Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Karlovac
Poslovni broj: P-123/2023-44
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Burazin odvjetniku ZOU Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održana glavne i javne rasprave održane dana 21. siječnja 2025, u nazočnosti punomoćnika tužitelja Mate Burazin odvjetnika u Karlovcu i zamjenice punomoćnice tuženika EF odvjetničke vježbenice ZOU Houška i Grubešić u Zagrebu, a objavljene dana 3. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, da tužitelju KF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 21.097,24 eura (dvadeset jedna tisuća devedeset sedam eura i dvadeset četiri centa), uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., od 01.01.2008. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 1.1.2019.g. do 30.6.2019.g. po stopi od 6,54%, od 1.7.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30%, od 1.1.2020.g. do 30.6.2020.g. po stopi od 6,11%, od 1.7.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89%, od 1.1.2021.g. do 30.6.2021.g. po stopi od 5,75%, od 1.7.2021.g. do 31.12.2021.g. 5,61%, od 1.1.2022.g. do 30.6.2022. po stopi od 5,49%, od 1.7.2022.g. do 31.12.2022 po stopi od 5,31%, od 1.1.2023.g. do 30.6.2023.g. po stopi od 5,50 %, od 01.07.2023.g. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 %, od 1.1.2024. do 30.06.2024. po stopi od 7,50 %, a od 1.7.2024. pa do isplate po stopi od 7,25 %, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to:
na iznos od 1,46 EUR tekući od 01.06.2006. pa do isplate
na iznos od 26,19 EUR tekući od 01.09.2007. pa do isplate
na iznos od 14,85 EUR tekući od 01.10.2007. pa do isplate
na iznos od 14,05 EUR tekući od 01.11.2007. pa do isplate
na iznos od 22,95 EUR tekući od 01.12.2007. pa do isplate
na iznos od 18,28 EUR tekući od 01.01.2008. pa do isplate
na iznos od 29,40 EUR tekući od 01.02.2008. pa do isplate
na iznos od 77,11 EUR tekući od 01.03.2008. pa do isplate
na iznos od 89,23 EUR tekući od 01.04.2008. pa do isplate
na iznos od 69,25 EUR tekući od 01.05.2008. pa do isplate
na iznos od 64,85 EUR tekući od 01.06.2008. pa do isplate
na iznos od 71,37 EUR tekući od 01.07.2008. pa do isplate
na iznos od 58,42 EUR tekući od 01.08.2008. pa do isplate
na iznos od 59,15 EUR tekući od 01.09.2008. pa do isplate
na iznos od 66,79 EUR tekući od 01.10.2008. pa do isplate
na iznos od 130,81 EUR tekući od 01.11.2008 . pa do isplate
na iznos od 87,64 EUR tekući od 01.12.2008 . pa do isplate
na iznos od 133,72 EUR tekući od 01.01.2009 . pa do isplate
na iznos od 143,52 EUR tekući od 01.02.2009 . pa do isplate
na iznos od 146,62 EUR tekući od 01.03.2009 . pa do isplate
na iznos od 136,88 EUR tekući od 01.04.2009 . pa do isplate
na iznos od 138,43 EUR tekući od 01.05.2009 . pa do isplate
na iznos od 125,74 EUR tekući od 01.06.2009 . pa do isplate
na iznos od 114,91 EUR tekući od 01.07.2009 . pa do isplate
na iznos od 117,33 EUR tekući od 01.08.2009 . pa do isplate
na iznos od 123,57 EUR tekući od 01.09.2009 . pa do isplate
na iznos od 122,88 EUR tekući od 01.10.2009 . pa do isplate
na iznos od 116,92 EUR tekući od 01.11.2009 . pa do isplate
na iznos od 128,06 EUR tekući od 01.12.2009 . pa do isplate
na iznos od 136,19 EUR tekući od 01.01.2010 . pa do isplate
na iznos od 149,27 EUR tekući od 01.02.2010 . pa do isplate
na iznos od 145,86 EUR tekući od 01.03.2010 . pa do isplate
na iznos od 162,74 EUR tekući od 01.04.2010 . pa do isplate
na iznos od 159,05 EUR tekući od 01.05.2010 . pa do isplate
na iznos od 166,75 EUR tekući od 01.06.2010 . pa do isplate
na iznos od 217,86 EUR tekući od 01.07.2010 . pa do isplate
na iznos od 206,94 EUR tekući od 01.08.2010 . pa do isplate
na iznos od 236,40 EUR tekući od 01.09.2010 . pa do isplate
na iznos od 226,93 EUR tekući od 01.10.2010 . pa do isplate
na iznos od 206,87 EUR tekući od 01.11.2010 . pa do isplate
na iznos od 225,80 EUR tekući od 01.12.2010 . pa do isplate
na iznos od 272,99 EUR tekući od 01.01.2011 . pa do isplate
na iznos od 240,46 EUR tekući od 01.02.2011 . pa do isplate
na iznos od 252,27 EUR tekući od 01.03.2011 . pa do isplate
