REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1245/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2024., u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnika tužitelja ZL, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika IL, mag.iur., te presude javno objavljene dana 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naknade štete ukupan iznos od 3.730,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 3.475,00 eura od 2. lipnja 2023. do isplate, a na iznos od 255,00 eura tekućom od 3. veljače 2025. do isplate prema stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 679,85 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2023. do isplate, te dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete, za razdoblje od 28. travnja 2023. do 1. lipnja 2023. III Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete u iznosu od 120,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2023. pa do isplate, te dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, za razdoblje od 28. travnja 2023. do 2. veljače 2025.

IV Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.477,75 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 3. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinananciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 10. rujna 2022. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Klinički bolnički centar Zagreb, na mjestu rada u Zagrebu, Ulica Mije Kišpatića 12, gdje je na radnom mjestu za vrijeme redovnog rada zadobio ozljedu desnog stopala. Poslodavac tužitelja je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike. Tužitelj je u predmetnoj nezgodi zadobio ozljede nožnog zgloba (gležnja) i stopala pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji uslijed čega mu je pružena liječnička pomoć u KBC Zagreb. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi i da je profesionalni skijaš i to prvi trener u Skijaškom klubu Markuševec te državni demonstrator u skijanju, a da je uslijed predmetnog štetnog događaja sasvim onemogućen baviti se skijanjem. Kod tužitelja je uslijed štetnog događaja zaostalo naruženje, u obliku zadebljanja desnog stopala kao i u obliku šepanja. Zbog posljedica štetnog događaja tužitelj je trpio fizičke bolove i strah, došlo je do smanjenja njegove opće životne i radne sposobnosti, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. S obzirom na navedeno tužitelj temeljem čl. 1095., čl. 1100 st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima potražuje od tuženika naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 7.450,00 eura. Tužitelj se u cilju mirnog rješenja spora obratio tuženiku koji mu je potom nesporno platio na ime neimovinske i imovinske štete iznos od 2.450,00 eura koja ponuda ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu. S obzirom da je tuženik kao nesporno isplatio iznos od 2.450,00 eura to tužitelj na ime naknade štete potražuje daljnji iznos od 5.000,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 28. travnja 2023. do isplate.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 7. lipnja 2024. konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu s Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka i to na način da od tuženika potražuje na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu ukupan iznos od 6.979,85 eura. S obzirom da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporni iznos od 2.450,00 eura od kojih 2.225,00 eura s osnove povrede prava osobnosti i 225,00 eura s osnova tuđe pomoći i njege, to tužitelj konačno potražuje daljnji iznos od 4.529,85 eura uz zakonske zatezne kamate tekuće od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 28. travnja 2023. do isplate. Tužitelj predlaže sudu da prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti uzme u obzir sve okolnosti slučaja, a posebice činjenice kao što su dob tužitelja, težina zadobivenih ozljeda, dužina trajanja liječenja te nelagodnosti pretrpljene u tijeku liječenja. Tužitelj posebno naglašava da je profesionalni skijaš te je uslijed predmetnog štetnog događaja sasvim onemogućen baviti se skijanjem, kao i činjenicu da je u razdoblju provođenja liječenja nakon ozljeđivanja bio u potpunosti spriječen obavljati svoje uobičajene aktivnosti te da je za vrijeme liječenja pretrpio niz nelagodnosti u tijeku samog liječenja kao što su liječnički pregledi, RTG snimanja i izlaganje štetnom zračenju, korištenje lijekova, provođenje fizikalne terapije itd.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak predmetnog štetnog događaja, odnosno osiguranog slučaja, aktivnu i pasivnu legitimaciju, kao i odgovornost tuženika, dok osporava visinu tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog sporna je samo visina tužbenog zahtjeva. Tuženik nadalje ne spori da je prije podnošenja predmetne tužbe isplatio tužitelju iznos od 2.450,00 eura koji iznos predstavlja, prema mišljenju tuženika, pravičnu novčanu naknadu za štetu koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, s obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijskim kriterijima te sudskoj praksi. Naime, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da iz priložene medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio distorziju desnog nožnog zgloba, pri čemu učinjeni MR desnog stopala nije pokazao tragove koštane traume. Također, u kirurškom nalazu od dana 10. siječnja 2023. navedeno je kako RTG nalaz ne pokazuje prijelom, odnosno kako tužitelj hoda punim opterećenjem na dulje relacije te koristi samo jednu štaku. Iz navedenog je razvidno da je tužiteljeva ozljeda lakše prirode te kako nema osnove za daljnjom isplatom štete.

