REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P Ob-170/21-75

Stalna služba u Trogiru

Obala bana Berislavića 1

Trogir

U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna Služba u Trogiru, po sucu Denisu Dučiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Anti Ćurkoviću, odvjetniku u Splitu, Vukovarska 150, protiv tuženika pod 1) RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2) IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3) BFČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovi i kao nasljednici ranijeg tuženika pod 1) CF pok. B i pod 4) KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje umješačice na strani tuženice pod 4) TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženica pod 4) i umješačica na strani ove tuženice zastupane po punomoćniku PF, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, utvrđenja ništetnosti ugovora te utvrđenja i upisa suvlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 19. prosinca 2024. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Ante Ćurkovića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženica pod 4) i umješačice na strani tuženice pod 4) PF, odvjetnika u [adresa], na ročištu za donošenje, objavu i dostavu presude održanom dana 3. veljače 2025. godine;

p r e s u d i o  j e

I: Prihvaća se tužbeni zahtjev postavljen u onom dijelu kako glasi:

1.Utvrđuje se prema tuženicima pod 1.) RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 2.) IF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3.) BFČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 4.) KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da nekretnina i upravo stan br.1 u podrumu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i hodnika, ukupne površine 54,25 m2, koji se nalazi u zgradi u [adresa] , anagrafske oznake [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], upisan u Knjizi Položenih ugovora za k. o. [katastarska općina] broj [broj poduloška], kojem stanu pripada i pripadajući dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, zemljišta ispod zgrade kao i zemljišta koje služi redovitoj uporabi zgrade, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pravnog prednika tuženika pod 1. do pod 3. sada pok. CF svakog za po 1/2 dijela cjeline.

II. Odbija se tužbeni zahtjev postavljen u onom dijelu kakav glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetan te da ne proizvodi pravne učinke u veličini 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine – stana iz točke 1. ove presude Ugovor o darovanju " U Kaštel Sućurcu,21.veljače 2011.godine" sklopljen između prednika tuženika pod 1.do pod 3. sada pok. CF kao darovatelja i tuženika pod 1.) RF kao daroprimatelja, koji ugovor je ovjeren pred javnim bilježnikom Boškom Jurišićem iz Solina pod brojem OV-1311/11 od 21. veljače 2011. godine, a kojim je raspolagano navedenim suvlasničkim dijelom tužiteljice BF.

2. Utvrđuje se da je ništetan te da ne proizvodi pravne učinke u veličini 1/2 suvlasničkog dijela nekretnine-stana iz točke 1.ove presude Ugovor o darovanju " U Splitu, 22.rujna 2012. godine" sklopljen između tuženika pod 1.) RF kao darovatelja i tužene pod 4.) KF kao daroprimateljice, koji ugovor je ovjeren pred javnim bilježnikom Boškom Jurišićem iz Solina pod brojem OV-6671/12 od 25.09.2012. godine.

3. Utvrđuje se da je tužiteljica BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova bračne stečevine suvlasnica za 1/2 dijela cjeline nekretnine i upravo stana br.1 u podrumu koji se sastoji od dvije sobe , kuhinje, blagovaonice, kupaonice i hodnika, ukupne površine 54,25 m2 , koji stan se nalazi u zgradi u [adresa] , anagrafske oznake [adresa] , sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] , upisan u Knjizi Položenih ugovora za K. O. [katastarska općina], broj [broj poduloška], te se ovlašćuje tužiteljica BF da temeljem ove presude u zemljišnim knjigama /knjizi položenih ugovora Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela u Kaštel Lukšiću zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za 1/2 dijela cjeline uz istodobno brisanje tog prava s imena prednika tuženika od ad.1. do ad 3., sada pok.CF za 1/2 dijela cjeline odnosno imena tuženika ad.1. RF i tužene pod 4. KF za 1/2 dijela, a što su tuženici ad.1. do ad.3.kao isključivi nasljednici sada pok.CF, odnosno tuženik ad. 1. i tužena ad.4.dužni trpjeti.“

III. Nalaže se tužiteljici BF, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 (petnaest) dana od dana presuđenja nadoknaditi tuženici pod 4) KF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i umješačici na strani te tuženice TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 6.253,12 EUR-a, dok se za više traženi trošak zahtjev tuženice pod 4) KF i umješačice na strani te stranke TF u iznosu od 4.746,88 EUR-a, odbija.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda podnesena 15. rujna 2017. godine, tužiteljica odnosom na kako ranijeg tuženika, tada tuženika pod 1) CF pok. B, svog supruga, tako i njihova zajedničkog sina, ovdje dosadašnjeg tuženika pod 2) RFČ te bivšu nevjestu kao dosadašnju tuženicu pod 3) KF, postavlja tužbeni zahtjev radi utvrđenja da stan u [adresa] adresi [adresa].-smješten u podrumu zgrade sagrađene na nekretnini katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],površine 54,25 m2,koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, kupaonice, hodnika i drvarnice sa zajedničkim prostorijama praonicom rublja i predstavlja i podrumom, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tadašnjeg tuženika pod 1) CF, svakoga za po 1/2 dijela, uz zahtjev utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju od 21. veljače (bez naznake godine zaključenja) ovjeren kod javnog bilježnika Boška Jurišića, pod poslovnim brojem OV-1311/11, sklopljen između tadašnjeg tuženika pod1) CF i tadašnjeg tuženika pod 2) RF, u pogledu toga predmetnog stana u veličini od 1/2 suvlasničkog udjela, u onom dijelu kojim bi raniji tuženik pod1) CF u korist tadašnjeg tuženika pod 2) RF raspolagao naprijed naznačenim suvlasničkim omjerom od 1/2 dijela, a suvlasnički omjer te nekretnine bi osnovi bračne stečevine pripadao tužiteljici kao i radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o darovanju od 25. rujna 2012. godine, ovjeren kod javnog bilježnika Boška Jurišića pod poslovnim brojem OV-6671/12, sklopljen između tadašnjeg tuženika pod 2) RF i njegove bivše supruge, ovdje prethodno označene tuženice pod 3) KF, uz zahtjev da se time ovlasti tužiteljica kao suvlasnica predmetne nekretnine u idealnom omjeru od 1/2 suvlasničkog dijela izvršiti uknjižbu prava vlasništva u tom odgovarajućem suvlasničkom udjelu na svoje ime, uz istodobno brisanje toga prava od 1/2 idealnog suvlasničkog udjela s imena ranijeg tuženika pod 1) CF koji je prvotno bio upisan kao vlasnik za cijelo, a zatim i s imena ranije označenih tuženika pod 2) RF kao i tuženice pod 3) KF, što bi ti tuženici takav upis bili dužni trpjeti.

2. Tužbom u historijatu tužiteljica navodi da su tuženici zaključili Ugovor o darovanju 21. veljače 2011.godine, koji je kod javnog bilježnika Boška Jurišića sa sjedištem u [adresa], ovjerovljen pod poslovnim brojem OV-1311/11, a kojim ugovorom je raniji tuženik pod 1) CF, kao darovatelj prema prethodno označenom tuženiku pod 2) RF, kao daroprimatelju (obdareniku), raspolagao stanom koji je predmet tužbenog zahtjeva na način da mu je isti darovao , tako da je temeljem toga Ugovora ranije označeni tuženik pod2) RF ishodio upis stana u zemljišnim knjigama na svoje ime i stupio u njegov posjed.

3. U historijatu tužbe navodi se kako darovatelj nije vlasnik predmetnog stana za cijelo, već da je vlasnik jedne njegove polovine jer da je stan stečen u braku ranijeg tuženika pod 1) CF i tužiteljice, koji su brak ove stranke sklopile 29.studenoga 1969. godine, a za vrijeme braka 1984. godine da su bračni drugovi taj stan dobili na korištenje od tadašnjeg poduzeća u kojem je radila tužiteljica i da su taj stan bračni drugovi otkupili 1992. godine i da od tada predstavlja njihovu bračnu stečevinu.

4. Tužiteljica tužbom tvrdi kako nije bila upoznata s navedenim darovanjem sve do srpnja mjeseca 2017. godine kada je uočila oglas oglašen putem internetskih stranica oglašavanja od strane bivše supruge daroprimatelja, ovdje prethodno označene tuženice pod 3) KF koja je sada upisana kao vlasnica temeljem ugovora o darovanju sa prethodno označenim kao tuženikom pod 2) IFČ, koji joj darovao stan darovnim ugovorom ovjerovljenim kod javnog bilježnika Boška Jurišića sa sjedištem u [adresa] 25.rujna 2012. godine, pod poslovnim brojem OV-6671/12.

5. Stoga, tužiteljica što tužbom tvrdi da je raniji tuženik pod 1) CF raspolagao cijelim stanom iako isti predstavlja bračnu stečevinu njega i tužiteljice koji je kao imovina stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice kojeg su u jednakim dijelovima bračni drugovi suvlasnici u toj bračnoj stečevini, da time raniji tuženik pod 1) CF nije mogao bez ovlaštenja tužiteljice kao suvlasnice u jednakom dijelu raspolagati s njenim suvlasničkim udjelom na navedenom stanu jer da je samo formalno bio upisan kao isključivi vlasnik, tako da ga nije mogao darovati prethodno kao označenom tuženiku pod 2) RF tako da naznačeni ugovor o darovanju ne obvezuje tužiteljicu, kao suvlasnicu niti u odnosu na istu proizvodi pravne učinke, pa tužiteljica kao stranka s pravnim interesom u tužbi postavlja po tome osnovu tužbeni zahtjev.

6. U odgovoru na tužbu prethodno kao označene tuženice pod 3) KF zaprimljenim kod suda 5. ožujka 2018. godine, ova tuženica se u svemu protivi tužbi i osporava tužbeni zahtjev te predlaže tužbu odbiti u cijelosti kao neosnovanu odnosno neutemeljenu.

7. Odgovarajući na tužbu prethodno označena kao tuženica pod3) KF tvrdi kako tužiteljica bez ikakvog pravnog osnova krajnje neutemeljeno svojata stan koji bi bio punopravno vlasništvo ove tuženice, a koja je vlasništvo predmetnog stana stekla upisom u zemljišne knjige temeljem Ugovora o darovanju od 22. rujna 2012. godine, kojeg je sklopila sa svojim tadašnjim suprugom RF, kao darovateljem, tako da bi ova tuženica stekla kao pošteni stjecatelj realiziranim pravnim poslom od strane svoga tadašnjeg supruga upisom u zemljišnoj knjizi, a da tužiteljica nije uopće bila stranka toga ugovora tako da nema niti osnova niti temelja tražiti pobijanje navedenoga ugovora o darovanju.

8. Prethodno kao označena tuženica pod 3) KF odgovarajući na tužbu u svemu osporava navode iz historijata tužbe tvrdeći kako su ti navodi netočni jer da je za darovanje ranijeg tuženika pod 1) CF u korist prethodno označenoga tuženika pod 2) RF tužiteljica znala i mogla znati jer tužiteljica stanovala u zajedničkom domaćinstvu sa svojim suprugom CF i svojim sinom RF na istoj adresi u [adresa].

9. Prethodno kao označena tuženica pod 3) KF tvrdi kako je s tuženikom tadašnje označenim pod 2) RF bila u braku iz kojeg supružnici imaju troje maloljetne zajedničke djece, a koji brak je razveden presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pob-663/12, te da nakon razvoda braka sada tužiteljica želi naštetiti toj tuženici, tako i podnošenjem ove tužbe sasvim sigurno u dogovoru sa svojim sinom, prethodno označenim tuženikom pod 2) RF, koji da je već pokušao poništiti navedeni ugovor o darovanju stana tuženici kao prethodno

označenoj pod3) KF, međutim da je s tim zahtjevom pravomoćnom sudskom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Po-78/14 odbijen, a u kojem je parničnom postupku taj kao prethodno označeni tuženik pod 2) RF opisao okolnosti za ovdje sporno izvršeno darovanje kojim je od svog oca CF stekao vlasništvo predmetnog stana i po kojem je tužiteljica imala saznanja za predmetno darovanje i sa istim se suglasila, tako da ovdje prethodno označena kao tuženica pod 3) KF tvrdi kako je neistina iznesena od strane tužiteljice kako joj ovdje sada sporno darovanje nije bilo poznato.

10. Odgovarajući po tužbi, prethodno označena tuženica pod 3) KF navodi kako je prethodno označeni tuženik pod 2) RF kao tužitelj neosnovano tužio oca ove tuženice SF radi isplate nepostojeće novčane tražbine u predmetu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi-278/15, a isto tako da taj tuženik ne plaća dosuđena uzdržavanja za zajedničku maloljetnu djecu tako da je prethodno kao označena tužena pod3) KF bila prisiljena pokrenuti ovrhu radi naplate uzdržavanja zbog čega je protiv prethodno označenoga tuženika pod 2) RF podignuta optužnica pred Općinskom sudom u Splitu, u kaznenom postupku pod poslovnim brojem Kovm-83/17, tako da tuženica ranije označena pod 3) KF smatra da ova sadašnja tužba koju je podnijela tužiteljica u ovom parničnom postupku predstavlja još jedan pokušaj upravo tuženika prethodno označenoga pod 2) RF s ciljem da našteti svojoj bivšoj supruzi.

11. Tuženica ranije označena pod 3) KF konačno prigovara tužbi i zastari prava na njeno postavljanje u pogledu pobojnosti ugovora o darovanju tvrdeći kako je zakonski rok za podnošenje tužbe po toj osnovi tri godine koji je protekao.

12. Podneskom zaprimljenim kod suda 26. ožujka 2019. godine sadašnja tuženica pod 4) KF (ranije kao tuženica pod 3) je obavijestila da je u međuvremenu tužiteljica zatražila i ishodila zabilježbu spora na nekretnini koja je predmet ovoga spora navodeći da ova tuženica ima namjeru izvršiti prodaju spornog stana, a što ne može realizirati uslijed izvršene zabilježbe koju je postavila tužiteljica na osnovu predmetne tužbe.

13. Podneskom zaprimljenim kod suda 6.ožujka 2020. godine tuženica tada označena pod 3) KF je obavijestila da više nije vlasnica predmetnog stana jer da je Ugovorom o kupoprodaji od 24.listopada 2019. godine prodala trećoj osobi, ovdje sada umješačici na strani ove stranke.

14. Nadalje, tuženica prethodno označena pod 3) KF tvrdi kako temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 21.listopada 1992.godine je upravo raniji tuženik pod 1) CF kupio od društva Dalmacijacement d.o.o tako da tužiteljica nije kupac toga stana i da se ne može pretpostavljati njen udio u bračnoj stečevini u jednakom omjeru tako da imovinu stečenu u braku prema propisima koji su u to vrijeme bili važeći treba odrediti u udjelima bračnih drugova.

15. U međuvremenu rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj POb-503/17 od 13.siječnja 2021. godine utvrđen je prekid postupka zbog smrti ranijeg tuženika pod 1) CF, da bi rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj POb-170/21 od 8.travnja 2021. godine bili pozvani sada označeni tuženici pod 1) RF (ranije označen kao tuženik pod 2), novooznačeni tuženik pod 2) IF i novooznačena tuženica pod 3) BFČ, da kao nasljednici ranijeg tuženika pod 1) CF po osnovi rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Jadranke Plenković sa sjedištem u [adresa], poslovni broj O-4289/20, UPP/OS- 160/20 od 24. veljače 2021. godine, preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari, te se po tome ovaj prekinuti parnični postupak nastavio, time da je ranija tuženica pod 3) KF, sada označena kao tuženica pod 4).

16. Podneskom od 19. rujna 2022. godine u ovaj parnični spis predmeta pristupila je GF prijedlogom radi miješanja na strani sada označene tuženice pod 4) KF s pravnim interesom da stupi u ovaj parnični postupak kao umješač na strani te stranke jer je Ugovorom o kupoprodaji od 24. listopada 2019. godine ta tuženica istoj prodala predmetni stan, a budući da tužiteljica postavlja tužbu u pogledu spornog stana tražeći utvrđenje prava vlasništva odgovarajućeg suvlasničkog udjela od 1/2 dijela i ništetnost ugovora o darovanju kojima se vlasništvo upisom u zemljišne knjige prenijelo na sadašnje označenu tuženicu pod 4) KF koja je otuđila to pravo ovoj trećoj osobi koja nije stranka iz ovoga parničnog postupka to je od strane prijavljene umješačice iskazan pravni interes da sada označena tuženica pod 4) KF uspije u ovom postupku kako bi se zaštitila prava i interesi prijavljene umješačice.

17. Stoga je ova treća osoba imala pravni interes za sudjelovanje u ovom parničnom postupku kao umješač na strani one stranke iz čijeg prava izvodi svoje pravo odnosno interes da ta stranka uspije u ovom parničnom postupku sa svojim pravom, odnosno da ospori pravo tužiteljici na koje pretendira.

18. Konačno, a vezano za ovu okolnost, na ročištu za glavnu raspravu održanome 22. srpnja 2024. godine tuženica pod 4) KF, s obzirom da je u međuvremenu došlo do otuđenja nekretnine koja je ovdje vezana za predmet spora, a time i do izmjene u osobi vlasnika te nekretnine koja više nije u njenom vlasništvu već u vlasništvu treće osobe (upravo ovdje pozvane umješačice na strani te tuženice), ova tuženica postavlja u tijeku glavne rasprave i materijalno pravni prigovor nedostatka- promašenosti pasivne legitimacije na strani te stranke, a kako je riječ o materijalno pravnom prigovoru taj prigovor je dopušten bez obzira na stadij postupka u kojem je podnesen, tako kao dopušten u ovom postupku takav prigovor je dalje razmatran.

19. Podneskom od 25. siječnja 2023. godine, tužiteljica se u svemu protivi odnosno negira navode i tvrdnje tuženice pod 4) KF, posebno sporeći tvrdnju ove tuženice da je tužiteljica znala za izvršeno darovanje njezinog sada pokojnog supruga prema svom sinu ovdje tuženiku pod 1) RF, a posebno protiveći se navodu te tuženice da bi ovu tužbu usmjerila protiv interesa te tuženice u suradnji i dogovoru s tim tuženikom.

20. Ovim podneskom sada tužiteljica postavlja (uređuje i precizira) ranije postavljeni tužbeni zahtjev.

21. Tužiteljica je ostala kod uređenoga konačno postavljenoga tužbenog zahtjeva.

22. Tuženici pod 1) RF, pod 2) IF i pod 3) BFČ, priznaju tužbu i tužbeni zahtjev.

23. Tuženica pod 4) KF, kojoj se u pravnom interesu uspjeha u ovom postupku pridružila umješačica na njenoj strani, protivi se u potpunosti tužbi i o ovako konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

24. U dokaznom postupku izvedeni su slijedeći dokazi: pregledan je internetski oglas od prosinca mjeseca 2017. godine, Ugovor o darovanju sastavljen u Splitu, 22. rujna 2012. godine, ovjerovljen po javnom bilježniku Bošku Jurišiću sa sjedištem u [adresa], broj OV-6671/12 od 25. rujna 2012. godine, Ugovor o darovanju sastavljen u [adresa] 21. veljače 2011. godine, ovjerovljen od strane javnog bilježnika Boška Jurišića, broj OV-1311/11 od 21. veljače 2011. godine, Izvadak iz knjige položenih ugovora Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić, broj [broj poduloška] od 9. ožujka 2017. godine, presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pob-663/12 od 30. siječnja 2014. godine, presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-619/16 od 8. prosinca 2016. godine, zapisnik o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Po-78/14 od 27. kolovoza 2015. godine, tužba i prijedlog za osiguranje zaprimljeno kod Općinskog suda u Splitu, 5. svibnja 2015. godine, rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K- 83/17 od 2. siječnja 2018. godine, Ugovor o kupoprodaji sastavljen 24. listopada 2019. godine, ovjerovljen po javnoj bilježnici Maji Radovani, sa sjedištem u [adresa], broj OV-2717/19 od 24. listopada 2019. godine, Ugovor o kupoprodaji stana sastavljen 27. travnja 1992. godine, ovjerovljen po Općini Kaštela, referadi za statusna prava građana od 5. studenoga 1992. godine, Izvadak iz knjige položenih ugovora, povijesni prikaz Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić, broj [broj poduloška] k. PU Kaštel Sućurac, zahtjev HEP –Operatora distribucijskog sustava d.o.o od 22. listopada 2007. godine za ugradnju mjernog uređaja, Elektroenergetska suglasnost broj 401300-072351-0012 HEP-ODS od 23. listopada 2007. godine, Ugovor SOUR „Dalmacija cement“ Solin, RO Tvornica cementa „Partizan“, RZ „Zajedničke službe“ Kaštel Sućurac i tužiteljice sastavljen 24. rujna 1992. godine, otpusno pismo KBC-a Split, Klinike za Kirurgiju od 19. listopada 2014. godine, od 24. ožujka 2015. godine, od 29. rujna 2015. godine, od 1. ožujka 2016. godine, od 4. listopada 2016. godine, nalaz Medicinsko biokemijskog laboratorija od 7. ožujka 2011. godine, patohistološkog nalaza KBC Split, kliničkog zavoda za patologiju, sudsku medicinu i citologiju, Katedre za patologiju broj protokola; 7017/2010. od 25. listopada 2010. godine, nalaz kolonoskopije od 11. svibnja 2010. godine, CT nalaz Poliklinike Medikol od 5. srpnja 2020. godine, nalaz Medicinsko biokemijskog laboratorija od 31. ožujka 2020. godine, nalaz kolonoskopije od 18. lipnja 2010. godine, zapisnik Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, Zemljišnoknjižnog odjela, broj Z-165472008/3103 od 4. listopada 2011.godine, Izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić od 2. lipnja 2023. godine, Izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Stari Grad od 2. lipnja 2023. godine, izvadak iz internetske stranice airbnb. com broj 85592947, Izvadak iz zemljišne knjige Zemljišnog odjela Stari Grad od2. lipnja 2023. godine, rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice Jadranke Plenković sa sjedištem u [adresa], poslovni broj O-4289/20, UPP/OS-160/20 od 24. veljače2021. godine, Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanja založnoga prava Societe Generale- Splitska banka d.d., zaključen u Splitu 5.prosinca 2012. godine, ovjerovljen kod javnog bilježnika Dalibora Pavlovića sa sjedištem u [adresa], broj OV-3230/12 od 5. prosinca 2012. godine, uz Izvadak iz knjige položenih ugovora Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, Zemljišnoknjižnog odjela od 1. listopada 2012. godine, prijepis zapisnika Općinskog suda u Splitu od 5. svibnja 2015. godine, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke, saslušanjem tuženika pod 1) RF, te tuženice pod 4) KF, pribavljen je zdravstveni karton za prednika stranaka (u CD formatu), pregledan je prijepis zapisnika Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Kzd-32/18 od 6. prosinca 2023. godine, priložena ovom spisu predmeta preslika dopune knjigovodstveno financijskog vještačenja u predmetu Kzd-32/18 sudske vještakinje za knjigovodstvo i financije Matije Trogrlić iz Splita od 25. rujna 2023. godine, izveden je dokaz saslušanja svjedoka FF i DF, izveden je dokaz saslušanja svjedoka ZF i AF, izveden je dokaz saslušanjem TF kao umješaćice na strani tuženice pod 4), pribavljeni su podaci o adresi prebivališta – pretrage osoba iz MUP-evidencije iz sustava JRO od 22. srpnja 2024. godine, pregledana je pisana izjava tuženice pod3) BFČ od 1. listopada 2024. godine, izveden je dokaz dopunskim saslušanjem tužiteljice, pribavljen je zdravstveni karton pacijenta za CF te je pregledan spis predmeta Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Po-78/14 (prileže u prilogu spisa).

25. Od drugih tijekom prethodnog postupka predloženih dokaze stranke nisu zahtijevale da se ti dokazi izvode u tijeku glavne rasprave, odnosno od tih predloženih, a neizvedenih dokaza stranke su u tijeku glavne rasprave odustale.

26. Kako stranke nisu imale daljnjih predloženih dokaza za njihovo izvođenje, te kako je od ranije predloženoga dokaza koji nije izveden tužiteljica odustala dok su izvedeni svi drugi predloženi dokazi koji su određeni za izvođenje, to je sud uzimajući u obzir rezultate ovako provedenog dokaznog postupka provedenog na glavnoj raspravi, razmatrajući svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, odlučio kao u izreci.

27. Tužbeni zahtjev je samo djelomično osnovan.

28. Vezano za predmet ovoga spora s osnova postavljenih ovom tužbom tužbenih zahtjeva u pogledu onih dijelova kako su tužbom u uređenom zahtjevu konačno postavljeni.

29. Predmet ovog spora u odnosu na prvopostavljeni tužbeni zahtjev je utvrđenje prava tužiteljice u odnosu na tuženike u pogledu nekretnine označene kao stana br. 1. u podrumu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice i hodnika, ukupne površine 54,25 m2, koji se nalazi u zgradi u [adresa], anagrafske oznake [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], upisan u knjizi položenih ugovora za k. o. [katastarska općina] Sućurav, [broj poduloška] kojem stanu pripada i pripadajući dio zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, zemljišta ispod zgrade kao i zemljišta koje služi redovitoj uporabi zgrade, stečenog za po 1/2 dijela cjeline s osnova bračne stečevine s bračnim drugom CF (prednikom njegovih nasljednika sadašnjih tuženika pod 1), pod 2) i pod 3).

