REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-72/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Šeparović Bradvica, u pravnoj stvari tužitelja DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Starčević Pavelka, odvjetnici u Zagrebu, Jurišićeva 26, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Kristine Starčević Pavelka, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašavaju se nedopuštenima pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave- zadužnice tužitelja ovjerene po javnom bilježniku Gordani Frković iz Samobora dana 11. prosinca 2009. pod brojem OV-20615/2009.

II. Nalaže se tuženiku B2 KAPITAL d.o.o. naknaditi tužitelju DO trošak parničnog postupka u iznosu od 2.513,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj 30. siječnja 2024. naveo kako je zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-1976/2023 od 29. prosinca 2023. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim zbog osporavanja osnove i visine tražbine, kao i nastupanja zastare tražbine, a što čini razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. - 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24- dalje: OZ). Istaknuo je kako je tuženik 13. srpnja 2023. pred Financijskom agencijom pokrenuo postupak izravne naplate na temelju zadužnice ovjerene po javnoj bilježnici Gordani Frković dana 11. prosinca 2009. pod brojem OV-20615/2009 kao ovršne isprave, uz Ugovor o prijenosu prava i tražbina iz zadužnica od 17. ožujka 2021. Pritom je naveo kako se na tražbinu iz navedene isprave ne primjenjuje desetogodišnji zastarni rok, slijedom čega je prije podnošenja iste zadužnice na naplatu nastupila zastara tražbine, pri čemu tuženik nije ničime dokazao da je došlo do prekida zastarnog roka.

2. Tužitelj je ujedno naveo kako je predmetna zadužnica izdana na temelju Ugovora o kreditu sklopljenog sa Hypo Alpe- Adria Bank d.d. u kojem tužitelj nije bio potpisnik niti dužnik, dok je potraživanje iz navedenog ugovora ustupljeno tuženiku bez suglasnosti tužitelja. Također je ukazao kako je ugovor o prijenosu potraživanja tuženiku ništetan, budući da se tuženik ne smatra financijskom institucijom i kao takav ne podliježe kontroli nadležnih tijela, te je osporio u cijelosti visinu predmetnog potraživanja, ističući kako tuženik nije dostavio podatak o strukturi dugovanja, te je ujedno obračunavao kamate na kamate.

3. Iz navedenih razloga, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio utvrditi nedopuštenima pljenidbu i prijenos u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju ovršne isprave- zadužnice ovjerene po javnoj bilježnici Gordani Frković dana 11. prosinca 2009. pod brojem OV-20615/2009.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora kao previsoko označenoj, te istaknuo kako je predmetnu zadužnicu povukao s naplate (list 38- 39 spisa).

5. U tijeku postupka izveden je dokaz čitanjem spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1976/2023 (list 6- 17 spisa i list 52 spisa), te dokaz čitanjem isprava- zahtjeva za izravnu naplatu od 14. srpnja 2023. (list 18- 19 spisa), zahtjeva sa specifikacijom od 13. srpnja 2023. (list 20- 21 spisa), zadužnice od 11. prosinca 2009. (list 22 spisa i list 33- 34 spisa), očevidnika svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 24. listopada 2023. (list 23- 32 spisa) i zahtjeva za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu od 21. ožujka 2024. (list 40 spisa).

6. Postupajući sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrdio je tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

7. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja, kao ovršenika u postupku izravne naplate pokrenutog na temelju zadužnice ovjerene po javnoj bilježnici Gordani Frković iz Samobora dana 11. prosinca 2009. pod brojem OV-20615/2009, protiv tuženika kao ovrhovoditelja u navedenom postupku, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate pokrenutog na temelju navedene zadužnice.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora, te istaknuo kako je spornu zadužnicu povukao s naplate, dok u daljnjem tijeku postupka istaknuo kako zbog navedenog nema nikakvog interesa voditi ovaj postupak (list 50 spisa).

9. U odnosu na navode tuženika, tužitelj je u tijeku postupka istaknuo kako tuženik nije ničime dokazao da je zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu na temelju sporne zadužnice doista dostavio Financijskoj agenciji, te naveo kako tužitelj ima pravni interes za nastavak postupka u ovom predmetu i donošenje meritorne odluke o tužbenom zahtjevu, i to kako bi se izbjegla mogućnost da se sporna zadužnica ponovno podnese na naplatu (list 51 spisa).

10. Uvidom u zadužnicu od 11. prosinca 2009. utvrđeno je kako je navedenom ispravom tužitelj dao suglasnost da se radi naplate tražbine Hypo Alpe- Adria- Bank d.d. u iznosu od 30.000,00 EUR, koja proizlazi iz Ugovora o kreditu broj: 115- 51006048 zaključenog 7. prosinca 2009. između društva UES Lab d.o.o. kao korisnika kredita i Hypo Alpe- Adria- Bank d.d. kao banke, zaplijene svi računi koji budu otvoreni na njegovo ime, te da se novac s tih računa izravno isplati vjerovniku Hypo Alpe- Adria- Bank d.d., pri čemu ova isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi uz uvjet javnobilježničke ovjere. Ujedno je utvrđeno kako je potpis tužitelja na navedenoj zadužnici ovjeren po javnoj bilježnici Gordani Frković iz [adresa] dana 11. prosinca 2009. pod brojem OV-20615/2009 (list 33- 34 spisa).

11. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu od 14. srpnja 2023. utvrđeno je kako je navedeni zahtjev podnio ovdje tuženik kao ovrhovoditelj protiv ovdje tužitelja kao ovršenika, na temelju zadužnice "Gordana Frković- Ljubica Jožinec, [adresa], OV- 20615/2009, 11.12.2009, Samobor" (list 18- 19 spisa), i to prema dostavljenoj specifikaciji od 13. srpnja 2023. (list 20- 21 spisa), radi naplate iznosa od ukupno 58.200,32 EUR, i to po osnovi glavnice u iznosu od 27.204,09 EUR, po osnovi dospjele redovne kamate u iznosu od 12.326,53 EUR, po osnovi dospjele zatezne kamate u iznosu od 18.616,61 EUR i po osnovi troškova u iznosu od 53,09 EUR.

12. Uvidom u zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu od 21. ožujka 2024. utvrđeno je kako radi o zahtjevu ovdje tuženika u odnosu na izravnu naplatu na temelju zadužnice "OV-20615/2009 jb Gordana Frković- Ljubica Jožinec, Samobor" radi opoziva u cijelosti bez vraćanja osnove" (list 40 spisa).

13. Čitanjem spisa ovog suda poslovni broj Ovr-1976/2023 utvrđeno je kako je postupak u navedenom predmetu pokrenut prijedlogom od 15. studenog 2023. ovdje tužitelja kao ovršenika radi odgode izdavanja naloga za prijenos sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice ovjerene po javnoj bilježnici Gordani Frković iz [adresa] dana 11. prosinca 2009. pod brojem OV-20615/2009, kao i prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te žalbe po čl. 50. i 51. OZ. U navedenom podnesku tužitelj je istaknuo prigovor zastare spornog potraživanja, istaknuo kako ovrhovoditelj sudjeluje u postupku bez pravne osnove, budući da je ugovor o prijenosu prava i tražbina na temelju predmetne zadužnice ništetan, te je osporio ukupni iznos duga. Rješenjem i zaključkom ovog suda poslovni broj Ovr-1976/23-11 od 29. prosinca 2023. odbijen je prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odbijen je prijedlog radi odgode izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate i odbačen je prijedlog radi obustave postupka izvansudske ovrhe, dok je ovršenik ujedno upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9.- 11. OZ. Protiv navedenog rješenja ovršenik je podnio žalbu koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-166/2024-2 od 4. ožujka 2024.

14. Prije svega, valja napomenuti kako je, suprotno navodima tuženika, utvrđeno da tužitelj u ovom postupku nije suviše visoko naznačio vrijednost predmeta spora, slijedom čega nije bilo mjesta postupanju sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP. Naime, s obzirom da je uvidom u specifikaciju potraživanja, koju je tuženik dostavio u predmetnom postupku izravne naplate, utvrđeno kako je navedeni postupak pokrenut radi naplate potraživanja u ukupnom iznosu od 58.200,32 EUR, od čega se po osnovi glavnice potražuje naplata iznosa od 27.204,09 EUR, to je utvrđeno kako vrijednost predmeta spora, koju je tužitelj odredio prema visini potraživanja iz zadužnice od 30.000,00 EUR, nije suviše visoko označena.

15. Sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenima, s time da se, sukladno odredbi čl. 210. st 2. OZ, na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i čl. 53. OZ).

16. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovr-1976/2023 utvrđeno je kako je ovdje tužitelj kao ovršenik u svojem prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima istaknuo prigovor zastare predmetnog potraživanja, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, potom istaknuo kako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti izravnu naplatu na temelju sporne zadužnice uslijed ništetnosti ugovora o prijenosu prava i tražbina iz iste zadužnice, a čime je ukazao na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, te je ujedno osporio visinu predmetne tražbine, a čime je sadržajno ukazao žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ.

17. Tuženik je u ovom postupku isticao kako nema interesa za vođenje ovog postupka, budući da je spornu zadužnicu povukao s naplate. Međutim, ovdje je potrebno napomenuti kako je pravno shvaćanje da obustava ovršnog postupka ne utječe na dopuštenost ni osnovanost tužbenog zahtjeva u parničnom postupku koji se vodi radi proglašenja iste ovrhe nedopuštenom potvrđeno i u praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice, u rješenju poslovni broj Rev-1604/2018-2 od 8. siječnja 2019. i rješenju poslovni broj Rev-1153/2021-4 od 15. veljače 2022.).

