REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1698/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave Republike Hrvatske), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba FRŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], TRŽ iz [adresa], F 2093000, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZRŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], BRŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po opunomoćenici Zvjezdani Znidarčić Begović, odvjetnici u Zagrebu, Ksaverska 35 a i zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, Kapucinska 21, Osijek, radi naknade za oduzetu imovinu, 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja FR radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/20-01/228, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-23-09 od 14. srpnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice TR radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-942-01/20-01/228, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-23-07 od 14. srpnja 2023.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev zainteresiranih osoba FRŽ, PRŽ, PRŽ BR, PRŽ ZR i PRŽ PR za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj FR je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/II-942-01/20- 01/228, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-09 od 14. srpnja 2023. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem:

Us I-4394/2023, dok je tužiteljica TR istome Sudu podnijela tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi ocjene zakonitosti rješenja KLASA: UP/II-942-01/20- 01/228, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-07 od 14. srpnja 2023. te je povodom te tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I- 4271/2023.

2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su- 582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa su tako Upravnom sudu u Osijeku delegirani i predmeti Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-4394/2023 i Us I-4271/2023.

3. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/20-01/228, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-09 od 14. srpnja 2023. odbijena je žalba tužitelja FR izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Krapinsko- zagorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 942-05/20-01/48, URBROJ: 2140-02/2-19-10 od 14. travnja 2020., dok je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/20-01/228, URBROJ: 514-04-02-01-01/08- 23-09 od 14. srpnja 2023. odbijena žalba tužiteljice TR izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/20-01/48, URBROJ: 2140-01-14-20-9 od 6. travnja 2020.

4. Navedenim prvostupanjskim djelomičnim rješenjima od 14. travnja 2020. i 6. travnja 2020. u točki 1. izreke utvrđeno je da su iza pok. prijašnjih vlasnika RR i LR, oboje iz [adresa], ovlaštenici prava na naknadu za oduzetu imovinu RRŽ u 2/12 dijela, TRŽ u 2/12 dijela, LRŽ u 2/12 dijela, ZR u 3/12 dijela i ĐRŽ u 3/12 dijela. U točki 2. izreke određeno je da se ovlaštenicima vraća u vlasništvo i posjed stan površine 65,77 m2 oznake br. 16 na II. katu u glavnom objektu i dio spremišta – šupe oznake br. 9 u I. katu glavnog objekta i šupa-drvarnica oznake br. 10 u dvorišnom dijelu s pripadajućim zemljištem kao nedjeljivoj povezanosti posebnog dijela zgrade, na adresi [adresa], izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] [adresa]-grad kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Krapina te u PL 1926 na ime posjednika društveno vlasništvo s pravom korištenja Uprave za gospodarenje stambenim zgradama Krapina, pod ranijom oznakom kao kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 4 i dvorište u [adresa] (u posljednjem posjedu FR), odnosno da se ovlaštenicima naknade vraća u vlasništvo stan br. 11 površine 52,49 m2 i stan oznake br. 12. površine 33,58 m2 na II. katu u glavnom objektu, šupa oznake OŠ 7, kao i šupa- drvarnica Š 6 s pripadajućim zemljištem kao nedjeljivoj povezanosti posebnog dijela zgrade na adresi [adresa], izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] [adresa]-grad kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Krapina te u PL 1926 na ime posjednika društveno vlasništvo s pravom korištenja Uprave za gospodarenje stambenim zgradama Krapina, pod ranijom oznakom kao kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 4 i dvorište u [adresa] (u posljednjem posjedu TR). U točki 3. izreke određeno je da je obveznik vraćanja Grad Krapina, dok je u točki 4. izreke određeno da će Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Krapini provesti po službenoj dužnosti nakon pravomoćnosti ovog rješenja promjenu zemljišnoknjižnog stanja na ime ovlaštenika iz točke I. ovog rješenja. Točkom 5. izreke određeno je da će se o zahtjevu za naknadu oduzete imovine za preostale nekretnine odlučiti posebnim rješenjem po utvrđivanju svih potrebnih činjenica, a točkom 6. izreke je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

5. Budući da se tužbe temelje na istom činjeničnom stanju i na istoj pravnoj osnovi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19., dalje: Zakon o naknadi) u skladu s odredbom članka 113. stavka 1. Sudskog poslovnika ("Narodne novine", broj: 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 70/21., 90/21., 145/21., 23/22., 12/23., 122/23., 55/24. i 136/24.) navedeni predmeti su spojeni radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke u predmetu pod poslovnim brojem Us I-1698/2023.

6. Tužitelj FR u tužbi, u bitnome, navodi da je osoba s težim invaliditetom i težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju te smatra da je nužno predložiti adekvatno rješavanje njegovog stambenog zbrinjavanja ponudom adekvatnog stana na korištenje od strane Gradskog ureda. Ističe da je korisnik doplatka za pomoć i njegu te se poziva na Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom. Navodi da on i njegova obitelj predmetnu nekretninu koriste (imaju u svom posjedu) preko šezdeset godina i da nikada nije imao riješeno stambeno pitanje niti je u svom vlasništvu imao stan ili bilo koji nekretninu, da je za predmetni stan uredno plaćao stanarinu i ostale pristojbe, da je sa suprugom ulagao sredstva za uređenje predmetne nekretnine te smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog tijela da se nalazi u nezakonitom posjedu nekretnine koja je predmet povrata. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika od 14. srpnja 2023.

7. Tužiteljica TR u tužbi navodi da osporava rješenje tuženika KLASA: UP/II-942-01/20-01/228, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-07 od 14. srpnja 2023.

8. Tuženik u odgovoru na tužbe navodi kako tužbe nisu osnovane iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanih rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbene zahtjeve kao neosnovane.

9. Zainteresirana osoba Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu (podneskom od 17. siječnja 2024. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku je obavijestilo Sud da je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu navedeni predmet ustupilo tom odvjetništvu kao stvarno i mjesno nadležnom) u odgovoru na tužbu tužitelja FR navodi da se protivi tužbi te da je suglasna s navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja koje suštinski ponavlja. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troška upravnog spora na ime sastava odgovora na tužbu u iznosu od 497,71 eura.

10. Zainteresirane osobe RRŽ, TRŽ, LRŽ, ZR i ĐRŽ u odgovoru na tužbe, u bitnome, navode da se u cijelosti protive tužbama i tužbenim zahtjevima te smatraju da tužitelji podnošenjem predmetnih tužbi samo odugovlače postupak, a sebi ne rješavaju status i potrebe. Predlažu Sudu odbiti tužbene zahtjeve, uz naknadu troška upravnog spora na ime sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 eura i zastupanja više osoba u iznosu od 400,00 eura, uvećano za pripadajući PDV, za svaki predmet posebice.

11. Budući da je Sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, Sud je primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024, dalje: ZUS) riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

12. Tijekom upravnog spora Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjevi nisu osnovani.

13. Iz podataka spisa, odnosno iz Odluke o utvrđivanju objekata agrarne reforme i kolonizacije, broj 1484/46 od 6. srpnja 1946. i iz zapisnika KOO broj: Re 91/1945-3 od 1. rujna 1945. proizlazi da su ĐR i LR, rođ. T temeljem odluke Vojnog suda, Vojne oblasti zagrebačke J.A., Vijeća kod Varaždinske komande područja, broj 263/45 od 14. lipnja 1945. proglašeni narodnim neprijateljem i da im je konfiscirana cjelokupna imovina koja je na temelju odluke Kotarskog narodnog suda u Krapini od 25. listopada 1945. prenesena iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] sa imena RR i LR u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] u korist Zemaljske banke.

14. Uvidom u rješenje Općinskog narodnog odbora u Varaždinu, Odjela za narodnu imovinu, broj: 22741/4196 od 20. svibnja 1946. utvrđeno je da je nekretnina prijašnje oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća br. 4 i dvorište u Starogradskoj ulici, predana na rukovodstvo i iskorištavanje Zemaljskoj banci u Varaždinu.

15. Nesporno je da su prijašnji vlasnici ĐR i LR preminuli **.**.1961. odnosno 20. prosinca 1966. te da su, rješenjem o nasljeđivanju Prvostepenog suda za građanske parnice, broj 12 grada San Isidro od 5. srpnja 1989. njihovim nasljednicima proglašeni sinovi Z i ĐR. Također je nesporno da su ĐR koji je umro **.**.1995. naslijedila njegova djeca, i to sin ĐRŽ i kćerka ZR, a da su KR, koji je umro **.**.1984., naslijedila njegova djeca i to sinovi TRŽ i LRŽ te kćerka RRŽ.

16. Nije sporno niti da su ĐRŽ, ZR i LRŽ primljeni u hrvatsko državljanstvo na temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova broj: 511-01-42-UP/I-5/4366/1-98 od 5. studenoga 1998., broj: 511-01-42-UP/I- 2/7020/1-96 od 22. svibnja 1997. i broj: 511-01-42-UP/I-2/3419/1-96 od 5. prosinca 1996.

