Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-142/2024-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CTI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Garankić i partneri d.o.o., Poreč, protiv tuženika: 1. CT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 2. MT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obje zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d., Zagreb, Pisarnica Poreč, radi utvrđenja i dr., nakon javne glavne rasprave zaključene dana 23. siječnja 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zamjenika njegovih punomoćnika, odvjetničkog vježbenika DT iz Odvjetničkog društva Garankić i partneri d.o.o., Poreč, tuženica i njihovog punomoćnika Zlatka Ilića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Zagreb, Pisarnica Poreč, dana 03. veljače 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su ništetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 21. prosinca 1998. godine koji je zaključen između sada pok. MTI, rođ. C pok. M, MBG: [jedinstveni matični broj građana], kao primatelja uzdržavanja i I. -Tužene CT, rođ. D, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davatelja uzdržavanja koji je dana 17. veljače 1999. godine ovjeren kod Javnog bilježnika Nataše Šuran iz Opatije, pod brojem OV- 522/99, i Tabularna isprava od dana 31. svibnja 2000. godine koja je ovjerena kod Javnog Bilježnika Nataše Šuran iz Opatije pod brojem OV- 2011/00, dana 28. lipnja 2000. godine.

II. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju sklopljen između CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je dana 28. travnja 2005. godine solemniziran po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću, pod poslovnim brojem OU-344/05-2.

III. Nalaže se Općinskom sudu u Rijeci, Zemljišnoknjižnom odjelu Rijeka, uspostava zemljišnoknjižnog stanja kako je glasilo prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 21. prosinca 1998. godine i Tabularne isprave od dana 31. svibnja 2000. godine koje je provedeno pod poslovnim brojem Z-6034/00 i prije provedbe Ugovora o darovanju od dana 28. travnja 2005. godine koji je proveden pod poslovnim brojem Z-7054/05 na način da se uspostavi prijašnje vlasničkopravno stanje nad nekretninom koja se vodi kao 11. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) na k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-NOVA, upisano kao ŠETALIŠTE TRINAESTE DIVIZIJE, STAMBENA ZGRADA K.B.102, DVORIŠTE, ukupne površine 326 m2 s kojim je neodvojivo povezan Dvosobni stan br.12 na četvrtom katu, koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, kuponice, hodnika i drvarnice u ukupnoj površini od 59,59 m2, u Ulici Šetalište 13. divizije 102, suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan poseban dio, kakvo je bilo prije upisa prava vlasništva oba Tuženika na opisanoj nekretnini.

IV. Nalaže se Tuženicima CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da Tužitelju DTI s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Odbija se i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "I. Utvrđuje se da je bez učinka Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 21. prosinca 1998. godine koji je zaključen između sada pok. MTI, rođ. C pok. M, MBG: [jedinstveni matični broj građana], kao primatelja uzdržavanja i I. -Tužene CT, rođ. D, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao davatelja uzdržavanja koji je dana 17. veljače 1999. godine ovjeren kod Javnog bilježnika Nataše Šuran iz Opatije, pod brojem OV- 522/99, i Tabularna isprava od dana 31. svibnja 2000. godine koja je ovjerena kod Javnog Bilježnika Nataše Šuran iz Opatije pod brojem OV-2011/00, dana 28. lipnja 2000. godine.

II. Utvrđuje se da je bez učinka Ugovor o darovanju sklopljen između CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je dana 28. travnja 2005. godine solemniziran po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću, pod poslovnim brojem OU-344/05-2.