30. Predmet ovog spora u odnosu na drugopostavljeni tužbeni zahtjev je utvrđenje ništetenosti kao nevaljanog u proizvodnji pravnih učinaka u veličini od 1/2 suvlasničkog udjela gornje opisane nekretnine Ugovora o darovanju sklopljenoga u [adresa] od 21. veljače 2011. godine između CF (prednika nasljednika sadašnjih tuženika pod 1), pod 2) i pod3) kao darovatelja i ovdje tuženika pod 1) RF, ovjerovljen pred javnim bilježnikom Boškom Jurišićem sa sjedištem u [adresa], pod brojem OV-1311/11 od 21. veljače 2011. godine, vezano za raspolaganje tih ugovornih stranaka odgovarajućim suvlasničkim udjelom koji u utvrđenju toga prava zahtjeva tužiteljica.

31. Predmet ovog spora u odnosu na trećepostavljeni tužbeni zahtjev je utvrđenje ništetenosti kao nevaljanog u proizvodnji pravnih učinaka u veličini od 1/2 suvlasničkog udjela gornje opisane nekretnine Ugovora o darovanju sklopljenoga u Splitu od 22. rujna 2012. godine između ovdje tuženika pod 1) RF i ovdje tuženice pod 4) KF, ovjerovljen pred javnim bilježnikom Boškom Jurišićem sa sjedištem u [adresa], pod brojem OV-6671/12 od 25. rujna 2012. godine.

32. Predmet ovog spora u odnosu na četvrtopostavljeni tužbeni zahtjev je vezan za utvrđenje prava suvlasništva tužiteljice u odnosu na tuženike u određenom suvlasničkom omjeru od 1/2 dijela gornje opisane nekretnine i ovlaštenja upisa toga prava u zahtijevanom suvlasničkom omjeru u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje toga prava s imena CF (kao prednika njegovih nasljednika sadašnjih tuženika pod 1) pod 2) i pod3) kao i brisanja toga prava s imena tuženice pod 4) KF za 1/2 dijela cjeline što bi svi tuženici bili u obvezi takav upis trpjeti.

33. Između stranaka nije sporno da je nekretnina koja je predmet spora stečena tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljice i ranijeg tuženika CF (čiji su nasljednici sadašnje označeni tuženici pod 1) RF, pod 2) IF i pod 3) BFČ) odnosno kao bračna imovina stečena kupoprodajom od ranijeg poslodavca bračnih drugova, tako da je temeljem takvog stjecanja bračni drug CF bio upisan kao vlasnik za cijelo opisanog stana koji je predmet spora, te nije sporno da je tijekom 2011. godine s tom nekretninom bračni drug tužiteljice CF raspolagao na način da je darovao tu nekretninu njihovom sinu, ovdje tuženiku pod 1) RF, koji je daljnje s tom nekretninom raspolagao na način da je darovao tu nekretninu svojoj tadašnjoj supruzi, ovdje tuženici pod 4) KF, koja je temeljem takvog raspolaganja odnosno pravnog osnova upisana na predmetnoj nekretnini kao vlasnica za cijelo.

34. Sporno se ukazuje u pogledu svih gornje navedenih zahtjeva iz tužbe pitanje je li predmetna nekretnina u stvari imovina tužiteljice i njenog bračnog druga u jednakom opsegu odnosno koliki je doprinos bračnih drugova u stjecanju te imovine jer sadašnja tuženica pod 4) KF prigovara takvom udjelu bračne stečevine zahtijevanom od tužiteljice tvrdeći da je tužiteljica upravo ona strana koja takvu tvrdnju treba dokazati jer da se s obzirom na vrijeme stjecanja te imovine ne može primijeniti pravna predmnijeva u odnosu na jednaki udio bračnih drugova u stjecanju te imovine, kojoj je temeljem realiziranog pravnog posla kao vlasnik upisan za cijelo upravo bračni drug tužiteljice.

35. Sporno se ukazuje i pitanje je li pravnim poslom, koji je darovanje, CF kao bračni drug tužiteljice, čiji su zakonski nasljednici i tuženici pod 1) RF, pod 2) IF i pod 3) BFČ, raspolagao tako osporenim od tuženice pod 4) KF udjelom u bračnoj stečevini tužiteljice, bez njenog znanja i pristanka, na način da je darovao predmetnu nekretninu tuženiku pod 1) RF, za koju je ovaj temeljem toga osnova upisan kao vlasnik za cijelo. 36. Sporno se daljnje ukazuje pitanje je li time pravnim poslom, koji je darovanje, ovdje tuženik pod 1) RF kao bivši bračni drug tuženice pod 4) KF, valjano raspolagao tako osporenim od tuženice pod 4) KF udjelom u bračnoj stečevini tužiteljice što je dobio darovanjem od svog oca odnosno bračnog druga tužiteljice i je li to bilo bez njenog znanja i pristanka, na način da je darovao predmetnu nekretninu tuženici pod 4) KF, za koju je ova temeljem toga osnova bila prethodno upisana kao vlasnica za cijelo.

37. Tužiteljica je iz toga razloga postavila u drugom i trećem tužbenom zahtjevu zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnih realiziranih ugovora o darovanju tvrdeći kako su ti ugovori nevaljani odnosno da ne proizvode pravne učinke jer da je raspolagano od stranaka tih ugovora s onim suvlasničkim omjerom od 1/2 dijela koji pripada tužiteljici stečenog po osnovi bračne stečevine bez njenog znanja i na to pristanka koja nije niti želi naknadno takva raspolaganja odobriti tvrdeći da je riječ o zlouporabi prava i povjerenja.

38. Tuženica pod 4) KF ovdje progovara da je u konkretnom slučaju tužiteljica takvo pravo za utvrđenje nevaljanosti predmetnih pravnih poslova izgubila, odnosno da je u traženju pravne zaštite po toj osnovi prekludirana odnosno da je riječ o prekluziji prava jer da se na takvo pravo za pobijanje ugovora može pozivati osoba s pravnim interesom u roku od tri godine.

39. Prigovor tuženice pod 4) KF u pogledu zastare prava tužiteljici na pravnu zaštitu postavljanjem gornje naznačenih tužbenih zahtjeva nije osnovan. 40. Kao prvo, prvi tužbeni zahtjev je stvarno pravni zahtjev utvrđenja prava vlasništva ( u konkretnom slučaju suvlasništva) s osnova bračne stečevine koji stvarno pravni zahtjev prema svima (erga omnes) ne zastarijeva.

41. Prigovor tuženice pod 4) KF, postavljen u pogledu zastare prava na podnošenje zahtjeva radi pobijanja spornih ugovora o darovanju, odnosno kao primarnog Ugovora o darovanju koji je sklopljen između pravnog prednika tužiteljice CF kao bračnog druga s njihovim zajedničkim sinom, ovdje tuženikom pod 1) RF, tako i sekundarnoga Ugovora o darovanju koji je sklopljen između ranijeg obdarenika (daroprimatelja) kao zajedničkog sina tužiteljice i njenog bračnog druga s bivšom suprugom ovdje upravo onom tuženicom koja takav prigovor postavlja, nije osnovan iz razloga što je u konkretnom slučaju postavljen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti kao učinka nevaljanosti tih pravnih poslova koji uslijed takvog nedostatka ne bi proizvodili pravne učinke za udio od 1/2 suvlasničkog dijela sporne nekretnine za koji suvlasnički udio tužiteljice prvim zahtjevom pretendira kao svojim udjelom u bračnoj stečevini, a nije postavljen zahtjev za pobijanje takvih pravnih poslova niti iz tužbe i činjenica iznesenih u tužbi takvo što proizlazi ili bi sadržajno proizlazilo.

42. U vrijeme zaključenja spornih ugovora o darovanju na snazi je bio Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11- nastavno ZOO- a), koji propisuje u odredbi čl. 4. da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, dok je odredbom čl. 6. stog Zakona propisano da je zabranjeno ostvarenje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Dalje, odredbom čl. 322. st.1. ZOO-a, propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

43. Odredbom čl. 323. st. 1 ZOO-a, propisano je da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drukčije ne određuje, dok je odredbom st. 2. istog članka toga Zakona, propisano da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnoga ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

44. Odredbom čl. 327. st.1. ZOO-a, propisano je da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. 328. ZOO-a, propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

45. Za razliku od ništetnosti ugovora, odredbom čl. 330. ZOO-a, propisano je da je ugovor pobojan kada ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kada je pri njegovom sklapanju bilo mana volje te kada je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno, dok je odredbom 331. ZOO-a, propisano da ugovorna strana u čijem je interesupobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi, a sukladno odredbi čl. 335. st.1. ZOO-a, može se pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile.

46. S obzirom na ovdje citirane zakonske odredbe koje propisuju razloge ništetnosti i pobojnosti, uvjete i pretpostavke koji nastaju ili stvaraju pravni učinak takvih nevaljanih pravnih poslova te osobe koje mogu postavljati zahtjeve u tom pogledu i propisane rokove prekluzije prava na podnošenje zahtjeva, uzimajući u obzir sadržaj tužbe, razloge zbog kojih je ovdje tužba podnesena, te samim tim i tako postavljeni - ovdje konačno uređeni tužbeni zahtjev, jasno je da se ovdje osoba koja nije ugovornik spornih pravnih poslova poziva da su takvi sporni pravni poslovi ništetni kao razlog ističući da su pravni poslovi protivni zakonu budući da je tim pravnim poslovima bez njenog odobrenja i pristanka raspolagano s njenim vlasničkim udjelom u bračnoj stečevini odnosno da je imovina prenesena bez odobrenja i pristanka nositelja vlasničkih ovlaštenja (kako prvim pravnim poslom tako i naknadnim pravnim poslom koji je slijedio poslije ovoga prvog), tako da je riječ o zahtjevu za utvrđenje nevaljanosti ugovora i to radi njihove ništetnosti pa takav zahtjev ne zastarijeva i na ništetnost se može pozivati svatko, tako i ona osoba koja nije stranka iz takvog pravnog posla, pa je prigovor četvrtotuženice u tom smislu neosnovan.

47. Ipak teret dokaza, povodom ovako postavljenih tužbenih zahtjeva i to utvrđenja bračne stečevine u određenom suvlasničkom omjeru sukladno tada važećim pravnim propisima kojima se takvo što regulira kao i utvrđenja postojanja pretpostavki za ništetnost predmetnih pravnih poslova prema pravilima obveznog prava kojima se takvo što regulira, jeste na tužiteljici koja treba dokazati takve činjenice i pravne pretpostavke o kojima ovisi osnovanost postavljenih tih tužbenih zahtjeva kojima tužiteljica zahtjeva utvrđenje svojeg prava s osnova bračne stečevine, ništetnost pravnog posla koji je povredom njenih prava i ovlaštenja proveden upisom takvog prava u zemljišnoj knjizi na nekretnini za koju se odnose takvi tužbeni zahtjevi.

48. Uvidom u priloženi Ugovor o kupoprodaji stana sastavljen 27. travnja 1992. godine, ovjerovljen po Općini Kaštela, referadi za statusna prava građana od 5. studenoga 1992. godine, razvidno je da ovaj ugovor sastavljen između CF (kao pravnog prednika stranaka) u svojstvu kupca i prodavatelja Dalmacijacementa d.o.o., [adresa], temeljen na tadašnjem Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, u pogledu kupnje opisanoga stana koji je ovdje predmet spora. Upravo je ovaj ugovor kojim je raniji tuženik CF pravnim poslom s vlasnikom toga stana na kojem je postojalo stanarsko pravo pravni temelj upisa u zemljišnoj knjizi prava toga prednika stranaka čije pravo je kao takvo u zemljišnoj knjizi bilo upisano za cijelo.

49. Uvidom u Ugovor SOUR „Dalmacija cement“ Solin, RO Tvornica cementa „Partizan“, RZ „Zajedničke službe“ Kaštel Sućurac i tužiteljice sastavljen 24. rujna 1992. godine razvidno je da je na temelju pravomoćne odluke tadašnje Komisije za raspodjelu stanova i odobravanja stambenih kredita te radne zajednice od 4. rujna 1984. godine, predmetni stan dodijeljen na korištenje na neodređeno vrijeme ovdje tužiteljici kao korisnici odnosno nositeljici toga prava, ali ovoj s pretpostavljenim drugim pretpostavkama (petoro članova njenog obiteljskog domaćinstva uključivo uz djecu i sa suprugom ZF (odnosno ovdje pravim imenom JF).

50. Uvidom u priloženi Ugovor o darovanju sastavljen u [adresa] 21. veljače 2011. godine, ovjerovljen od strane javnog bilježnika Boška Jurišića, broj OV- 1311/11 od 21. veljače 2011. godine, razvidno je da je ovim Ugovorom raniji tuženik (pravni prednik stranaka) CF sa sadašnjim tuženikom pod 1) RF (svojim sinom) ugovorio darovanje opisanoga stana koji je ovdje predmet spora.

51. Uvidom u priloženi Ugovor o darovanju sastavljen u Splitu, 22. rujna 2012. godine, ovjerovljen po javnom bilježniku Bošku Jurišiću sa sjedištem u [adresa], broj OV-6671/12 od 25. rujna 2012. godine, razvidno je da je ovim Ugovorom sadašnji tuženik pod 1) RF sa sadašnjom tuženicom pod 4) KF (svojom ranijom suprugom) ugovorio darovanje opisanoga stana koji je ovdje predmet spora. Uvidom u Izvadak iz knjige položenih ugovora Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić, broj [broj poduloška] od 9. ožujka 2017. godine, razvidno je da je sadašnji upis vlasništva za opisani stan koji je predmet spora na imenu ovdje tuženice pod 4) KF, te je iz istoga razvidno da je pod poslovnim brojem Z-1023/14 od 22. svibnja 2014. godine, izvršen upis zabilježbe spora na predmetnoj nekretnini u odnosu na pravo vlasništva na temelju tužbe koja je kod toga zemljišnoknjižnog odjela zaprimljena pod poslovnim brojem ovog suda Po-78/14, dakle u pravnoj stvari koja je vođena između tužitelja RF (ovdje prvotuženika) i tuženice KF (ovdje četvrtotuženica).

52. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji sastavljen 24. listopada 2019. godine, ovjerovljen po javnoj bilježnici Maji Radovani, sa sjedištem u [adresa], broj OV-2717/19 od 24. listopada 2019. godine, razvidno je da je ovdje četvrtotuženica kao prodavateljica s TF, ovdje sada umješačicom na strani ove stranke, ugovorila prodaju opisanog stana koji je ovdje predmet prodaje, dakle ovim pravnim poslom je četvrtotuženica raspolagala nekretninom koja je predmet spora iz ovoga parničnog postupka nakon što je evidentirana zabilježba ovoga parničnog postupka o čijoj je zabilježbi i njenom ishođenju tužiteljica informirala sud podneskom od 26. ožujka 2019. godine.

53. Iz presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pob-663/12 od 30. siječnja 2014. godine i presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-619/16 od 8. prosinca 2016. godine, razvidno je da je povodom u tom predmetu podnesenoga sporazumnog prijedloga za razvod braka od 15. listopada 2012. godine razveden brak između tamošnjih predlagatelja, ovdje tuženika pod 1) RF i tuženice pod 4) KF koji je između ovih bračnih drugova sklopljen 6. siječnja 2007. godine, po kojoj pravomoćnoj presudi zajednička djeca stranaka po razvodu braka stanuju s ovdje tuženicom pod 4) KF uz ostvarivanje zajedničke roditeljske skrbi, te je naloženo upravo ovdje tuženiku pod 1) RF da s osnova doprinosa uzdržavanja za tri maloljetna djeteta doprinosi mjesečno za jedno dijete 900,00 kuna, te za drugo dvoje djece po 700,00 kuna za svako, odnosno zbrojeno 2.300,00 kuna mjesečno.

54. Sagledavajući sadržaj priloženoga zapisnika o održanoj glavnoj raspravi kod Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Po-78/14 od 27. kolovoza 2015. godine, utvrđeno je da u tom zapisniku koji je sastavljen u tom drugom sudskom predmetu postoji uneseni iskaz tamo saslušanoga svjedoka ZF iz kojeg proizlazi da je ovaj iskazao u tom predmetu da je namjera za zaključenje darovnog ugovora između sadašnjeg tuženika pod 1) RF i sadašnje tuženice pod 4) KF bila supstitucija plaćanja doprinosa uzdržavanja kao i tamo saslušanoga svjedoka LF koji je iskazao da je bila namjera bračnih drugova kod prekida njihove bračne zajednice prepisati stan na ovdje sadašnju tuženicu pod 4) KF, tako i tamošnjeg tužitelja, ovdje sada tuženika pod 1) RF, kada je iskazivao da je zbog tadašnje potrebe renoviranja sada spornog stana po troškovima oca tamošnje tuženice, bilo dogovoreno s njegovim roditeljima prijenos vlasništva na njegovo ime, a da je za zaključenje ugovora o darovanju kojim je preneseno vlasništvo stana na ime tamošnje tuženice, ovdje tuženice pod 4) KF, bio razlog dogovor oko uzdržavanja odnosno supstitucija za uzdržavanje djece.

55. Međutim, ovaj zapisnik iz drugog spisa predmeta iako ima snagu javne isprave, takav dokazni materijal u pogledu iskaza svjedoka i stranaka se ne može cijeniti u onom izvornom smislu kao iskaz proveden u ovom postupku jer sud nije čitao iskaze svjedoka, već je u dokazne svrhe izvršen uvid u spis predmeta Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Po-78/14 iz kojeg spisa predmeta proizlazi ova isprava, tako da je sud ovaj dokaz kao i druge posebno izvedene dokaze u ovom dokaznom postupku sagledavao u međusobnoj vezi sa svim ovdje izvedenim dokazima u njihovoj međusobnoj povezanosti.

56. Ovi temelji upisa prava stranaka u zemljišnoj knjizi na nekretnini koja je predmet spora proizlaze iz Izvatka iz knjige položenih ugovora, povijesnog prikaza Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić, broj [broj poduloška] k. PU Kaštel Sućurac, iz kojeg je razvidno da je temeljem Kupoprodajnog ugovora od 27. travnja 1992. godine, kao vlasnik za cijelo upisan CF (upis pod brojem ZS-3043/92 od 6. studenoga 1992. godine), da bi temeljem Ugovora o darovanju od 21. veljače 2011. godine, vlasništvo bilo upisano na ovdje tuženika pod 1) RF (upis pod brojem Z-369/11) da bi temeljem Ugovora o darovanju od 22. rujna 2012. godine, vlasništvo bilo upisano na ovdje tuženicu pod 4) KF (upis pod brojem Z-2016/12), time da je u predmetnom zemljišnoknjižnom izvatku razvidno da je brisana ranija zabilježba spora koji se vodio pred Općinskim sudom u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, pod poslovnim brojem Po-78/14 (raniji upis Z- 1023/14 i upis brisanja te zabilježbe pod brojem Z-10613/17), dok su u ovom zemljišnoknjižnom izvatku iz knjige položenih ugovora upisane druge dvije zemljišnoknjižne plombe, koje ukazuju na određene, gornje navedene radnje stranaka koje se odnose na zabilježbu ovog spora i upisa vlasništva nove stjecateljice o čemu su stranke o tome tijekom ovoga parničnog postupka informirale sud. Ujedno, iz ovoga zemljišnoknjižnog izvatka razvidno je da je prethodno na ovoj nekretnini tadašnjeg vlasništva ovdje tuženice pod 4) KF bilo upisano založno pravo banke na temelju ugovora o kreditu broj 170223, broj OV-3230/12 (upis pod brojem Z-2530/12), koje založno pravo je brisano na temelju brisovnog očitovanja banke, ovjereno pod brojem OV-1407/16 od 23. veljače 2016. godine ( upis pod brojem Z-578/16).

57. Prigovor tuženice pod 4) KF u pogledu osporavanja zahtijevanog utvrđenja suvlasničkog udjela od 1/2 idealnog dijela koji bi predstavljao bračnu stečevinu tužiteljice na spornoj nekretnini, odnosno njenog jednakog suvlasničkog udjela i pravnog prednika sada pok. CF svakog za po 1/2 dijela cjeline nije osnovan.

58. U ovom slučaju za utvrđenje takve odlučne činjenice mjerodavan je iskaz tužiteljice koja je sada s pok. CF sklopila brak 29. studenoga 1969. godine, te je s osnova tadašnje važećih pravnih propisa 1984. godine stečeno stanarsko pravo jednog od bračnih drugova, da bi prema Ugovoru o kupoprodaji stana zaključenom 1992. godine, upravo pravni prednik- bračni drug tužiteljice UF kupio stan (ovdje predmet spora) od tadašnjeg nositelja vlasničkih ovlaštenja na tom stanu na kojem je postojalo stanarsko pravo člana obitelji i to novčanim sredstvima uprihođenim od rada i vezanih za rad, pa kako su oboje bračnih drugova nesumnjivo u tom vremenu bili zaposleni, da su s osnova zaposlenja primali plaću kao jedini izvor svojih prihoda, da nema drugih dokaza da bi osim sredstava uprihođenih radom ta imovina bila stečena drugim posebnim odnosno vlastitim sredstvima bračnih drugova, da su prema iskazu tužiteljice, koja je jedino imala o tome neposredna saznanja, koja takve činjenice u njenom iskazu nisu osporavala njena djeca, ovdje tuženici od pod 1) do pod 3),bez obzira što su na suprotnoj pravnoj poziciji od tuženice pod 4) KF, koja nije imala relevantna saznanja o organizaciji unutar obitelji tužiteljice i njenog bračnog druga u vremenu stjecanja te sporne nekretnine, njihovim prihodima i sredstvima koja su za tu svrhu uprihođena i upotrebljena, uzimajući u tom dijelu kao vjerodostojan iskaz tužiteljice o svim onim okolnostima rada, zalaganja, ulaganja i privređivanja bračnih drugova i njihova doprinosa u stjecanju bračne stečevine, ukazano je izvjesno da su bračni drugovi doprinijeli u stjecanju sporne nekretnine nesumnjivo kao bračne stečevine u ocjenjenim jednakim udjelima, jer je stanarsko pravo na predmetnom stanu stečeno u vrijeme trajanja braka, svaki član obitelji je kod dodjeljivanja toga prava bio ocjenjivan kao privilegija odnosno kao kriterij za dodjelu takvoga prava na stanu takve kvalitete, te su zbog takvih uvjeta kojima su doprinijeli u jednakoj mjeri bračni drugovi taj stan u vremenu otkupa stanova sa stečenim stanarskim pravom po istim kriterijima jednakog udjela kojeg su stekli vezano za rad i otkupili sa sredstvima stečenim radom tako da su u jednakim udjelima stekli tu imovinu, što je bila njihova zajednička imovina stečena s osnova bračne stečevine.

59. Vrijeme stjecanja sporne nekretnine jeste vrijeme kada je prvotni prvotuženik CF kupio spornu nekretninu u ime i za račun bračnih drugova, ne samo za svoje ime, iako je formalno sam on i naveden u kupoprodajnom ugovoru kao kupac koji je kupio nekretninu od ranijeg vlasnika, i to 1992. godine, budući je prema kupoprodajnom ugovoru ovaj kao kupac od strane prodavatelja kao vlasnika već bio po drugom pravnom osnovu u posjedu predmetne nekretnine, bez obzira kada je prema povijesnom prikazu iz zemljišne knjige to pravo vlasništva upisano na njegovo ime za cijelo, provedenom uknjižbom toga ugovora o kupoprodaji.

60. U vrijeme stjecanja sporne nekretnine i to 1992. godine na snazi je bio Zakon o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 45/89, 50/90 - nastavno ZBPO-a), koji se u konkretnim slučaju treba primijeniti sukladno odredbi čl. 363. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98- nastavno ObZ-a/98), kojom je odredbom propisano da danom primjene toga Zakona se ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima.

61. Kako se ZBPO-a primjenjivao u razdoblju od 1. siječnja 1979. godine, do vremena stupanja na snagu ObZ-a/98, odnosno do 1. srpnja 1999. godine sukladno odredbi čl. 372. ObZ-a/98, a prava koja se odnose na spornu nekretninu stečena su u vrijeme primjene ZBPO-a, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 276. ZBPO-a, kojom je propisano da imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna, time da sukladno odredbi čl. 277. ZBPO-a, jeste propisano da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, da je njihova zajednička imovina, kao i odredba čl. 287. st. 1. ZBPO-a, kojom je propisano da kod utvrđenja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.

62. Dakle, sva imovina koju su bračni drugovi u braku stekli radom ili potječe iz te imovine, zajednička je imovina bračnih drugova, dok se iz svih ovdje provedenih dokaza ( osim tužiteljice drugi tuženici i svjedoci nemaju o tome neposrednih dokaza) ne nalazi da bi doprinos kojeg od bračnih drugova bio veći, a kamoli značajno veći, kako to pogrešno u svojoj sumnji ukazuje četvrtotuženica, budući da je imovina, tako i ostvarena novčana sredstva kojima je predmetna nekretnina kupljena, zajednička stečena radom i zaradom bračnih drugova, bez obzira tko je od bračnih drugova u kojem vremenu u braku stjecao određene novčane iznose s osnova rada, odnosno tko je od bračnih drugova zarađivao veću plaću ili dobit ostvarenu od prihoda dodatnog rada. U konkretnoj pravnoj situaciji ne gleda se samo kvantiteta uprihođenih novčanih sredstava, već kvaliteta bračnih odnosa koja je doprinijela stjecanju tih sredstava kojima je stečena bračna stečevina i volja bračnih drugova u stjecanju te imovine. Bračni drugovi sporazumno i suglasno organiziraju obiteljske prilike i njima se prilagođavaju, bračni drugovi samostalno i suglasno dogovaraju svoju obiteljsku organizaciju i organizaciju oko zapošljavanja tako da se ovdje ne ukazuje odlučno pitanje tko je od bračnih drugova u kvantiteti novčanog iznosa ili vrijednosti stekao određena sredstva za stjecanje sporne imovine, već je bitna namjera i kvaliteta odnosa bračnih drugova koja je doprinijela stjecanju te imovine. Upravo se ovdje neprijeporno ukazuje da su bračni drugovi suglasno i prema dogovoru organizirali svoje obiteljske prilike u vremenu stjecanja te imovine, suglasili se i prilagodili potrebama obitelji i njoj doprinosili kao i brizi o kućanstvu te konačno s osnova minulog rada nakon stjecanja uvjeta kao članovi kućanstva prethodno ostvarili pravo na korištenje stana te taj stan sredstvima od rada otkupili, bez obzira na činjenicu tko bi od bračnih drugova bio nositelj stanarskog prava i bez obzira na činjenicu tko je od bračnih drugova smatrao da će pod povoljnijim uvjetima moći otkupiti taj stan jer je volja bračnih drugova bila tu nekretninu steći kao bračnu stečevinu u jednakom udjelu i na taj način se prilagođujući određenim zakonskim pretpostavkama prema kojima su ishodili najbolje uvjete i kriterije za njeno stjecanje jednakim doprinosom.

63. Odredbom čl. 287. st. 2. ZBPO-a, propisano je da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

64. U konkretnom slučaju sporna nekretnina kao zajednička imovina bračnih drugova, tužiteljice i njenog bračnog druga- ranijeg tuženika CF, stečena s osnova bračne stečevine nije sporazumno podijeljena niti su bračni drugovi o tome sklopili sporazum iz odredbe čl. 284. ZBPO-a niti su bračni drugovi sačinili sporazum o diobi ove nekretnine, što čini opravdan zahtjev tužiteljice postavljen za utvrđenje bračne stečevine za njen udio od 1/2 idealnog dijela cjeline, što joj ovdje neosnovano osporava tuženica pod 4) KF, tako uzimajući u obzir da je nesumnjivo utvrđeno da su bračni drugovi u stjecanju ove sporne nekretnine, sudjelovali jednakim doprinosom, budući je ova nekretnina koja je predmet spora stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, odnosno koja potječe iz te imovine, prihvaćen je u tom dijelu konačno uređeni i precizirani tužbeni zahtjev, kako je to odlučeno kao u točki I/1. izreke.

65. Po ovome valjalo je raspraviti odlučno pitanje koje se javlja povodom spora vezano za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev utvrđenja ništetnosti pravnih učinaka u veličini 1/2 suvlasničkog dijela sporne nekretnine Ugovora o darovanju " sastavljenog u [adresa] od 21.veljače 2011.godine" sklopljenog između prednika tuženika pod 1.do pod 3. sada pok. CF kao darovatelja i tuženika pod 1.) RF kao daroprimatelja- dalje Ugovora o darovanju od 21. veljače 2011. godine i prema njemu kasnije zaključenoga „Ugovora o darovanju sastavljenog u Splitu od 22.rujna 2012. godine" sklopljenoga između tuženika pod 1.) RF kao darovatelja i tužene pod 4.) KF kao daroprimateljice- dalje Ugovora o darovanju od 22. rujna 2012. godine, odnosno nevaljanosti učinaka darovanja u pogledu suvlasničkog udjela koji bi pripadao tužiteljici stečenoga u tom udjelu na spornoj nekretnini po osnovi bračne stečevine.

66. Dakle, ugovor koji je protivan ustavnim načelima i prisilnim pravnim propisima kao i moralu društva je ništetan pa kako se u konkretnom slučaju nepobitno radi o bračnoj stečevini gdje je utvrđen jednak doprinos supružnika u stjecanju zajedničke imovine to se ne bi radilo o ništetnosti cijelog ugovora, nego isključivo onog dijela ugovora kojim bi bračni drug raspolagao udjelom drugog bračnog druga u zajedničkoj imovini, kako to i ovdje tužiteljica za to postavljenim tužbenim zahtjevima traži. Već iz gornje citiranih zakonskih odredbi proizlazi kako su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanja prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja te je zabranjeno ostvarenje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato, što su opća načela obveznog prava odnosno načela kojih se trebaju pridržavati svi sudionici u stvaranju, reguliranju, održavanju i prestanku obvezno pravnih odnosa u kojima sudjeluju i koji se na njih odnose tako prilikom zaključenja pravnih poslova, a pravni posao koji je protivan ustavu, prisilnim propisima i moralu društva je ništetan osim u slučaju kada cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

67. Ovim općim načelima obveznog prava štiti se u prvom redu svaki pravni odnos koji je zasnovan na povjerenju, savjesnosti i poštenju odnosno svaka osoba koja je na taj način postupala u obvezno pravnom odnosu kao subjektivnim kriterijima u nastanku objektivnih posljedica.

68. Tako i okolnost da je onaj koji je upisan kao formalni vlasnik određene stvari (u konkretnom slučaju nekretnine koja je predmet ovoga spora) kao darovatelj daruje tu stvar drugome te taj drugi kao daroprimatelj tu stvar za sebe prima i upisuje svoje pravo u odgovarajućem upisniku kao modusu stjecanja ( u konkretnom slučaju upisu u zemljišnoj knjizi) odlučna je i uz savjesnost i poštenje samih stranaka iz tog ugovora i postupanje u savjesnosti i poštenju one osobe čijim pravima se na taj način raspolagalo jer nitko ne može prenijeti na drugoga više prava od onih kojih ima, a ovdje je prednik daroprimatelja prenio nenaplatnim pravnim poslom kako titulusom stvarna prava koja je uz njega u jednakom udjelu imala supruga s osnova bračne stečevine.

69. Konkretno, ovdje je odlučno pitanje je li tužiteljica znala i/ili mogla prema okolnostima slučaja znati za namjeru prijenosa vlasništva imovine kao bračne stečevine od svog bračnog druga na drugu osobu, u konkretnom slučaju njihova zajedničkog sina, odnosno je li to bio njihov zajednički dogovor kako bi se u stvarnosti i realizirao takav pravni posao na formalan način time što upisani vlasnik nekretnine nekretninu daruje drugoj osobi kao novoupisanom vlasniku po toj ispravi.

70. Iz iskaza svih stranaka ovog postupka proizlazi da je u vrijeme zaključenja Ugovora o darovanju od 21. veljače 2011. godine daroprimatelj (ovdje tuženik pod 1) RF) s tadašnjom suprugom (ovdje tuženicom pod 4) KF) s kojom je tada živio u obiteljskoj zajednici bio u neposrednom posjedu sporne nekretnine.

71. Poštenje i ponašanje u savjesnosti svakog sudionika pravnog odnosa treba procijeniti od slučaja do slučaja odnosno prema svim okolnostima slučaja tako i u ovom spornom slučaju treba odgovoriti na pitanje je li u takvim životnim okolnostima prava volja ugovornih stranaka i same tužiteljice bila da se zaključi i realizira sada osporavani pravni posao, uzimajući ovdje da nitko ne spori mane u volji i mogućnosti rasuđivanja tih stranaka.

72. Nije ovdje samo odlučno pitanje za utvrđenje ništetnosti predmetnoga ugovora to što je jedan bračni drug označen kao stranka spornog ugovora već je odlučno pitanje je li za zaključenje toga ugovora takav pristanak (makar i naknadni ) dala tužiteljica jer se time i njenim dijelom imovine raspolagalo.

73. Poštenje i savjesnost se pretpostavlja, tako da onaj tko tvrdi da nije postupao po tim načelima ili da netko drugi po tim načelima nije postupao takvu tvrdnju treba i dokazati, što bi to trebala tužiteljica kada tvrdi da su izvan njenog znanja i odobrenja ugovorne stranke i to njen bračni drug i zajednički sin povredom ovih načela zaključili osporavani darovni ugovor.

74. Sudu je uvjerljivo da su u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o darovanju od 21. veljače 2011. godine tužiteljica i njen bračni drug znali da je sporni stan njihova bračna imovina i znali su, bez obzira na njihovo tadašnje poznavanje pravnih propisa, da ih barem u gotovo jednakim udjelima pripada pravo na stanu kao njihovoj bračnoj stečevini posebno jer se nitko ne može bez vlastite štete pozivati na nepoznavanje prava, tako da su oboje bili pošteni, a tako, uzimajući tadašnje odnose u obitelji koji su između tih bračnih drugova i njihova zajedničkog sina kao obdarenika bili korektni, se zaključuje da je za takvo stanje odnosno prilike u darovanoj imovini isti mogao znati odnosno osnovano pretpostavljati.

75. Ipak vezano za ovaj ugovor o darovanju kojim je prenesena sporna nekretnina od bračnog druga tužiteljice (kao jedinog upisanog vlasnika) na njihova zajedničkog sina pravne posljedice toga na više načina impliciraju na pravnu valjanost drugog pravnog posla odnosno utječu time da se pravne posljedice prvog pravnog posla (njegove valjanosti) direktno odražavaju na valjanost drugog pravnog posla kojim je raniji obdarenik prvog pravnog posla tom istom imovinom raspolagao besplatnim pravnim poslom- darovanjem prema svojoj tadašnjoj supruzi, kao obdarenici.

76. Već je ranije između ovdje tuženika pod 1) RF, tamo kao tužitelja i tuženice pod 4) KF, tamo kao tuženice, po tom pitanju vođen parnični postupak kod Općinskog suda u Splitu, u predmetu pod poslovnim brojem Po-78/14, (spis toga predmeta prileži u ovom spisu) u kojem je donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Po-78/14 od 11. studenoga 2015. godine prema kojoj je odbijen tamo postavljeni tužbeni zahtjev kojim je tamošnji tužitelj tražio utvrđenje da nije nastao Ugovor o darovanju od 22. rujna 2012. godine tako i time njegove ništetnosti, predmet kojeg je bio stan iz ovoga spora, te slijedom toga utvrđenja uspostave zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenoga ugovora u zemljišnim knjigama, kao i podredni tamo postavljeni tužbeni zahtjev radi poništenja navedenog ugovora o darovanju.

77. Iz navedene pravomoćne presude i stanja toga spisa predmeta, razvidno je da je sud u tome postupku izveo odlučan zaključak da je taj sporni ugovor o darovanju bio taj što je volja tamošnjeg tužitelja, dakle ovdje tuženika pod 1) RF, bila da predmetni stan daruje tuženoj koja nije imala gdje stanovati s njihovim zajedničkim maloljetnim djetetom i da nikakav dogovor tamošnjeg tužitelja i tužene nije bio takav da se predmetni stan daruje kako bi se tamošnji tužitelj, dakle ovdje tuženik pod 1) RF oslobodio obveze uzdržavanja, o čemu je ovdje u ovom postupku gotovo istovjetno iskazivala tuženica pod 4) KF, a takav zaključak je taj parnični sud u tom postupku izveo pozivajući se na savjesnost i poštenje tih ugovornih stranaka kod zaključenja predmetnog ugovora jer je tamošnji tužitelj, ovdje tuženik pod 1) RF, koji to sada u ovom postupku iskazom opetovano odlučno demantira i iskazuje ponovo sve suprotno tvrdeći da je riječ o supstituciji obveze uzdržavanja kao nedozvoljenom motivu zaključenja toga spornoga ugovora, prilagođavajući te okolnosti ovom okolnosnom slučaju, koji je kao stranka i u tom postupku kao glavni motiv isticao njegovo oslobađanje obveze uzdržavanja za maloljetnu djecu tih ugovornih stranaka, kao ugovorna stranka morao znati da je prema obvezi koja proizlazi iz spora o razvodu braka (sudske odluke iz spisa predmeta Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-663/12) dužan za takav doprinos uzdržavanja kao i dužan znati da se suprotna strana za ime i račun djece kao za to njihova zakonska zastupnica nije mogla odreći takvog prava, tako da je nađeno u tom sada pravomoćno dovršenom spisu predmeta kako po tom pitanju tužitelj, dakle ovdje tuženik pod 1) RF, nije postupao u zabludi prilikom zaključenja spornog Ugovora o darovanju od 22. rujna 2012. godine, što takva pravomoćna sudska odluka veže stranke koje su t tom sudskom postupku iz kojeg ista proizlazi i sudjelovale.

78. Točno je, kako takva pravomoćna presuda donesena u provedenom parničnom postupku u kojem nije kao stranka sudjelovala osoba s pravnim interesom za utvrđenje ništetnosti takvog ugovora o kojem se raspravilo u prethodno provedenom pravomoćnom sudskom postupku, nema učinak u pravnim posljedicama pravomoćnosti (učinak res iudicata) te je dopušteno povodom zahtjeva te osobe, sada tužiteljice kao stranke, raspravljati o pitanju pravne valjanosti spornog Ugovora o darovanju od 22. rujna 2012. godine, međutim u ovom postupku, iz provedenog cjelokupnog dokaznog gradiva ne nalazi se nikakva odlučna okolnost za izvođenje drukčijeg zaključka koji je doveo do drukčijeg motiva ugovornih stranaka iz toga spornog ugovora u odnosu na učinak toga ugovora prema tužiteljici, jer ista osim posrednih saznanja o tome o kojima interpretira iskazom prema onome što je takve informacije dobila od druge stranke, upravo tuženika pod 1) RF zainteresiranoga za uspjeh tužiteljice povodom njenog zahtjeva koji je prema učincima kojim bi se prihvaćanjem takvog zahtjeva tužiteljice ostvarili oni očekivani učinci povodom njegovog ranije postavljenog, a pravomoćno odbijenoga tužbenog zahtjeva, nije imala drugih valjanih i odlučnih saznanja po kojima bi njen utjecaj ili utjecaj neke treće osobe odnosno osoba koji su ovdje na te zadane okolnosti saslušani kao svjedoci i to FF i DF, izuzev samih stranaka toga ugovora, utjecao na pravnu valjanost toga ugovora odnosno da bi bio od utjecaja postojanja nekog drukčijeg glavnog motiva, odnosno prikrivenog pravno nedopuštenog pravnog motiva, za sklapanje toga osporavanog pravnog posla osim upravo onakvog motiva koji je utvrđen u pravomoćnom sudskom postupku koji po tom pitanju veže stranke koje su u njemu sudjelovale, odnosno ovdje tuženike pod 1) RF i pod 4) KF.

79. Naime, na te okolnosti saslušani su svjedoci FF koja je u svjedočkom iskazu iznijela obiteljske probleme u braku tuženika pod 1) RF i pod 4) KF, te da je upravo tuženica pod 4) KF dovela u pravnu zabludu supruga da joj daruje sporni stan u zamjenu za obvezu uzdržavanja zajedničke maloljetne djece, na što je ovaj, ne poznajući da pozitivno pravo to onemogućava, pristao kako bi se te obveze oslobodio, što je u bitnom suprotno s iskazom koji je u ranijem provedenom parničnom postupku utvrđenja ništetnosti spornog Ugovora o darovanju iznosila ova svjedokinja koja je tada iskazivala sasvim proturječno i drukčije, odnosno iskazivala je da namjera ugovornih stranaka bila ta da su se stranke dogovorile oko potrebe osiguranja obiteljskog doma za ovdje tuženicu pod 4) KF i za djecu nakon razvoda tih bračnih drugova, te je upravo po ovako danom iskazu svjedokinje sud u tom postupku pokrenutom između tih stranaka izveo gornji zaključak da je motiv ugovornih stranaka bio upravo ovaj koji je ova svjedokinja dala u tom iskazu, tako da se sudu ovakav izrazito nedosljedan iskaz ove svjedokinje izveden u ovom postupku ukazuje nevjerodostojan, bez nekog valjanog obrazloženog od ove svjedokinje razloga za davanje takvog konstrukcijskog iskaza s nelogičnošću da je takav iskaz ova svjedokinja dala u tom vremenu oviseći o volji tuženice pod 4) KF što bi se time postavilo pitanje vjerodostojnosti postupka ove svjedokinje i u iskazu u ovom postupku kod činjenice da su raniji prijateljski i prisni odnosi ovih dviju osoba prestali.

80. Što se tiče u ovom postupku izvedenih iskaza svjedoka DF i svjedoka ZF iz tih iskaza se u bitnom saznaje da su isti u bitnim elementima iskazivali kao i u prethodno onom pravomoćno dovršenom parničnom predmetu ostajući i dalje kod iskaza da je motiv za sporno darovanje upravo oslobađanje ovdje tuženika pod 1) RF, time da je takav zaključak svjedok DF, kao dugogodišnji prijatelj ovdje tuženika RF i IF, izveo na temelju razgovora s RF kada se ovaj interesirao da mu kao ekonomski stručnjak izračuna iznose dospjelog uzdržavanja za djecu te o dobivenoj informaciji od strane upravo te stranke kao i što je takvu informaciju posredno upravo putem ovdje tuženika pod 1) RF dobio u svojim saznanjima svjedok ZF isto tako kao njegov dugogodišnji prijatelj i kum, iako osobno ovi svjedoci nisu znali za ostale segmente koje bračni drugovi trebaju razriješiti kao posljedicu razvoda braka niti su prisustvovali pregovorima bračnih drugova u postupku razvoda braka i pregovorima tih stranaka ne samo kod zaostale ili buduće obveze alimentacije za djecu već i drugih bitnih pitanja kao što su stanovanje maloljetne djece i onog roditelja koji s djecom ostaje stanovati kao i o obiteljskom domu, pa ti svjedoci nisu o tome imali odlučna saznanja već projiciraju svoje zaključke dobivene jednostrano od zainteresirane stane, a njihovi takvi iskazi nisu bili validno ocijenjeni niti u onom prvom parničnom postupku u kojem su iskazivali kao svjedoci na te okolnosti.

81. Suviše toga sud izvodi ovdje nedvojben zaključak kako predmet pregovaranja vezanih za razrješenje bračnih odnosa kod razvoda braka osim obveze doprinosa uzdržavanja postoje i druge okolnosti kao što su potrebe i obveze roditelja da osiguraju smještaj djeci, te ostvaruju osobne odnose s djecom, pa u ovom slučaju nije samo pobuda bračnih drugova bila obveza uzdržavanja, na koju je moguće ovdje tuženik pod 1) RF i usmjerio svu koncentraciju, već je pobuda roditelja i bila osiguranje stanovanja za djecu i njihov smještaj kako tadašnji tako i budući obostrano zaključujući da bi po svim segmentima tih odnosa bilo najpogodnije i tadašnjim obiteljskim prilikama najpogodnije kada je ovdje tuženik pod 1) RF napuštao obiteljsku zajednicu darovanjem sporne nekretnine razriješiti pitanje smještaja ne samo djece već i onog roditelja koji s djecom stanuje, tako da je takva pobuda darovanja dopuštena i moralna te ničim ništetna i odnosi se kako na ugovorne stranke tako i takav učinak valjanosti ima i prema svima tako i tužiteljici koja svojim zahtjevom tvrdi da takav pravni posao ne bi bio valjan. Nije životno niti logično da bi se tuženik pod 1) RF odlučio prenijeti darovanjem svojoj supruzi nekretninu kada su bračni odnosi narušeni za iznos očekivanog, budućeg nekog uzdržavanja, osim kada se uzme u obzir da je u tom vremenu trebao kao roditelj djeci i osigurati najprikladniji smještaj koji ne bi bio izvan obiteljskog doma. Ovaj zaključak suda potkrepljuje činjenica da se dužnosti obveze doprinosa uzdržavanja zajedničke djece tuženik pod1) RF nije tako sklopljenim ugovorom o darovanju oslobodio već je protiv istog, što je nesporno, pokrenut postupak prisilne naplate zaostale obveze uzdržavanja, te se protiv istog vodi i kazneni postupak povrede prava djeteta na uzdržavanje koji je u tijeku, ali nije odlučan ovdje za ovu predmetnu pravnu stvar. 82. Da je volja tih stranaka bila zaključenje ugovora o darovanju s dopuštenom pobudom izvire i iz iskaza svjedokinje AF koja je iskazivala u svom svjedočkom iskazu da je volja ugovornih stranaka bila da stan tadašnji vlasnik ovdje tuženik pod 1) RF daruje ovdje tuženici pod 4) KF kod potrebe roditeljskog odlučivanja primjerene skrbi djece nakon razvoda braka te ova svjedokinja nije imala takvih neposrednih informacija da bi motiv za zaključenje toga spornog ugovora o darovanju bilo oslobađanje od buduće obveze uzdržavanja za zajedničku maloljetnu djecu, a što je ova svjedokinja u bitnom iskazivala istovjetno s ranijim svojim iskazom u drugom ovdje pregledanom parničnom predmetu, čiji iskaz je u tom parničnom predmetu sud uzeo kao vjerodostojan i na njemu temeljio premetnu odluku, a što i ovaj sud nalazi kako se ne bi radilo o dvojbenom ili sumnjivom dokazu.

83. Konačno, u iskazu TF kao umješačice na strani tuženice pod 4) KF, nema za ovu svrhu saznanja o odlučnim okolnostima realiziranog darovanja, time da se saznaje da je upravo ta tuženica 2019. godine prodala stan ovoj osobi koja sada u ovom parničnom postupku postupa s pravnim interesom uspjeha ove tuženice te da je znajući da postoji zabilježba ovog spora odlučila se na kupnju ove nekretnine dajući puno povjerenje tuženici pod 4) KF kao upisanoj vlasnici koja joj je obrazložila osnovu stjecanja vlasništva na svoje ime, tako da je evidentno ova umješačica na strani te tuženice svjesno prihvatila onaj pravni rizik ovisno od uspjeha one stranke od koje izvodi sadašnje svoje pravo vlasništva kakvo je prema podacima iz zemljišne knjige sada upisano na imenu te osobe.

84. Ipak, vezano za iskaz ove umješačice na strani četvrtotuženice ukazuje da u ovom postupku naknadno postavljeni materijalno pravni prigovor tuženice pod 4) KF o nedostatku pravne legitimacije na strani ove stranke (nedostatku pasivne legitimacije na toj strani) sasvim sigurno nije osnovan. Ovdje je nesumnjivo tuženica pod 4) KF otuđila stan toj osobi tijekom trajanja ovoga parničnog postupka, suviše toga, otuđila je stan iako je predmet spora zabilježen odgovarajućom zabilježbom na predmetnom stanu, prihvaćajući o tome rizik kao i ona strana koja je taj stan kupila od te stranke, tako da s uspjehom ovdje ista tuženica se ne može ekskulpirati od stranačke pozicije samim činom otuđenja one stvari na koju se predmet postupka odnosi, posebno ne i kao stranka iz onog pravnog posla čija pravna opstojnost se ovdje dovodi u pitanje postavljanjem zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti toga pravnog posla, tako da takav prigovor ova stranka promašeno postavlja.

85. I ovdje se zaključuje da ne postoji pretpostavka za nevaljanost pravnog posla- Ugovora o darovanju od 22. rujna 2012. godine po toj navedenoj pravnoj osnovi (prikrivenom motivu odnosno nedopuštenoj pobudi ugovornih stranaka), kakvo je to u tužbi i tijekom postupka takvu pretpostavku neosnovano isticala i za istu u njenom postojanju tvrdila tužiteljica.

86. Stoga, pravna valjanost pravnog posla- Ugovora o darovanju od 22. rujna 2012. godine, može jedino ovisiti o dvije druge pretpostavke koje se trebaju kumulativno ispuniti i to kao prva pretpostavka da je raniji Ugovor o darovanju od 21. veljače 2011. godine ništetan, odnosno da kao takav ne proizvodi pravne učinke ugovornih stranaka iz toga Ugovora i kao druga pretpostavka da su po tom pitanju (postojanju ništetnosti takvog pravnog posla) ugovorne stranke kasnijeg pravnog posla (ovdje Ugovora o darovanju od 22. rujna 2022. godine) znale ili mogle znati po okolnostima samog slučaja odnosno jesu li i u tom pitanju bile poštene i savjesno postupale.

87. U odnosu na utvrđenje postojanja prve pretpostavke- i to pravne valjanosti Ugovora o darovanju od 21. veljače 2011. godine (što je i predmet ovdje posebno postavljenog tužbenog zahtjeva u tom dijelu) razmatrano je kao odlučno slijedeće.

88. Iz iskaza kao i naknadno dopunjenog iskaza tužiteljice kao parnične stranke po ovom odlučnom pitanju u bitnom se saznaje da je u vrijeme kada je njen bračni drug bolovao od teške neizlječive bolesti raspolagao spornom nekretninom odnosno predmetnim stanom darujući taj stan njihovom zajedničkom sinu, ovdje tuženiku pod 1) RF, za što da tužiteljica nije znala niti se s time suglasila, posebno da nije imala namjeru da se daruje taj stan tome sinu zbog već tada nestabilnog braka sa suprugom, ovdje tuženicom pod 4) KF, te da je u vrijeme kada je ova tužba podnesena tužiteljica saznala da se stan od četvrtotuženice ne samo iznajmljuje već i prodaje i da prethodno nije znala da je taj stan darovan toj tuženici, tako da nije znala niti od bilo koga obaviještena o predmetnim darovanjima za koje nije dala takav pristanak, a da je o tome obaviještena od supruga CF tijekom 2017. godine.

