Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-156/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednice vijeća, te Ivice Raguža kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Marini Konrad, odvjetnici iz odvjetničkog društva Rački i kolege iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćnicima BĐ, GĐ, Mateji Vidaković i Nikoli Stipaničevu, odvjetnicima u odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-833/2021-43 od 5. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-833/2021- 43 od 5. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 918-50-4023518 sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja PĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, zaključenog dana 06. travnja 2007.g., koji je potvrđen kod javnog bilježnika IĐ iz [adresa] dana **.**.2007. pod brojem OV-9876/2007 i to:, u čl. 1. koja glasi: "iznos kredita kunska protuvrijednost CHF 20.923,83 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.", u dijelu čl. 2. koja glasi "kamatna stopa ...promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora...", u dijelu čl. 7. koja glasi "...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…". II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

- na ime razlike između plaćene kamate u kunama unutar svakog anuiteta po stopi koju je tuženik primjenjivao naspram početno ugovorene kamatne stope, iznos od 1.052,38 EUR / 7.929,19 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 5,47 EUR / 41,25 kn od 01.12.2007. godine do isplate

- na iznos od 5,44 EUR / 41,04 kn od 01.01.2008. godine do isplate

- na iznos od 5,54 EUR / 41,78 kn od 01.02.2008. godine do isplate

- na iznos od 5,60 EUR / 42,19 kn od 01.03.2008. godine do isplate

- na iznos od 5,69 EUR / 42,90 kn od 01.04.2008. godine do isplate

- na iznos od 5,55 EUR / 41,84 kn od 01.05.2008. godine do isplate

- na iznos od 8,35 EUR / 62,89 kn od 01.06.2008. godine do isplate

- na iznos od 8,45 EUR / 63,67 kn od 01.07.2008. godine do isplate

- na iznos od 8,30 EUR / 62,52 kn od 01.08.2008. godine do isplate

- na iznos od 8,31 EUR / 62,58 kn od 01.09.2008. godine do isplate

- na iznos od 8,40 EUR / 63,26 kn od 01.10.2008. godine do isplate

- na iznos od 9,08 EUR / 68,41 kn od 01.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 8,62 EUR / 64,96 kn od 01.12.2008. godine do isplate

- na iznos od 9,20 EUR / 69,34 kn od 01.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 9,29 EUR / 70,02 kn od 01.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 9,33 EUR / 70,32 kn od 01.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 14,27 EUR / 107,52 kn od 01.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 14,30 EUR / 107,77 kn od 01.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 14,04 EUR / 105,78 kn od 01.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 13,85 EUR / 104,32 kn od 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 13,90 EUR / 104,71 kn od 01.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 14,00 EUR / 105,48 kn od 01.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 13,99 EUR / 105,41 kn od 01.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 13,89 EUR / 104,64 kn od 01.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 14,08 EUR / 106,10 kn od 01.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 14,24 EUR / 107,27 kn od 01.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 14,46 EUR / 108,94 kn od 01.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 14,41 EUR / 108,56 kn od 01.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 14,71 EUR / 110,82 kn od 01.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 14,65 EUR / 110,39 kn od 01.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 14, 76 EUR / 111,23 kn od 01.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 15,72 EUR / 118,47 kn od 01.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 15,53 EUR / 116,98 kn od 01.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 16,13 EUR / 121,54 kn od 01.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 15,92 EUR / 119,96 kn od 01.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 15,59 EUR / 117,43 kn od 01.11.2010. godine do isplate - na iznos od 16,29 EUR / 122,77 kn od 01.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 17,20 EUR / 129,57 kn od 01.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 16,56 EUR / 124,76 kn od 01.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 16,78 EUR / 126,44 kn od 01.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 16,50 EUR / 124,30 kn od 01.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 16,55 EUR / 124,68 kn od 01.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 17,76 EUR / 133,79 kn od 01.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 17,88 EUR / 134,68 kn od 01.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 17,93 EUR / 135,07 kn od 01.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 17,43 EUR / 131,35 kn od 01.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 16,89 EUR / 127,29 kn od 01.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 14,36 EUR / 108,20 kn od 01.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 14,32 EUR / 107,93 kn od 01.12.2011. godine do isplate

- na iznos od 14,55 EUR / 109,59 kn od 01.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 14,74 EUR / 111,03 kn od 01.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 14,76 EUR / 111,22 kn od 01.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 14,63 EUR / 110,22 kn od 01.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 14,72 EUR / 110,90 kn od 01.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 14,78 EUR / 111,36 kn od 01.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 14,68 EUR / 110,58 kn od 01.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 14,70 EUR / 110,79 kn od 01.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 14,63 EUR / 110,21 kn od 01.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 14,46 EUR / 108,95 kn od 01.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 14,64 EUR / 110,29 kn od 01.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 14,72 EUR / 110,93 kn od 01.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 14,66 EUR / 110,48 kn od 01.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 14,33 EUR / 107,96 kn od 01.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 14,61 EUR / 110,10 kn od 01.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 14,64 EUR / 110,29 kn od 01.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 14,53 EUR / 109,45 kn od 01.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 14,18 EUR / 106,83 kn od 01.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 14,17 EUR / 106,77 kn od 01.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 14,26 EUR / 107,41 kn od 01.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 14,39 EUR / 108,44 kn od 01.09.2013. godine do isplate

