Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-130/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ines Kovačević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Krišto, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Leko & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2421/2022-30 od 26. kolovoza 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2421/2022-30 od 26. kolovoza 2024. godine u točki I. izreke, točki II. izreke i dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.088,25 eura.

II Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 5.088,25 eura do iznosa od 6.713,25 eura (za iznos od 1.625,00 eura) i odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.625,00 eura.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz čl. 4.2., 5., 6., 7.2. i 12.9. Ugovora o kreditu, broj: 9012354321, od 21.03.2007. godine, sklopljenog između: tužitelja:

EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika: PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj] a koje glase: Čl. 4.2. Ugovora u dijelu koji glasi:

„...Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima."

Čl. 5. Ugovora u dijelu koji glasi:

„...Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate...“ Čl. 6. Ugovora u dijelu koji glasi:

„...Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate." " Čl. 7.2. Ugovora u dijelu koji glasi:

„...plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.“

Čl. 12.9. Ugovora, koji glasi:

„Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Založni dužnik izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.“

II. Nalaže se tuženiku, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], da tužitelju, EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 19.855,17 EUR / 149.598,78 kn za zakonskom zateznom kamatom, tekućom:

9,64 EUR / 72,63 kn 04.03.2008. isplate

8,13 EUR / 61,26 kn 03.04.2008. isplate

0,51 EUR / 3,84 kn 02.07.2008. isplate

28,63 EUR / 215,71 kn 04.11.2008. isplate

15,20 EUR / 114,52 kn 02.12.2008. isplate

34,22 EUR / 257,83 kn 08.01.2009. isplate

41,74 EUR / 314,49 kn 05.02.2009. isplate

44,71 EUR / 336,87 kn 02.03.2009. isplate

34,19 EUR / 257,60 kn 21.04.2009. isplate

36,93 EUR / 278,25 kn 06.05.2009. isplate

31,79 EUR / 239,52 kn 02.06.2009. isplate

27,56 EUR / 207,65 kn 04.07.2009. isplate

28,66 EUR / 215,94 kn 04.08.2009. isplate

32,18 EUR / 242,46 kn 04.09.2009. isplate

28,50 EUR / 214,73 kn 06.10.2009. isplate

27,35 EUR / 206,07 kn 05.11.2009. isplate

28,79 EUR / 216,92 kn 08.12.2009. isplate

37,73 EUR / 284,28 kn 07.01.2010. isplate

44,26 EUR / 333,48 kn 05.02.2010. isplate

43,34 EUR / 326,55 kn 11.03.2010. isplate

51,81 EUR / 390,36 kn 20.04.2010. isplate

52,12 EUR / 392,70 kn 06.05.2010. isplate

69,08 EUR / 520,48 kn 11.06.2010. isplate 83,34 EUR / 627,93 kn 08.07.2010. isplate

65,46 EUR / 493,21 kn 11.08.2010. isplate

100,15 EUR / 754,58 kn 07.09.2010. isplate

90,76 EUR / 683,83 kn 14.10.2010. isplate

77,30 EUR / 582,42 kn 04.11.2010. isplate

111,66 EUR / 841,30 kn 17.12.2010. isplate

127,98 EUR / 964,27 kn 04.01.2011. isplate

101,65 EUR / 765,88 kn 10.02.2011. isplate

108,30 EUR / 815,99 kn 18.02.2011. isplate

18.231,50 EUR /137.365,24 kn 23.03.2011. isplate,

koja kamata teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koja je kamata do 31. srpnja 2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO- a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, [osobni identifikacijski broj], da tužitelju, EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 6.713,25 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 26. kolovoza 2024. godine do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/2, 114/22. i 155/23.- dalje ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe čl. 4. toč. 2., čl. 5., čl. 5., čl. 7. toč. 2. i čl. 12. toč. 2. Ugovora o kreditu od 21. ožujka 2007. godine sklopljenog između tužitelja i tuženika a u dijelovima pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude te zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 19.855,17 eura osnovom preplaćenog iznosa u svezi valutne klauzule.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer izreka prvostupanjske presude ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, u prvostupanjskoj presudi navedeni su razlozi koji su jasni i neproturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke te je u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj i tuženik zaključili 21. ožujka 2007. godine Ugovor o kreditu broj 9012354321, a namjena kredita je bila kupnja stambenog objekta te je iznos kredita-kunska protuvrijednost 117.481,65 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita; da je kredit otplaćen; da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora; da iznos koji je dosuđen tj. iznos od 19.855,17 eura predstavlja razliku anuiteta koji se odnosi na valutnu klauzulu odnosno na preplaćenost kredita zbog tečajne razlike u odnosu na tečaj švicarskog franka važeći na dan isplate kredita.

