Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kmp-4/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje Ive Gradiški Lovreček, predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Barice Kovačević i Joze Grgića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Radinović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IČ, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOmp- DO-1/2023 od 25. rujna 2023., nakon održane rasprave, u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu (dalje: zamjenice ŽDO) NČ, optuženog IČ i branitelja optuženika Edina Muminagića, odvjetnika u [adresa], dana **.**.2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

optuženi IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin BČ i UČ, rođen **.**.2004. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završenom srednjom strukovnom školom, vodoinstalater, nezaposlen, bez primanja, bez imovine, neoženjen, bez djece, vodi se drugi kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu zbog kaznenog djela razbojništva, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je:

4. veljače 2023. u Zagrebu, nakon što se oko 17,30 sati sastao sa svojim prijateljem CČ na Kvaternikovom trgu, te zajedno krenuli Vlaškom ulicom u smjeru zapada i ušli u prolaz između Vlaške i Gotovčeve, kojom prilikom je CČ zatražio novac za cigarete, pa kada je CČ izvadio novčanik, u cilju da mu uzme sav novac, rukama primio njegov novčanik i snažno ga gurnuo te stisnuo uz željeznu ogradu, ali je žrtva CČ čvrsto držao novčanik kako mu ga ne bi istrgnuo, pa je optuženik izvadio skalpel, izbacio oštricu skalpela i zaprijetio žrtvi riječima „zaklat ću te ako mi ne daš novčanik“, pri čemu žrtva CČ nije ispuštao novčanik vičući mu da ga pusti na miru, a optuženik ga je šakom počeo udarati po licu, ali se CČ uspio odgurnuti i pobjeći,

dakle, s namjerom da uporabom sile protiv neke osobe i prijetnjom opasnim oruđem da će izravno napasti na njezin život ili tijelo oduzme tuđu pokretnu stvar s ciljem da ju protupravno prisvoji, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela razbojništva,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine, razbojništvo u pokušaju opisano u članku 230. stavak 1. i 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., dalje: KZ/11.), a kažnjivo po članku 230. stavak 2. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11.

III. pa se na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. te u vezi članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., te na temelju članka 106. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine br. 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM) optuženi IČ

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 1 (JEDNE) GODINE

IV. te se na temelju članka 56. KZ/11. optuženom IČ

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ukoliko optuženi IČ u roku 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te ukoliko se podvrgne obvezi izvršavanja izrečene mu sigurnosne mjere.

V. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženom IČ se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG LIJEČENJA OD OVISNOSTI O DROGAMA I ALKOHOLU

koja može trajati do proteka roka provjeravanja iz uvjetne osude, a najdulje 3 (tri) godine, a teče od izvršnosti presude.

Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. ako osuđenik bez opravdanog razloga krši obvezu određenu mu sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku.

VI. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) optuženi IČ oslobađa se obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom ŽDO u Zagrebu optužilo je optuženog mlađeg punoljetnika IČ za učin kaznenog djela protiv imovine – razbojništva u pokušaju, opisanog u članku 230. stavak 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11., a kažnjivog po članku 230. stavku 2. u vezi članka 34. KZ/11.

2. Pozvan očitovati se o osnovanosti optužbe, optuženi mlađi punoljetnik IČ je naveo da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom ovog postupka, u dokaznom je postupku sud u svojstvu svjedoka ispitao žrtvu CČ (list 195-196 spisa), vještaka sudske medicine dr. Peru Bubala (pisani nalaz i mišljenje od 7. kolovoza 2023. na listu 81-84 spisa, usmeno ispitivanje na raspravi 26. studenoga 2024. na listu 205 spisa), te vještaka psihijatra prim. dr. sci. Željka Marinića (pisani nalaz i mišljenje od 12. prosinca 2024. na listu 221-243 spisa, usmeno na raspravi 3. veljače 2025. na listu 268 spisa).

3.1. Nadalje, na temelju članka 430. ZKP/08. pregledana je i pročitana dokumentacija koja prileži spisu predmeta, i to: zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora za okrivljenog IČ, [adresa], MUP RH, PUZ, V PP broj: 511-19-31/3-K-34/23 od 6. veljače 2023. (list 16-19 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta MUP RH, PUZ, V PP broj: 511-19-31/3-K-34/23 od 6. veljače 2023. (list 20 spisa), medicinska dokumentacija za optuženog IČ (list 28), izjava CČ vlastoručno potpisana (list 77 spisa), izvješće stručne savjetnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj: KR-DO-1550/23 u odnosu na osobne i obiteljske prilike mlađeg punoljetnika IČ (list 87 – 89 spisa), izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama za obitelj mlađeg punoljetnika IČ Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Medvešćak, Klasa: 551-03/23- 01/258, Ur. broj:139-118-03/08-23 od 8. kolovoza 2023. (list 90 – 92 spisa), izvješće više stručne savjetnice ovog suda socijalnog pedagoga HČ za optuženog mlađeg punoljetnika (list 187 spisa).

3.2. Sukladno članku 418. stavku 5. ZKP/08., na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja optuženika, pročitan je izvod iz kaznene evidencije s lista 204 spisa za optuženog mlađeg punoljetnika IČ.

4. Optuženi mlađi punoljetnik IČ u svojoj je obrani, na kraju dokaznog postupka, priznao kazneno djelo te naveo da je postupio na inkriminirani mu način što da nije planirao napraviti. Pojasnio je da je tada bio pod utjecajem droga i nije bio sav svoj, a djelo je počinio jer je na određeni način htio kazniti sam sebe budući nije bio zadovoljan sobom niti svojim životom. Dodao je da mu je žao što je ovo napravio i da se zbog počinjenog kaje. Odgovarajući na pitanja branitelja pojasnio je da je sebe kažnjavao jer nije imao baš lijep život budući su mu se oba roditelja kroz njegovo odrastanje drogirala, te je to jako utjecalo na njegovo ponašanje, no i na njegovog brata pri čemu je sam sebe krivio za takve roditelje i takav život. Otac, s kojim on i brat žive, sada je već četiri do pet godina u procesu liječenja i apstinira od konzumacije droga, dok s majkom nema nikakav kontakt. Osobno se jako rano počeo drogirati što je sve utjecalo na njegovo razmišljanje i ponašanje, a s drogom je počeo jer je tražio izlaz iz života koji je živio jer nije htio vidjeti stvari kakve stvarno jesu, a stvarnost je bila takva da je živio s dva roditelja narkomana koji su stalno bili pod utjecajem droga. Konzumirao je drogu jer se jednostavno tada bolje osjećao. Sada se liječi u Vrapču i želi se zaposliti za stalno, dok već kao vodoinstalater trenutno radi na crno. Boravak u istražnom zatvoru jako je loše utjecao na njega i ne želi više napraviti bilo što zbog čega bi se tamo morao vratiti. Najveću potporu dobiva od bake i djeda, a ponavlja da mu je jako žao što je postupio na opisani način i izrazio je potrebu ispričati se oštećeniku za svoje ponašanje zbog kojeg se kaje. Odgovarajući na pitanja zastupnice optužbe optuženik je dodao da tata vozi taxi što predstavlja njegov redovni izvor prihoda, a pomažu i baka i djed. Odgovarajući na pitanja suda dodao je da je nažalost i njegov mlađi brat bježao od realnosti u drogu, no nedavno je dobio mjeru liječenja koje se pridržava te i osobno na brata puno utječe da se promijeni, odnosno da shvati da to nije život koji treba voditi. Na daljnje pitanje optuženik je iskazao i to da si je u zatvoru pokušao prerezati žile jer je doživio psihički slom i stoga je siguran da će se u budućnosti kloniti kaznenih djela jer još jedan boravak u istražnom zatvoru ne bi preživio.

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a imajući u vidu obranu optuženika kojom on, iako se na početku dokaznog postupka očitovao kako se ne smatra krivim, zapravo u cijelosti priznaje učin kaznenog djela, ovaj sud nalazi da je optuženi mlađi punoljetnik IČ svojim radnjama ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja terećenog mu kaznenog djela kvalificiranog razbojništva u pokušaju.

