P-1607/2023-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužiteljice GAD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Dobrili Primorac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika GA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Popariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu Dobrilu Primorac, odvjetnicu i tuženika osobno uz punomoćnika Josipa Poparića, odvjetnika, a po objavi presude dana 3. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku GA, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ĆAD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati ukupan iznos od 24.000,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31.prosinca 2007.g. u visini određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01.siječnja 2008. pa do 31.07.2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućim na iznose, svaki iznos do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 400,00 EUR od 10.3.2018. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.4.2018 do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.5.2018. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.6.2018 do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.7.2018. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.8.2018. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.9.2018. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.10.2018. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.11.2018. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.12.2018. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.1.2019. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.2.2019. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.3.2019. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.4.2019. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.5.2019. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.6.2019. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.7.2019. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.8.2019. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.9.2019. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.10.2019. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.11.2019. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.12.2019. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.1.2020. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.2.2020. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.3.2020. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.4.2020. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.3.2020. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.5.2020. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.6.2020. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.7.2020. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.8.2020. do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.9.2020, do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.10.2020., do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.11.2020, do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.12.2020., do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.1.2021, do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.2.2021., do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.3.2021, do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.4.2021., do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.5.2021, do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.6.2021., do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.7.2021, do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.8.2021., do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.9.2021, do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.10.2021., do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.11.2021, do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.12.2021., do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.1.2022, do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.2.2022., do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.3.2022, do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.4.2022., do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.5.2022, do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.6.2022., do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.7.2022, do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.8.2022., do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.9.2022, do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.10.2022., do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.11.2022, do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.12.2022., do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.1.2023, do isplate

- na iznos od 400,00 EUR od 10.2.2023., do isplate

- na iznos od 400,00 v od 10.3.2023., do isplate,

te svaki daljnji jednaki mjesečni iznos, sa zakonskim zateznim kamatama

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici GAD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku GA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 3. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 3. veljače 2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika za određivanjem prekida ovog parničnog postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom podnesene revizije u predmetu Revd-29/2023.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sa tuženikom suvlasnica nekretnine u pripadajućim dijelovima, tužiteljica u 1/5 suvlasničkog dijela, a tuženik u 4/5 suvlasničkog dijela, i to z. k. č. br. [katastarska čestica] kuća br. 308, [adresa] sa 142 m 2 i dvorište sa 920 m 2, površine 1062 m 2, ukupno 1062 m 2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Stranke su nekretninu stekle u bračnoj zajednici, a suvlasnički dijelovi stranka su utvrđeni pravomoćnim presudama, presudom P Ob- 23/2016., Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 14.3.2022. te presudom Gž Ob- 244/2022 od 26.5.2022., Županijskog suda u Splitu. Tuženik samostalno koristi cjelokupnu nekretninu od razvoda braka i iseljenja tužiteljice (2015. godine), do danas te sve vrijeme za svoju osobnu korist i dobit iznajmljuje dva poslovna prostora koja se nalaze u prizemlju nekretnine pa tako i suvlasnički dio tužiteljice. Sukladno izloženom, tužiteljici pripada pravo na isplatu svih mjesečnih iznosa na ime korištenja njezinog suvlasničkog dijela nekretnine. Tužiteljica stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 24.000,00 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose uz naknadu troškova parničnog postupka . sa zateznim kamatama

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva s više osnova. Navodi kako nije sporno da je tužiteljica u trenutku podnošenja odgovora na tužbu upisana u zemljišnu knjigu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, kao vlasnik 1/5 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. broj: [katastarska čestica], kuća BR. 308, [adresa] SA 142 M2 i dvorište sa 920 M2, površine 1062 m2 (dalje u tekstu – „Nekretnina“), a da je tuženik upisan kao vlasnik 4/5 opisane nekretnine. Nije sporno niti da je pravomoćnom Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj: P Ob-23/2016, od 14. ožujka 2022., tužiteljica utvrđena vlasnikom 1/5 suvlasničkog dijela nekretnine, a da je na temelju navedene presude ista uknjižila svoje pravo vlasništva navedenog suvlasničkog dijela. Do donošenja odluke u postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske pod posl. brojem:

Revd-29/2023, tuženik osporava da bi tuženica bila vlasnik 1/5 suvlasničkog dijela nekretnine, radi čega je osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti. Odluka suda u ovom postupku ovisi o tome je li tužiteljica za vrijeme trajanja braka sa tuženikom stekla pravo (su)vlasništva Nekretnine (stvarnopravni zahtjev) ili eventualno ima pravo na isplatu (obveznopravni zahtjev), radi čega tuženik predlaže sudu prekinuti ovaj parnični postupak do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku pod posl. brojem Rev-29/2223. Tužiteljica je samoinicijativno i svojevoljno napustila posjed nekretnine u svibnju 2016., što i sama navodi u tužbi, te nije onemogućena u korištenju iste od strane tuženika. Nakon iseljenja, tužiteljica ni na koji način nije izrazila volju za (su)posjedovanjem nekretnine, nije zahtijevala predaju (su)posjeda iste u parnici pod posl. brojem: P Ob-23/2016, niti u bilo kojem drugom sporu. Kako je tuženik pošten posjednik nekretnine, tako isti nije dužan tužiteljici isplatiti naknadu za njezinu uporabu, radi čega je tužbeni zahtjev neosnovan. Tužiteljica neosnovano tvrdi da ima pravo na isplatu “svih mjesečnih iznosa na ime korištenja njezinog suvlasničkog dijela”, a iz tužbenog zahtjeva proizlazi da ista smatra da naknada za korist i uporabu njezinog suvlasničkog dijela nekretnine (1/5 suvlasničkog dijela) iznosi – 400,00 EUR mjesečno. Tuženik osporava visinu potraživanja tužiteljice, odnosno visinu tužbenog zahtjeva. Točno je da je poslovni prostor u prizemlju nekretnine dan u zakup zakupoprimcu - [obrt] popravak [obrt] motornih vozila i usluge, vl. ĆA, [adresa], a u utuženom razdoblju zakupnina je iznosila 500,00 EUR (u protuvrijednosti u kunama) mjesečno, s time da uslijed navedenog nastaje i obveza plaćanja poreza i prireza na dohodak od imovine. Tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje isplatu nedospjelih tražbina (“…te svaki daljnji jednaki mjesečni iznos, sa zakonskim zateznim kamatama…”), a taj dio tužbenog zahtjeva, osim što je neosnovan, nerazumljiv je i nepotpun. Tuženik ističe prigovor zastare. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda posl. br. P Ob-23/2016, povijesni zk izvadak (stranica 13-15 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 4 spisa), presudu ovog suda posl. br. P Ob-23/2016-83 od 14.3.2022. (stranica 16-36 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž Ob-244/2022-2 od 26.5.2022. (stranica 47-55 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1.2.2016. (stranica 61-66 spisa), plan dospijeća poreznih obveza za 2023. godinu (stranica 67 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-8039/20 javne bilježnice Marine Dabelić od 16.2.2021. (stranica 68-69 spisa), izvadak iz obrtnog registra (stranica 70 spisa), odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev- 29/2023-2 od 16.5.2023. (stranica 73-75 spisa), presudu Prekršajnog suda u Zagrebu posl. br. PpJ-D-587/15 od 19.3.2015.(stranica 153-154 spisa), proveo dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika.

4. Nije sporno su stranke bivši bračni drugovi, sa su nekoć zajedno živjeli u predmetnoj nekretnini zajedno sa zajedničkom djecom, da je tužiteljica svojom voljom zajedno sa djecom napustila posjed nekretnine 2016. te da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine. Sporno je stoga je li tuženik kao posjednik predmetne nekretnine dužan platiti tužiteljici naknadu koristi za koju tužiteljica tvrdi da ju je tuženik imao od uporabe njezinog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine. Tuženik osporava da bi tuženica bila vlasnik 1/5 suvlasničkog dijela nekretnine.

5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade koristi zbog korištenja njezinog suvlasničkog dijela nekretnine.

7. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su na istoj uknjiženi kao suvlasnici tužiteljica u 1/5 dijela te tuženik u 4/5 dijela.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je u predmetnoj nekretnini na adresi [adresa] živjela od kada je kuća sagrađena dakle negdje otprilike od 2003. godine pa sve do 2015. ili 2016., ne sjeća se više, kada je podnijela zahtjev za razvod braka. Kuća se sastoji od 3 etaže, prva etaža je prizemlje unutar koje se nalazi poslovni prostor sa kotlovnicom, druga etaža je prvi kat kuće unutar kojeg su 3 spavaće sobe, kuhinja i kupaonica, blagovaona i dnevni boravak, treća etaža je neuređeni tavanski stan. Ona je sa tuženikom i njihovo troje zajedničke djece živjela na 1. katu kuće odnosno 2. etaži sve do podnošenja zahtjeva za razvod braka. Nakon toga u toj kući ostaje živjeti bivši suprug, a ona je sa troje zajedničke djece otišla iz kuće. Nikada nije tuženika tražila da uđe ponovno u suposjed predmetne nekretnine, a zajednički život nije niti moguć jer je za vrijeme braka bilo nasilja u obitelji. Samo je sudskim putem tražila utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj kući. Tuženik joj nije branio da se vrati u kuću, ali kako je spomenula, zajednički život više nije moguć zbog toga jer je bilo nasilja u obitelji, a osim toga tuženik je u jednom trenutku promijenio bravu koja se nalazi na zajedničkom ulazu iz kojeg se pak ulazi na 1. kat i potkrovlje kuće. Ne sjeća se više kada je to bilo, možda 2 godine nakon što su se razveli. Na daljnje pitanje da li je zvala policiju kada je promijenjena brava ista odgovara kako nije jer da nakon razvoda braka ne želi biti blizu tuženika, a niti u istome prostoru. Nikada u životu nije htjela dodatno dizati tenzije jer su već bili na sudu.

9. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je on u posjedu predmetne nekretnine od 2001., kada je kuća većim dijelom dovršena pa sve do danas pa tako i danas živi u toj kući. Također je bio u posjedu nekretnine i u utuženom razdoblju dakle od 2018. pa do ožujka 2023. Tužiteljica je živjela sa njime u toj nekretnini od kada je kuća dovršena pa sve do 2016. S njima je živjelo i njihovo 3 djece. Ona je 2015. podnijela zahtjev za razvod braka, a odselila je 2016. godine iz kuće zajedno sa njihovom djecom. On je jedan dan došao kući i njih više nije bilo, odselili su. Tužiteljici je djelatnica Centra za socijalnu skrb, a nakon što je podnesen zahtjev za razvod braka rekla da će sutkinja biti jako ljuta jer je zahtjev za razvod podnesen, a oni još žive zajedno pa je iz tog razloga tužiteljica i odselila. Mora napomenuti da nikakvog nasilja s njegove strane nije bilo prema tužiteljici već prema njihovoj zajedničkoj kćeri G. On napominje kako tužiteljici nikada nije osporavao pravo na suposjed kuće, ali ona ne želi živjeti više u toj kući. Također mora napomenuti kako kuću treba održavati, a tužiteljica nije za nikakav razgovor oko toga. Svjestan je da mu vlasništvo kuće pa stoga i posjed ne pripada u cijelosti. On tužiteljici nikada nije branio pravo na suposjed kuće, dapače, ona je jedno vrijeme i dolazila sa djecom u kuću nakon što je odselila, ali ona ne želi više živjeti u toj kući. Čak je i jedno vrijeme i najmlađi sin živio sa njime u toj kući za vrijeme zimskih praznika jer je popustio u školi pa mu je plaćao instrukcije, ali on nije bio zainteresiran za učenje pa ga je majka pokupila i nastavio je živjeti sa majkom. Također napominje da sve troškove pa i porez glede najma prostora u prizemlju kuće snosi on te tužiteljici ne osporava pravo na 1/5 ostvarenog iznosa najma. Pridružuje se navodima tužiteljice glede opisa etaža kuće te potvrđuje da se kuća sastoji od etaža i prostorija kako je to tužiteljica opisala. Na pitanje da li je promijenio bravu na ulazu u kuću od kada je tužiteljica napustila posjed kuće odgovara da bravu nije mijenjao te da je ta brava oduvijek štekala što bi tužiteljici trebalo biti poznato. Na pitanje tuženiku da pojasni s obzirom na navode tužiteljice o kakvom se obiteljskom nasilju radilo tuženik pojašnjava kako se radilo o ružnoj situaciji jer da mu je njegova kćerka Ć pametovala, na što joj je on rekao da je bolje da ode u svoju sobu pospremiti je nego da mu pametuje, nakon čega mu se Ć unijela u lice, a nakon toga joj je tuženik opalio šamar i rekao da mu se ne može unositi u lice. Taj dan se ništa nije događalo pa pretpostavlja da je tužiteljica naknadno pozvala policiju jer je policija sljedeći dan došla po njega na posao i privela ga. Nije siguran da li je događaj policiji prijavila tužiteljica ili kćer.

10. Prema odredbi članka 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZVDSP) posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Dakle, u konkretnom slučaju poštenje tuženika se predmnijeva, a tužiteljica nije dokazala suprotno.

11. U postupku je utvrđeno da su stranke bivši bračni drugovi čiji je brak razveden, da predmetna kuća predstavlja bračnu stečevinu, da se u kući nalazi prostor u prizemlju koji tužitelj daje u zakup i stan na katu u kojem stanu živi tuženik i neuređeno potkrovlje iznad tog stana, da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine te da tužiteljica od tuženika, nakon što je svojom voljom 2016. napustila posjed iste nikada nije tražila suposjed iste, a niti je pokrenula bilo kakav postupak radi predaje u suposjed predmetne nekretnine. Neosnovano tuženik osporava da bi tuženica bila vlasnik 1/5 suvlasničkog dijela nekretnine, budući da takvo utvrđenje proizlazi iz zk izvatka za predmetnu nekretninu.

12. Odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP propisuju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika. Prema odredbi članka 164. stavak 1. ZVDSP pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Odredbom članka 165. stavak 1. ZVDSP propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. tog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Odredbom članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; dalje-ZOO) propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

13. Osim toga, valja reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela toga suda od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 1120. ZOO (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. ZVDSP, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“

13.1. Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe članka 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama članka 164. i članka 165. ZVDSP.

14. Osim toga, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 1. ožujka 2021. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe članka 164. i 165. ZVDSP. U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

15. Stoga, s obzirom da je tuženik pošteni posjednik predmetne nekretnine, a u postupku nije utvrđeno da bi predmetna nekretnina bila uporabljena na način da je promijenila identitet te s obzirom da je prema odredbama članka 164. stavak 1., članka 165. stavak 1. ZVDSP samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari (ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku), to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u toč. I. izreke presude (tako i VSRH u Rev 1891/2018-2 od 23. veljače 2022.). Dakle, suvlasniku koji nije zahtijevao predaju u suposjed nekretnine ne pripada pravo ni zahtijevati isplatu naknade zbog neosnovanog korištenja od strane drugog suposjednika, odnosno tužiteljici ne pripada pravo zahtijevati samo isplatu novčanog iznosa, a da prije toga ili istovremeno nije zatražila predaju nekretnine u suposjed (tako i Žs u Splitu Gž 109/2019-2 od 28.3.2019.)