na iznos od 236,41 EUR tekući od 01.04.2011 . pa do isplate
na iznos od 238,79 EUR tekući od 01.05.2011 . pa do isplate
na iznos od 287,00 EUR tekući od 01.06.2011 . pa do isplate
na iznos od 291,17 EUR tekući od 01.07.2011 . pa do isplate
na iznos od 344,73 EUR tekući od 01.08.2011 . pa do isplate na iznos od 303,74 EUR tekući od 01.09.2011 . pa do isplate
na iznos od 275,57 EUR tekući od 01.10.2011 . pa do isplate
na iznos od 272,05 EUR tekući od 01.11.2011 . pa do isplate
na iznos od 269,55 EUR tekući od 01.12.2011 . pa do isplate
na iznos od 281,93 EUR tekući od 01.01.2012 . pa do isplate
na iznos od 294,95 EUR tekući od 01.02.2012 . pa do isplate
na iznos od 295,93 EUR tekući od 01.03.2012 . pa do isplate
na iznos od 287,20 EUR tekući od 01.04.2012 . pa do isplate
na iznos od 291,52 EUR tekući od 01.05.2012 . pa do isplate
na iznos od 295,60 EUR tekući od 01.06.2012 . pa do isplate
na iznos od 289,13 EUR tekući od 01.07.2012 . pa do isplate
na iznos od 291,30 EUR tekući od 01.08.2012 . pa do isplate
na iznos od 287,65 EUR tekući od 01.09.2012 . pa do isplate
na iznos od 278,38 EUR tekući od 01.10.2012 . pa do isplate
na iznos od 288,18 EUR tekući od 01.11.2012 . pa do isplate
na iznos od 293,57 EUR tekući od 01.12.2012 . pa do isplate
na iznos od 291,69 EUR tekući od 01.01.2013. pa do isplate
na iznos od 270,72 EUR tekući od 01.02.2013. pa do isplate
na iznos od 288,58 EUR tekući od 01.03.2013. pa do isplate
na iznos od 289,45 EUR tekući od 01.04.2013. pa do isplate
na iznos od 281,93 EUR tekući od 01.05.2013. pa do isplate
na iznos od 261,93 EUR tekući od 01.06.2013. pa do isplate
na iznos od 261,40 EUR tekući od 01.07.2013. pa do isplate
na iznos od 263,17 EUR tekući od 01.08.2013. pa do isplate
na iznos od 271,23 EUR tekući od 01.09.2013. pa do isplate
na iznos od 283,57 EUR tekući od 01.10.2013. pa do isplate
na iznos od 277,21 EUR tekući od 01.11.2013. pa do isplate
na iznos od 280,87 EUR tekući od 01.12.2013. pa do isplate
na iznos od 285,04 EUR tekući od 01.01.2014. pa do isplate
na iznos od 199,94 EUR tekući od 01.02.2014. pa do isplate
na iznos od 204,94 EUR tekući od 01.03.2014. pa do isplate
na iznos od 203,42 EUR tekući od 01.04.2014. pa do isplate
na iznos od 197,56 EUR tekući od 01.05.2014. pa do isplate
na iznos od 195,17 EUR tekući od 01.06.2014. pa do isplate
na iznos od 195,80 EUR tekući od 01.07.2014. pa do isplate
na iznos od 203,38 EUR tekući od 01.08.2014. pa do isplate
na iznos od 208,89 EUR tekući od 01.09.2014. pa do isplate
na iznos od 207,65 EUR tekući od 01.10.2014. pa do isplate
na iznos od 212,91 EUR tekući od 01.11.2014. pa do isplate
na iznos od 216,60 EUR tekući od 01.12.2014. pa do isplate
na iznos od 214,64 EUR tekući od 01.01.2015. pa do isplate
na iznos od 217,26 EUR tekući od 01.02.2015. pa do isplate
na iznos od 217,26 EUR tekući od 01.03.2015. pa do isplate
na iznos od 217,26 EUR tekući od 01.04.2015. pa do isplate
na iznos od 217,26 EUR tekući od 01.05.2015. pa do isplate
na iznos od 217,26 EUR tekući od 01.06.2015. pa do isplate
na iznos od 217,26 EUR tekući od 01.07.2015. pa do isplate
na iznos od 217,26 EUR tekući od 01.08.2015. pa do isplate
na iznos od 217,26 EUR tekući od 01.09.2015. pa do isplate na iznos od 1.840,36EUR tekući od 01.10.2015. pa do isplate,
a ujedno mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.768,09 eura (pet tisuća sedam sto šest deset osam eura i devet centi) uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude (3. veljače 2025.) pa do isplate po stopi od 6,15 % godišnje, a u slučaju promjene stope po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je dana 21.2.2006.g. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu, kojim ugovorom je tužitelj "podigao" kredit u iznosu od 165.