17. Nadalje, iz podataka spisa proizlazi da je u ranijem postupku raspravljeno pitanje članka 10. Zakona o naknadi odnosno pitanje članka 2. Sporazuma o obeštećenju argentinskih dobara, prava i interesa nacionaliziranih u Jugoslaviji („Službeni list SFRJ – dodatak Međunarodni ugovor“ broj: 9/1964.) koji je potpisan 21. ožujka 1964. između bivše SFRJ i Republike Argentine i kojim je propisano da se smatraju riješenima sva potraživanja nastala iz jugoslavenskih mjera nacionalizacije i drugih sličnih mjera opterećenja kojima su pogođena dobra, pravo i interesi u bivšoj Jugoslaviji fizičkih i pravnih osoba argentinskog državljanstva, koje su imale taj status i na dan potpisivanja ugovora. Na temelju navedenog utvrđeno je da prijašnji vlasnici ĐR i LR nisu mogli biti obeštećeni jer je ĐR preminuo 1961., a LR nije bila upisana u evidencijama Državne glasačke komore Argentine te da nisu mogli biti obeštećeni niti njihovi pokojni sinovi Z i ĐR koji su argentinsko državljanstvo stekli 1971. godine.

18. Vještak građevinske struke HR u svom nalazu i mišljenju od veljače 2016. utvrdio je da se na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad nalazi glavni stambeni objekt koji se sastoji od prizemlja i dva kata (gledano s dvorišta iz [adresa]), prizemni trošni stambeni objekt koji se nalazi na južnoj strani dvorišta iz [adresa], dvorišne garaže-spremišta uz glavni stambeni objekt na dvorišnom dijelu iz [adresa] i vanjske šupe-drvarnice na jugoistočnoj međi parcele, a koje se nalaze u dijelu dvorišta iza glavnog stambenog objekta, odnosno na dijelu dvorišta s istočne strane, tj. dvorišta iz Uske ulice. Sudski vještak je utvrdio da se glavni stambeni objekt sastoji od prizemlja, dva kata i tavanskog prostora, da se u prizemlju nalazi stambeni prostor i spremište-ostave, da se na I. i II. katu nalaze uglavnom stambeni prostori te u manjem dijelu spremište-ostave, a da se tavan ne koristi u stambene potrebe ili kao spremište jer je prazan. Također je utvrdio da FR koristi stan br. 16 površine 65,77 m2 koji se nalazi na II. katu u glavnom objektu, dio spremišta-šupe oznake broj 9 na I. katu glavnog objekta kao i šupu-drvarnicu oznake br. Š10 u dvorišnom dijelu, a da TR koristi stan br. 11. površine 52,49 m2 i stan br. 12 površine 33,58 m2 koji se nalaze na II. katu u glavnom objektu, spremište- šupu oznake broj OŠ7 u prizemlju glavnog objekta, šupu-drvarnicu oznake br. Š6 u dvorišnom dijelu i dio spremišta-šupe oznake broj 9 na I. katu glavnog objekta.

19. Iz podataka spisa proizlazi da je Komisija za davanje stanova na korištenje temeljem rješenja broj: 02-2474/1-1981 od 31. srpnja 1981. dala AR na korištenje dvosoban stan površine 64 m2, da je [adresa] sa AR **.**.1998. i **.**.2006. sklopio ugovore o korištenju stana površine 64,14 m2, da je u ugovoru od 17. ožujka navedeno da je korištenje predmetnog stana dozvoljeno članovima njenog obiteljskog kućanstva, i to suprugu FR i sinu ŠR, kao i da je FR s [adresa] sklopio 20. listopada 2014., ugovor o korištenju stana površine 64,14 m2 koji se nalazi na II. katu predmetne zgrade.

20. Nadalje, Narodni odbor gradske općine Krapina na temelju ugovora od 10. studenoga 1966. dalo je ČR na korištenje stan od 68 m2, rješenjem Općinskog sekretarijata za upravno pravne i inspekcijske poslove broj 02-UP/I-1015/1- 1979 od 10. srpnja 1981. Samoupravna interesna zajednica za stambenu i komunalnu djelatnost Općine Krapina dala je ČR na korištenje jednosoban stan površine 42 m2 te je [adresa] sa ČR **.**.1998. sklopio ugovor o korištenju stana površine 74,44 m2 u kojem nisu navedeni članovi njezinog obiteljskog kućanstva.

