Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-152/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u pravnoj stvari tužitelja PP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Klemenčiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1057/2020-38 od 23. prosinca 2024., 3. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Žalba tuženika uvažava se kao osnovana i preinačava se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu,poslovni broj P-1057/2020-38 od 23. prosinca 2024., na način da isto glasi:
"Uvažava se prigovor tuženika od 19. prosinca 2024. te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1057/2020-35 od 16. prosinca 2024."
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je :
" Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika od 19. prosinca 2024. i potvrđuje se rješenje o pristojbi ovog suda posl.br. P-1057/2020-35 od dana 16. prosinca 2024."
2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz žalbenog razloga iz čl. 353. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19.,80/22.,114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, te preinači pobijano rješenje na način da se isto ukine odnosno stavi van snage.
3. Žalba je osnovana.
4. Iz sadržaja spisa utvrđeno je da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P- 1057/2020-35 od 16. prosinca 2024. pozvan tuženik da u roku od 8 dana plati sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 19,91 Eur.
5. Postupajući po navedenom rješenju tuženik je 19. prosinca 2024.izvršio plaćanje iznosa od 9,96 Eura dakle u iznosu od 50% iznosa što mu je naloženo platiti tim rješenjem, jer smatra da ima platiti ne punu, već polovicu pristojbe ako ju plati u roku tri dana od dana kada mu je dostavljeno rješenje o pristojbi, te se pri tom poziva na odredbu čl. 7. st.1. i st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 74/95., 57/96., 137/02., 26/03. - pročišćeni tekst, 125/11., 112/12., 157/13., 110/15. i 118/18. I 51/23. - u daljnjem tekstu: ZSP).
6. Prigovor tuženika, u kojem je iznosio identične navode koje iznosi i u žalbi, prvostupanjski je sud je našao neosnovanim jer ZSP-om nije predviđeno plaćanje polovice pristojbe ako se plaća u roku od tri dana od dana dostave rješenja o pristojbi, već je predviđeno da se prema odredbi članka 7. stavak 1. ZSP, za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku, sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom (dakle u ovom slučaju za tužbu, odgovor na tužbu i žalbu)
6.1. Točno je, da je odredbom čl.7. st.1. ZSP-a propisano da se za podnesak predan u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, plaća polovica propisanog iznosa pristojbe u trenutku njegova podnošenja, ali ovaj sud smatra da to ne isključuje mogućnost plaćanja polovice pristojbe i za odgovor na tužbu.
6.2. Naime, iz smisla ZSP-a proizlazi da je "privilegij" plaćanja polovice sudske pristojbe vezan prvenstveno za način komunikacije između suda i stranke (elektroničnim putem - čl.7. st.1. i 2. ZSP-a), a tek potom i rokom plaćanja (čl.7. st.2. ZSP-a), pa kako je odredbom čl.4. toč.2. ZSP-a propisano da obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nastaje tek "po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici" to bi gramatičko tumačenje odredbi ZSP- a, kako to čini prvostupanjski sud, značilo da se za podnesak kojim se daje odgovor na tužbu nikad ne bi platila polovica pristojbe (do pravomoćnosti postupka i ne zna se tko je i za koliko obveznik plaćanja).
6.3. Kako, prema odredbi čl. 13. ZSP-a, obveza tuženika na plaćanje svih navedenih pristojbi nastaje tek u trenutku pravomoćnog završetka postupka, valja smatrati da rok za privilegij plaćanja polovice pristojbe iz odredbe čl.13. u vezi čl.7. st. 2. ZSP-a u ovom slučaju za tuženika teče tek od saznanja da je njegova obveza plaćanje pristojbe nastala, točnije da je postupak pravomoćno završen i to na njegovu štetu, a ovaj sud smatra da je to upravo dostavom rješenja o plaćanju pristojbe, od kojeg dana mu teče trodnevni rok u kojem može koristiti "privilegij" plaćanja polovice navedenih pristojbi.
6.4. Naime, obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu (čl. 4. toč. 2. ZSP) nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.
7. U predmetnom postupku tuženik je podnio odgovor na tužbu u elektroničkom obliku (str. 36 spisa) , postupak je pravomoćno dovršen presudom tog suda pod brojem P-1057/2020-29 od 4. studenog 2021. kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja.
8. Polazeći od cilja donošenja ZSP-a usmjerenog na poticanje elektroničke komunikacije radi ostvarenja legitimnog cilja koji se odnosi na administrativno rasterećenje sudova i ubrzanje sudskih postupaka, te smislenim tumačenjem citiranih zakonskih odredbi, imajući u vidu okolnost da je tek pravomoćnim okončanjem postupka za tuženika nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi te da je tuženik tek u tom trenutku saznao za opseg te obveze, po ocjeni ovog suda opravdano je da se tuženik također koristi pogodnošću iz odredbe čl. 7. st. 1. i 2. ZSP-a plaćanjem polovice propisanog iznosa pristojbe.
9. Privilegij plaćanja polovice sudske pristojbe vezan sukladno odredbi čl. 7. st. 1. ZSP-a za način komunikacije između suda i stranke, slijedom čega, u situaciji kada obveza plaćanja te pristojbe nastaje nakon pravomoćnog okončanja postupka treba uzeti da je tuženik tek po pravomoćnom okončanju postupka saznao za opseg svoje obveze, te da ima pravo koristiti privilegij plaćanja polovice sudske pristojbe prema odredbi čl. 4. toč. 2. i čl. 7. st. 1. ZSP-a, s time da rok za plaćanje sudske pristojbe iz čl. 7. st. 2. ZSP-a počinje teći od dana kada je isti pozvan na plaćanje pristojbe od strane suda.
9.1. Naime, istekom roka od tri dana tuženik ima obvezu podmirenja sudske pristojbe odgovora na tužbu u punom iznosu, budući da je odredbom čl. 7. st. 1. ZSP-a propisano da se za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sudska pristojba plaća - u trenutku njihova podnošenja, u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, dakle, određen je trenutak plaćanja takve privilegirane pristojbe, pa analogno tome, u konkretnoj situaciji, tuženik koji je po pozivu suda prvog stupnja u roku od tri dana izvršio plaćanje 50% iznosa pristojbe nije kako to pogrešno smatra sud prvog stupnja u obvezi plaćanja sudske pristojbe u punom iznosu.
10. Takvo shvaćanje je u skladu sa zaključkom zauzetim na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 11. studenog 2022. godine (Su -IV- 87/2022-69).
11. Slijedom navedenog, žalbu tuženika - koji je u roku od tri dana od dana primitka rješenja o pristojbi, nesporno platio 50% iznosa sudske pristojbe, trebalo je uvažiti, te pobijano rješenje preinačiti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl.380. toč.3. ZPP-a.
Osijek, 3. veljače 2025.
Sutkinja
Jasna Bratek