8. Kako je predmetni ugovor sklopljen 2007., mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" broj: 96/2003. - dalje: ZZP).

9. Prema odredbi čl. 81. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, odredbom čl. 83. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i poslije sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor, koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

10. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

11. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15. i 14/19.), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke (i tuženica u tom sporu) u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije i u odnosu na žaliteljicu.

13. Relevantno je, je li ugovor sklopljen u razdoblju za koji je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Zaštita u postupcima kolektivnih interesa ne iscrpljuje se u utvrđenju povrede koju je potrebno otkloniti. To stoga jer nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. U tome se sastoji, između ostalog, otklanjanje posljedica utvrđene povrede. Tako je i u ovom predmetu tužitelj zahtijevao, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača za naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO/05). U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO/05. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno ako je predmet obveze u novcu, vraća se isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.

14. Sud pravilno dosuđuje restitucijski zahtjev na ime preplaćenog iznosa zbog odredbe koja tužitelja ne obvezuje, u visini utvrđenoj na temelju provedenog vještačenja. Pravilno je izračunata visina prema izračunu iznad onoga što je tužitelj trebao platiti da u tom razdoblju nije ugovorena valutna klauzula. To je u skladu sa zabranom revizije nepoštene odredbe i načelom uređenja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi.

15. Pravilno je određena isplata, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo i načelo zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

16. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare, a to stoga jer je tužba u ovom predmetu podnesena 27. travanj 2022., a u situaciji kad je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok (opći zastarni rok – 5 godina) počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), a iz čega proizlazi da u ovom predmetu nije protekao zastarni rok te nije nastupila zastara potraživanja tužitelja.

17. Obzirom na sve izneseno te obzirom da je u postupku utvrđeno da tužitelj ima status potrošača, da se o spornim odredbama nije pregovaralo među strankama proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I. i II. pobijane prvostupanjske presude, utvrdio ništetnim dijelove odredbi čl. 4. toč. 2., 5., 6., 7. toč. 2. i 12. toč. 2. Ugovora o kreditu od 21. ožujka 2007. godine zaključenim između stranaka i naložio tuženiku tužitelju platiti iznos od 19.855,17 eura s osnova preplaćene svote temeljeno na tečajnoj razlici u svezi švicarskog franka.

18. U svezi odluke o trošku prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP kada je naložio tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u ovom predmetu. Međutim pri odmjeri visine parničnog troška prvostupanjski sud je u dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo a to stoga jer žalitelj u tom dijelu valjano prigovara da je tužitelju priznat sastav 7 podnesaka, svaki u iznosu od po 250 bodova.

19. Naime, trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku-odvjetniku sastoji se sukladno čl. 155. st. 1. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. - dalje Tarifa) od troška sastava tužbe 250 bodova, podneska od 22. srpnja 2022. godine 250 bodova, podneska od 30. siječnja 2023. godine 250 bodova, podneska od 27. veljače 2024. godine 100 bodova, podneska od 6. prosinca 2023. godine 250 bodova, podneska od 17. lipnja 2024. godine 250 bodova, pristupa ročištu 14. studenog 2022. godine 250 bodova i ročištu 11. srpnja 2024. godine 250 bodova tj. 1850 bodova ili 3.700,00 eura, uvećano za PDV-e 4.625,00 eura. Obzirom je tužitelj imao i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura i trošak sudskih pristojbi 197,80 eura, sveukupan trošak tužitelja iznosi 5.088,25 eura.

20. Sukladno iznesenom valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I., II. i dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.088,25 eura (čl. 368. st. 1. ZPP) te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.625,00 eura i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.625,00 eura (čl. 380. toč. 3. ZPP).

21. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe jer u žalbenom postupku nije uspio u pogledu glavnog zahtjeva već u pogledu sporednog potraživanja (čl. 35. ZPP čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 154. st. 2. ZPP).

U Zagrebu 3. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić