvrđene i dvije ubodne rane desne strane prsišta, koje predstavljaju tjelesnu ozljedu. Obje ozljede nastale su ubodom lakog intenziteta noža ili nožu sličnog sredstva kakav je i kuhinjski nož ukupne dužine 20 cm i dužine oštrice 10 cm. Ubodni kanal započinje ubodnim otvorom veličine 1,5 cm, te drugi veličine 2,0 cm, koji se nalaze na prednjoj desnoj strani prsišta i koji na svom putu zahvaćaju kožu, potkožno tkivo i završavaju u mišiću, te ne probijaju stjenku prsnog koša. U času zadobivanja ozljede žrtva se je osobi koja joj je zadala ozljedu nalazila sučelice ili u nekom otklonu u kojem je desna strana prsišta bila dostupna ozljeđivanju. O položaju žrtve u prostoru u času zadobivanja ozljede nije moguće govoriti, pa se ona nalazila u uspravnom, ali i u bilo kojem drugom položaju u kojem je prednja desna strana prsišta bila dostupna ozljeđivanju.

U konačnici, kako se u početno danom nalazu i mišljenju navodi pregledom žrtve utvrđena je i ubodna rana u području desne slabinske regije, koja predstavlja osobito tešku i po život opasnu ozljedu. Ova ozljeda nastala je ubodom srednje jakog intenziteta noža ili nožu sličnog sredstva, kakav je i kuhinjski nož ukupne dužine 20 cm i dužine oštrice 10 cm. Ubodni kanal započinje ubodnim otvorom u području desne slabinske regije, te zahvaća kožu i potkožno tkivo unutar kojeg se nalazi hematom, probija stjenku trbuha, ozljeđuje jetru u dužini od oko 7 cm, gdje i završava, s posljedičnim krvarenjem u trbušnu šupljinu. U času zadobivanja ozljede žrtva se nalazila osobi koja joj je zadala ozljedu okrenuta leđima. O položaju tijela žrtve u času zadobivanja ozljede nije moguće govoriti, pa se ona mogla nalaziti u uspravnom, ali i u bilo kojem drugom položaju u kojem je desna slabinska regija bila dostupna ozljeđivanju. Glede ove rane, saslušana na raspravi sudsko-medicinski vještak pojašnjava de je žrtva mogla biti i u svakoj drugoj poziciji u kojoj bi taj dio njegova tijela bio izložen ozljeđivanju, jer da se moguće radilo o prignutom položaju u koji je žrtva došla nakon ubadanja u zonu trbuha ili moguće o ležećem položaju pri čemu bi žrtva ležala na trbuhu. Dakle, kako se početno ustvrđuje, žrtva CS zadobila je u svojoj ukupnosti 4 ubodne rane, od kojih ozljeda u području desne slabinske regije predstavlja tešku i po život opasnu ozljedu. Ovakve ozljede zahtijevaju hitnu i stručnu medicinsku pomoć budući predstavljaju opasnost za život, te je u slučaju ne pružanja iste, mogući smrtni ishod.

10.1. Međutim, nakon što se je ukazala dvojba koja bi od ranije navedenih rana bila penetralna, odnosno da li je doista to rana u području desne slabinske regije, te nakon što je sudsko medicinski vještak imao priliku pregledati žrtvu i ožiljke na istoj, nesporno kao posljedicu predmetnih uboda, vještak navodi da je logičnije da je ubodna rana u području donjeg djela prsišta tj. u području desnog rebrenog luka bila ta zbog koje je došlo do ozljede jetre, a što iz medicinske dokumentacije nije mogla iščitati (370), dakle, da drži da ubodna rana desne slabinske regija nije dovela do otvaranja trbušne šupljine. Nakon što je u svojstvu svjedoka saslušana dr. ĆSČ koja je kao specijalist radiologije, odnosno subspecijalist intervencijske radiologije, izradila CT nalaz i mišljenje, i koja je navela da ona nije davala nalaz i mišljenje niti je sudjelovala pri utvrđivanju koja bi od predmetnih rana bila penetralna i dovela do ozljede jetre, a da se na snimkama CT-a nije mogao vidjeti ubodni kanal, dvojba o tome koja je rana bila penetrirajuća otklonjena je ponovnim, dopunskim saslušanjem dr. ĐS, koji vezano uz svoju tvrdnju da je rana koja je bila slabinski desno bila penetralna ozljeda navodi da su kao penetralne rane isključene ova u području prsne kosti, kao i sa stražnje strane uz kralježnicu. Drugim riječima isključena je ova potonja za koju je sudsko medicinski vještak smatrala se radi o rani u području desne slabinske regije. Naime, svjedok pojašnjava je za preostale dvije rane koristio termin da se radi o ranama slabinski desno, a kada su mu od strane žrtve predočeni ožiljci pojasnio je da je penetralnom ranom smatrao ranu koja je u području donjeg desnog djela prsišta, na granici prema trbuhu. Akcepitrajući navedeno sudsko-medicinski vještak daje zaključno mišljenje dakle da od četiri ubodne rane koje je zadobio oštećenik – žrtva CS one na području prednje strane prsišta i desne slabinske regije ne probijaju stjenku u prsnu šupljinu odnosno ne otvaraju trbušnu šupljinu te se iste označuju kao tjelesne ozljede, dok se na donjem dijelu desne strane prsišta nalaze još dvije ubodne rane od kojih ona gornja ne probija desnu stranu prsišta, slijedom čega predstavlja tjelesnu ozljedu, dok donja ubodna rana desne strane prsišta jeste ubodna rana koja probija prsište, ošit i oštećuje jetru te predstavlja osobito tešku i po život opasnu ozljedu. Kako se navodi sve navedene rane nastale su obodom noža ili sredstva sličnog nožu, a kakav je na raspravi predočen, pri čemu je rana koja predstavlja osobito tešku i po život opasnu ozljedu nastala ubodom srednjeg intenziteta dok su ostale nastale ubodom lakog intenziteta. Sud u cijelosti prihvaća iskaze svjedoka ĐS te ZS, te nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. Kopjar kao dane od stručnih i neovisnih osoba. Nalaz i mišljenje razvidno akceptira i državno odvjetništvo koje je temeljem istog i uskladilo činjenični opis predmetne optužnice.

11. Okrivljenik u svojoj obrani situaciju želi prikazati na način da je kritične zgode bio napadan od strane žrtve, i to sjekirom. Pred državnim odvjetništvom on iskazuje, da nakon što su njegovi sinovi, ošt. žrtva CS i GS dva dana pili te kada je već legao u krevet, a sin GS također, da mu je žrtva CS počeo prijetiti ubojstvom, da ga je vrijeđao, uzeo sjekiru koju su držali u prostoriji a kako bi cijepali drva za ogrjev, te je krenuo prema njemu, pri čemu ga je on odgurnuo uslijed čega je CS pao na perilicu, no da se je digao i još žešće krenuo na njega, pri čemu je njemu došlo zlo, bio je u strahu da će ga ovaj ubiti i tada uzima nož koji se je nalazio na stolu, kojim je prethodno spremao ručak te njime ubada žrtvu. Dok iz iskaza svjedoka, brata žrtve, sina optuženika, GS proizlazi da jer on „prespavao“ događaj o kojem iskazuju, na različite načine, optuženi i žrtva, iz istog proizlazi da je, prije no što je zaspao bila svađa između žrtve i optuženika, no da nije vidio da bi u toj svađi njegov brat CS uzimao sjekiru u ruke. Za razliku od njega, a kako je to ranije navedeno žrtva iskazuje da je tijekom popodneva između njega i okrivljenika izbila svađa, da se ne sjeća se točno oko čega, no sjeća se da je ispod Slađanovog kreveta uzeo sjekiru i pitao okrivljenika "hoćeš da te vudrim?". To ga je pitao dva puta, a onda su se pomirili, nakon čega je zaspao na stolcu. Dakle žrtva samoinicijativno i iskreno iskazuje o tome da je doista toga dana sjekirom prijetio svom ocu za vrijeme svađe s njim, no isto tako je razvidno da se tu radi o vremenski odvojenom događaju, nepovezanim sa ovdje predmetni događajem. Kako je nastavno iskazao, probudio se je oko 22 sata te je vidio da je okrivljenik tražio nešto po ormaru i uzeo u ruku zelene tablete što ga je zabrinulo obzirom na događaj od prethodnog dana, o kojem govori i optuženik, a kada mu je zbog pijenja tableta, pozlilo i bila je potrebna liječnička intervencija. Životno i logično, osobito u uvjetima alkoholiziranosti žrtve, ukazuje se kako njegova zabrinutost tako i pokušaj da optuženika spriječi u njegovom nastojanju da uzme tablete. Tada je okrivljenik zamahnuo rukom te ga otvorenim dlanom udario po vratu uslijed čega je pao na pod, o čemu iskazuje i sam okrivljeni. Kad se je digao, okrivljenik je izvadio te tablete iz vrećice, a on mu je rekao da ne pije te tablete, te mu je prišao u namjeri da ga spriječi, a okrivljenik je sa kuhinjskog stola uzeo nož, te ga je držeći nož u desnoj ruci za dršku ubo u predjelu prsne kosti. Iz iskaza žrtve razvidno je da u to vrijeme u ruci nije imao sjekiru. Sud iskaz žrtve CS i u tom dijelu ocjenjuje istinitim i to ne samo iz ranije navedenih razloga, već na istinitost istog ukazuju navodi obrane optuženika. Naime, na raspravi od 17. lipnja 2024. godine, nakon što je branitelj optuženika predložio da se optuženi i žrtva suoče a po pitanju da li je žrtva imala u ruci sjekiru ili ne, upitan da li pristaje na suočenje na okolnost da li je žrtva u trenutku ubadanja imala u ruci sjekiru ili ne optuženi je izjavio: kada mi je ovdje žrtva htjela uzeti tablete, a kada sam iste htio popiti nije u ruci imala sjekiru, sjekiru je u ruci imao prije...“, da bi nastavno, iznoseći obranu a na navedenu okolnost izjavio: „kada sam prvi puta htio popiti tablete, tada je ovdje žrtva imao u ruci sjekiru. Nakon nekakvih 15 minuta, kada sam ponovno htio uzeti tablete, tada me on krenuo sprečavati, tada nije u ruci imao sjekiru i tada sam ja žrtvu ubo, a kako sam to ranije iskazivao“. Iz ovog dijela njegove obrane proizlazi istinitost iskaza žrtve, time da je optuženi pokušao barem dijelom sanirati štetu, svoje nesmotrenosti, kojom je srušio koncept svoje obrane, da je postupao u nužnoj obrani, navodeći da je žrtva sjekiru u ruci imala 15 minuta prije, kada mu je po prvi puta htio uzeti tablete. Otklanjajući nesuglasje svoje obrane dane pred državnim odvjetništvom, kod koje je ostao na glavnoj raspravi, a sa ranije navedenim navodima, optuženi u konačnici potvrđuje da je točna ranije navedena verzija koja razvidno isključuje postojanje nužne obrane kao i situaciju da bi se radilo o prekoračenju iste. Na točnost ovih utvrđenja ukazuje i onaj dio obrane optuženika, dan pred državnim odvjetništvom gdje ovaj tvrdi da je žrtva spram njega dva puta zamahnula sjekirom no da ga nije udario jer se je on uspio obraniti rukama a da moguće ima i kakvu modricu od toga. Iz medicinske dokumentacije o pregledu optuženika 19. studenog 2023. godine u 02,56 sati proizlazi da na optuženiku nisu uočene nikakove vanjske ozljede, što govori u prilog ranijih utvrđenja, dakle da nije bio napadan od strane žrtve sjekirom.

11.1. Iz iskaza žrtve, kao i nesporne okolnosti da je optuženik dan prije bio intoksiciran tabletama, zbog čega je bila potrebna i liječnička intervencija, ukazuje se motiv na strani žrtve, kada on prilazi optuženiku, a taj je da ga spriječi da popije tablete, koje su kako je naveo bile stare, a da pritom nije na optuženika agresirao niti ga je vrijeđao. Sud vjeruje i ovom dijelu iskaza žrtve obzirom je cjelokupan njihov odnos obilježen činjenicama koje predmetnom kaznenom djelu daju kvalifikatorni element, a taj je da je optuženi žrtvu kroz dulje vremensko razdoblje zlostavljao verbalno i fizički ga napadajući, te da je žrtva bila u podređenom položaju u odnosu na optuženika. Glede nesporne okolnosti, a ta je da je žrtva CS kritične zgode bio u pijanom stanju, jer je prema vještačkom nalazu Centra za kriminalistička vještačenja (193) koncentracija alkohola u njegovoj krivi iznosila najmanje 1,72 g/kg apsolutnog alkohola, sud drži da navedeno ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njegova iskaza, to više što primjerice svjedok ĐS, liječnik koji je žrtvu pregledavao po prijemu u bolnicu iskazuje da kad su žrtvu zaprimili da je isti na njihova pitanja, tipa da i je ostao bez svijesti, da li ga boli i slično suvislo odgovarao. S druge strane sud smatra da je optuženi ubadajući žrtvu predmetnim nožem nedvojbeno postupao s namjerom da istoga usmrti. Iz iskaza žrtve proizlazi da mu je prvi ubod zadao u područje prsne kosti, dakle područje grudnog koša, koji ubod je bio lakog intenziteta, a kako to navodi sudskomedicinski vještak, a nastavo da je bio uboden u područje desne strane trbuha, više dolje, nakon čega se je onesvijestio. Obzirom na navedeno, te na konačno utvrđenje sudsko-medicinskog vještaka nedvojbenim se ukazuje da je tu riječ o donjoj ubodnoj rani desne strane prsišta koja probija prsište, ošit i oštećuje jetru te predstavlja osobito tešku i po život opasnu ozljedu a koja je nastala ubodom srednjeg intenziteta, a koja bi rana, bez adekvatnog medicinskog zbrinjavanja mogla prouzročiti smrt žrtve. Žrtvi su zadana još dva uboda lakog intenziteta i to još jedan u područje donjeg dijela desne strane prsišta i u području desne slabinske regije, a koje su zadane ubodom lakog intenziteta, koje nisu dovele do proboja u prsište te su kao takve okvalificirane kao tjelesne ozljede. Višekratno ubadanje žrtve u područja, kako su navedena, unatoč činjenici da su tri uboda bila lakog intenziteta, a jedan srednjeg intenziteta. obzirom i na sredstvo počinjenja djela daje za zaključiti o namjeri optuženika da žrtvu usmrti, pri čemu sud ne vjeruje njegovoj obrani koja ide za time da to nije bila njegova namjera, jer da se je samo branio. Suprotno ovdje je razvidno riječ o progrediranju već ranijeg nasilničkog postupanja optuženika prema žrtvi.

11.2. Vezano uz pitanje ubrojivosti optuženika kritične zgode, dakle da li je isti bio svjestan svojih postupaka i mogao upravljati svojom voljom provedeno je psihijatrijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatru Nenadu Horvatu. Isti je sukladno nalogu suda dostavio vještački nalaz utemeljen, kako na uvidu u sudski spis, tako i psihijatrom pregledu samog optuženika. Pregledom u spisu zaprimljene medicinske dokumentacije te psihijatrijskim pregledom optuženika vještak daje mišljenje da psihički ustroj optuženika nije puno bolji od njegovog kompromitiranog tjelesnog zdravlja obzirom isti boluje od kronične opstruktivne bolesti pluća te da je preživio srčani udar. Kako navodi, ne radi se o osobi s duševnom bolešću no da iz dobivenih podataka proizlazi da je iza njega jedno razdoblje kada ga je pratila duševna poremećenost psihotičnog nivoa koja je djelom sanirana psihijatrijskom intervencijom a dijelom spontano zbog proteka vremena. Isto tako se ukazuje na skromne i limitirane intelektualno performanse te patološke osobine koje se manifestiraju kroz impulzivnost, naglost i neodmjerenost reakcija, dakle burno afektivno reagiranje koje nije proporcionalno povodu uz manjkavu samokontrolu što proizlazi iz njegove emocionalno nestabilne strukture. Ukazuje se i na disocijalne komponente njegove osobnosti koje dovode do konflikta sa socijalnim normama i učestalog korištenja nasilja u interakciji s okolinom. Vještak zaključuje da je optuženik osoba bez duševne bolesti koji se suzdržava od uporabe alkohola, koji je skromnih intelektualnih sposobnosti no ne do nivoa nedovoljne duševne razvijenosti koji nosi duboki i trajni poremećaj osobnosti u kojem dominiraju emocionalno nestabilne i disocijalne oznake. Kako iz nalaza nastavno proizlazi u vrijeme počinjenja djela, obzirom na ranije navedene karakteristike optuženikove ličnosti te karakteristike njegova odnosa sa žrtvom i u konačnici obzirom na samu predmetnu situaciju optuženik je imao smanjene sposobnosti shvaćanja suštine svog postupanja kao i smanjenje sposobnosti upravljanja svojom voljom i postupcima ali ne bitno, dakle da je bio smanjeno ubrojiv ali ne i bitno smanjeno ubrojiv. Naime, vještak ne nalazi da bi optuženik bio suštinski uzdrman ili da bi zapao u stanje užasa, straha ili panike koji bi mogli interferirati s njegovim racionalnim i bihevioralnim stanjima. Naslovni sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Nenada Horvata obzirom na stručnost i neovisan pristup davanju istoga time da je razvidno da i optužba i obrana akceptiraju zaključke pisanog nalaza i mišljenja kod kojeg je saslušan na raspravi vještak i ostao.

11.3. Glede kvalifikatornih elemenata predmetnog kaznenog djela u konkretnom slučaju je nedvojbeno da je žrtva CS sin optuženika te da se kao takav sukladno čl. 87. točka 9. i 8. KZ/11, kao član obitelji ima smatrati bliskom osobom. Po pitanju okolnosti da je optuženik žrtvu unatrag više godina verbalno i fizički napadao na način kako se to tvrdi optužbom, vičući na njega, hvatajući ga za vrat, udarajući ga rukama, nogama i raznim predmetima po glavi i tijelu, o istima sud zaključuje kako temeljem iskaza same žrtve koji je iskazao da ga je otac i ranije znao napadati verbalno i fizički, da ga je znao boksati, tući nogama, da ga je već jednom upiknuo nožem, tako i temeljem iskaza brata žrtve svjedoka GS koji je svjedočio kako je optuženik verbalno agresirao na žrtvu, prijetio mu da će ga ubiti na spavanju i slično, što je bilo često i kroz duže razdoblje, koji je naveo da se sjeća situacije da je optuženi udario žrtvu praznom bocom po glavi. Kako je ranije navedeno, i sam optuženik u svojoj obrani govori o sukobljavanju sa žrtvom unatrag pet godina pri čemu je on istoga znao udariti sa šakama, no da se on nije smirio. Da je žrtva bila ranije zlostavljana od strane tuženika proizlazi i iz pravomoćne presude Općinskog suda u Čakovcu broj K- 51/2022-2 od 2. ožujka 2022. koja je postala pravomoćna 22. ožujka 2022. iz koje je razvidno da je ovdje žrtva dana 21. rujna 2021. bio napadnut od strane ovdje optuženika te svog brata GS pri čemu ga je ovdje optuženi udario otvorenim dlanom po licu, potom i flašom pive po glavi te u konačnici cjepanicom po desnom boku, a kada je pao na tlo da ga je udarao nogama po tijelu uslijed čega je ovaj zadobio tjelesne ozljede. Isto tako ranija zlostavljanost od strane optuženika proizlazi i iz presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-110/2021-14 od 17. studenoga 2023. koja je postala pravomoćna 9. siječnja 2024. a iz koje proizlazi da je ovdje žrtva 21. srpnja 2020. bio žrtvom napada ovdje optuženika koji ga je udario nekoliko puta otvorenom šakom u predjelu glave nakon čega ga je uhvatio rukom za vrat a kada ga je žrtva uspjela odgurnuti od sebe da je ovdje optuženi uzeo u ruku vilicu i ogrebao ga njome po nosu, zadavši mu također tjelesne ozljede. Iz presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-383/08-17 od 24. srpnja 2009., koja je postala pravomoćna 23. rujna 2009. proizlazi da su ovdje optuženi ĆS BS i drugooptužena NS kao roditelji u razdoblju od 2001. do srpnja 2008. grubo zanemarivali dužnost zbrinjavanja i odgoja svoje djece između ostalog i ovdje žrtve CS a da je optuženi RS u razdoblju od 2005. do 2008. fizički zlostavljao između ostalog i ovdje žrtvu CS udaravši ga rukama i nogama po tijelu, te da je istoga 25. studenoga 2005. nožem udario po ustima izbivši mu zube. Dakle, slijedom navedenog razvidno je da je kritične zgode optuženik postupao spram žrtve kao bliske osobe koju je već ranije zlostavljao.

11.4. Iz sveg naprijed navedenog sud zaključuje da je optuženi RS postupajući na način kako se to tvrdi činjeničnim opisom optužnog akta ostvario sve elemente kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju, opisanog u čl. 111. toč.3. u svezi čl.. 34. KZ/11., dakle da je postupao s namjerom da žrtvu usmrti, izvršio radnje koje su trebale rezultirati smrtnim ishodom za žrtvu, da su njegove sposobnosti shvaćanja svojih postupaka i upravljanja svojom voljom bile smanjene, no ne i bitno, dakle da je bio ubrojiv, da nije postupao u nužnoj obrani te da je posljedica u vidu usmrćenja žrtve izbjegnuta medicinskom intervencijom. Obzirom na navedeno sud ga je oglasio krivim.

12. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije koja bi se optuženiku imala izreći za predmetno kazneno djelo, sud je optuženiku za isto izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 10 godina. Razvidno je navedena kazna utvrđena na razini posebnog zakonskog minimuma za predmetno kazneno djelo. Pri odluci o navedenom sud je krenuo od utvrđenja da iako se u odredbi čl. 34. st. 2. KZ/11 ukazuje na mogućnost izricanja blaže kazne od propisane, da u konkretnom slučaju za navedeno nema osnova. Naime, kao otegotne okolnosti na strani optuženika utvrđene su činjenica njegove ranije osuđivanosti, a kako ista proizlazi iz podataka iz kaznene evidencije s lista 675 spisa, dakle isti je osuđivan presudama Općinskog suda u Čakovcu K-383/08 od 24. srpnja 2009. koja je postala pravomoćna 23. rujna 2009. zbog kaznenih djela iz čl. 213. st. 1., 213. st. 2., 215a te 304. st. 1. sve KZ/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina, nastavno presudom istog suda K-167/21-2 od 24. kolovoza 2021. koja je postala pravomoćna 10. rujna 2021. za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od dvije godine, presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-51/2022-2 od 2. ožujka 2022. koja je postala pravomoćna 22. ožujka 2022. zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz rok kušnje u trajanju od dvije godine te u konačnici i presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-110/2021 od 17. studenoga 2023. koja je postala pravomoćna 9. siječnja 2024. za kazneno djelo iz čl. 117. st. 2. KZ/11 na djelomičnu uvjetnu osudu, bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci i uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci uz rok kušnje u trajanju od dvije godine. Navedeni podaci, dakle višestruka kažnjavanost optuženika za kaznena djela s elementima nasilja, pritom izricane kako bezuvjetne kazne zatvora tako i one uvjetne, razvidno nisu utjecale na optuženika na način kako to proizlazi iz odredbe čl. 41. KZ/11 posebice po pitanju specijalne prevencije jer je njegovo ponašanje progrediralo u smislu počinjenja predmetnog kaznenog djela koje je ostalo u pokušaju isključivo iz razloga što je smrt žrtve izbjegnuta hitnom medicinskom intervencijom. Slijedom navedenog nije bilo mjesta ublažavanju kazne te je ista izrečena u trajanju od deset godina dakle na nivou zakonskog minimuma. Da kazna ne bude stroža od utjecaja su bile olakotne okolnosti koje se prije svega ugledaju u narušenom zdravstvenom stanju optuženika a kako na isto ukazuje sudski vještak psihijatar, kako po pitanju fizičkih tako i psihičkih tegoba, nastavno činjenica da je kritične zgode njegova ubrojivost bila smanjena a njegova reakcija, koja se ni na koji način ne može opravdati, bila potaknuta nastojanjem žrtve da ga spriječi u uzimanju tableta. Olakotna okolnost je ta da je djelo u konačnici ostalo u pokušaju, dakle iako je očito mogao i dalje ubadati žrtvu optuženi to nije činio već je a kako to proizlazi iz dokaznog postupka sačekao djelatnike policije i predao im sredstvo počinjenja djela.

12.1. Nastavno valja ukazati da je prema presudi Općinskog suda u Čakovcu broj K- 51/2022-2 od 2. ožujka 2022. ovdje optuženi osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine time da je spram istog primijenjena uvjetna osuda tako da se navedena kazna ne bi imala izvršiti ukoliko imenovani u roku od dvije godine od pravomoćnosti te presude ne počini novo kazneno djelo. Navedena presuda postala je pravomoćna, a kako to iz spisa Općinskog suda u Čakovcu proizlazi 22. ožujka 2022. Slijedom navedenog od tada je počelo vrijeme provjeravanja po istoj. Obzirom je u ovom postupku optuženik oglašen krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela, da mu je za isto izrečena kazna u trajanju duljem od jedne godine, a da iz činjeničnog opisa jasno proizlazi da je djelo počinio za vrijeme provjeravanja iz citirane presude Općinskog suda u Čakovcu, to je valjalo sukladno čl. 58. st. 1. KZ/11 opozvati uvjetnu osudu iz navedene presude Općinskog suda u Čakovcu. Navedeno je u izreci presude i učinjeno, nastavno je postupljeno sukladno čl. 58. st. 3. KZ/11 te su se kao utvrđene uzele kazne po presudi Općinskog suda u Čakovcu u trajanju od jedne godine, te kazna po ovoj presudi u trajanju od deset godina, te je u konačnici optuženiku primjenom čl. 53. st. 1. u svezi s čl. 51. st. 2. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 godina i šest mjeseci, time da je sukladno čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku uračunato vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 18. studenoga 2023. pa nadalje. Sud smatra da će se navedenom jedinstvenom kaznom zatvor u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana čl. 41. KZ/11 dakle izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja istih i o pravednosti kažnjavanja te u konačnici omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo.

13. Optuženiku je sukladno čl. 70. KZ/11 izrečena i sigurnosna mjera psihosocijalnog tretmana. Naime, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi ista se izriče počiniteljima koji su počinili kazneno djelo s obilježjima nasilja ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično kazneno djelo. Ranije navedeni podaci o kažnjavanosti za optuženika jasno daju za zaključiti o postojanju takve opasnosti a primjenu odnosno izricanje ove mjere u svom nalazu i mišljenju predlaže i sudski vještak psihijatar a sve kako bi se optuženik naučio konstruktivnije baratati agresijom, da dublje i šire upozna svoju nasilnu stranu, konstruktivnije prazni svoju agresiju i da remodelira vlastite neprihvatljive obrasce odnošenja s okolinom a kako se navodi u pisanom nalazu i mišljenju.

14. Žrtva CS postavio je imovinskopravni zahtjev u ovom postupku međutim sud je istog sukladno čl. 158. st. 2. ZKP/08 uputio na ostvarivanje istog u parnicu. Naime, sud je stava da podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno ni za djelomično presuđenje. U konkretnom slučaju radi se o istražno- zatvorskom predmetu hitne naravi gdje su se utvrđivale činjenice vezane za utvrđivanje postojanja kaznenog djela za koje je optuženik optužen dok se nisu provodili niti je predlagano provođenje dokaza na okolnost osnovanosti imovinskopravnog zahtjeva koji i nije postavljen na način gdje bi se specificiralo po kojim osnovama se isti postavlja. Navedeno jesu razlozi zbog kojih je žrtva upućena da imovinskopravni zahtjev ostvaruje u parničnom postupku.

15. Sud je temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženika oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP/08 kao i troška nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja. Naime, iz raspoloživih podataka o imovinskim prilikama optuženika razvidno je da su iste takove da bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

16. Slijedom sveg navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 3. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Alan Pretković

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Oštećenik može pobijati presudu samo zbog odluke suda o troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinsko pravnom zahtjevu. U korist optuženika žalbu može podnijeti i njegov bračni i izvanbračni drug, rođak u uspravnoj liniji, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj. Žalba se podnosi ovome sudu pismeno u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, predaje se neposredno ili se šalje preporučenom poštom, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Dostavna naredba:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu na broj KO-DO-3/2024

2. Optuženi ĆS, putem Zatvora u Varaždinu

3. Branitelj optuženika, Danko Mandić, odvjetnik u Čakovcu

4. Oštećenik CS