89. Prema takvom iskazu ove parnične stranke saznaje se da se sa suprugom 2006. godine upravo zbog problema u obitelji odlučila odseliti u Hvar te da od 2007. godine više nisu stanovali u tom predmetnom stanu, da bi se kasnije nakon nekog vremena kada je tu neko vrijeme stanovao drugi sin, ovdje tuženik pod 2) IF, doselio tuženik pod 1) RF sa suprugom ovdje tuženicom pod4) KF.

90. Tužiteljica se u iskazu izjasnila kako cijelo vrijeme od kada si se doselili na Hvar sa suprugom i nije živjela jer da je ona stanovala u kući u [adresa], a on u Sućurju gdje su imali maslinik, ali da su uredno kao bračni drugovi funkcionirali, ističući da je njen suprug u to vrijeme darovanja bio lošeg zdravstvenog stanja uslijed bolesti karcinoma i amnezije koju je zadobio uslijed jedne ozljede koja je ostavila trajne posljedice na njegovo zdravlje i ponašanje.

91. U ostalom dijelu iskaza tužiteljica ističe sve ostale informacije, a koje je dobila naknadno i posredno, u pogledu razloga, motiva i načina koji su bili i doveli do zaključenja predmetnog, ovdje spornog darovanja, tako da je njen sin, ovdje tuženik pod1) RF, utjecao na njenog supruga CF da mu kao upisani vlasnik daruje stan jer da je to i bio uvjet za potrebno renoviranje stana koje bi izvršio otac njegove supruge koja bi to koristila za vlastitu korist, ali samo pod tim uvjetom, te da je nakon što je bez njenog znanja i suglasnosti na taj način stan darovan, nakon nekog vremena izvršeno drugo darovanje od strane upravo ovdje tuženika pod 1) RF supruzi, ovdje tuženici pod 4) KF s namjerom i na njen nagovor kako bi se tuženik pod 1) RF, oslobodio obveze uzdržavanja maloljetne djece, a što da tuženica pod 4) KF niti takav dogovor nije poštivala, već i tada prijevarno postupila kako bi za vlastitu korist stekla imovinu koja joj po zakonu ne bi pripadala niti mogla pripasti.

92. Iz iskaza tuženika pod 1) RF, koji se u svemu priklonio iskazu tužiteljice, saznaje se da su neko vrijeme stranke iz ovog postupka živjele zajedno, da je ovaj tuženik 2007. godine zaključio brak s tuženicom pod 4) KF, da su se svi nakon toga osim njih iselili iz stana u kojem su nastavili živjeti, te da mu je prednik CF darovao stan bez tužiteljičina znanja budući da se ista tome darovanju opirala bez za taj slučaj ustanovljenog ploduživanja na spornom stanu, što je za zaključiti da je tužiteljica znala za namjeru ovih stranaka o tome pravnom poslu na isti i pristajući, ali u tom vremenu inzistirajući na ustanovljenju ploduživanja, dok tužiteljica nije znala za ugovoreno darovanje koje je naknadno realizirao ovaj tuženik s tuženicom pod 4) KF.

93. Iz iskaza tuženice pod 4) KF, tadašnje supruge tuženika pod 1) RF saznaje se da su odmah po zaključenju njihova braka nastali određeni problemi u bračnim odnosima, da se suprug nakon određenog vremena odselio kod roditelja u sporni stan kada se nakon nekog vremena doselila i ova tuženica gdje su do prestanka životne zajednice ti bračni drugovi stanovali s djecom, a da je za sporno darovanje znala tužiteljica koja da bi sastavljala ovaj sporni ugovor iz kojeg je prema dogovoru stranaka ranije ugovorena klauzula ploduživanja na njeno ime na tom stanu konačno izostavljena po volji svih ugovornih stranaka, a konačno se saznaje iz iskaza ove stranke da je po izvršenom darovanju na njeno ime od ranijeg supruga pod 1) RF i upisa vlasništva nakon nekog vremena ova stranka prodala sporni stan sadašnjoj umješačici na njenoj strani.

94. U pogledu ovih odlučnih okolnosti vezanih za predmetno darovanje iskazivala je svjedokinja FF, koja nije o tome imala neposrednih saznanja već je iskazivala one činjenice i okolnosti koje je dobila povjerenju ovdje tuženice pod 4) KF koja da joj se povjerila kako ovdje tužiteljica nije znala za darovanje koje je CF realizirao sa ovdje tuženikom pod 1) RF, a što je u suštoj suprotnosti sa ovdje izvedenim dokazom iskaza same tuženice pod 4) KF, a uzimajući u obzir ovdje od suda u preostalom dijelu učinjenog u nevjerodostojnosti iskaza ove svjedokinje i postojećih sadašnjih prilika koje su na strani svjedokinje i ove stranke sudu takav iskaz imenovane svjedokinje u ničemu nije uvjerljiv.

95. Ovim je ukazano u svojoj nelogičnosti takav iskaz te svjedokinje kojoj nije tada bila prepreka zatražiti hipotekarni kredit na spornom stanu, odnosno nekretnini, koji je bio u vlasništvu tuženice pod 4) KF, znajući da to vlasništvo istoj po osnovi nevaljanog darovanja ne bi po njenim saznanjima pripadalo, već je kao korisnica kredita zaključila s bankom kao kreditorom Ugovor o kreditu od 5. prosinca 2012. godine koristeći se takvom činjenicom gdje je kao garancija vraćanja ugovorenog iznosa kredita od 43.000,00 EUR-a bila upravo ova stranka kao založni dužnik s predmetnim stanom kao sredstvom osiguranja.

96. U svom iskazu ovdje saslušan svjedok DF po ovim okolnostima vezano za ovaj sporni ugovor o darovanju nije imao posebnih za tu svrhu odlučnih saznanja osim saznanja da je znao kako je sada pok. CF darovao sinu, ovdje tuženiku pod 1) RF sporni stan iako nije imao saznanja za drugo darovanje odnosno darovanje drugog stana za korist ovdje tuženika pod 2) IF.

97. U svom iskazu ovdje saslušan svjedok ZF koji je prijatelj i vjenčani kum tuženiku pod 2) IF, a obitelji u poznanstvu od 2009. godine, iskazivao je na ove okolnosti saznanja darovanja spornog stana od strane sada pok. CF sinu ovdje tuženiku pod 1) RF tvrdeći kako je ta saznanja već ranije imao i da su mu same stranke govorile da su to roditelji njemu darovali, što proizlazi da je tužiteljica ne samo znala već i pristala na takvo darovanje odnosno s njim se prije same realizacije toga pravnog posla i suglasila.

98. Na takve okolnosti donekle i upućuje tuženica pod 3) BFČ kada se sudu ovdje izjasnila pismenom, što nije personalni dokaz, ali ukazuje na stranačke navode same te stranke, koja je ipak i priznala tužbeni zahtjev u ovom postupku, iz čega se dade razabrati da je obitelj znala za izvršeno darovanje stana u korist ovdje tuženika pod 1) RF, ali smatrajući da je to povjerenje od obdarenika kao i njegove bivše supruge, odnosno ovdje tuženice pod 4) KF naknadno izigrano, što u ovom slučaju takav postojeći stav i međusobni sadašnji odnos tih stranaka prema onim osobama od kojih su darovanjem stekli određenu stvar jeste upitnog naknadnog moralnog principa, ali ne i pravnog učinka jer je takvo darovanje u ono vrijeme realizirano pod dopuštenim moralnim principima s dopuštenom svrhom, pobudom bez bilo kojih elemenata koji bi u tom vremenu činili nevaljani takav pravni posao.

99. Ocjenjujući ove iskaze, sudu se ne čini uvjerljiva konstrukcija iz tužbe tužiteljice da je na prijevaran način, koristeći kako objektivne tako i obiteljske prilike kao i tadašnje loše zdravstveno stanje bračnog druga tužiteljice, ovdje tuženica pod 4) KF nagovorila svog tadašnjeg supruga da ishoduje darovanje od tužiteljičina bračnog druga bez njenog znanja te da nije bila namjera bračnih drugova da stan daruju svome sinu, ovdje tuženiku pod 1) RF zbog već tada loših odnosa u braku ovdje tuženika pod 1) RF i tuženice pod 4) KF. 100. Naime, kada se uzmu u međusobni odnos svi ovdje izvedeni iskazi kako parničnih stranaka, tako i svjedoka, a u pogledu merituma stvari vezanog za razloge i način darovanja predmetnog stana sada pok. CF ovdje tuženiku pod 1) RF, u sintezi tih dokaza ukazuju se različite nelogičnosti u tvrdnjama i navodima iz tužbe budući je razvidno da su bračni drugovi i to tužiteljica i tuženik u svemu kroz cijelo vrijeme njihova zajedničkoga života dogovorno postupali, dogovarali ne samo obiteljske odnose već i odnose vezane za njihove imovinske odnose, kako je to već i ovdje obrazloženu u onom dijelu kada je sud ocjenjujući dokaze na te okolnosti ukazao i utvrdio odlučnu okolnost da su bračni drugovi na gotovo istovjetan način postupali u svim bitnim prilikama, međusobno se uvažavajući, tako da sudu nije uvjerljiva tvrdnja iz iskaza tužiteljice da joj je sve od vremena kada je realizirano to darovanje bio skrivan taj već realizirani pravni posao i njegov motiv, posebno u situaciji kada su se bračni drugovi trajno odselili iz tog stana u kojem ne žive od 2007. godine i gdje su se doselili u to vrijeme još u braku ovdje tuženici pod 1) RF i pod 4) KF koji su imali tada namjeru živjeti u tom stanu i taj stan renovirati i prilagoditi ga svojim potrebama, uslijed čega je stan i darovan od strane bračnog druga tužiteljice kao jedinog upisanog vlasnika, za čije takvo ponašanje odnosno mogućnosti racionalnog razmišljanja odnosno strogo gledajući mogućnosti rasuđivanja (shvaćanja uzroka i posljedice) tužiteljica nije dala valjane i dostatne razloge da bi bila bilo kakva riječ o određenim okolnostima koje bi tu osobu na bilo koji način ograničavale ili sprječavale u donošenju onih odluka koje je ovaj u tom vremenu smatrao racionalnim.

101. To što se tužiteljica poziva na ovdje dostavljenu medicinsku dokumentaciju i liječničke nalaze svog bračnog druga te na zdravstveno stanje na koje ukazuje prema pribavljenom zdravstvenom kartonu toga pacijenta, nisu niti mogu biti dokaz da bi postojala izvan svake razumne sumnje nemogućnost redovitog i prosječnog postupanja njenog prednika uslijed bolesti i nesposobnost racionaliziranja i rasuđivanja odnosno upravljanja postupcima u onom vremenu kada je sporno darovanje izvršeno.

102. Upravo tužiteljica u svom iskazu tvrdi kako je drugi stan kojeg je sada vlasnik drugi sin, ovdje tuženik pod2) IF, samo formalno prenesen s imena tužiteljice na istoga, za koga tvrdi da je isključivi vlasnik i da mu je tužiteljica otpremninom pomogla u kupnji toga stana tako da je samo formalno (kako tvrdi doslovce pet minuta) bila upisana kao vlasnica bez stvarnog sadržaja vlasništva, tako je i prema priloženoj gornje navedenoj dokumentaciji iz zemljišne knjige razvidno da je povodom preoblikovanja zemljišne knjige ranije upisano vlasništvo na tome drugome stanu- koji odgovara odgovarajućem suvlasničkom udjelu etaže E-3-dijela čest. zem [katastarska čestica], upisane u ZU 3103 k. o. [katastarska općina] (koji ovdje nije predmet spora) preneseno na drugotuženika, koji je vlasnik kako to stoji prema podacima iz Izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Kaštel Lukšić od 2. lipnja 2023. godine i to kao osnovom stjecanja upravo izvršenim darovanjem od strane tužiteljice toj stranci na zapisniku sastavljenom kod Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću, Zemljišnoknjižnog odjela broj Z- 1654/2008/3103 od 4.listopada 2011. godine.

103. Ovdje tužiteljica nije dokazala da bi taj stan bio vlastita imovina tuženika pod 2) IF jer osim iskaza tih stranaka nema drugih mjerodavnih dokaza da bi taj stan kupio ali formalno na ime tužiteljice ovaj tuženik i da mu je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige samo formalno prenesen darovanjem jer se ukazuju u tom dijelu susljedne nelogičnosti u tom iskazu i to nelogično je da prilikom darovanja tužiteljica koja ne bi imala stvarnih prava prilikom darovanja ishoduje pravo ploduživanja na predmetnom stanu te se u ovom slučaju ne traži nikakav pristanak bračnog druga tužiteljice kao jedine upisane vlasnice iako se za drugi pravni posao tvrdi da je bio potreban pristanak.