6. S obzirom na izloženo, a budući da je obrana kojom optuženi mlađi punoljetnik u potpunosti priznaje kazneno djelo u cijelosti suglasna ostalim provedenim dokazima u prvom redu iskazu žrtve CČ, potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, nalazu i mišljenju dr. Pere Bubala, te nalazu i mišljenju vještaka Željka Marinića, a u odnosu na ubrojivost optuženika, daljnje obrazloženje ove presude sadržavat će analizu okolnosti koje je sud uzeo u obzir i cijenio prilikom odluke o primjerenoj kazni.

7. Prije svega, a s obzirom na to da je optuženik djelo počinio s navršenih osamnaest godina slijedom čega je riječ o mlađem punoljetniku na kojeg je pod određenim pretpostavkama moguće primijeniti maloljetničko pravo, valja obrazložiti zbog čega sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti odredbe općeg kaznenog prava. Pri ovoj odluci sud se vodio izvješćima o osobnim i obiteljskim prilikama za obitelj optuženog IČ sastavljenima po socijalnim radnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, dalje: HZSR (list 90-92 spisa), te više stručne savjetnice ovog suda – socijalnog pedagoga HČ (list 187 spisa).

7.1. Tako iz izvješća socijalne radnice HZSR-a od 8. kolovoza 2023. proizlazi da je IČ mladić koji je odrastao u obitelji složene dinamike gdje je bio izložen narušenom odnosu roditelja te problemu ovisnosti i oca i majke. Tijekom odrastanja izostao je nadzor i autoritet od strane roditelja čiji su odgojni kapaciteti uslijed narušenog zdravstvenog stanja bili značajno smanjeni zbog čega nisu bili u mogućnosti nadzirati ni primjereno usmjeravati Leonovo ponašanje. Zbog toga poteškoće u njegovom ponašanju zamjećuju se već u osnovnoj školi kada se javlja kao počinitelj međuvršnjačkog nasilja, a isto je bilo vidljivo i kroz odnos prema školskim obvezama i školi koje je u potpunosti zanemarivao, a nedostajao je rad i poticaj od kuće. Već u tom razdoblju IČ je također započeo konzumirati marihuanu s čime nije prestao unatoč sankcijama i poticajima od strane roditelja i nadležnih službi. IČ je u siječnju 2019. izrečene posebna obveza uključivanja u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade u trajanju od šest mjeseci te se do svibnja 2019. redovito odazivao na razgovore u Službu za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, nakon čega je prestao dolaziti, te ponovno počeo konzumirati marihuanu zbog čega je u odnosu na njega pokrenut kazneni postupak. Potom mu je u listopadu 2019. zbog kaznenog djela iznude izrečena odgojna mjera pojačanje brige i nadzora, odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar u trajanju od 3 mjeseca te posebna obveza da nadoknadi štetu prouzročenu kaznenim djelom kao i da se podvrgne stručnom medicinskom postupku odvikavanja od droge i drugih ovisnosti. Nastavno, u studenom 2019. rješenjem HZSR-a IČ je priznato pravo na socijalnu uslugu privremenog smještaja radi provođenja kraćih rehabilitacijskih programa u Centru Zagreb – Dugave, a u svrhu izvršavanja izrečene odgojne mjere. Potom se u veljači 2020. uredu ponovno obraćaju roditelji navodeći da IČ i dalje eksperimentira sa sredstvima ovisnosti, ne pridržava se dogovora, ne izvršava školske obveze, te se rizično ponaša, zbog čega mu je uz suglasnost roditelja priznato pravo na socijalnu uslugu organiziranog savjetovanja uz sveobuhvatnu podršku u školovanju u Odgojnom domu Mali Lošinj za koje je vrijeme završio obrtničku školu Mali Lošinj, smjer vodoinstalater. Međutim tijekom smještaja i dalje je manifestirao neprimjerena ponašanja, ulazio u sukob s odgajateljima i drugim korisnicima, te se pojavljivao kao recidivist u činjenju prekršaja i kaznenih djela zbog kojih su mu izricani sudski ukori, a neki su postupci odbačeni uslijed nesvrhovitosti budući je tada već bio smješten i u tretmanu Odgojnog doma Mali Lošinj. Osim toga od listopada 20108. do kolovoza 2020. zbog narušene obiteljske dinamike i poteškoća u ponašanju kako IČ tako i njegovog brata I, više su puta izricane mjere obiteljsko pravne zaštite uključujući mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad izvršavanjem skrbi o djetetu. Temeljem svega, zaključak je socijalne radnice da kod IČ postoji visok rizik od činjenja prekršaja i kaznenih djela te da je, ukoliko mu se dokaže krivnja, nadalje potrebno prema njemu primjenjivati odredbe općeg kaznenog prava jer se do sada primjenjivani maloljetničkim kaznenim pravom nije postigla očekivana svrha, dok bi mu se na ovaj način imajući u vidu njegovu dob i karakteristike ukazalo na važnost preuzimanja odgovornosti za vlastito ponašanje, sve u svrhu preveniranja daljnjeg antisocijalnog ponašanja.

7.2. Jednak je, a u odnosu na pitanje odgovarajuće primjene maloljetničkog odnosno općeg kaznenog prava, zaključak više stručne suradnice ovog suda, koja je neposredan rad s optuženikom obavila u istražnom zatvoru koji mu je određen u drugom kaznenom postupku koji se protiv njega vodio zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11. Iz izvješća proizlazi da optuženik u komunikaciji ostavlja dojam emotivno toplog mladića opterećenog okolnostima odrastanja bez adekvatne emocionalne skrbi roditelja kakvu priželjkuje. Odnos s ocem opisao je prisnijim, no svjesnim niže razine roditeljskih kapaciteta oca, s majkom nije ostvario odnos kakav priželjkuje, a ključnim odgojnim figurama u kontekstu zadovoljavanja potreba za ljubavlju i pripadanjem, strukturom i sigurnošću isticao je djedove i bake, osobito baku s očeve strane. Ravnoteže između podrške, emocionalne topline i dobrog primjera s jedne strane te usmjeravanja, kontrole, zahtjeva i nadzora s druge strane kod roditeljskih uloga nije nađeno, već je riječ o kombinaciji popustljivog i zanemarujućeg roditeljskog odgojnog stila koji nije stvorio okolnosti za razvoj cjelokupne ličnosti i jačanja osobne odgovornosti mlađeg punoljetnika. Nadalje iz izvješća proizlazi da je IČ kroz djetinjstvo doživljavao konstantne roditeljske svađe i fizičko nasilje, dok su se roditelji razišli kada je bio u dobi od sedam godina. Kroz cijelo vrijeme djetinjstva imao je osjećaj da se ne može uklopiti nigdje, niti u obitelj niti među vršnjake, s čime je u vezi i njegova konzumacija psihoaktivnih sredstava, navodno marihuane od četrnaeste godine, a kokaina od petnaeste godine. Glavnim razlogom konzumacije psihoaktivnih supstanci ističe osjećaj smirenosti i prividne lakoće življenja („sve bi nestalo, svi problemi“). Slijedom izloženog, izvješćem se zaključuje da optuženi mlađi punoljetnik prakticira nezrele psihološke mehanizme obrane, najčešće, u vidu projekcije, regresije i tzv. "acting out", odnosno „pražnjenju“ nekih oblika svjesnih i nesvjesnih konflikata kroz aktivnost, a zapravo bez svjesne spoznaje o uzrocima i izvorima samog konflikta. U odnosu na kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, kako to proizlazi iz izvješća, mlađi je punoljetnik u razgovoru sa socijalnom pedagoginjom – višom stručnom suradnicom suda izrazio žaljenje i želju za isprikom žrtvi, uz dojam zaista iskrenog žaljenja, no nedostatka socijalnih vještina i kapaciteta da se uči iz posljedica vlastitog ponašanja. Viša stručna suradnica također je zaključila da kod IČ nema prostora za primjenu maloljetničkih propisa jer iako se radi o mladoj osobi kasne adolescentne dobi čiji psihosocijalni razvoj još nije završen, osobni i okolinski čimbenici ne pokazuju uporište za pedagoški utjecaj. Ovo osobito kad se ima u vidu da su prema ovom mlađem punoljetniku od početka kazneno odgovorne dobi bile izricane, načelom postupnosti, vaninstitucionalne i institucionalne odgojne mjere koje nisu ispunile svoju svrhu te se u mlađoj punoljetnoj dobi ponovno javio počiniteljem istovrsnih kaznenih djela imovinskog karaktera s elementima nasilja.

7.3. Imajući dakle u vidu izložena izvješća i zaključke za ovu ocjenu stručnih osoba, sud je iste u cijelosti prihvatio kao utemeljene, obrazložene i stručne. Prihvaćajući mišljenja stručnih osoba, razmatrajući i sve okolnosti osobe optuženika kao i kaznenog djela koje mu se konkretno stavlja na teret, ovaj sud smatra da je prema optuženom mlađem punoljetniku IČ potrebno primijeniti opće kazneno pravo. Ovo u prvom redu stoga što do sada primjenjivane maloljetničke sankcije očito nisu polučile očekivanu svrhu.

8. Primjenom općeg kaznenog prava, a pri izboru vrste i mjere kazne, ovaj sud cijenio je sve okolnosti koje utječu da kazna bude teža ili lakša, osobito jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobudu iz koje je djelo pokušano, te način njegovog počinjenja, no a obzirom je riječ o mlađem punoljetniku posebno je cijenjen njegov prijašnji život, osobne prilike, ličnost i ponašanje nakon pokušanog kaznenog djela. No prije svega sud je pošao od stupnja optuženikove krivnje i opće te posebne svrhe kažnjavanja kako je to propisano člankom 47. KZ/11.

9. Stoga, potrebno je prvenstveno navesti da je optuženi mlađi punoljetnik IČ prilikom pokušaja kaznenog djela razbojništva za koje je proglašen krivim u veljači 2023. bio ubrojiv, svjestan da je ono što čini zabranjeno, da za njegovo ponašanje nije postojao niti jedan ispričavajući razlog, a postupao je sa stupnjem krivnje koji se naziva izravna namjera sve s ciljem da se materijalno protupravno okoristi s time da je pri počinjenju pokušaja kaznenog djela razbojništva uporabio opasno oruđe – skalpel.

9.1. Naime, iako je njegova ubrojivost tijekom postupka dovedena u sumnju provedenim je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je optuženi mlađi punoljetnik IČ u vrijeme počinjenja pokušaja ovog kaznenog djela, iako smanjeno no ne bitno, bio ubrojiv. Vještak prim. dr. sci. Željko Marinić je po izvršenoj analizi dostupne medicinske dokumentacije, spisa predmeta, te provedenog psihijatrijskog intervjua i pregleda optuženika zaključio da je riječ o mladiću čije se intelektualno funkcioniranje odvija na slabom prosječnom nivou, emocionalno sniženog kapaciteta, nezrelih, pojednostavljenih i intenzivnih pa i nestabilnih odlika osobnosti zbog čega se može govoriti o miješanom poremećaju ličnosti s dosta elemenata disocijalnog. Osim toga kod mlađeg punoljetnika prisutno je dugogodišnje konzumiranje droge i alkohola što je poprimilo formu sindroma ovisnosti politoksikomanskog tipa uz dominaciju ovisnosti o psihostimulansima – kokain, speed, amfetamin, o kanabinoidima – marihuana, i o alkoholu. Višegodišnje uzimanje tih tvari dovelo je i do oštećenja središnjeg živčanog sustava pa su prisutni i simptomi iz kruga početnog psihoorganskog sindroma, a zbog koje ovisnosti mlađi punoljetnik do sada nije bio u kontinuiranom liječidbenom postupku što je neophodno za kompenziranje njegovog psihičkog statusa i zdravo funkcioniranje na osobnom, obiteljskom i širem socijalnom planu. Cijeneći način i stil življenja mlađeg punoljetnika, strukturu njegove ličnosti i psihičke poteškoće koje iz iste proizlaze, već početne psihoorganske promjene, intoksikaciju psihoaktivnim tvarima, dinamiku življenja i situacione uvjete u kojima se nalazio, sve ovo zajedno svakako je po mišljenju vještaka utjecalo na njegovo ponašanje i odlučivanje, tako da je njegova mogućnost shvaćanja svojih postupaka i vladanja svojom voljom bila smanjena, no ne i bitno. Osim toga vještak zaključuje da je zbog višegodišnje politoksikomanske ovisnosti o drogi i alkoholu preporučeno izreći sigurnosnu mjeru liječenja od droge i alkohola jer bi se na taj način osigurao kontinuitet terapijskog postupka te imao uvid u njegovo ponašanje i apstinenciju čime bi se umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i praktički otklonila opasnost za okolinu. U protivnom postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenih djela.

9.2. Obrana optuženika u spis predmeta dostavila je nalaz i mišljenje prof. dr. sc. KČ koji je isti izradio za potrebe drugog kaznenog postupka koji se vodi kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu. S obzirom na to da je zaključak tog vještaka da je optuženik u trenutku počinjenja djela imao pogoršanje psihičkog stanja, te bio smanjeno ubrojiv u bitnoj mjeri, obrana je predložila ispitati tog vještaka u ovom kaznenom postupku i eventualno usuglasiti zaključke oba vještaka psihijatra.

9.3. Sud je odbio ovaj prijedlog obrane iz razloga što je vještak psihijatar prim. dr. sci. Željko Marinić po uvidu u predmetno vještačenje, kao i optužnicu koja je protiv IČ podignuta u tom kaznenom postupku, dao jasne, uvjerljive i životno logične razloge zbog čega ostaje kod svog zaključka da je optuženi mlađi punoljetnik IČ pri počinjenju ovog kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, no ne i u bitnoj mjeri. Tako je vještak Marinić braneći svoj nalaz i mišljenje na raspravi jasno izložio da je ovo drugo vještvo dalo odgovor na pitanje stupnja ubrojivosti optuženika u vremenu koje je godinu i šest mjeseci kasnije od vremena u kojem je počinjeno ovo kazneno djelo (iz preslike optužnice na listu 258 proizlazi da je riječ o srpnju 2024., dok je vrijeme počinjenja kaznenog djela koje je ovdje predmet optužbe veljača 2023.), pri čemu je suglasan da se radi o osobi kod koje su izražene promjene u strukturi ličnosti, međutim vještak Marinić ne nalazi elemenata koji bi govorili o izvjesnoj distorziji realiteta. Pojašnjavajući svoj zaključak vještak je naveo da je praćenjem anamnestičkih i medicinskih podataka za zaključiti da je kod optuženika, mlađeg punoljetnika izražena promjena u ponašanju, a ne u odnosu na doživljaj realiteta, što potvrđuju i svi medicinski papiri. I u anamnestičkim podacima je vidljivo da je on odrastao u otežanim socijalnim uvjetima i da je to formiralo njegovu ličnost, no on je održanih mnestičkih i kognitivnih funkcija tako da ima relativno dobar uvid u svoje ponašanje kao i zbivanje oko sebe. Pri tome, vještak Marinić je, kako to proizlazi iz njegovog pisanog nalaza i mišljenja, prilikom procjene ubrojivosti optuženika uzeo u obzir njegove promjene ličnosti i višegodišnje konzumiranje droge, no nije našao niti tada, a niti u ranijim medicinskim dokumentima, da je kod njega tempore criminis bila prisutna produkcija sumanutih misli ili sadržaja, kao niti pojavnost halucinatornih doživljavanja, a što bi bili valjani pokazatelji njegovog krivog doživljavanja sebe i promjene uvida u zbivanja u realitetu. Osim toga, djelo koje se optuženiku inkriminira nije opterećeno nikakvim psihotičnim elementima i ono je realno, i u tim okvirima je bilo i izvedivo, što vještak dodatno pojašnjava pisanim nalazom i mišljenjem kada navodi da je za realizaciju inkriminiranog ponašanja bila potrebna stalna povezanost i suradnja viših moždanih centara središnjeg živčanog sustava s drugim organskim sustavima, naročito lokomotornim, uz održanu statiku i ravnotežu, te orijentiranost u odnosu na sebe, druge, prostor i vrijeme, što sve otklanja sumnju u postojanje akutne psihotične dekompenzacije ili teške intoksikacije psihoaktivnim tvarima.

9.4. Slijedom svega, a budući da iz gore navedenih razloga ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Željka Marinića, za zaključiti je da je kod optuženog mlađeg punoljetnika mogućnost shvaćanja svog postupanja i vladanja svojom voljom sve zbog dugotrajne konzumacije i ovisnosti o drogama i alkoholu, te pratećih psihičkih poteškoća u vidu početnih psihoorganskih promjena, bila narušena te smanjena, no ne u bitnom stupnju, pa sud nalazi da je on inkriminirane zgode bio ubrojiv, čime je ostvario osnovni sastojak krivnje u smislu članka 23. KZ/11. Kako je pri tome bio svjestan protupravnosti svog ponašanja i svih obilježja tog djela koje je htio to je po ocjeni ovog suda utvrđeno da je optuženi mlađi punoljetnik IČ postupao s izravnom namjerom na učin kaznenog djela.

10. Polazeći stoga od stupnja krivnje, a vodeći računa o svrsi kažnjavanja kako je ona propisana člankom 41. KZ/11., sud je razmotrio, uzeo u obzir i cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i visinu kazne kako ih predviđa članak 47. KZ/11.

11. Tako je sud uzeo u obzir činjenicu da je riječ o mlađem punoljetniku u dobi od tek 20 godina koji je djelo počinio s navršenih 18, a koji iako tretiran kao maloljetnik do danas nije kazneno osuđivan, sve prema kaznenoj evidenciji s lista 204. Osim toga sud je cijenio po vještaku psihijatru utvrđene okolnosti u ličnosti optuženog mlađeg punoljetnika koji doista kroz dječju, adolescentsku i mladenačku dob nije imao odgovarajuću roditeljsku skrb, potreban poticaj i potporu, zbog čega je kod njega izostao razvoj osjećaja odgovornosti, dok je kako sam navodi bijeg od stvarnosti nalazio u konzumaciji opijata i to od rane, skoro pa dječje dobi. Sve ovo dovelo je do razvoja miješanog poremećaja ličnosti uz prisutnost simptoma početnog psihoorganskog sindroma, zbog čega je njegova ubrojivost prilikom pokušaja počinjenja ovog kaznenog djela bila smanjena. Izložene okolnosti u svom zbiru cijenjene su olakotnima.

11.1. Jednako tako, olakotnim je cijenjena činjenica da je, iako na kraju dokaznog postupka, optuženi mlađi punoljetnik priznao učin djela, čime iako nije pridonio ubrzanom okončanju ovog kaznenog postupka, svakako je pokazao da je prihvatio i preuzeo odgovornost za svoje ponašanje, što ukazuje na određen vid zrelosti koji se kod njega očito razvio. Osim toga po priznanju djela optuženi mlađi punoljetnik izrazio je i žaljenje i kajanje zbog svog ponašanja, te spremnost da se na neki način ispriča žrtvi, svom poznaniku od ranije.

11.2. Osim izloženih olakotnih okolnosti, sud je svakako imao u vidu da je optuženikovo djelo ostalo u pokušaju, koja olakotna okolnost je već samom odredbom članka 34. stavka 2. KZ/11. propisana kao zakonski temelj za izricanje kazne blaže od one zakonom propisane, dok je nadalje optuženi IČ djelo počinio u dobi od 18 godina, dakle kao mlađi punoljetnik, što pak odredbe ZSM-a propisuju zakonskim razlogom za blaže kažnjavanje počinitelja. Naime, odredbom članka 106. stavka 1. ZSM predviđeno je da kada se na osobu koja je kazneno djelo počinila kao mlađi punoljetnik primjenjuju odredbe Kaznenog zakona i kazneno pravne odredbe drugih zakona RH, dakle opće kazneno pravo, sud može u granicama ublažavanja kazne izreći kaznu blažu od propisane.

12. Otegotnih okolnosti na strani i u osobi optuženog mlađeg punoljetnika, a koje ne bi bile posljedica neodgovarajuće roditeljske skrbi za vrijeme odrastanja, ovaj sud nije našao. Međutim, sam način počinjenja djela cijenjen je otegotnim u vidu povrede zaštićenog dobra i skrivljenih učinaka kaznenih djela. Naime, optuženik je u protupravnom postupanju iskazao značajniju volju i ustrajnost usmjerenu k ostvarenju svog cilja tako što je, prethodno dogovorivši sastanak sa svojim poznanikom i zatraživši novac za cigarete, nastojao oduzeti mu novčanik primjenjujući pri tome silu, a osim sile i skalpel kojim je žrtvi zaprijetio da će ga zaklati, a potom još žrtvu šakom udario po licu, što je sve kod žrtve, a prema vlastitom iskazu, dovelo do straha, nelagode i gubitka povjerenja.

13. Cijeneći sve izložene okolnosti, no razmatrajući pri tome i razloge te uzroke protupravnog postupanja optuženika koji se sada nalazi na samom početku odraslog života i kojem ovaj postupak treba predstavljati prekretnicu u istom, ovaj sud nalazi da će se i blažom kaznom od propisane, uz primjenu uvjetne osude u dužem vremenu provjeravanja, te uz obvezu liječenja od ovisnosti o alkoholu i drogama, uspjeti postići svrha kažnjavanja. Naime, već prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, no i sadržaju izvješća socijalnih radnika HZSR i socijalne pedagoginje ovog suda, osnovni rizik kriminogenog ponašanja optuženog mlađeg punoljetnika IČ upravo je njegovo konzumiranje droga i alkohola i to od mlade dječačke dobi koje nije kontinuirano liječeno, a što je prema zaključku vještaka psihijatra neophodno za kompenziranje njegovog psihičkog statusa i njegovo buduće zdravo funkcioniranje. Stoga ovaj sud, slijedeći zaključak vještaka, smatra da je dužim i kontinuiranim terapijskim postupkom nužno utjecati na optuženika koji danas ima 20 godina kako bi društvo, a i on sam imao uvid u svoje ponašanje i osiguranu apstinenciju od psihoaktivnih tvari, čime bi se po ocjeni ovog suda na njega utjecalo da u budućnosti ne čini kaznena djela, a posljedično bi se otklonila opasnost za okolinu i društvo. To je razlog zbog čega je, primjenom odredaba o zakonskom ublažavanju kazne, sud optuženog mlađeg punoljetnika IČ osudio kaznom zatvoru od jedne godine, na koju je istovremeno primijenio uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko kroz četiri godine provjeravanja mlađi punoljetnik dokaže ozbiljnost svoje namjere da ne čini kaznena djela i ukoliko se u zakonom dopuštenom trajanju od najviše tri godine podvrgne obvezi liječenja naloženoj mu izrečenom sigurnosnom mjerom obveze liječenja od ovisnosti o alkoholu i drogi.

13.1. Upravo ovakvom kaznom će se, po ocjeni suda, u dostatnoj mjeri izraziti društveni prijekor zbog počinjenog te ujedno utjecati na optuženog mlađeg punoljetnika da shvati neprihvatljivost ovakvog postupanja, da se okrene pravilnom i društveno prihvatljivom načinu življenja, te da izliječi svoju ovisnost o alkoholu i drogama. Pri tome ovakva kazna podobna je da utječe i na ostale građane da se klone sličnih ponašanja sve uz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Time će u cijelosti biti ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

14. O troškovima kaznenog postupka odlučeno je primjenom članka 148. stavka 6. ZKP/08. na način da je optuženi mlađi punoljetnik oslobođen obveze naknade troškova u cijelosti. Ovo stoga što je riječ o 20-godišnjaku koji nema u vlasništvu vrjednije imovine i nije redovno zaposlen, što doduše planira biti u budućnosti, međutim u ovom trenutku plaćanjem troškova ovog kaznenog postupka bilo bi dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, zbog čega je oslobođen dužnosti plaćanja istih.

15. Slijedom svega ranije izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Iva Gradiški Lovreček

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.