- na iznos od 14,58 EUR / 109,86 kn od 01.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 14,48 EUR / 109,13 kn od 01.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 14,55 EUR / 109,65 kn od 01.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 14,63 EUR / 110,24 kn od 01.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 14,68 EUR / 110,61 kn od 01.02.2014. godine do isplate

- na iznos od 14,78 EUR / 111,38 kn od 01.03.2014. godine do isplate

- na iznos od 14,75 EUR / 111,13 kn od 01.04.2014. godine do isplate - na iznos od 14,64 EUR / 110,27 kn od 01.05.2014. godine do isplate

- na ime razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom svakog anuiteta u kunama naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita, iznos od 3.196,30 EUR / 24.083,82 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,93 EUR / 6,99 kn od 01.03.2008. godine do isplate

- na iznos od 3,91 EUR / 29,49 kn od 01.04.2008. godine do isplate

- na iznos od 13,10 EUR / 98,70 kn od 01.11.2008. godine do isplate

- na iznos od 3,44 EUR / 25,95 kn od 01.12.2008. godine do isplate

- na iznos od 15,72 EUR / 118,42 kn od 01.01.2009. godine do isplate

- na iznos od 17,60 EUR / 132,63 kn od 01.02.2009. godine do isplate

- na iznos od 18,46 EUR / 139,06 kn od 01.03.2009. godine do isplate

- na iznos od 16,11 EUR / 121,36 kn od 01.04.2009. godine do isplate

- na iznos od 16,56 EUR / 124,74 kn od 01.05.2009. godine do isplate

- na iznos od 12,96 EUR / 97,67 kn od 01.06.2009. godine do isplate

- na iznos od 10,32 EUR / 77,74 kn od 01.07.2009. godine do isplate

- na iznos od 11,02 EUR / 83,04 kn od 01.08.2009. godine do isplate

- na iznos od 12,42 EUR / 93,55 kn od 01.09.2009. godine do isplate

- na iznos od 12,29 EUR / 92,63 kn od 01.10.2009. godine do isplate

- na iznos od 10,88 EUR / 82,01 kn od 01.11.2009. godine do isplate

- na iznos od 13,53 EUR / 101,94 kn od 01.12.2009. godine do isplate

- na iznos od 15,65 EUR / 117,92 kn od 01.01.2010. godine do isplate

- na iznos od 18,67 EUR / 140,64 kn od 01.02.2010. godine do isplate

- na iznos od 17,97 EUR / 135,43 kn od 01.03.2010. godine do isplate

- na iznos od 22,07 EUR / 166,28 kn od 01.04.2010. godine do isplate

- na iznos od 21,29 EUR / 160,43 kn od 01.05.2010. godine do isplate

- na iznos od 22,81 EUR / 171,83 kn od 01.06.2010. godine do isplate

- na iznos od 35,91 EUR / 270,54 kn od 01.07.2010. godine do isplate

- na iznos od 33,21 EUR / 250,22 kn od 01.08.2010. godine do isplate

- na iznos od 41,45 EUR / 312,30 kn od 01.09.2010. godine do isplate

- na iznos od 38,60 EUR / 290,85 kn od 01.10.2010. godine do isplate

- na iznos od 34,02 EUR / 256,35 kn od 01.11.2010. godine do isplate

- na iznos od 43,68 EUR / 329,14 kn od 01.12.2010. godine do isplate

- na iznos od 55,97 EUR / 421,74 kn od 01.01.2011. godine do isplate

- na iznos od 47,27 EUR / 356,17 kn od 01.02.2011. godine do isplate

- na iznos od 50,32 EUR / 379,17 kn od 01.03.2011. godine do isplate

- na iznos od 46,44 EUR / 349,92 kn od 01.04.2011. godine do isplate

- na iznos od 47,14 EUR / 355,17 kn od 01.05.2011. godine do isplate

- na iznos od 63,62 EUR / 479,31 kn od 01.06.2011. godine do isplate

- na iznos od 65,22 EUR / 491,41 kn od 01.07.2011. godine do isplate

- na iznos od 78,99 EUR / 595,12 kn od 01.08.2011. godine do isplate

- na iznos od 71,92 EUR / 541,85 kn od 01.09.2011. godine do isplate

- na iznos od 64,18 EUR / 483,53 kn od 01.10.2011. godine do isplate

- na iznos od 63,34 EUR / 477,27 kn od 01.11.2011. godine do isplate

- na iznos od 62,75 EUR / 472,78 kn od 01.12.2011. godine do isplate - na iznos od 66,44 EUR / 500,59 kn od 01.01.2012. godine do isplate

