REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4960/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Nikolina Fistrić Štefok, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Suić & Škunca iz Zagreba, protiv 1. tuženika GGMH SWITZERLAND HAEBERLIN, trgovac pojedinac, iz Švicarske, 5707 Seengen, Rugelreben 6, upisan u trgovački registar Kantona Aargau, Švicarska, pod brojem tvrtke: CH - 400.1.026.274-3, kojeg zastupa punomoćnica Dunja Duduković Šegavić, odvjetnica iz Ozlja i 2. tuženika STEČAJNA MASA INCREMENTUM d.d. u stečaju, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Mušnjak Špišić, odvjetnica iz Karlovca, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv odluke o troškovima postupka sadržane u izreci presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1891/2024 od 26. studenog 2024., 3. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuju se točke I. i III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1891/2024 od 26. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1891/2024 od 26. studenog 2024., odlučeno je: „I. Nalaže se tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, da tuženiku ZNR, trgovac pojedinac, iz Švicarske, 5707 Seengen, Rugelreben 6, naknadi parnični trošak u iznosu od 42.304,95 EUR, u roku od 15 dana. II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika ZNR, trgovac pojedinac, iz Švicarske, 5707 Seengen, Rugelreben 6, za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.759,43 EUR. III. Nalaže se tužitelju PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, da tuženiku STEČAJNA MASA INCREMENTUM d.d. u stečaju, naknadi parnični trošak u iznosu od 51.706,05 EUR, u roku od 15 dana. IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika STEČAJNA MASA INCREMENTUM d.d. u stečaju za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.760,83 EUR.“

2. Pobijanu odluku prvostupanjski sud je donio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP-a) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT).

3. Žalbu podnosi tužitelj pobijajući točke I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 66.494,13 EUR / 501.000,00 HRK; Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je uvažio žalbe tuženika, odlukom poslovni broj Pž-2195/2024-2, te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje radi odluke o troškovima postupka jer je obrazloženje odluke o troškovima postupka nejasno i suprotno stanju spisa. Tuženici su ostali kod svojih prigovora prenisko naznačene vrijednosti predmeta spora, a tužitelj ustrajao da se VPS odredi na način kako je naznačen u tužbi. Navodi da sud u pobijanoj presudi prvi put navodi da je odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 500.000,00 EUR, a odluka o određivanju VPS-a u tom iznosu se nije donijela na ročištu od 13. studenog 2024. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 40. st. 2. i 3. ZPP-a. Smatra da je sud odluku donio nepravovremeno, tj. nakon zaključenja glavne rasprave, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Navodi da se kao mjerodavna vrijednost predmeta spora treba uzeti upravo ona koju je tužitelj naznačio u tužbi - 66.494,13 EUR. Predlaže preinačiti odluku na način da se parnični trošak koji je tužitelj obvezan nadoknaditi tuženicima uskladi s vrijednošću predmeta spora u iznosu od 66.494,13 EUR, podredno da ukine odluka i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Također nije počinjena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 40. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj.

6. Odlukom ovog suda poslovni broj Pž-2195/2024-2 od 9. srpnja 2024., ukinuta je odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2085/2022 od 21. prosinca 2023., u dijelu odluke o troškovima postupka jer je obrazloženje odluke u odnosu na vrijednost predmeta spora bilo suprotno stanju spisa. Tužitelj je odredio u tužbi vrijednost predmeta spora u visini od 66.494,13 EUR te su se tuženici prigovorili vrijednosti predmeta spora i predložili da se utvrdi kao minimalna vrijednost predmeta spora u iznosu od 500.000,00 EUR. Tuženici su obrazložili svoje prigovorne navode ističući da samo pravo građenja uknjiženo u korist društva INCREMENTUM d.d. u stečaju, čije brisanje predstavlja samo jedan od više tužbenih zahtjeva u parnici, ima vrijednost 464.529,83 EUR, dok je tužitelj u tužbi postavio više zahtjeva za brisanje stvarnih prava te za brisanje prava prvokupa, i to na ukupno tri nekretnine. U ranijoj odluci prvostupanjskog suda je postojala proturječnost jer je navedeno da su tuženici predložili da sud odredi vrijednost predmeta spora barem u iznosu od 500.000,00 kn, umjesto 500.000,00 EUR, pa je bila utvrđena vrijednost predmeta spora u visini od 501.000,00 kn, što je bilo proturječno stanju spisa.

7. Predmet parnice, u odnosu na glavnu stvar je, bilo je više tužiteljevih zahtjeva, i to: za brisanje prava građenja uknjiženog u korist društva INCREMENTUM d.d. uknjiženog na nekretnini upisanoj z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prava služnosti uknjiženog u korist društva INCREMENTUM d.d. na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], obje k. o. [katastarska općina], prava prvokupa uknjiženog u korist društva INCREMENTUM d.d. na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] i založnog prava u korist društva GGMH SWITZERLAND HAEBERLIN iz Švicarske uknjiženog na pravu građenja društva INCREMENTUM d.d. ne nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje sve nekretnine su bile vlasništvo jednoga od ranijega tuženika u ovoj parnici, društva DIP d.d. u stečaju. Tužiteljevi zahtjevi su pravomoćno odbijeni i tuženici su uspjeli u cijelosti u parnici. Također, nije sporno da je vrijednost prava građenja u stečajnom postupku nad društvom INCREMENTUM d.d. u stečaju utvrđena u iznosu od 464.529,83 EUR dok su nekretnine prodane u stečajnom postupku nad društvom DIP d.d. u stečaju za iznos od 1.061.782,47 EUR i da je tužitelj kao razlučni vjerovnik u cijelosti namiren u tom stečajnom postupku.

8. Ocjenjujući sve relevantne čimbenike za određivanje vrijednosti predmeta spora, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su tuženici osnovano prigovarali prenisko označenoj vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio u iznosu od 66.494,13 EUR (501.000,00 kn). U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je pravilno ocijenio prigovorne tvrdnje tuženika i pravilno naveo vrijednost predmeta spora koji su isticali tuženici u visini od 500.000,00 EUR (umjesto ranije 500.001,00 kn).

9. U konkretnoj situaciji, iako se tužbeni zahtjev (glavni zahtjev) nije odnosio na novčanu svotu (čl. 40. st. 2. ZPP-a) tuženici su pravovremeno prigovorili suviše nisko naznačio vrijednosti spora jer to utječe na njihova prava na naknadu troškova postupka. Obrazložili su vrijednost svakog pojedinog tužbenog zahtjeva i predložili da se utvrdi minimalna vrijednost predmeta spora u visini od barem 500.000,00 EUR. Prvostupanjski sud prihvaćajući prigovorne tvrdnje tuženika, uzimajući u obzir vrijednost više postavljenih tužbenih zahtjeva (točka 7. ove odluke) utvrđuje vrijednost predmeta spora u visini od 500.000,00 kn, s čime se slaže i ovaj sud.

10. U odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud održao raspravu na kojoj nije donio odluku o utvrđenoj visini tužbenog zahtjeva već je to određeno u ovoj odluci, isto ne utječe na pravilnost pobijane odluke. Naime, sud je dužan brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora. Stranka se može žaliti na odluku suda u pogledu utvrđene vrijednosti predmeta spora, konkretno ovdje presude, i time žalitelj nije uskraćen u pravu na žalbu.

11. U odnosu na vrijednost i opravdanost svake poduzete radnje, prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Tarife. Odluka o parničnom trošku ispitana je kako kvalitativno u odnosu na osnovu dosuđenog troška u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tako i kvantitativno u smislu odredbe iz čl. 155. ZPP-a u odnosu na visinu dosuđenih troškova. U obrazloženju odluke o parničnom trošku sud je vrlo detaljno naveo za koje radnje, i u kojem iznosu i na temelju kojeg materijalnog propisa je donesena odluka o parničnom trošku.

12. Stoga je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana slijedom čega je odbijena i potvrđena je odluka prvostupanjskog suda u točkama I. i III. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka.

Zagreb, 3. veljače 2025.

Sutkinja

Ana Cvitković