16. Vezano za navode iz tužbe da tužitelj iznajmljuje dva poslovna prostora koja se nalaze u prizemlju nekretnine valja napomenuti kako je na pripremnom ročištu tužiteljica precizirala da je predmet spora naknada za korištenje nekretnine koja se odnosi na 1/5 suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice, a koju tuženik koristi u cijelosti te pritom navodi da je poslovni prostor samo jedan dio predmetne nekretnine te kako iznad istog postoje još dvije etaže, dakle nije navela da se radi o zahtjevu za isplatom odgovarajućeg iznosa ostvarene najamnine niti da potražuje iznose s tog osnova, već se s obzirom na njezine navode radi o stjecanju bez osnove uporabom tuđe stvari u svoju korist u smislu odredbe čl. 1120. ZOO pa u takvoj situaciji ti navodi (o "iznajmljivanju" poslovnog prostora) nisu uzeti u obzir te u postupku nije utvrđivana visina stvarnog iznosa zakupnine za svaki pojedini mjesec (tako i VSRH u Rev 719/2016-2 od 24. rujna 2019. i Rev 2480/2016-2 od 12. studenog 2019.) jer to nije predmet tužbe.

17. Daljnje dokaze sud nije izvodio jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se donese pravilna i na zakonu osnovana presuda.

18. Imajući pritom u vidu odredbu čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP, sud je odbio kao neosnovan prijedlog tuženika za određivanjem prekida ovog parničnog postupka do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom podnesene revizije u predmetu Revd-29/2023 obzirom da nije ispunjena pretpostavka za određivanje prekida jer se ne radi o prethodnom pitanju, imajući u vidu da je pravomoćnom presudom ovog suda utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica u 1/5 dijela predmetne nekretnine, a osim toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revd-29/2023-2 od 16.5.2023. odbacio prijedlog za dopuštenje revizije tuženika kao nedopušten pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP, a imajući u vidu da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu. Tuženiku je priznat trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23- dalje: Tarifa), trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 1.10.2024. i 18.12.2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife) za svako navedeno ročište. Za svaku navedenu radnju tuženiku je priznat PDV po stopi od 25%. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

19.1. Tuženiku nije priznat trošak nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu bez obzira što je ista radnja predviđena u Tbr. 9.3 Tarife jer takav trošak ne može biti potreban radi vođenja parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP što je prvi kriterij za dosudu takvog troška. Naime, ročište za objavu ispunjava u prvom redu načelo javnosti odnosno interes javnosti biti upoznata sa rezultatom suđenja te predstavlja pravo stranaka i javnosti, a nikako obvezu. Isto ročište ne zahtjeva nikakve pripreme, traje minimalno te nema obveznog sadržaja za stranke zbog propuštanja kojega bi mogle nastupiti bilo kakve negativne posljedice. Naime, stranka koja ne pristupi, a uredno je obaviještena, odluku sa obrazloženjem može preuzeti sa internetske stranice e-oglasna ploča suda. Stranci koja nije bila obaviještena, sud će odluku dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena. U takvoj situaciji, dosuda troškova bi predstavljala neopravdano poskupljenje postupka što je protivno i čl. 10. st. 1. ZPP. Nije mu priznat niti trošak u preostalom iznosu za radnje navedene u odlomku 20. ove presude, imajući u vidu da vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju iznosi 24.000,00 EUR pa tuženiku za obavljenu radnju pripada trošak u iznosu od 250,00 bodova, a ne 500,00 bodova, kako je to zatražio. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

U Zagrebu, 3. veljače 2025.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica po punomoćnici, uz rješenje o sudskoj pristojbi na tužbu u iznosu od 286,45 EUR i presudu u iznosu od 286,45 EUR

2. tuženiku po punomoćniku