- na iznos od 69,66 EUR / 524,85 kn od 01.02.2012. godine do isplate

- na iznos od 70,09 EUR / 528,10 kn od 01.03.2012. godine do isplate

- na iznos od 67,86 EUR / 511,32 kn od 01.04.2012. godine do isplate

- na iznos od 69,37 EUR / 522,65 kn od 01.05.2012. godine do isplate

- na iznos od 70,40 EUR / 530,40 kn od 01.06.2012. godine do isplate

- na iznos od 68,67 EUR / 517,36 kn od 01.07.2012. godine do isplate

- na iznos od 69,12 EUR / 520,79 kn od 01.08.2012. godine do isplate

- na iznos od 67,82 EUR / 511,01 kn od 01.09.2012. godine do isplate

- na iznos od 65,02 EUR / 489,89 kn od 01.10.2012. godine do isplate

- na iznos od 68,01 EUR / 512,41 kn od 01.11.2012. godine do isplate

- na iznos od 69,44 EUR / 523,21 kn od 01.12.2012. godine do isplate

- na iznos od 68,44 EUR / 515,64 kn od 01.01.2013. godine do isplate

- na iznos od 62,80 EUR / 473,16 kn od 01.02.2013. godine do isplate

- na iznos od 67,59 EUR / 509,25 kn od 01.03.2013. godine do isplate

- na iznos od 68,01 EUR / 512,40 kn od 01.04.2013. godine do isplate

- na iznos od 66,13 EUR / 498,25 kn od 01.05.2013. godine do isplate

- na iznos od 60,20 EUR / 454,26 kn od 01.06.2013. godine do isplate

- na iznos od 60,14 EUR / 453,14 kn od 01.07.2013. godine do isplate

- na iznos od 61,48 EUR / 463,95 kn od 01.08.2013. godine do isplate

- na iznos od 63,88 EUR / 481,27 kn od 01.09.2013. godine do isplate

- na iznos od 67,06 EUR / 505,26 kn od 01.10.2013. godine do isplate

- na iznos od 65,42 EUR / 492,89 kn od 01.11.2013. godine do isplate

- na iznos od 66,58 EUR / 501,65 kn od 01.12.2013. godine do isplate

- na iznos od 67,90 EUR / 511,59 kn od 01.01.2014. godine do isplate

- na iznos od 68,72 EUR / 517,76 kn od 01.02.2014. godine do isplate

- na iznos od 70,45 EUR / 530,83 kn od 01.03.2014. godine do isplate

- na iznos od 69,89 EUR / 526,55 kn od 01.04.2014. godine do isplate

- na iznos od 67,97 EUR / 512,10 kn od 01.05.2014. godine do isplate time da zatezna kamata od pojedinih dospijeća do 31.12.2007.godine teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini zakonske zatezne kamate, od 01.01.2008.godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: "Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 918-50-4023518 sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora i tužitelja PĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, zaključenog dana 06. travnja 2007.g., koji je potvrđen kod javnog bilježnika IĐ iz [adresa] dana **.**.2007. pod brojem OV-9876/2007,

u dijelu čl. 9. koji glasi "Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama....."

i u dijelu čl. 9. koji glasi “Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom…“."

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.336,10 EUR/ 17.601,38 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.5.2023. godine, kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik kojom pobija presudu u odnosu na točku I., II. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu troška parničnog postupka uključujući i trošak žalbenog postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik u žalbi navodi da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje pravo obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost, obzirom je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženika zanemario u potpunosti. Također prvostupanjski sud je propustio utvrditi da tužba nije podobna za raspravljanje jer tužitelj nije postavio određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja te nisu bile ispunjene pretpostavke za stupnjevitu tužbu. Nadalje, sud je pogrešno primijenio i odredbe članka 190. i 191. ZPP-a, obzirom smatra da tužitelj podneskom od 23. travnja 2021. nije preinačio tužbu. Osim toga sud je pogrešno primijenio i odredbu članka 502.c ZPP-a te obrazloženje presude ne sadrži sve što je propisano odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Također, prvostupanjski sud je počinio apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer ista nema razloga o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama i drugim provedenim dokazima. Sud nije mogao automatski primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora već je trebao u konkretnom slučaju utvrditi je li se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo, jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te je li tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto tuženika smatra nesavjesnim stjecateljem, također sud nije utvrđivao jesu li odredbe o valuti i kamati tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, te je propustio utvrditi da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama. Tužitelj je imao mogućnost izbora kredita vezan za valutu EUR ili CHF. Također nije se očitovao niti o savjesnosti postupanja tuženika prilikom promjene kamatne stope, te je pogrešno primijenio i odredbe Zakona o zaštiti potrošača. Tuženiku su grubo prekršena prava na pravično suđenje obzirom nije bilo moguće dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo kao što mu nije bilo omogućeno dokazivati nepostojanje neravnoteže ili postupanje sukladno načelu savjesnosti i poštenja. Obzirom je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen to je sud morao tužbeni zahtjev tužitelja odbiti jer se ništetnost više ne može isticati. Nadalje, prvostupanjski sud je neosnovano odbio prigovor zastare istaknut od strane tuženika, a također pogrešna je i odluka o troškovima postupka obzirom je tužbeni zahtjev trebalo odbiti to je trebalo također odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka. Nadalje, prvostupanjski sud je tužitelju za poduzete radnje dosudio naknadu prema vrijednosti boda od 15,00 kuna iako je navedena vrijednost boda nastupila na snagu tek 15. studenog 2022. Tuženik ne smatra opravdanim trošak sastava podneska od 14. veljače 2023. kojim je tužitelj tužbeni zahtjev izrazio u eurima.