III Nalaže se tužitelju da tuženicama naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 eura (sedamsto pedeset eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su dana 21. prosinca 1998. tužena ad.1 i sada pokojna MTI sklopile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, sukladno kojem se je tužena ad.1 kao davateljica uzdržavanja obvezala uzdržavati pokojnu MTI, kao primatelja uzdržavanja, pri čemu je primatelj uzdržavanja prenio na tuženu ad.1. nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], poduložal 199 knjige položenih ugovora za k. o. [katastarska općina] – stan koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, hodnika, drvarnice ukupne površine od 59,59 m2 (sada upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova, kao 11. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom – etažno vlasništvo (E-11) na k. č. br. [katastarska čestica] upisano kao Šetalište trinaeste divizije, stambena zgrada k.b.102, dvorište, ukupne površine 326 m2, s kojim je neodvojivo povezan dvosoban stan br.12 na četvrtom katu, koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, hodnika i drvarnice ukupne površine od 59,59 m2 u ulici Šetalište 13. divizije 102) u vlasništvo. Taj ugovor ovjeren je po javnoj bilježnici u Opatiji, Nataši Šuran dana 17. veljače 1999. pod brojem OV-522/99. Nakon toga da je MTI kod iste javne bilježnica ovjerila i tabularnu ispravu pod brojem OV-2011/00 temeljem koje se je tužena ad.1 upisala kao vlasnica nekretnine koja je bila predmetom Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Navodi kako je MTI njegova majka kao i od tužene ad.1, dok je tužena ad.2 kćerka tužene ad1. Tvrdi da je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen isključivo s ciljem da se njega izbaci iz bilo kakve strukture nasljeđivanja predmetne nekretnine. Zatim da je tužena ad.1 unaprijed s predumišljajem organizirala sklapanja predmetnog Ugovora kako bi odmah dobila u vlasništvo predmetnu nekrentinu, a ne Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Stoga smatra da je predmetni Ugovor protivan moralu društva te kao takav ništetan. Nadalje navodi da je tužena ad.1 za vrijeme života MTI otuđila predmetnu nekretninu u korist svoje kčeri, ovdje tužena ad.2 darovanjem. Stoga smatra da je to još jedan razlog ništetnosti jer predmetnu nekretninu nije otuđio njen vlasnik. Zatim navodi da tužena ad.1 nije izvršavala obveze preuzete predmetnim Ugovorom te da se taj ugovor ima smatrati prividnim jer da je sklopljen samo radi stjecanja vlasništva predmetne nekretnine, izostavljanja da ta nekretnina uđe u ostavinsku masu iza pokojne MTI a da između stranaka toga ugovora nije bilo namjere izvršavati obveze uzdržavanja. Radi navedenog predložio je da sud donese presudu kojom bi utvrdio predmetni Ugovor, kao i ugovor o darovanju ništetnim, a ukoliko sud takav zahtjev ne prihvati da se utvrdi da je takav ugovor kao i ugovor o darovanju bez učinka.

2. Tuženice u odgovoru na tužbu istoj se protive u cijelosti. Navode da tužitelj za svoje tvrdnje ne nudi nikakve dokaze. Da bi ništetan bio onaj ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ako bi pobuda ugovornih stranaka bila isključivo onemogućavanje ostalih zakonskih nasljednika na nasljeđivanje. Da tome nije tako da dokazuje nesporna činjenica, a to je da je pokojna MTI oporukom tužitelju ostavila pola kuće u [adresa]. Ističu da je pobuda ugovornih stranaka u spornom ugovoru bila isključivo da pokojna majka ima stalnu brigu, uzdržavanje, pomoć u bolesti i dr., što joj je tužena ad.1. pružala, a da tužitelj kao sin MTI nije trideset godina pitao za svoju majku, niti ju posjećivao iako su živjeli u istoj ulici, a niti da je bio na njenom sprovodu. Radi navedenog predložile su da sud tužbene zahtjeve tužitelja odbije u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: zk. izvatke (7-12), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 21.prosinca 1998. (13-15), tabularnu ispravu (16-17), ugovor o darovanju (19-24), uplatnice , potvrde o narudžbenicama, putovanjima (67- 91), fotografije (93-270), fotografiju s Facebook-a (273), fotografije (277-278), pročitao dijelove dnevnika pok. MTI (279-283), saslušao tužitelja (289), tuženu ad.1. (290) i tuženu ad.2. (291) te je izvršio uvid u oporuku ovosudnog ostavinskog spisa poslovni broj O-941/2023.

Sud nije proveo druge predložene dokaze s obzirom da je iz provedenih stvar bila dovoljno raspravljena za donošenje meritorne odluke.