21. Iz podataka spisa također proizlazi da je ČR, koja je umrla **.**.2018., imala sina VR koji je u braku s tužiteljicom, TR, dobio sina ER, da je VR preminuo **.**.2014. te da su [adresa] i TR **.**.2005. sklopili ugovor o korištenju stana površine 74,44 m2 u kojem su kao članovi njenog obiteljskog domaćinstva navedeni suprug VR, sin MR i snaha SR.

22. Iz dopisa Grada Krapine KLASA: 960-03/13-01/0006, URBROJ: 2140/01-012- 0201-20-71 od 30. ožujka 2020. proizlazi da je iz uvjeta stanovanja razvidno da se radi o socijalnom slučaju i da FR koji je u mirovini nema status zaštićenog najmoprimca; da je AR sa [adresa] zaključila 8. travnja 1998. ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a da je 17. ožujka 2006. sa Gradom Krapina zaključila ugovor o najmu stana sa slobodnom ugovorenom najamninom jer je nakon smrti majke naslijedila jednosoban stan u [adresa] na adresi [adresa]; da je FR nakon smrti supruge AR **.**.2014. sa [adresa] zaključio ugovor o najmu sa slobodnom ugovorenom najamninom u kojem je navedeno da se dalje korištenje stana dozvoljava članu obiteljskog domaćinstva ŠR; da Grad Krapina nema slobodnih stanova u kojima bi se mogli zbrinuti korisnici zgrade na adresi [adresa] te da je izvjesno da do povratka stanova vlasnicima Grad Krapina neće moći osigurati potrebne stanove te je s navedenom situacijom upoznat Centar za socijalnu skrb Krapina.

23. Također, iz dopisa Grada Krapine KLASA: 960-03/13-01/0006, URBROJ: 2140/01-012-0201-20-71 od 30 ožujka 2020. proizlazi da je iz uvjeta stanovanja razvidno da se radi o socijalnom slučaju i da TR koja je zaposlena i prima plaću nema status zaštićenog najmoprimca, da Grad Krapina nema slobodnih stanova u kojima bi se mogli zbrinuti korisnici zgrade na adresi [adresa] te da je izvjesno da do povratka stanova vlasnicima Grad Krapina neće moći osigurati potrebne stanove, a s navedenom situacijom upoznat je Centar za socijalnu skrb Krapina.

24. Odredbom članka 22. Zakona o naknadi propisano je da se stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona na kojima postoji stanarsko pravo ne vraćaju u vlasništvo, osim stanova oduzetih prijašnjem vlasniku na temelju propisa o konfiskaciji (stavak 1.). Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku daje se u vlasništvo i posjed stan na kojem ne postoji stanarski odnos, što rješenjem utvrđuje nadležna služba (stavak 2.). Prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu, a stanaru pravo na otkup stana (stavak 3.).

25. Člankom 32. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku daje u vlasništvo stan oduzet na temelju propisa o konfiskaciji te odluka i akata iz članka 2. stavka 2. ovoga Zakona donesenih na temelju propisa o konfiskaciji.

26. Odredbom članka 52. Zakona o naknadi propisano je da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanoga pravnoga osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanoga pravnoga osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano (stavak 1.). U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka, prijašnjem vlasniku priznaje se pravo na naknadu sukladno odredbama ovoga Zakona (stavak 2.).

27. Člankom 49. Zakona o naknadi propisano je da se imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja (stavak 1.). Ako postoji razlika u vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja prema stanju nekretnine kakova bi ona bila u vrijeme oduzimanja, sadašnji vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja i raspolaganja može zahtijevati od prijašnjega vlasnika da mu prizna suvlasništvo u omjeru njegovih ulaganja ili da mu isplati odgovarajuću novčanu naknadu u omjeru tih ulaganja u skladu s propisima o stvarnim pravima, odnosno obveznim odnosima (stavak 2.). U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, sadašnji vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja i raspolaganja nekretnine nije dužan tu nekretninu predati prijašnjem vlasniku u posjed, sve dok mu prijašnji vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja u visini utvrđenoj međusobnim ugovorom ili pravomoćnom sudskom odlukom, ako se drukčije ne sporazume (stavak 3.). Za sporove o kakvom stvarnom pravu ili obvezi koji proisteknu iz rekonstrukcije (adaptacije, nadogradnje, dogradnje, sanacije, izmjene postojećih postrojenja i uređaja i sl.) kao i sporove glede prava na zajedničkim dijelovima zgrade ili zemljišta koji nastanu povodom vraćanja nekretnine prijašnjem vlasniku nadležan je sud, a rokovi protekom kojih se gubi pravo ili rokovi zastare počinju teći od dana stupanja na snagu ovoga Zakona (stavak 4.).

28. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe i utvrđeno činjenično stanje, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu te tužbeni navodi tužitelja nisu odlučni.

29. Naime, nesporno je da su predmetni stanovi, ranijim vlasnicima, RR i LR, prednicima ovlaštenika naknade, oduzeti na temelju propisa o konfiskaciji. Također je nesporno da tužitelji nemaju status zaštićenog najmoprimca u predmetnim stanovima u smislu odredbe članka 30. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj: 91/96.) koji propisuje da će se status zaštićenog najmoprimca priznati onim osobama koje su na dan stupanja na snagu toga Zakona, odnosno 5. studenoga 1996. imale pravni položaj stanara. Osim toga, nesporno je i da tužitelji odnosno pravni prednici tužitelja, predmetne stanove nisu otkupili prema odredbama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj: 43/92., 62/92., 25/93., 48/93., 2/94., 44/94., 58/95., 11/96., 68/98. i 96/99.) niti su vlasništvo na predmetnim stanovima stekli na drugi način.

30. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da su tužitelji bespravni korisnici predmetnih stanova te njihovo korištenje predmetnih stanova bez pravne osnove, ne može imati utjecaja na povrat predmetnih stanova ovlaštenicima naknade, odnosno nema zapreke za povrat predmetnih stanova ovlaštenicima naknade određenih člankom 52. Zakona o naknadi.

31. Vezano za pitanje ulaganja u predmetne stanove od strane tužitelja, valja reći da isto nije predmet ovoga upravnog spora, već da se o istom odlučuje u postupku pred redovitim sudom.

32. Kako, dakle, tužitelji u tužbama ne iznose pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanim rješenjima tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na njihovu štetu pa su primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjevi tužitelja odbijeni kao neosnovani te je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

33. Odlučujući o zahtjevu zainteresiranih osoba za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 144. ZUS-a te je isti ocijenio neosnovanim.

34. Prema odredbi članka 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora (stavak 1.). Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).

35. U tom smislu radilo bi se, npr. o izdacima za izvođenje dokaza, troškovima odvjetnika, vještaka, tumača i slično. Međutim, da bi stranka mogla ostvariti pravo na naknadu troškova upravnog spora nije dovoljno da se radi o izdacima koji ulaze u okvir pojma troškova spora, već je nužno da su isti bili potrebni za vođenje spora. Naime, ZUS u članku 144. stavku 1. štiti opravdane interese suprotne stranke i ne dopušta da se na nju prebace troškovi koji su objektivno gledano bili suvišni. Dakle, stranka nema pravo na naknadu nepotrebnih troškova čak i kada u cijelosti uspije u sporu.

36. Nadalje, prema odredbi članka 147. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano (stavak 1.). Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 2.).

37. Dakle, citirana odredba kao temeljno postavlja načelo po kojem stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, što znači da stranka koja je uspjela u sporu ima pravo na naknadu svojih troškova na teret protivne stranke. Izgubio je spor tužitelj čiji je tužbeni zahtjev odbijen ili je njegova tužba odbačena, odnosno tuženik u odnosu na kojega je tužiteljev zahtjev usvojen.

38. Zainteresirana osoba je stranka spora (članak 20. ZUS-a), kojoj je u interesu da jedna stranka, u pravilu tuženik, uspije u sporu, ali i zainteresirana osoba može imati troškove vođenja spora (npr. troškove zastupanja po odvjetniku). No, kako se u upravnom sporu nadoknađuju samo troškovi koji su bili opravdani, zainteresiranoj osobi bi pripadali samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje konkretnog upravnog spora. Stoga, ako bi, primjerice, zainteresirana osoba podnijela odgovor na tužbu koji se sadržajno preklapa sa odgovorom na tužbu tuženika, dakle, kada bi se radilo o gomilanju istovjetnih i podudarnih podnesaka i radnji (gomilanju odgovora na tužbu), tada zainteresiranoj osobi ne bi pripadalo pravo na naknadu tih troškova na teret tužitelja, jer takvim radnjama zainteresirana osoba suštinski nije ni na koji način doprinijela uspjehu tuženika (i svome uspjehu), i stoga se te radnje ne mogu smatrati opravdanim, odnosno ne bih ih bio dužan snositi tužitelj.

39. U konkretnom slučaju, radi se upravo o takvim podnescima zainteresiranih osoba, koji se sadržajno podudaraju sa odgovorom na tužbu tuženika, te je stoga zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke presude.

U Osijeku 3. veljače 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tužiteljici

3. Tuženiku

4. Zainteresiranim osobama po opunomoćenici

5. ŽDO u Osijeku