18. Također valja istaknuti kako je tuženik, iako je u spis dostavio primjerak zahtjeva za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu od 21. ožujka 2024. (list 40 spisa), propustio dokazati da je navedeni zahtjev doista uputio Financijskoj agenciji, budući da na temelju stanja spisa nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li i kada taj zahtjev tuženik doista uputio Financijskoj agenciji, kao niti je li Financijska agencija doista postupila po takvom zahtjevu, opozvala navedenu osnovu za plaćanje i uklonila je iz odgovarajućeg očevidnika. Slijedom navedenog, s obzirom da okolnost opoziva predmetne zadužnice kao osnove za plaćanje tužitelj u ovom postupku nije učinio nespornom, to navodi tuženika o opozivu zahtjeva za naplatu na temelju sporne zadužnice nisu prihvaćeni primjenom odredbe čl. 221.a ZPP, odnosno pravila o teretu dokazivanja.

19. Uvidom u spis ovog suda poslovni broj Ovr-1976/2023 utvrđeno je kako je sporni postupak izravne naplate protiv ovdje tužitelja kao ovršenika ovdje tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo na temelju zadužnice ovjerene po javnoj bilježnici Gordani Frković iz [adresa] dana 11. prosinca 2009. pod brojem OV-20615/2009.

20. Odredbom čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08- dalje: OZ/95), koji se primjenjivao u vrijeme nastanka sporne zadužnice, bilo je propisano kako dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke, te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku, pri čemu se takva isprava izdaje u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

21. S obzirom da sporna zadužnica, sukladno izričitoj odredbi čl. 183. st. 1. OZ/96, ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, to se na tražbinu iz navedene isprave primjenjuje zastarni rok od deset godina propisan odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23- dalje: ZOO). Uzimajući u obzir da je predmetna zadužnica izdana 11. prosinca 2009., kada je i potpis tužitelja kao dužnika ovjeren kod javnog bilježnika, to proizlazi kako je zastarni rok u konkretnom slučaju istekao s danom 11. prosinca 2019.

22. Pritom valja istaknuti kako tuženik u ovom postupku nije, u smislu čl. 219. st. 1. ZPP, ni tvrdio niti ičime dokazivao da je u konkretnom slučaju došlo do zastoja zastare u smislu odredaba čl. 235. - čl. 237. ZOO, kao niti da je došlo do prekida zastare uslijed priznanja duga (čl. 240. ZOO) ili poduzimanja kakve vjerovnikove radnje protiv dužnika radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (čl. 241. ZOO), niti je takve okolnosti moguće utvrditi na temelju isprava u ovom spisu.

23. Slijedom navedenog, s obzirom da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen tek 14. srpnja 2023., odnosno po proteku propisanog desetogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 233. st. 1. ZOO, to je utvrđeno kako je u konkretnom slučaju ostvaren žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, odnosno da je nastupila zastara tražbine koja je utvrđena predmetnom zadužnicom kao osnovom za plaćanje iz čl. 209. st. 1. OZ.

24. Primjenom odredbi čl. 220. ZPP, ovaj sud nije utvrđivao činjenice koje se odnose na eventualno ispunjenje žalbenih razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ na koje je tužitelj ukazao u tužbi, niti radi utvrđenja navedenih činjenica izvodio predložene dokaze (pribavljanje Ugovora o prijenosu prava i tražbina iz zadužnica od 17. ožujka 2021. i financijsko vještačenje). Naime, budući da je tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen osnovanim uslijed ispunjenja žalbenog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, ocijenjeno je kako utvrđivanje činjenica vezanih za eventualno ispunjenje drugih žalbenih razloga ne bi bilo ekonomično niti svrsihodno, te da bi nepotrebno produljilo postupak u ovom predmetu.

25. Slijedom navedenog, s obzirom da je utvrđeno kako je u konkretnom slučaju ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ zbog kojeg je tužitelj, sukladno odredbama čl. 52. st. 1. i 3. OZ, u svezi sa čl. 210. st. 2. OZ, bio upućen pokrenuti parnicu u ovom predmetu, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo usvojiti u cijelosti, te odlučiti kao u izreci.

26. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP tuženika je valjalo obvezati na naknadu parničnog troška tužitelju.

27. Primjenom odredaba čl. 155. ZPP, tužitelju je priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja podneska od 25. travnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. st. 1. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu održanom 6. studenog 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. st. 1. Tarife), što zajedno s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost iznosi 1.875,00 EUR na ime troška zastupanja po punomoćnici.

28. Tužitelju je primjenom odredbi Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23) također valjalo priznati troškove sudskih pristojbi za tužbu i presudu, za svaku u zatraženom iznosu od po 319,00 EUR, budući da se radilo o opravdanim troškovima koji su bili potrebni radi vođenja postupka u ovom predmetu, slijedom čega je tužitelju valjalo dosuditi ukupno iznos od 2.513,00 EUR na ime troškova ovog postupka.

29. Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 3. veljače 2025.

Sudac:

Ivana Šeparović Bradvica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja, uz rj. o pristojbi

2. tuženiku