4. U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.

5. U ovom postupku nije sporno:

- da su tužitelj i tužena ad.1 brat i sestra, a tužena ad 1 i ad.2 majka i kći, dok je sada pokojna MTI tužitelju i tuženoj ad.1 majka, a tuženoj ad.2. baka;

- da su tužena ad.1 i sada pokojna MTI sklopile ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 21. prosinca 1998. (13-14) kojim ugovorom se je tužena ad.1 obvezala uzdržavati MTI, svoju majku, a za uzvrat joj je MTI dala u vlasništvo stan koji se nalazi na četvrtom katu zgrade sagrađene na k-.č.br. 1350/4 upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška] knjige položenih ugovor, koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, hodnika, drvarnice ukupne površine od 59,59 m2 (sada upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Nova, kao 11. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom – etažno vlasništvo (E-11) na k. č. br. [katastarska čestica] upisano kao Šetalište trinaeste divizije, stambena zgrada k.b.102, dvorište, ukupne površine 326 m2, s kojim je neodvojivo povezan dvosoban stan br.12 na četvrtom katu, koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, kupaonice, hodnika i drvarnice ukupne površine od 59,59 m2 u ulici Šetalište 13. divizije 102), (7-12), koji ugovor je ovjeren po javnoj bilježnici Nataši Šuran u Opatiji, pod poslovnim brojem OV-522/94 17 veljače 1994.(15);

- da je MTI izdala tabularnu ispravu 31. svibnja 2000., kojom je kao primateljica uzdržavanja dopustila svojoj kćeri kao davateljici uzdržavanja da se upiše kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnu knjigu, koju ispravu je ovjerila javna bilježnica Nataša Šuran u Opatiji 28. lipnja 2000. pod poslovnim brojem OV- 2011/00 (16-17);

- da je tužena ad.1 darovala predmetnu nekretninu svojoj kćeri, ovdje tuženoj ad.2 ugovorom o darovanju koji je ovjeren po javnom bilježniku Đordanu Pahoviću u [adresa] dana 28. travnja 2005. po poslovnim brojem Ou-344/05-2 (19-24).

6. Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li su predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kao i predmetni ugovor o darovanju ništetani, odnosno da li su ti ugovori bez učinka, slijedom čega bi se naložilo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe spornih ugovora.

7. Tužitelj tvrdi da je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan jer da je sklopljen kako bi se njega isključilo iz nasljeđivanja iz pokojne majke MTI, te da je kao takav protivan moralu društva.

8. Odredba čl. 322.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO) propisuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

9. Pojam „moral društva“ nije zakonom definirana kategorija već je sastavljen od pravila etike što podrazumijeva skup pravila poželjnog ponašanja, pa ako netko postupa suprotno, postupa protivno moralu. No, povreda morala društva mora se utvrđivati u svakom pojedinačnom slučaju, pri čemu je potrebno voditi računa o elementima koji su odlučni upravo u toj situaciji.

U konkretnom slučaju to znači da li su stranke predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju doista imale za cilj isključenje tužitelja iz nasljeđivanja iza pokojne majke.

10. Tužitelj je u svom iskazu ( 289) izjavio da je uvijek pomagao svoje roditelje isto kao i njegova sestra. Njihov otac (O) da je umro 1991. te su se na njegovoj ostavinskoj raspravi majka, sestra i on dogovorili da će sestra i on svoje nasljedne dijelove ustupiti majci, a nakon njene smrti da će se njena imovina podijeliti između njih dvoje i to na način da će jedan predložiti način diobe, a drugi će izabrati od predloženoga. Nadalje je izjavio da je 1994. vozio majku u Rijeku na sastanak penzionera, gdje mu je u povratku u vožnji rekla da će stan u [adresa] ostaviti/dati sestri, a on da joj je na to rekao da ako to učini da je između njih gotovo, te da je tako i bilo. Da zadnjih 30 godina nije kontaktirao s majkom te da ni od drugih ljudi nije imao saznanja o njenom životu, kao i da nije bio na njenom sprovodu kao ni njegova djeca i unučad. Pojasnio je da nije on samo odlučio da nema veze sa svojom majkom, nego da je i ona bila ta koja se je tako ponašala odnosno odlučila da nemaju nikakvi kontakt, koja nikada nije vidjela svoju praunučad. Što se tiče predmetnog ugovora, za njega da je saznao tek na ostavinskoj raspravi kao i za oporuku. Taj ugovor da je napravljen kako bi se njega isključilo od nasljeđivanja. Da je tome tako da se najbolje vidi iz činjenice što je taj ugovor sastavila odvjetnica iz [adresa], sada pokojna OT, ali je ovjeren u Opatiji kod javnog bilježnika. Iz istog razloga smatra da je takav ugovor i prividan. Nadalje tvrdi da njegova sestra kao davateljica uzdržavanja po predmetnom ugovoru nije ispunjavala preuzete obveze uzdržavanja jer da u vrijeme sklapanja toga ugovora 1998. njihovoj majci nije bilo potrebno nikakvo uzdržavanje niti pomoć s obzirom na njezino zdravstveno stanje i njenu materijalnu situaciju. Kakvo je njezino zdravstveno stanje bilo kasnije, on to ne zna, kao niti da li joj je bila potrebna ikakva pomoć.

11. Tužena ad.1 u svom je iskazu (290) izjavila da je njezin brat, ovdje tužitelj prekinuo odnose samo s njihovom majkom nego i s njom i to od 1994. Da je predmetni ugovor sklopljen na inicijativu njene majke i to kako je ona željela, ona da je predložila da to bude baš ugovor o dosmrtnom, a ne doživotnom uzdržavanju. Pojasnila je da je ugovor sastavljen u [adresa], ali je ovjeren kod javne bilježnice u Opatiji iz razloga što je njena majka imala prijatelje u Opatiji, između ostalog sin njezine prijateljice da je bio pravnik kojemu je pokazala taj ugovor, na što joj je on savjetovao da ga treba ovjeriti po javnom bilježniku, što je ona i učinila i to odmah taj dan pa da je to razlog zašto je to učinjeno u Opatiji. Nadalje je izjavila da je njena majaka još u vrijeme sklapanja tog ugovora imala zdravstvenih problema, problema sa visokim tlakom i sa djelomičnom inkontinencijom radi čega je nosila pelene. Kasnije, negdje 2002., da se je ozbiljnije razboljela, da je imala je 6 operacija, od čega 4 velike pa je tako 2003. operirana zbog karcinoma na crijevima, 2004. je imala operaciju koljena, 2012. operaciju kuka, nakon koje više nije mogla kontrolirati niti mokrenje niti stolicu i nakon koje se je trajno doselila kod nje gdje je živjela do smrti, zatim da je 2016. imala operaciju zbog puknuća bedrene kosti. Zbog takvog njenog zdravstvenog stanja da joj je pomagala. Što se tiče oporuke iza pokojne majke ona da joj je rekla za nju kao i da je njome jedan stan u [adresa] ostavila svome sinu, njenom bratu, jer da je smatrala da je to ispravno i pravično.

12. Tužena ad.2 u svom je iskazu (291) izjavila da su o stanu u [adresa] brinuli njena majka i ona. Da je taj stan bio u derutnom stanju, a njena majka je bila ta koja je financirala sanaciju, te plaćala sve režije. Kako njena majka to više nije mogla financijski podnijeti a njen muž koji je iz Rijeke i ona su razmišljali da se presele u Rijeku, njena majka joj je darovala taj stan. Što se tiče njene bake izjavila je da joj je cijela obitelj pomagala, ali najviše njena majka. Baka da je bila dio njihovog socijalnog života, poznavala je sve njene prijatelje, vodili su ju na putovanja i sl. Cijelo to vrijeme nikakav kontakt s tužiteljem da nije postojao, ali niti s njegovom djecom. Još je izjavila da se je baka molila za sve njih, kao i za obitelj tužitelja, da je na njegov rođendan 13.siječnja davala misu u crkvi, svojoj unuci, a kćeri tužitelja da je poslala poklon kada se je udavala, ali preko susjede. Da je željela kontakt sa svojim unucima, ali da ga nije mogla ostvariti radi čega da je patila.

13. Iz priloženog ovosudnog spisa poslovni broj O-941/2023, ostavinskog spisa iza pokojne MTI i to njene oporuke od 16. prosinca 2003. (18-19) proizlazi da je ona kuću sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – etažna knjiga ostavila svom sinu i kćeri, ovdje tužitelju i tuženoj ad.1 i to na način da je svaki dobio po jedan stan. Nadalje iz tog spisa proizlazi da je MTI rođena **.**.1923., a umrla **.**.2023., znači umrla je 100 godini svoga života.