Nadalje, tuženik također osporava navode tužitelja da bi on kao profesionalni skijaš uslijed štetnog događaja bio onemogućen baviti se skijanjem. Uvidom u stranice FIS Ski saveza vidljivo je da tužitelj više nije aktivni član, odnosno kako zadnja aktivna tužiteljeva skijaška sezona datira iz razdoblja 2019/2020 godine. Ujedno, tuženik osporava navode o zaostalom naruženju kod tužitelja u vidu zadebljanja desnog stopala te šepanja, budući da spomenute navode tužitelj ni sa čim nije dokazao, a dostavljena fotografija uz tužbu ne pokazuje tragove naruženja na koje se poziva tužitelj. Tuženik stoga smatra da je potrebno utvrditi zdravstveni status tužitelja prije nastanka štetnog događaja te predlaže da u cilju razgraničenja tegoba uzrokovanih ozljedom u štetnom događaju i prijašnjih bolesti, kao i općeg zdravstvenog stanja prije nezgode, sud obveže tužitelja da dostavi cjelokupni zdravstveni karton. Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege iz razloga što se radi o nerepariranoj šteti pa zakonske zatezne kamate se na istu mogu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Isto tako, tuženik osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju te u skladu s navedenim nije niti pao u zakašnjenje.

Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja na radnom mjestu 10. rujna 2022., preko nespornog isplaćenog iznosa od 2.450,00 eura.

4. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku štetnog događaja, zaposlenik KBC Zagreb, da je poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja od odgovornosti kod tuženika, nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, niti odgovornost tuženika. Sporna je samo visina tužbenog zahtjeva preko nespornog isplaćenog iznosa od 2.450,00 eura, kao i iznos naknade za tuđu pomoć i njegu te tijek zateznih kamata za imovinsku i neimovinsku štetu.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u tiskanicu prijave o ozljedi na radu (list 6-9 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 10-20 spisa), odštetni zahtjev (list 22 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku doc. dr. sc. Miljenku Franiću o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje od 12.05.2024. (list 41-43 spisa), te je usmeno saslušan tužitelj (list 56-58 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan. 7. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom članka 1095. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. U postupku nije sporno da za nastalu štetu tužitelju uslijed predmetnog štetnog događaja na radnom mjestu, prema načelu objektivne odgovornosti odgovara poslodavac sukladno čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje u tekstu: ZZR), odnosno u skladu s čl. 965 st. 1. ZOO-a osiguratelj poslodavca, ovdje tuženik. Odredbom čl. 111. st. 1. ZR-a propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. Člankom 25. stavkom 1. ZZR-a propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku doc. dr. sc. Miljenku Franiću te je saslušan i tužitelj. Vještak je dostavio svoj nalaz i mišljenje podneskom 12. svibnja 2024. koji prileži spisu (str. 41

– 43 spisa). Sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da je osobno pregledao tužitelja, kojom prilikom je isti donio na uvid presliku osobnog zdravstvenog kartona za period od 6. rujna 2016. do 29. travnja 2024. i originalnu medicinsku dokumentaciju, te temeljem osobnog pregleda tužitelja i priložene medicinske dokumentacije, zaključuje da prije štetnog događaja nije bilo sličnih ozljeda. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj 10. rujna 2022. u štetnom događaju zadobio ozljedu stopala desne noge – palpacijski jaka bolna osjetljivost iznad kuboidne kosti, kretnje GNZ i DNZ bolne i ograničene u slabijem stupnju (izraženije plantarna fleksija te inverzija). Otežano se postavlja na pete. Sudski vještak dalje navodi da je po ozljeđivanju tužitelja provedeno adekvatno liječenje po traumatologu, ortopedu i fizijatru te je provedena fizikalna terapija. Nošena je imobilizacija na desnoj potkoljenici i stopalu. Nakon završenog liječenja zaostaju povremeni bolovi u području desnog stopala. Bolovi najjači u području kuboidne kosti te izraženiji kod opterećenja. Zaostaje i ograničena pokretljivost desnog gornjeg i donjeg nožnog zgloba u slabijem stupnju. Sudski vještak zaključuje da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je zadobio tužitelj. Sudski vještak je mišljenja da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 1. lipnja 2023. obzirom na karakter ozljede zadobivene u štetnom događaju te priloženu medicinsku dokumentaciju.

Sudski vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužitelja za 8% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i manjeg intenziteta trajanja još narednih 30 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tužitelj je trpio tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja te je bio vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg intenziteta 25 dana. Vještak je utvrdio da kod tužitelja naruženje nije zaostalo. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno kroz 30 dana liječenja. U periodu od 60 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova i sl.).

10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

11. Tužitelj se podneskom od 7. lipnja 2024. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da isti prihvaća te usklađuje tužbeni zahtjev i potražuje od tuženika naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 6.979,85 eura umanjenu za nesporno isplaćen iznos od 2.450,00 eura što konačno iznosi 4.529,85 eura uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

12. Nadalje, na okolnost utvrđivanja pretrpljene povrede prava osobnosti s obzirom da je tužitelj profesionalni skijaš, na ročištu glavne rasprave 18. prosinca 2024. saslušan je tužitelj u svojstvu parnične stranke. Tužitelj je tom prilikom naveo se od malih nogu bavio skijanjem te je bio perspektivan u tom sportu. Sa 18 godina nakon upisa na fakultet vidio je da se više ne može baviti isključivo sa skijanjem te je nastavio kao učitelj i kao trener. Navodi da je u međuvremenu postao i demonstrator skijanja (Demo tim kojeg sačinjava deset osoba u kojemu je on bio drugi) za što je morao imati i licencu koja se obnavlja svake dvije godine. Nakon zadobivene ozljede tužitelj navodi da se više ne može baviti sa skijanjem niti rekreativno niti profesionalno te nije u mogućnosti obući pancericu budući da i dalje osjeća bolove u desnom stopalu. Tužitelj također dodaje da je prije ozljede uživao u adrenalinskim sportovima, kao npr. vožnja motora, a čime se nakon predmetne ozljede više ne može baviti. Tužitelj je isto tako naveo i da je bio zaposlen u KBC Rebro pa potom u KB Sveti Duh te je bio prisiljen dati otkaz u KB Sveti Duh jer zbog dežurstva nije mogao funkcionirati idući dan. Nadalje, tužitelj je izjavio da i dalje ide na fizikalne terapije po potrebi.

Tuženik je osporio iskaz tužitelja kao neistinit jer u spisu nema nikakvih dokaza da bi se isti profesionalno bavio skijanjem, a isto tako, kao što je već naveo i u odgovoru na tužbu, uvidom u stranice FIS Ski saveza vidljivo je isti više nije aktivni član te kako je zadnja tužiteljeva zadnja skijaška sezona iz 2019/2020. Nakon toga u spis nije dostavljena dokumentacija iz koje je vidljivo da bi se tužitelj bavio skijanjem na tako visokoj razini. Navodi da za te tvrdnje mora postojati pisana dokumentacija, a ne samo iskaz tužitelja te su navodi tužitelja usmjereni isključivo na povećanje visine štete. Na prigovor tuženika, tužitelj se očitovao da iz iskaza tužitelja proizlazi da se isti zaista prestao baviti natjecateljskim skijanjem u sezoni 2019/2020, dok se činjenični navodi tužbe temelje na tome da je tužitelj demonstrator i učitelj skijanja, a što tuženik tijekom postupka nije osporio. Pun. tužitelja navodi da je iskaz tužitelja životan i logičan obzirom da će osoba koja se profesionalno bavi sportom na neki način ostati involvirana u sportu, a da je lista demonstratora javno dostupan podatak.

Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan jer je isti životan i logičan te je iskazivao jasno i uvjerljivo i u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu, a osnovanost tvrdnji tužitelja sud je utvrdio i uvidom o internet stranice Hrvatskog zbora učitelja i trenera sportova na snijegu.

13. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i pretrpljeni strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

14. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je utvrdio da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednje jakog intenziteta 20 dana, a manje jakog intenziteta 30 dana. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja pretrpio vrlo intenzivan i kratkotrajan primarni strah, potom sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i slabijeg intenziteta 25 dana. Smanjenje životne aktivnosti utvrđeno je u visini od 8%, kako je cijenio sudski vještak u svom nalazu i mišljenju.

Na ročištu održanom 13. veljače 2024. stranke su učinile nespornom činjenicu da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

15. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.900,00 eura. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.700,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 8 % uslijed čega trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu mlađu životnu dob tužitelja (rođen 1995. godine) te očekivani životni vijek, lokalitet ozljeda, kao i specifične interese (nemogućnost bavljenja sportom), sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 2.100,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 5.700,00 eura.

16. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju naknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 120 sati. S obzirom da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 4,00 eura po satu, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike te stopu inflacije u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, za 120 sati tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 480,00 eura.

17. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 5.700,00 eura, dok je u preostalom iznosu 679,85 eura zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete s pripadajućim kamatama odbijen, te da tužitelju na ime imovinske štete po osnovi pružene tuđe pomoći i njege pripada 480,00 eura dok je u preostalom iznosu od 120,00 eura s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete odbijen. S obzirom da je prethodno tužitelju već isplaćen nesporan iznos naknade štete u iznosu od 2.450,00 eura, to je tuženik dužan tužitelju po utuženoj osnovi isplatiti daljnji iznos od 3.730,00 eura, dok je u preostalom zatraženom iznosu od 799,85 eura zahtjev tužitelja neosnovan, te je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci ove presude.

18. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Sud je mišljenja da se naknada neimovinske štete smatra dospjelom završetkom liječenja, odnosno u trenutku kada se zdravstveno stanje ozlijeđene osobe stabiliziralo i kada se sa sigurnošću može utvrditi opseg i stupanj konačnih i trajnih posljedica zadobivenih povreda te trajanje i intenzitet duševnih boli koje trpi oštećenik. Iz stanja spisa i to nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno proizlazi da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 1. lipnja 2023. te kao trenutak nastanka štete treba uzeti taj dan. Stoga, zatezna kamata na iznos pravične novčane naknade teče od sljedećeg dana od nastanka štete. Imajući u vidu da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo 1. lipnja 2023., sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od dana 2. lipnja 2023. pa do isplate. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 28. travnja 2023. pa do isplate, sud je odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zatraženi tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od dana 28. travnja 2023. do 1. lipnja 2023. kao neosnovan. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

19. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete, koji je tužitelj postavio od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva 28. travnja 2023., utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, osim ako je šteta nastala nakon toga, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete i to od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva 28. travnja 2023. do presuđenja dana 3. veljače 2025.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

S obzirom da je u postupku sporna samo visina tužbenog zahtjeva, te je tužbeni zahtjev u visini od 4.529,85 eura, prihvaćen u iznosu od 3.730,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 799,85 eura, sud je utvrdio da je tužitelj uspio u sporu sa omjerom 82,34 %, a tuženik 17,66 %. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 64,68 % priznatih troškova.

Tako je tužitelju valjalo priznati trošak za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr. 7/1 - 100 bodova, trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 26. listopada 2023. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 13. veljače 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 7. lipnja 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 23. listopada 2024. te zastupanja na ročištu 18. prosinca 2024. po Tbr. 9/1 – svako po 100 bodova, te pristupa na ročište za objavu po Tbr. 9/3 – 50 bodova odnosno ukupno 750 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.875,00 eura. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 64,68% odnosno u iznosu od 1.212,75 eura. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 265,00 eura pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.477,75 eura. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 29. veljače 2024. kojim dostavlja potvrdu o uplati predujma za vještačenje, kao niti podneska od 13. rujna 2024. kojim isti moli sud zakazivanje ročišta, obzirom da isti nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

21. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. veljače 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku