REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-1760/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/24-01/534, URBROJ: 566-01/12-24- 2 od 12. rujna 2024. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: 112-02/23- 02/269, URBROJ: 511-01-157-24-22 od 10. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: 112- 02/23-02/269, URBROJ: 511-01-157-24-22 od 10. srpnja 2024., utvrđeno je da je tužitelj, u osobnom policijskom zvanju samostalni policijski inspektor, od 1. svibnja 2022. do 31. prosinca 2023. raspoređen u Policijsku upravu Istarsku, Policijsku postaju Poreč, na radno mjesto policijski službenik za obradu kriminaliteta, za koje je uvjet završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ili visoka stručna sprema (VII/I) sukladno propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ili završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od najmanje tri godine ili viša stručna sprema (VI/I) sukladno propisima koji su vrijedili prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i zvanje samostalni policijski narednik ili policijski inspektor (toč. 1. izreke), uz popratna utvrđenja (toč. 2. i 3. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja, tužitelj je izjavio žalbu, a koja je odbijena kao neosnovana osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-112-07/24-01/534, URBROJ: 566-01/12-24-2 od 12. rujna 2024.

3. Navedena rješenja javnopravnih tijela donesena su u ponovljenom postupku, nakon što je ranije rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-112-02/23- 02/269, URBROJ: 511-01-157-23-11 od 5. rujna 2023., tuženik poništio rješenjem, KLASA: UP/II-112-07/23-01/530, URBROJ: 566-01/17-23-2 od 18. listopada 2023.

4. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika od 12. rujna 2024., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu koja je kod ovog Suda zaprimljena 17. listopada 2024. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj tužitelj, u bitnome, navodi da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje kojim se utvrđuje da je tužitelj raspoređen na radno mjesto, što da ga čini deklaratornim rješenjem, a poziva se u obrazloženju tog rješenja na odredbu članka 63. Zakona o državnim službenicima, kojim se propisuje donošenje konstitutivnih rješenja o pravima državnih službenika. Nadalje, tužitelj navodi da on nije državni službenik, s obzirom da mu je državna služba prestala 31. prosinca 2023., zbog čega smatra da su rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela nezakonita. U nastavku tužitelj navodi da su u više navrata donesena konstitutivna rješenja o njegovom rasporedu, a koja su rješenjima tuženika poništena, te da nakon posljednjeg rješenja tuženika od 18. listopada 2023. prvostupanjsko tijelo nije donijelo novo rješenje o rasporedu, već je donijelo rješenje o prestanku službe tužitelja zbog odlaska u mirovinu. Smatra da nije jasno kako je u takvim okolnostima, koje se nisu promijenile između četvrtog poništenog rješenja o rasporedu i novog prvostupanjskog rješenja te nije provedena niti jedna nova radnja ili dokaz, tuženik potvrdio svojim posljednjim rješenjem ono što je poništio svojim ranijim rješenjima. Dodatno, smatra da ne postoje niti su ikad postojali uvjeti za raspoređivanje tužitelja dok je bio službenik. Naime, smatra da ga se željelo rasporediti na radno mjesto koje je za tri zvanja niže od onog kojeg tužitelj ima kao službenik, da ga se pokušalo premjestiti na radno mjesto u Poreču koje je 38 kilometara udaljeno od njegovog stanovanja, a da pri tome nisu uzete u obzir njegove obiteljske prilike i to okolnost da živi u obitelji s troje djece od kojih najmanje nema niti tri godine i da se brine za majku koja je 100% invalid, da iz osporenog rješenja nije vidljivo koliko uopće ima radnih mjesta na području Policijske postaje Umag i ispostave Buje na kojima je predviđeno radno mjesto sa zvanjem kojeg ima tužitelj kao službenik ili s nižim zvanjima i koliko je tih radnih mjesta popunjeno, a koliko slobodno. Nadalje, smatra da je iz zapisnika o usmenoj izjavi tužitelja i opisa upražnjenih radnih mjesta u toj policijskoj upravi na dan 1. svibnja 2022., vidljivo da je ukupno 85 upražnjenih mjesta na koje može biti raspoređen tužitelj, od kojih se 6 nalazi u ispostavi Buje. Također, smatra i da nije obrazloženo zašto se raspoređuje u drugu postaju, na toliko niže radno mjesto, ako postoje slobodna mjesta u njegovoj postaji. Tužitelj navodi i da je bio sindikalni povjerenik Općeg sindikata Ministarstva unutarnjih poslova, a da ga kao sindikalnog povjerenika, sukladno odredbi članka 188. stavka 1. Zakonu o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR), nije moguće staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike. Tužitelj predlaže da Sud u sporu izvede dokaze uvidom u predmete Odbora za državnu službu u kojima su donesena ranija rješenje te da ga se sasluša. Slijedom navedenog predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 12. rujna 2024. i rješenje prvostupanjskog tijela od 10. srpnja 2024. Tužitelj potražuje naknadu troškova ovog spora.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je u Ministarstvu unutarnjih poslova prestao važiti raniji Pravilnik o unutarnjem redu, zbog čega je bilo nužno, a sukladno Zakonu o policiji ("Narodne novine", broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19, dalje: ZP) rasporediti službenike na radna mjesta iz novog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju. Prema tom pravilniku donesenom sukladno novoj Uredbi o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska postaja Umag je ukinuta, kao i radno mjesto načelnika te postaje na koje radno mjesto je tužitelj prethodno bio raspoređen, te je ustrojena Policijska postaja Umag s ispostavom Buje, a radno mjesto načelnika te postaje je popunjeno drugim kandidatom putem internog oglasa, a na kojem nije izabran tužitelj. Nadalje, tuženik navodi da je prvostupanjsko tijelo tužitelju dostavilo popis slobodnih radnih mjesta te je zatražilo njegovo izjašnjenje, a na što se on samo očitovao da je nezakonito smijenjen s mjesta načelnika policijske postaje [adresa] premještajem, da nije raspoređen na radno mjesto kandidata koji je po tom natječaju izabran, a za koje je propisano osobno zvanje samostalni policijski inspektor ili viši policajac, a koje bi odgovaralo tužiteljevom zvanju. Tuženik u odnosu na navedeno ističe da je tužitelja trebalo rasporediti na slobodno radno mjesto koje ne podliježe internom oglasu, imajući u vidu njegovo stručno obrazovanje, radno iskustvo i osobno zvanje te činjenicu da je znatno više službenika s osobnim zvanjima većim od onih propisanih za radna mjesta unutar prvostupanjskog tijela. Osim toga, upućuje i na stav zauzet u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1272/24-2 od 19. kolovoza 2024., i Usž- 2878/2024-2 od 19. kolovoza 2024., prema kojem raspored na određeno radno mjesto policijskog službenika prilikom preustroja nije stečeno pravo. Nadalje, tuženik navodi da tužbeni navod da je tužitelj bio sindikalni povjerenik Općeg sindikata Ministarstva unutarnjih poslova te da uživa zaštitu prema odredbi članka 188. ZR-a, ne može utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari zato što je tužitelj raspoređen na radno mjesto zbog ustrojstvenih promjena, a ne zbog svog sindikalnog djelovanja te da nije stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge policijske službenike. Osim toga, smatra i da sukladno odredbi članka 88. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20 i 56/22, dalje: Kolektivni ugovor) tužitelj ne uživa zaštitu koja predviđa zaštitu sindikalnog povjerenika, a iz razloga što je Zajednička komisija za tumačenje odredba i praćenje primjene odredbi Kolektivnog ugovora, čije je tumačenje obvezatno po članku 101. stavku 8. Kolektivnog ugovora, dalo tumačenje prema kojem zaštitu iz članka 88. ostvaruje samo sindikalni povjerenik čiji je sindikat potpisnik Kolektivnog ugovora, a to Opći sindikat Ministarstva unutarnjih poslova nije bio, a osim toga da navedena odredba ne predviđa zaštitu sindikalnog povjerenika kroz institut rasporeda. Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbije tužbu kao neosnovanu.

6. U tijeku spora održana je rasprava dana 30. siječnja 2025. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je opunomoćenica tužitelja, dok nije pristupio nitko za tuženika, koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe članka 89. stavka 4., a u svezi s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora, a odbio je ostale dokazne prijedloge, kao suvišne, iz razloga što su se odlučne činjenice za rješavanje ove upravne stvari mogle utvrditi uvidom u spis upravnog postupka te isprave i dokumentaciju u spisu ovog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Nesporno je da su donošenjem Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova (Narodne novine", broj 7/22) te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: 011-02/22- 01/33, URBROJ: 511-01-152-22-16 od 25. ožujka 2022., nastupile ustrojstvene promjene Ministarstva unutarnjih poslova-tijela u kojem je tužitelj obavljao državnu službu, i to na način da je Policijska postaja Umag, u kojoj je on obavljao poslove načelnika te postaje, ukinuta, jednako kao i Policijska postaja Buje, te da je tim aktima ustrojena Policijska postaja Umag s ispostavom Buje. Nadalje, s obzirom da je načelnik policijske postaje rukovodeće radno mjesto, raspisan je interni natječaj za popunu novog radnog mjesta-načelnika Policijske postaje Umag s ispostavom Buje, na kojem natječaju tužitelj nije izabran, već je izabrana treća osoba. Stoga je s obzirom na nastale promjene u ustrojstvu tog državnog tijela te neraspoređeni status tužitelja, u provedenom upravnom postupku tužitelj osporenim rješenjem raspoređen na novo radno mjesto.

10. Sporno je u ovoj upravnoj stvari, je li tuženik zakonito odlučio o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog tijela, a kojim rješenjem je tužitelj raspoređen na novo radno mjesto nakon donošenja nove Uredbe o unutarnjem ustrojstvu te Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova, a u vrijeme nakon što je on već prestao biti državni službenik.

11. Odredbom članka 1. stavka 3. ZP-a propisano je, da na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenim na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

12. Odredbom članka 46. stavka 1. ZP-a propisano je, da je odlučivanje o prijmu, rasporedu, izboru, imenovanju, razrješenju, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje te prestanku službe policijskog službenika upravna stvar.

13. Odredbom članka 62. stavka 1. ZP-a propisano je, da slobodna radna mjesta rukovodećih policijskih službenika potkategorije glavni rukovoditelj, a koja nisu navedena u članku 60. ovoga Zakona, i slobodna radna mjesta načelnika policijske postaje popunjavaju se putem internog oglasa premještajem ili rasporedom.

14. Odredbom članka 63. ZP-a propisano je, da se raspored na radno mjesto policijskog službenika provodi: 1. prilikom prijma u policiju, 2. ako se ukine ustrojstvena jedinica ili radno mjesto na koje je raspoređen, 3. ako se smanji broj izvršitelja radnog mjesta na koje je raspoređen, 4. istekom razdoblja na koje su imenovane osobe iz članka 58. stavka 1. i članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, 5. u slučaju razrješenja osoba iz članka 58. stavka 1. i članka 60. stavka 1. ovoga Zakona, zbog razloga iz članka 59. stavka 3. i članka 61. stavka 2. ovoga Zakona.

15. Odredbom članka 64. stavka 1. ZP-a propisano je, da se policijski službenik iz članka 63. stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. ovoga Zakona raspoređuje na radno mjesto sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju. Stavkom 2. istog članka propisano je da policijski službenik za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti može se, u slučaju iz članka 63. stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5. ovoga Zakona rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog. Stavkom 3. propisano je da policijskom službeniku, koji je na poslovima policijskog službenika proveo najmanje 15 godina za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti, prije stavljanja na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske, ponudit će se raspored na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog.

16. Odredbom članka 169. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 155/23 i 85/24) propisano je da postupci prijma u državnu službu i postupci u kojima se odlučuje o pravima i obvezama državnih službenika započeti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama propisa koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

17. Odredbom članka 127. stavka 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12 - službeni pročišćeni tekst, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19, 98/19, 141/22, 155/23) propisano je da kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.

18. Odredbom članka 4. stavka 2. ZUS-a propisano je da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

19. Primarno se ističe da osnovano tužitelj navodi da je rješenje o rasporedu državnih službenika konstitutivno, a ne deklaratorno rješenje, kako to pogrešno proizlazi iz prvostupanjskog rješenja od 10. srpnja 2024. Naime, rješenjem o rasporedu državnih službenika odlučuje se, između ostalog, o radnom mjestu na koje se službenik raspoređuje, datumu stupanja na radno mjesto, o plaći koju ostvaruje radom na tom radnom mjestu, o eventualnoj obvezi polaganja državnog ispita, te drugim pravima i obvezama državnog službenika koje proizlaze iz njegovog službeničkog statusa. Dakle, takvim rješenjem službeniku se priznaju prava i nameću obveze, za razliku od deklaratornog rješenja kojim se samo utvrđuje već postojeće stanje odnosno status. Stoga nije bilo pravilno u prvostupanjskom rješenju utvrditi da je tužitelj raspoređen na predmetno radno mjesto, jer je on tim rješenjem zapravo raspoređen. No, navedena nepravilnost nije takva da, sama po sebi, povlači nezakonitost cijelog rješenja. Naime, to rješenje sadrži sve elemente koji su nužni i zakonom propisani da moraju biti sastavni dio rješenja kojim se odlučuje o rasporedu te pravima i obvezama državnog službenika pri njegovom rasporedu na (novo) radno mjesto. Stoga je navedeni tužbeni navod ocijenjen neodlučnim za odluku u ovom sporu.

20. Nadalje, u pogledu zakonskih pretpostavki za raspored tužitelja na novo radno mjesto u državnoj službi, a nakon što je njegovo prošlo radno mjesto prestalo postojati, ističe se da iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se raspored na radno mjesto provodi ako se ukine radno mjesto na koje je prethodno državni-policijski službenik bio raspoređen, a na novo radno mjesto raspoređuje se sukladno stečenom stupnju obrazovanja i osobnom zvanju. Ukoliko za njega nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može preraspodijeliti, utoliko se može rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog. Dodatno je propisano da policijskom službeniku koji je na poslovima policijskog službenika proveo najmanje 15 godina, a za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti, prije stavljanja na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske, ponudit će se raspored na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog.

21. Stoga, imajući u vidu nesporne činjenice te citirane zakonske odredbe, odnosno uvjete za raspored na radno mjesto policijskog službenika nakon ukidanja radnog mjesta na koje je prethodno raspoređen, ocjena je Suda da su o spornom pitanju rasporeda tužitelja javnopravna tijela zakonito odlučila. Naime, nakon što je došlo do organizacijskih promjena te je ukinuto ranije radno mjesto tužitelja, zakonito su javnopravna tijela utvrdila da je zatečene službenike valjalo rasporediti na nova radna mjesta sukladno novim organizacijskim aktima. Osim toga, pri rasporedu tužitelja, a što je razvidno iz spisa upravnog postupka, prvostupanjsko je tijelo sastavilo te upoznalo tužitelja s popisom slobodnih radnih mjesta, uvjetima za raspored službenika na ta mjesta i slobodnim radnim mjestima za koje tužitelj ispunjava uvjete za raspored, nakon čega ga je pozvalo da se na to očituje, a što je on i učinio, ne očitujući se o konkretnom slobodnom radnom mjestu na koje bi se rasporedio, već je isticao o proceduri i načinu njegova prethodnog rasporeda po ranijim rješenjima prvostupanjskog tijela koje je tuženik bio poništio. Po tako provedenom postupku, prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje o rasporedu tužitelja na predmetno radno mjesto, za koje je propisana visoka stručna sprema i osobno zvanje samostalni policijski narednik ili policijski inspektor. S obzirom da je nesporno da tužitelj ima visoku stručnu spremu te da je po osobnom zvanju samostalni policijski inspektor, ocjena je Suda da su i u tom dijelu osporavana rješenja zakonita. Naime, javnopravna tijela su prilikom rasporeda tužitelja uvažila njegovu stručnu spremu, dok su ga u pogledu zvanja rasporedila na radno mjesto za koje je propisano zvanje za dvije razine niže od razine koju ima tužitelj (prema članku 56. ZP-a). No, s obzirom da ZP propisuje da policijski službenik može u predmetnim okolnostima biti raspoređen na radno mjesto koje je niže po zvanju od onog koje službenik ima, ne propisujući koliko razina ispod osobnog zvanja javnopravna tijela mogu ići prilikom rasporeda službenika na novo radno mjesto, u predmetnom postupanju javnopravnih tijela ne nalaze se nepravilnosti koje tužitelj ističe u tužbi u pogledu rasporeda na novo radno mjesto.

22. Nadalje, pravilno javnopravna tijela u osporenim rješenjima ukazuju na sudsku praksu prema kojoj u predmetima rasporeda policijskog službenika poslodavac ima pravo rasporediti službenika i na radno mjesto s nižim koeficijentom poslova jer se poslodavcu mora ostaviti određena sloboda kako bi prema svojoj procjeni, a imajući u vidu potrebe službe, na pojedina radna mjesta mogao rasporediti službenike s traženim uvjetima i odgovarajućim sposobnostima, koji stav je zauzet u, primjerice, pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1256/2023-9 od 6. veljače 2024. Dakle, raspored službenika na radna mjesta spada u područje slobodne ocjene i odluke javnopravnog tijela, čime je tom tijelu dana stanovita sloboda u odluci o takvom pitanju. Zbog toga se, a sukladno prethodno citiranoj odredbi članka 4. stavka 2. ZUS-a, ne može u upravnom sporu odlučivati o pravilnosti takve odluke (niti Sud može odlučiti o rasporedu tužitelja na radno mjesto), već se može odlučivati isključivo o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana. Postupajući u propisanom zakonskom okviru, Sud ocjenjuje da je odluka Ministarstva unutarnjih poslova te tuženika, u granicama dane ovlasti te Sud ne nalazi da je odluka o rasporedu tužitelja na predmetno radno mjesto, protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana. U skladu s navedenim, ocjena je Suda da su neosnovani navodi kojima se osporava raspored tužitelja na predmetno radno mjesto.

23. Niti navod kojim tužitelj ističe da mu je prestala državna služba pa da zbog toga ne postoje uvjeti za donošenje osporavanih rješenja, ne mogu se prihvatiti kao osnovani, s obzirom da je nužno i zakonski obvezujuće po donošenju novih organizacijskih akata državnih tijela u kojima službenici obavljaju državnu službu, odlučiti o njihovim rasporedima i pravima u razdoblju od donošenja tih akata pa do, primjerice, prestanka njihove državne službe.

24. U pogledu tužbenih navoda da je tužitelj bio povjerenik Općeg sindikata Ministarstva unutarnjih poslova te da su mu i s te osnove povrijeđena prava prilikom rasporeda na novo radno mjesto, ističe se da su se prvostupanjsko tijelo i tuženik u osporenim rješenjima te odgovoru na tužbu valjano o tome očitovali, pri čemu Sud u cijelosti prihvaća dane navode i obrazloženja te radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na te navode.

25. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim pa je stoga Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

26. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 3. veljače 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI

- tuženiku Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5