14. S tim u vezi valja istači da tužitelj u svojoj tužbi navodi da tužena ad.1 nije ispunjavala obveze preuzete predmetnim Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju, znači da nije uzdržavala njihovu majku. Kada jedna strana ne ispunjava obveze preuzete ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju tada se sukladno odredbi čl. 583. u vezi sa čl. 589. ZOO-a može tražiti samo raskid ugovora. Međutim svojim tužbenim zahtjevima tužitelj to ne traži iz kojeg razloga sud nije ni raspravljao da li su takvi navodi točni.

Međutim, valja spomenuti da iz priloženih fotografija (93-278) koje prikazuju sada pokojnu MTI proizlazi da je bila okružena obitelji svoje kćeri, ovdje tužene ad.1., da je imala sve potrebno za život. Da tome nije tako ne bi sigurno doživjela tako duboku starost.

15. Iz iskaza navedenih stranaka te drugih izvedenih dokaza ne proizlazi da je predmetni Ugovor protivan moralu , a nikako da bi se tužitelja isključilo iz nasljeđivanja iza pokojne MTI tim više jer mu je oporukom pripala jedna druga nekretnina.

Uobičajeno je da roditelja naslijede njegova djeca u jednakim dijelovima, ali to ne mora biti uvijek i poželjno. Roditelj je taj koji za života može raspolagati svojom imovinom kako želi, dakle sklopiti s jedim djetetom i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojemu će za uzvrat dati u vlasništvo neku imovinu. Okolnost da li je takvom roditelju u trenutku sklapanja takvog ugovora bilo potrebno uzdržavanje ili će takva potreba tek uslijediti isto ne čine takav ugovor nemoralnim jer i sam primatelj uzdržavanja može tražiti raskid ugovora ako se preuzete obveze ne bi ispunjavale.

Ovdje valja primijetiti da je tužitelj taj koji prema vlastitom priznanju nije imao kontakt sa svojom majkom više od 30 godina i to jer nije bio zadovoljan njenom odlukom da stan u [adresa] dade tuženoj ad.1. Takvo ponašanje koje pokazuje da je imovina važnija od odnosa s majkom nije poželjno i kao takvo je nemoralno

16. Radi navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i presuditi kao u izreci pod toč. I.

17. Nadalje, tužitelj tvrdi da je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju prividan jer da je sklopljen iz razloga stjecanja vlasništva na stanu u [adresa]. Prividan ugovor je onaj koji prikriva neki drugi ugovor, u kojem slučaju takav ugovor nema učinka među ugovornim stranama (čl. 285. ZOO-a). On podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao lažan dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.

Teret dokaza je na tužitelju, on mora dokazati postojanje svjesnog nesklada između ugovornih strana. Tužitelj u ovom postupku to ničim nije dokazao. On tvrdi da prividnost proizlazi iz toga što su njegova majaka i sestra pronašle način da njega isključe od nasljeđivanja. On čak ni ne govori koji to drugi ugovor prikriva predmetni, pa samim time sud niti ne može procjenjivati da li ima elemenata prividnosti ili ne, jer nema s čime usporediti predmetni ugovor.

Međutim, bez obzira na to, predmetni ugovor je zasigurno konzumiran, zasigurno je tužena ad.1. kao davateljica uzdržavanja uzdržavala svoju majku jer u protivnom ona ne bi doživjela duboku starost. Naime opće je poznato da osobe starije životne dobi više nisu toliko samostalne, a posebice ako su pri tome i bolesne. Spomenute fotografije prikazuju MTI i to kroz duži vremenski period, od vremena kada je samostalno hodala do vremena kada je bila u krevetu s pelenama. Takva osoba zasigurno je trebala pomoć i sud u potpunosti vjeruje tuženicama da je tužena ad.1 ta koja je tu pomoć pružala.

18. Radi navedenog valjalo je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev obiti i presuditi kao u izreci pod toč. II.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku(SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23) s obzirom na vrijednost predmeta spora od 12.000,00 eura, te s obzirom da tuženice zastupaju punomoćnici koji su odvjetnici, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Sud je tuženicama priznao trošak sastava odgovora na tužbu, trošak zastupanja na ročištima dana 04. rujna 2024. i 23. siječnja 2025. u iznosima od po 200,00 eura, trošak PDV-a od po 25% na te iznose tj od po 50,00 eura, ukupno 750,00 eura.

20. Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 03. veljače 2025.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

U Poreču-Parenzo dana 03. veljače 2025.

S u d a c:

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte