REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6178/2022-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. prosinca 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja ĆT, zaposlenice tužitelja, te punomoćnika tuženika Mate Kačana, odvjetnika, dana 3. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u cijelosti koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje plati iznos od 32.428,81 eur zajedno sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, sve u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da tuženiku Croatia osiguranje d.d. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.449,08 eur u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegova osiguranica ĆTZ dana **.**.1992. ozlijeđena u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika PT upravljajući osobnim automobilom registarske oznake KŽ 381-83 radi čega je isti presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-474/92 od 8.10.1993. oglašen krivim pa kako je istoj rješenjem tužitelja broj IN-67004 od 9.2.1999. priznato pravo na invalidsku mirovinu kao posljedica navedenog štetnog događaja, to tužitelj trpi štetu jer joj je u razdoblju od 1.12.2019. do 31.10.2022. isplatio invalidsku mirovinu u iznosu od 32.428,81 eur. Stoga tužitelj od tuženika potražuje isplatu navedenog iznosa zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, a sve jer mu isti odgovara za štetu temeljem odredbe čl. 160. st. 1. u vezi čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju s time da konačno ne potražuje naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje činjenicu nastanka predmetne prometne nesreće koju je skrivio njegov osiguranik, a u kojoj je osiguranica tužitelja zadobila tjelesne ozljede zbog kojih joj je temeljem rješenja tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, ali osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata smatrajući da je za odluku o ovome sporu mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u trenutku kada su izvršene isplate ove mirovine ističući kako je čl. 27. toga zakona propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetim ugovorom o osiguranju, a da se stvarnom štetom smatra samo razmjerni iznos mirovine oštećene osobe koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Podredno, tuženik ističe da bi osiguranica tužitelja po redovnom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja, a s obzirom na to da je rođena **.**.1944., ostvarila pravo na starosnu mirovinu prije isplate mirovine u utuženom razdoblju s navršenih 65 godina života, a koju bi joj u obvezi bio isplaćivati tužitelj. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu parničnog troška.
3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 3- 10) kao i u spis tužitelja broj 67004 te je provedeno financijsko vještačenje (stranica 47-53).
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.
5. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je osiguranica tužitelja ĆTZ nastradala u prometnoj nesreći dana 15.8.1992. koju je skrivio osiguranik tuženika PT pa slijedom toga nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao niti njegova odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, a nije sporno niti to da je rješenjem tužitelja broj 67004 od 9.2.1999. (stranica 8 i 9) navedenoj osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka sposobnosti za rad i to s osnove povrede izvan rada odnosno upravo zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći.
7. Međutim, sporno je, je li tužitelju isplatom ove invalidske mirovine izvršenom na temelju rješenja broj 67004 od 9.2.1999. i to u utuženom razdoblju od 1.12.2019. do 31.10.2022. nastala šteta i u kojem iznosu te je li mu tuženik u obvezi istu nadoknaditi.
8. Naime, tužitelj smatra da ima pravo zahtijevati isplatu utuženog iznosa na ime naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici sukladno odredbama čl. 160. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, u daljnjem tekstu: ZOMO), kao što to navodi u podnesku od 3.3.2023. (stranica 28-32), dok tuženik smatra da je njegovu obvezu potrebno utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu u razmjernom iznosu ove mirovine koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.
9. Ovaj sud smatra da je sukladno pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, između ostaloga, u odluci poslovni broj Rev-x 388/2018 od 25.8.2020., za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine pa kako je odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, u daljnjem tekstu: ZOOP) propisano: da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju; da se stvarnom štetom u tom smislu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, to je po prijedlogu tuženika provedeno financijsko vještačenje upravo na okolnost utvrđenja razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj u utuženom razdoblju od 1.12.2019. do 31.10.2022., a na temelju svog rješenja broj 67004 od 9.2.1999., isplatio navedenoj osiguranici, i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je ista u mirovinu otišla u cijelosti po osnovu ozljede na radu.
10. Kako je provedenim vještačenjem po Darku Prpiću, stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire (stranica 47-53) utvrđeno je da ukupno isplaćena invalidska mirovina osiguranici tužitelja ĆTZ u utuženom razdoblju iznosi 244.334,85 kn, a da bi invalidska mirovina u tom razdoblju koja bi joj bila utvrđena u slučaju da je ista u mirovinu otišla u cijelosti po osnovu ozljede na radu, iznosila 245.762,17 kn pa da su slijedom navedenoga isplaćene mirovine u tom razdoblju za 1.427,32 kn odnosno za 189,44 eur manje u odnosu na izračunate invalidske mirovine koje bi bile utvrđene u slučaju da je navedena osiguranica tužitelja u mirovinu otišla u cijelosti po osnovu ozljede na radu, to je jasno da u konkretnom slučaju ne postoji stvarna šteta koju bi tuženik u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju bio u obvezi tužitelju nadoknaditi pa je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke.
11. Pri tome se napominje da je sud ovakav nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan uz napomenu da mu niti stranke nisu prigovorile, već je tužitelj u podnesku od 4.6.2024. (stranica 58 i 59) samo naveo da i nadalje smatra kako financijsko vještačenje nije niti trebalo provoditi jer se protivi primjeni odredbe čl. 27. ZOOP-a.
12. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), a isti se odnosi na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) i to temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podneska od 20.9.2024. u iznosu od 500,00 eur (250 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištu 20.12.2024. u iznosu 500,00 eur (250 bodova x 2,00 eur) što daje iznos od 1.000,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 250,00 eur, dok trošak financijskog vještačenja iznosi 199,08 eur pa to sveukupno daje iznos od 1.449,08 eur koliko je tužitelju pod točkom II. izreke i naloženo da mu nadoknadi na ime parničnog troška.
U Zagrebu, 3. veljače 2025.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- tužitelju
- punomoćniku tuženika