104. Da je za oba pravna posla i to darovanja kada je riječ o bračnoj stečevini kojom raspolaže u cijelosti samo jedan bračni drug potreban pristanak drugog bračnog druga to su stranke i tada znale, pa kako je tužiteljica u vremenu tijekom 2011. godine raspolagala drugim stanom darujući ga tuženiku pod 2) IF iako je ovdje neuvjerljivo tvrdila da je za kupnju toga stana pomogla tome tuženiku novcem dobivenim od otpremnine (što je bračna stečevina) to je u istom vremenu tijekom 2011. godine na taj način darovanjem ovdje spornog stana u korist drugog sina, ovdje tuženika pod 1) RF raspolagao njen bračni drug CF, kao upisani vlasnik, što ukazuje da u ovom konstruktivnom sklopu bračni drugovi su mogli ne samo znati za ova darovanja već i njih u međusobnom dogovoru realizirati.

105. Ovdje je za usporedbu ponašanja bračnih drugova, tužiteljice i njenog supruga CF bio jedinstven modalitet i tada izveden racionalni zaključak da svojoj zajedničkoj djeci, ovdje tuženicima pod 1) RF, kao i tuženiku pod 2) IF, osiguraju stambene uvjete i stabilne prilike u kojima će isti živjeti, a to je prvenstveno njihova zajednička u tom dijelu donesena odluka da se nekretnine i to stanovi kojih su postali darovanjima vlasnici upravo ti tuženici budu njihovi i služe im za potrebe obitelji, a pravnim poslovima koji predstavljaju darovanja to su izvršili na način da je pravni posao zaključio ili realizirao onaj bračni drug koji je imao upisana vlasnička ovlaštenja na nekretninama uz suglasnost i dogovor s drugim bračnim drugom i pristankom daroprimaca, tako da konkretno pravno ex lege konvalidiran sporni Ugovor o darovanju od 21. veljače 2011. godine u pogledu onog nedostatka što ga nije formalno potpisao drugi bračni drug jer su sve stranke toga ugovora, u tom vremenu postupale s međusobnim poštenjem i savjesno dopuštenom pravnom pobudom i ciljem kojem je težio takav ugovor. 106. U ovom slučaju iz svih ponašanja stranaka, ukazanoj tada dobroj vjeri svih ugovornika kako bračnih drugova i to sada pok. CF i tužiteljice kao nositelja prava na toj imovini kao bračnoj stečevini i njihova zajedničkog sina, ovdje tuženika pod 1) RF, koji je u konverzaciji i komunikaciji s roditeljima valjano ocijenio da oboje roditelja ima volju i namjeru da se taj sporni stan otuđi njemu kao vlasniku, koje darovanje je sa zahvalnošću primio i prihvatio, sudu se ukazuje razumljiv zaključak da su sve te stranke bile svjesne svojih postupaka i savjesne u postupanju kao sudionici toga pravnog odnosa.

107. Odredbom čl. 479. st.1. ZOO-a, propisano je da ugovor o darovanju nastaje kada se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati, dok je st. 2. istog članka određeno da se darovanjem također smatraju oprost i isplata duga uz dužnikovu suglasnost, a st.3. istog članka toga Zakona propisano je da se darovanjem smatraju odricanje od nasljedstva, odricanje od prava prije nego što je stečeno ili prava koje je sporno, ispunjenje neke moralne obveze i prenošenje na drugoga stvari ili prava s namjerom da ga se obveže na protučinidbu.

108. Iako je u ovom postupku tužiteljica dokazala pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva na nekretnini koja je ovdje predmet spora koju je prethodno stekla s osnova bračne stečevine zajedno sa svojim sada pok. suprugom JF, svatko za jednaki udio odnosno jednaki suvlasnički dio od po 1/2 dijela, to je ipak dopuštenim raspolaganjima ta nekretnina stečena na ime treće osobe, putem gornje dokazanog pravnog slijeda stjecanja, i to sa obdarenika- darporimatelja ovdje tuženika pod1) RF, do tuženice pod 4) KF kao i sada i na kupca ove nekretnine ovdje umješačice na strani tuženice pod 4) KF koja je vlasništvo stekla valjanim darovanjem i kasnije tako stečenu nekretninu i prodala, bez obzira na učinak zabilježbe spora, tako da je otpalo i nije osnovano traženo pravo tužiteljice za upis toga prava upisa za 1/2 suvlasničkog dijela u zemljišnoj knjizi na njeno ime jer takav upis više nije opravdan niti pravno moguć zbog toga što je takvo pravo dozvoljenim i valjanim pravnim poslovima (titulusima) i valjanim načinom (modusom) preneseno osnovano u korist treće osobe koja nije u obvezi niti treba trpjeti traženi upis koji ovdje u tom dijelu tužbenog zahtjeva neosnovano traži tužiteljica.

109. Stoga, ovdje nije upitna pravna valjanost oba pravna posla- Ugovora o darovanju od 21. veljače 2011. godine i Ugovora o darovanju od 22. rujna 2012. godine jer su oba ta ugovora, odnosno pravna posla bez onih nedostataka koje zakon propisuje da bi za takve pravne poslove postojala ništetnost, kao razlog njihove nevaljanosti, pa kako su se ukazali kao osnovani i valjani te na zakonu utemeljeni ovi pravni poslovi za koje je tužiteljica postavila u tom dijelu tužbene zahtjeve radi utvrđenja njihove nevaljanosti, odnosno ništetnosti, to je u tom dijelu valjalo odbiti tako postavljeni tužbeni zahtjev kao i u onom dijelu postavljeni zahtjev radi upisa prava odgovarajućeg traženog suvlasničkog udjela tužiteljice u zemljišnoj knjizi na nekretnini koja je vezana za predmet ovoga spora jer za to nema stvarno pravno ovlaštenje, sve kako je to i odlučeno kao u točki II/1., 2., i 3. izreke.

110. Što se tiče vrijednosti predmeta spora, vrijednost predmeta spora, u ovom postupku je utvrđena u visini iznosa od 33.000,00 EUR-a, kako je to utvrđeno rješenjem koje je doneseno na pripremnom ročištu održanome 15. svibnja 2023. godine, budući tužbeni zahtjev ne glasi na novčanu svotu, već na utvrđenje postojanja ili nepostojanja određenoga prava i pravnog odnosa, tako da je sud uzimajući u obzir sve za to potrebne parametre postavljenog tužbenog zahtjeva, prava stranaka u pogledu kako troškova postupka tako i prava na izjavljivanje revizije i drugih s tim vezanih prava stranaka odlučio da se umjesto predložene visine vrijednosti predmeta spora prvotno u tužbi označene od 560.000,00 kuna, odnosno u uređenju tužbe označenoj vrijednosti od 13.000,00 EUR-a, povodom prigovora četvrtotuženice sada kao tako prenisko predloženoj odnosno određenoj visini vrijednosti premeta spora, odredi upravo takva visina vrijednosti premeta spora, procjenjujući je prema svim ovim parametrima kao primjerenu okolnostima slučaja.

111. Kako je tužiteljica ovom tužbom postavila tužbeni zahtjev vezano za četiri pravna osnova, što su ovdje bili predmeti raspravljanja u ovom parničnom postupku, od kojih joj je sve te zahtjeve osporavala tuženica pod 4) KF i to s uspjehom sve osim prvog zahtjeva koji je tužiteljica postavila radi utvrđenja bračne stečevine i svog udjela u istoj na nekretnini koja je vezana za predmet ovog spora, to je tuženica pod 4) KF, s obzirom da ovdje nije riječ o zahtjevima za isplatu novčane svote, ostvarila uspjeh od 75% u odnosu na uspjeh tužiteljice. 112. Ovim tuženici pod 4) KF, kao i umješačici na njenoj strani TF od kada se ova uključila u raspravljanje u ovaj parnični postupak, pripada pravo na naknadu troškova koji su im proizišli u ovom parničnom postupku i to u opsegu njihova uspjeha od 75% od punog pripadajućeg iznosa nastalog troška.

113. Stoga je odluka o troškovima postupka donijeta primjenom odredaba članka 154. st. 2. i 155. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- nastavno ZPP-a, s obzirom na ovdje tako ocijenjen djelomičan uspjeh stranaka, a imajući pritom u vidu ovdje utvrđenu vrijednost predmeta spora, tuženici pod 4) KF kao stranci koja je bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 142/12, 103/14, 144/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23- nastavno OT), priznat je trošak sastava podneska koji predstavlja odgovor na tužbu (podnesak zaprimljen kod suda 5. ožujka 2018. godine) u visini vrijednosti od 250 bodova kao i za trošak zastupanja za sastav još najviše četiri obrazložena i potrebna podneska ( podnesak od 14. prosinca 2020. godine, od 19. rujna 2022. godine, od 2. lipnja 2023. godine i od 5. listopada 2023. godine) u visini vrijednosti od po 250 bodova za svaki taj obrazloženi i potreban podnesak (4 x 250 bodova), te troškova zastupanja za tri pripremna ročišta (održana 14. studenoga 2022. godine- odgođeno prije raspravljanja, 31. siječnja 2023. godine- odgođeno prije raspravljanja, 16. ožujka 2023. godine- odgođeno prije raspravljanja, te za jedno ročište određeno za glavnu raspravu ( ročište od 7. veljače 2024. godine-odgođeno bez raspravljanja), dakle za sva ta četiri ročišta koja su odgođena prije raspravljanja u visini vrijednosti od po 125 bodova za svako to ročište ( 4x 125 bodova), kao i troškova za dva pripremna ročišta ( održana 15. svibnja 2023. godine- raspravljanje u prethodnom postupku i 10. listopada 2023. godine- zaključen prethodni postupak) kao i za sedam ročišta za glavnu raspravu (održana 20. studenoga 2023. godine, 22. ožujka 2024. godine, 22. svibnja 2024. godine, 22. srpnja 2024. godine, 24. rujna 2024. godine, 28. studenoga 2024. godine i 19. prosinca 2024. godine- na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari i izvodili se dokazi), dakle za svih tih devet ročišta za raspravljanje u vrijednosti od po 500 bodova za svako to ročište ( 9 x 250 bodova), što ukupno zbrojeno čini trošak ove stranke- tuženice pod 4) KF s osnova zastupanja u visini vrijednosti od 4.000,00 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u visini od 2,00 EUR-a čini opravdani trošak po osnovu zastupanja ove stranke u iznosu od 8.000,00 EUR-a, to još uvećano za trošak zastupanja druge osobe po istom punomoćniku iz reda odvjetnika (ovdje umješačice na strani tuženice pod 4) TF odnosno ove od kada je stupila u ovaj parnični postupak od 19. rujna 2022. godine (od toga vremena utvrđeni osnovan trošak zastupanja tuženice pod 4) KF jeste u iznosu od 3.375,00 EUR-a i time taj iznos je uvećan za pripadajućih 10%) dakle za iznos od 337,50 EUR-a uvećano za pripadajuću visinu od tuženici pod 4) KF dosuđenoga joj troška zastupanja, odnosno sveukupno u iznosu od 8.337,50 EUR-a kao osnovano zatraženih i dosuđenih troškova tuženice pod 4) KF i umješačice na strani te stranke TF,koji im je trošak ovdje u tom iznosu utvrđen.

114. Uzimajući da je kao osnovan trošak zastupanja tuženice pod 4) KF i umješačice na njenoj strani TF ovdje utvrđen u iznosu od 8.337,50 EUR-a isti je trebalo umanjiti za onaj opseg u kojem ta stranka nije uspjela u ovom parničnom postupku, odnosno za 25% odnosno za iznos od 2.084,38 EUR-a, što uračunato ukupno sada iznosi trošak zastupanja tuženice pod 4) KF i umješačice na njenoj strani TF u sveukupnom iznosu od 6.253,12 EUR-a, koji trošak je istima dosuđen u tom iznosu, dok preostali zahtijevani trošak u više traženom iznosu od 4.746,88 EUR-a tuženici pod 4) KF i umješačici na strani te stranke TF nije dosuđen jer je za taj iznos trošak ovog postupka neosnovano zatražen, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Trogiru

U Trogiru, dana 3. veljače 2025. godine

S U D A C :

Denis Dučić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave njenog prijepisa izjaviti žalbu. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

-tužiteljici po punomoćniku; Ante Ćurković, odvjetnik u Splitu,

- tuženiku pod 1); RF, [adresa],

- tuženiku pod 2); IF, [adresa],

- tuženici pod 3); BFČ, [adresa],

- tuženici pod 4) i umješačici na strani tuženice pod 4) po punomoćniku; PF, odvjetnik u [adresa],

- u spis