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, te sa promjenjivom kamatnom stopom koja je određena u skladu s Odlukom tužene, te je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,15% godišnje. Tuženik je u ugovor o kreditu ugradi odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne odredbe bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke banke. Tuženik je u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF koja je ugovorena na način da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelj ovom tužbom postavlja zahtjev tuženiku za vraćanje onog što je primljeno na osnovi ništetne ugovorne odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja svakog iznosa pa do isplate, s obzirom da su odredbe ugovora o kreditu od 21.2.2006.g., sklopljenog između tužitelja i tuženika koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF, ništetne. Tužitelj je plaćajući rate kredita koje su se temeljile na ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF preplatio svoju obvezu te mu je banka dužna vratiti iznose koje je primio temeljem ništetnih odredbi, po pravilima o stjecanju bez osnove. Tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od dana 21. kolovoza 2024. (list br. 415-418).
2. U odgovoru na tužbu tuženik tvrdi da je tužitelj s tuženikom sklopio Dodatak ugovora o kreditu od 3.12.2016. radi provedbe konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tužitelj nije bo u obvezi sklopiti dodatak ugovora o kreditu, već je to bio njegov izbor. Navodi da je tužitelj bio u potpunosti informiran o izračunu svih elemenata konverzije, te je imao omogućen pristup povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva, odnosno svih relevantnih elemenata kako bio u potpunosti informiran. Iz dodatka ugovora nedvojbeno proizlazi da je tužitelju utvrđen predmetni ukupan iznos pretplate kako s osnove preračunatog tečaja, a tako i sa osnove iznosa preplaćenih kamata, čime je jasno da je tužbeni zahtjev u potpunosti neosnovan. U konkretnom slučaju tužitelj je prilikom sklapanja spornog Ugovora o kreditu mogao birati u koji će ugovorni odnos ući, koji će kredit i koje vrste odabrati za financiranje svojih potreba sukladno vlastitim mogućnostima i potrebama, nakon čega samostalno i slobodno bira i donosi odluku o stupanju u ugovorni odnos kojom prilikom mu je u potpunosti poznato kakvu vrstu kreditnog odnosa ugovora, koja je valuta, koje je vrijeme isplate i otplate, čime je evidentno tužitelju bilo u cijelosti jasno što znači ugovaranje valutne klauzule kao jednog od osnovnih dijelova i sastojaka ugovora o kreditu. Za naglasiti je da su stranke u Ugovoru o kreditu jasno i nesumnjivo izrazile svoju volju, te su to jasno i potvrdile u tekstu samog Ugovora o kreditu gdje je jasno navedeno da su ugovorne strane upoznate sa Općim uvjetima poslovanja tuženika i da pristaju na njihovu primjenu, te su suglasne da su na sve što nije regulirano Ugovorom o kreditu primjenjuju Opći uvjeti poslovanja tuženika, ostali akti Banke kojima je regulirano kreditiranje građana, te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune i pristaju na njihovu primjenu. Također stranke potpisom potvrđuju i izjavljuju da su upoznate sa mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF (članak 12 Ugovora o kreditu). Korisnik kredita je također izjavio da je upoznat sukladno važećim propisima sa uvjetima kredita i kamatnom stopom te da mu je Banka uručila otplatnu tablicu. Tužitelj je sam ocijenio da bi to u trenutku sklapanja ugovora to bio za njega povoljniji proizvod te ga je stoga i zatražio i sklopio ovdje predmetni Ugovor o kreditu, ali tuženi to svakako na taj način nije nudio, jer je nudio više različitih vrsta proizvoda odnosno ugovora i kreditiranja, a tužitelj kao potrošač je izabrao i sam procijenio koji je za njega najpovoljniji.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja KF kao stranke u postupku, dokaz čitanjem i pregledavanjem Ugovora o kreditu od 21. veljače 2006. sa lista br. 4-7, Dodatak Ugovora o kreditu broj 9011031193 od 03. prosinca 2015. godine sa lista br. 8-12, otplatna tablica sa lsita br. 16-20, potvrda o plaćenim kamatama po namjenskom stambenom kreditu sa lista br. 21, plan otplate sa lista br. 22-28, 30, knjigovodstvena kartica sa lista br. 334-360, pismenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz [adresa] sa listova br. 363-375, očitovanje financijskog vještaka D&S d.o.o. iz [adresa] sa lista br. 421-422. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-u).
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnova preplaćene kamate po ugovoru u kreditu sklopljenog s tuženikom, i s osnove preplaćenog iznosa zbog ugovorene valute CHF (promjene tečaja), te svoj zahtjev zasniva na ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i ugovorne odredbe kojim je ugovoren švicarski franak (CHF) kao valuta uz koju je vezana glavnica.
6. Prema stajalištu ovoga suda radi se o zahtjevu koji se temelji na institutu stjecanja bez osnove čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 95/06 i dr. – dalje: ZOO).
7. Tužitelj KF je potvrdio da je kredit podigao za izgradnju obiteljske kuće, prve nekretnine. Kuću je izgradio i to je kuća u kojoj sad živi na ovoj adresi. U švicarcima je digao kredit jer dolaskom u banku ponuđen mu je CHF kao najstabilnija valuta i prihvatio je ponudu. To su bili takvi uvjeti i nisu o ničemu pregovarali. Dodatak ugovora o kreditu je sklopio jer su se stekli uvjeti, prihvatio je svaku mogućnost da se smanji ova rata. Kredit je vratio početkom 2023. godine. U konverziji mu je priznato 75.000,00 kn da je pretplatio. Promjenu anuiteta osjetio je naglo i to da je skočila rata od 3.800 kn na 6.000 kn, a plaća je bila nešto ispod 7.000 kn. Nije nikada imao snižene anuitete. Na pitanje pun. tuženika tužitelj odgovara da je dignuo kredit sa izgradnju prve nekretnine koje su bile beneficije od strane države. Ugovor o kreditu nije pročitao u cijelosti, a dodatak ugovoru o kreditu pročitao je još manje. Prije nego što je potpisao dodatak ugovoru o kreditu nije pročitao izračune koje mu je banka dostavila prije potpisivanja ugovora o kreditu iz razloga što mora prihvatiti uvjete koje mu se daju ili neće graditi. Predmetnu nekretninu koju je kupio novcem od ovog ugovora o kreditu nakon izgradnje do danas neprekidno koristi sa svojom suprugom i djecom. Naime, sud je dao povjerenje iskazu tužitelju KF iz razloga što je životno i uvjerljivo iskazivao.
8. Zatim, sud ocjenjuje da sklapanje Dodatka predmetnog ugovora o kreditu nije prestala obveza tuženika da izvrši povrat novčanih iznosa do potpunog obeštećenja tužitelja nastalih zbog sklapanja ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, dok je sklapanje Dodatka ugovora o kreditu samo umanjilo štetne posljedice za tužitelja i u cilju da tužitelj plaća manje obročne rate kredita (anuitete). Naime, iz nalaza financijskog vještaka nedvojbeno proizlazi da konverzija kao intervencija zakonodavca nije uspostavila pravno i činjenično stanje kao da nepoštenih odredbi nije nikada bilo, odnosno sud ocjenjuje da uspostava ravnoteže, uslijed izuzeća nepoštenih odredbi, konverzijom nije onemogućena. Sud zaključuje da konverzija nije zapreka za obeštećenje tužitelja i da tužitelj ima pravo na punu restituciju
9. U postupku je utvrđeno i nije sporno:
- da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor, sklopile ugovor o kreditu 21. prosinca 2006. (list br. 4-7 spisa) kojim je ugovorena glavnica kredita u iznosu od 165.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita (točka 1. ugovora), a namjena kredita je bila izgradnja i dovršenje stambenog objekta,
- da se tužitelj obvezao vratiti kredit kroz 240 mjeseci u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.012,96 CHF obračunatoj po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospjelosti,
- da je ugovorena kamatna stopa od 4,15 % godišnje, s time da je ona promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (točka 8. ugovora)
- da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu broj 9011031193 dana 03. prosinca 2015. godine i da su ugovorile da sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju po provedenoj konverziji je utvrđen ukupni iznos pretplate od 8.128,65 eura,
- da je nakon sklapanja dodatka ugovora o kreditu mjesečni iznos anuiteta iznosio 721,07 eura i ukupni dug od 68.539,62 eura.
10. Nesporno je da je tuženik u nekoliko navrata za trajanja otplate kredita povećavao kamatnu stopu, te je nesporno da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a što je dovelo do povećanja mjesečnog anuiteta.
11. Nadalje je nesporno da je:
- donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj:
Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom VSRH broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015.,
-da je donijeta pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u sporu po kolektivnoj tužbi Udruge potrošač koja je u odnosu na ugovorenu valuti CHF potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., i presudom VSRH broj: Revt-2221/18 od 3. 9. 2019.,
-da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je između ostalih banaka i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovarajući švicarski franak kao valutu uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače i potpunosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke te da je tužena povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj kamati koja se tijekom postojanja obveze promijenila u skladu s jednostranom odlukom tužene te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od trenutka kada su postale sadržajem standardnog ugovora, a njihovo korištenje predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
12. Inače izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je i ista glasi:
da je ovdje tužena u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je ovdje tužena u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ovdje tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine od 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima;
13. Valja reći da u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14
-u daljnjem tekstu ZZP/14) – koji je bio na snazi u vrijeme kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna - odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st.1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji je potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
14. Identično je bilo propisano i ranijim ZZP/07 – koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe – tj. čl. 138a. kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga zakona obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
15. Također je i odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
16. Imajući u vidu smisao sudske zaštite kolektivnih interesa potrošača, ovaj sud smatra da pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava, dakle ne samo u postupcima radi naknade štete, već i u svim parnicama u kojima se zahtjev za isplatu temelji upravo na utvrđenju ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, koju je ništetnost sud već utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U suprotnom bi tumačenju takva deklaratorna presuda sama po sebi ostala bez konkretne svrhe tj. mogućnosti da na temelju iste individualni potrošač ostvari zaštitu svojih prava s obzirom da bi potrošač iste činjenice odnosno tvrdnje o ništetnosti ugovornih odredbi (tj. povredi njegovih interesa i prava) ponovno morao dokazivati u individualno pokrenutom postupku. Upravo na ovakav smisleni način tumačenja zakonskih odredbi upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015., kada obrazlaže aktivnu legitimaciju tužitelja u tom postupku za podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, naglašavajući da zakonske odredbe nisu same sebi svrha, već se donose u svrhu uređenja određenog pravnog područja i pravnih odnosa koji u njemu nastaju, a u primjeni donesenih propisa one se trebaju tumačiti smisleno, polazeći od volje zakonodavca, ali uvijek imajući na umu svrhu kojoj su one namijenjene, kao i učinak koji se njihovom primjenom postiže. Na isti način ovdje citirane zakonske odredbe tumači i Visoki trgovački sud RH u obrazloženju svoje presude broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. navodeći da se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava.
17. Obzirom na nespornu činjenicu da je predmetnim ugovorom o kreditu između stranka, koji je sklopljen u razdoblju na koje se odnosi presuda Trgovačkog suda u Zagrebu iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava, i to odredbom toč. 8. tog ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukom banke, dakle u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a upravo je takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, te ugovorena odredba kojom je ugovoren švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te je i takvu ugovornu odredbu citiranom pravomoćnom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio nepoštenom te stoga ništetnom, ovaj sud smatra kako je sukladno citiranim odredbama čl. 138.a ZZP/07, čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c ZPP tim pravnim utvrđenjima vezan u ovom postupku.
18. U tom pravcu neistiniti su navodi tuženika u odgovoru na tužbu da je tužena prilikom sklapanja ugovora pružila tužiteljici sve potrebne informacija te da banka kod sklapanja ugovora nije znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF.
19. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare istaknut po tuženiku.
20. U postupku je utvrđeno i nesporno je:
-da je individualnu tužbu u ovom predmetu tužitelj je podnio 10. lipnja 2019.,
-da je prema tužbi tj. specificiranom tužbenom zahtjevu utuženi period tužitelj potražuje za povrat preplaćene kamate iznos i za povrat preplaćenog iznosa s osnova valute u ukupnom iznosu od 19.474,14 eura, na ime razlike između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glanica pretvorila u kunsku po početnom tečaju u iznosu od 1.623,10 eura, odnosno ukupno potražuje iznos od 21.097,24 eura,
- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnijeta je 4. travnja 2012.,
-da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012 (od 4. srpnja 2013.) u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018.
21. Odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr., dalje: ZOO) propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.
22. Člankom 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
23. Nadalje, člankom 245. st. 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
24. Nadalje podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na kamatu pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine zastara počela teći ispočetka, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj: Pž-6632/2017 dana 14. lipnja 2018. zastara je počela ponovno teći u odnosu na tražbinu s osnova ugovorena valute, kod čega se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare.
25. O tome je pravno shvaćanje zauzeto i u odluci VSRG broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., a koja je donijeta povodom revizije (podnijeta protiv presude ŽS u Osijeku broj: Gž-820/17 od 29.6.2017. -gdje je riječ o zahtjevu za povrat preplaćene kamate) upravo u pogledu postavljenog pravnog pitanja "predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena u skladu sa čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača, tužbu definiranu čl. 241. ZOO-a odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?".
26. U citiranoj odluci VSRH je zauzeo slijedeće shvaćanje: "pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe".
27. U vrijeme podnošenja kolektivne tužbe 4. travnja 2012., utužena tražbina, a imajući u vidu utuženi period kako je naprijed obrazloženo, nije bila u zastari, podnošenjem kolektivne tužbe došlo je do prekida zastare, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a zastara je za individualne tužbe (pa tako i ovu predmetnu) počela ponovno teći 13. lipnja 2014. u odnosu na tražbinu s osnova povrata preplaćene kamate, tj. 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu s osnova ugovorene valute (razlike u tečaju CHF).
28. Kako je dakle, ovdje tužba podnesena 10. lipnja 2019. u odnosu na kamatu, te 05. siječnja 2022. u odnosu na valutu, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 13. lipnja 2014. godine (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na kamatu) tj. 14. lipnja 2018. (kada je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna i odnosu na valutu) to je proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena u zastarnom roku pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.
29. Na okolnost visine zahtjeva provedeno je vještačenje po sudskom vještaku D&S d.o.o. [adresa] a zadatak vještaka je bio utvrditi da li je i koliki je iznos tužitelj preplatio na ime razlike između iznosa redovnih kamata obračunatih po početnoj kamatnoj stopi ugovorenoj ugovorom o kreditu i iznosa kamata koje je tužiteljica platila preko početne ugovorene kamate prema obračunu i odlukama banke o promjenjivoj kamatnoj stopi sve ukupno do dana konverzije, utvrditi da li je i koliki je iznos kredita tužitelj kroz mjesečne anuitete tužitelj preplatio zbog ugovorene valutne klauzule (promjene tečaja) tj. utvrditi koliko je preplatio na ime razlike između iznosa utvrđenih početnim otplatnim planom po tečaju CHF po kojem je kredit tužitelju isplaćen i iznosa koje je tužitelj platio zbog rasta tečaja CHF sve ukupno do dana konverzije, utvrditi razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju, utvrditi uračunavanje priznate preplate u konverziji sa potraživanjem tužitelja temeljem članka 171. i članka 172 . Zakona o obveznim odnosima.
30. Iz nalaza vještaka (list 363-375) proizlazi:
- da je tužitelj kredit platio 8.775,71 CHF više nego što bi ga platio da se kamatna stopa nije mijenjala, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 9.195,92 kune, a negativne razlike (u korist tužene) 420,21 kunu,
- ova razlika – radi promjene kamatne stope – iskazana u kunama prema srednjem tečaju tuženika na isplate kredita iznosi 40.787,46 kuna u čemu pozitivne tečajne razlike (u korist tužitelja) iznose 42.740,46 kuna, a negativne razlike (u korist tužene) iznose 1.953,00 kune, pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 17 u CHF, a u stupcu 18 u kunama,
- razlika zbog ugovorene valutne klauzule koja je nastala zbog promjene tečaja u razdoblju otplate kredita po kojem je kredit bio obračunavan i plaćan i početnog tečaja po kojem je kredit iskorišten iznosi 104.636,18 kuna, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 108.726,57 kuna, a negativne razlike (u korist tužene) 4.090,39 kuna. pojedinačni iznosi razlika iskazani su u tablici koja se nalazi u prilogu ovog nalaza u stupcu 19,
- ukupna razlika po obje osnove iznosi ukupno 145.423,64 kune, od čega su pozitivne razlike (u korist tužitelja) 146.728,22 kune, a negativne razlike (u korist tužene) 1.304,58 kuna i prikazana je u svako mjesečnim iznosima u stupcu 20 tablice u prilogu,
- iskazano u eurima ukupna razlika po obje osnove iznosi 19.301,00 euro, u čemu pozitivne razlike (u korist tužitelja) iznose 19.474,14 eura, a negativne razlike (u korist tužene) 173,14 eura i prikazana je u svako mjesečnim iznosima u stupcu 21 tablice u prilogu, - razlika između konvertirane glavnice i glavnice kakva bi bila da tijekom otplate nije bilo promjene kamate iznosi 2.667,18 CHF, odnosno pretvorena u kunsku po početnom tečaju iznosi 12.396,43 kune ili 1.623,10 EUR obračunato po srednjem tečaju HRK/EUR PBZ na dan 30.9.2015. godine.,
- po izvršenom prijeboju i uračunavanju (čl. 171. 172. ZOO) priznate preplate u konverziji s priznate preplate u konverziji s potraživanjem tužitelja vještak je utvrdio da dug tuženika na dan zadnjeg povrata 30.11.2017. iznosi 168.900,10 kuna, od čega 146.728,22 kune na ime glavnice duga, a 22.171,88 eura na ime zatezne kamate obračunate do 30.11.2017. godine,
- povratom priznate preplate isplaćene su samo obračunate zatezne kamate u iznosu od 62.082,56 kuna. Zatezna kamata na glavnicu (iskazane razlike u stupcu 2 i 8 obračuna kamate te 21 tablice utvrđenja razlika) teče i dalje od 1.12.2017. pa do isplate.
31. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim. Ovo iz razloga što je financijski vještak argumentirano, pregledno i specificirano obrazložio svoj nalaz i mišljenje. Tužitelj je prihvatila nalaz i mišljenje financijskog vještaka u cijelosti, dok je tuženik prihvatio matematički izračun vještaka.
32. Međutim, tuženik je podnio prigovor prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta (kada je tečaj bio niži od početnog tečaja), te je stavio prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike početno ugovorene kamatne stope od 4,15% i manje kamatne stope kroz određeno razdoblje.
33. Odredba članka 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22" – dalje: ZOO) glasi: "Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele."
34. Sud je ocijenio tuženikov prigovor prijeboja za iznos priznat u konverziji neosnovanim. Ovo iz razloga što mjesečne razlike kamate nisu iznosi koje tužitelj manje platio radi promjene kamatne stope na nižu u odnosu na ugovorenu, jer se razlika zbog promjene kamatne stope bilo na više bilo na niže očituje u povećanju ili smanjenju anuiteta koji je plaćen u odnosu na početno ugovoreni anuitet.
35. Osim toga, tražbina koja je utvrđena pravomoćnom presudom može se staviti u prijeboj tražbini o kojoj se vodi parnica, ako su ispunjeni uvjeti kompenzacije (novčana obveza, dospjela potraživanja). Kako tražbina tuženika nije utvrđena pravomoćnom presudom i stoga nije dospjela, stoga se ne može prebijati sa tražbinom tužitelja o kojoj se vodi predmetna parnica, radi čega je sud odbio tuženikov prigovor prebijanja kao neosnovan. Zatim, tuženik nije podnio protutužbeni zahtjev za utvrđenje postojanje tražbine a niti tužbeni zahtjev, a koja bi se tražbina stavila u prijeboj sa tražbinom tužitelja.
36. Nadalje, sud ističe prema članku 323. stavak 2. ZOO-a da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog pravnog posla odgovara suugovaratelju za štetu koju trpi, ali ne propisuje da takva prava ima i stranka koja je kriva za sklapanje ništetnog pravnog posla. Obzirom da je isključivo tuženik kriv za ništetnost odredbi tog pravnog posla tužitelj nema nikakvu obvezu mu ispuniti bilo koju tražbinu jer apsolutno nikakve protupravnosti u njegovom ponašanju nije bilo. Osim toga, tuženik je imao jednostranu mogućnost određivati visinu kamatnih stopa i ako ih je odredio nižima od početne to je bilo samo i isključivo volja tuženika i tužiteljica na to nije imala apsolutno nikakav utjecaj. Stoga je sud tuženikov prigovor prijeboja i u ostalom dijelu ocijenio neosnovanim.
37. Tužitelj je kao što je naprijed navedeno u skladu s nalazom vještaka specificirala tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 21.097,24 eura (za preplaćene kamate i za preplaćeni tečaj zbog rasta CHF, te za razliku između konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvorila u kunsku prema početnom tečaju), na koje iznose traži zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pa do isplate, pa nadalje, radi čega mu pripada u smislu odredbe čl. 1115. st.1. ZOO tj. tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan zz kamate platiti od dana stjecanja.
38. Slijedom svega navedenog, a nalazeći osnovanim zahtjev tužitelja, valjalo je odlučiti kao u izreci.
39. Tužitelj je podneskom od 21. kolovoza 2024. godine specificirao tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja. Međutim, ne radi se o preinačenju tužbenog zahtjeva kako tvrdi tuženik, radi čega je navedeni prigovor tuženika odbijen kao neosnovan. Ovo iz razloga što tužitelj nije imao sve isprave temeljem kojih bi mogao ispravno postaviti tužbeni zahtjev u trenutku podnošenja tužbe, a svakako nije imao izračun financijskog vještaka. Osim toga, pravna osnova tužbenog zahtjeva je u tužbi detaljno opisana i povišenje tužbenog zahtjeva iz iste osnove je dopušteno sukladno članku 190. stavak 2. ZPP-u. Ovo iz razloga što je navedenim člankom 190. stavak 2. ZPP-u propisano da tužitelj može preinačiti tužbeni zahtjev (povisiti) do zaključenja glavne i javne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Dakle, provedeno financijsko vještačenje nakon zaključenja prethodnog postupka nije nastalo krivnjom tužitelja.
40. Odluka o kamatama donijeta je temeljem članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05 idr.).
41. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 173/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22. 155/23), a koji se primjenjuje prema prijelaznim i završnim odredbama ZPP/19 na postupke koje na postupke u kojima do stupanja na snagu izmjena ZPP/19 nije donijeta prvostupanjska odluka.
42. Slijedom toga omjer uspjeha stranaka u postupku se ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj uspio u cijelosti.
43. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja po punomoćnici odvjetnici, a koji trošak pripada sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023), te troška knjigovodstvenog vještačenja, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu.
44. Tužitelju prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 21.097,24 eura pripada trošak sastava tužbe od 10. lipnja 2019. (tbr. 7. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura, sastava podneska od 27 rujna 2019. (očitovanje na odgovor na tužbu) sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 4. lipnja 2020. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na ročištu 2. prosinca 2020. sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura (Tbr. 9. t.5.), sastava podneska od 25. ožujka 2023. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastava podneska od 6. svibnja 2023. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanja na pripremnom ročištu 6. rujna 2023. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu 24. listopada 2023. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), zastupanja na ročištu 21. siječnja 2025. sa PDV-om u iznosu od 625,00 eura (Tbr. 9. t.1.), te pristupa na ročište za objavu presude dana 3. veljače 2025. (tbr. 9. toč. 3.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.
45. Tužitelju je priznat u trošak financijskog vještačenja u iznosu od 465,00 eura, te trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 53,09 eura.
46. Dakle, tužitelju su ukupno priznati troškovi u iznosu od 5.768,09 eura.
47. Nadalje, trošak sastava ostalih podnesaka (više od četiri u prvostupanjskom postupku), sud ne može priznati kao trošak postupka. Troškovi sastava ostalih podnesaka sud nije ovlašten priznati sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, jer je već priznao trošak sastava ukupno četiri podneska.
48. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Karlovcu, 3. veljače 2025.
Sudac
Miroslav Kosanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).
Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostavljeno:
1. Josip Janković odvjetnik u Karlovcu
2. Maja Čuljak odvjetnica u Zagrebu