3. Žalba tuženika dostavljena je na očitovanje tužitelju, a tužitelj nije dostavio očitovanje na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Obrazloženje pobijane presude sačinjeno je u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a. Naime, iz obrazloženja presude je razvidno koje je dokaze sud proveo što je iz kojeg dokaza utvrdio, a također razvidne su i činjenice koje među strankama nisu sporne kao i činjenice koje su među strankama sporne. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, kao niti žalbeni navod tuženika da je obrazloženje prvostupanjske presude suprotne odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika i to u odnosu na primjenu promjenjive kamatne stope, valutne klauzule, zahtjev za isplatu više plaćenog temeljem ništetne odredbe zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

7. Prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o kreditu broj 918-50- 4023518 od 6. travnja 2007.;

- da je ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku IĐ iz [adresa] pod brojem Ov-9876/2007;

- da je kamatna stopa ugovorena u visini od 5,20% godišnje, te je ista promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika;

- da je početno ugovorena kamatna stopa tijekom trajanja kredita više puta mijenjana na način da je povećavana, a zbog čega je došlo do promjene iznosa anuiteta;

- da je tužitelj tužbu podnio 6. lipnja 2019;

- da se radi o potrošačkom ugovoru te tužitelj ima status potrošača;

- da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.196,30 eura temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli;

- da su sredstva kredita korištena za kupnju novog vozila;

- da tražbina tužitelja prema tuženiku temeljem ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi iznosi 1.052,38 eura.

7.1. Prvostupanjski sud poziva se na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., presude Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

8. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da mu je presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i procesnu jednakost jer je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženika u potpunosti zanemario. Naime, iz obrazloženja same presude te cjelokupnog postupka razvidno je da tuženiku niti jednog trenutka nije bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom, predlaganje dokaza te sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljaju pitanja tužitelju. Također prvostupanjski sud je i prihvatio tuženikov prijedlog za saslušanjem tužitelja, za uvidom u ugovor o kreditu, uvidom u zahtjev za kredit, dopis tuženika od 28. svibnja 2019. upućen tužitelju,., promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih vozila, kao i prijedlog za saslušanjem svjedoka OĐ i VĐ, ali je tuženik naknadno povukao navedene prijedloge odnosno odustao od saslušanja navedenih svjedoka. Sud nije proveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika Miroslavu Bračun (u obrazloženju presude prvostupanjski sud pogrešno navodi ime javnog bilježnika te umjesto pravog imena "IĐ" pogrešno navodi "ĆĐ") obzirom je činjenica solemnizacije ugovora o kreditu bez utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva jer solemnizacija ne može ugovornu odredbu koja je nerazumljiva tužitelju kao potrošaču učiniti razumljivom. Osim toga, sukladno članku 220. stavak 2. ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, ne postoji obveza suda izvesti sve dokaze koje su stranke predložile ako ti dokazi nisu potrebni radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio zahtjev tuženika za saslušanjem svjedoka IĐ tim više jer je iz iskaza saslušanog tužitelja razvidno kako u predugovornoj fazi i prilikom vođenja pregovora nije bio nazočan javni bilježnik. Nadalje, prvostupanjski sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu odnosno dokumentaciju koja je vezana za ugovor o kreditu te je isto bilo predmet analize u prvostupanjskom postupku. Navedeno je razvidno iz činjenice da je sud utvrđivao ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu, da je prvostupanjski sud provodio financijsko- knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tužitelja, a koja visina proizlazi iz uplatnica, potvrda o transakcijama, izvatku o stanju kredita i obavijesti tuženika.

9. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 186. ZPP-a, te da tužba nije bila podobna za raspravljanje jer tužitelj nije postavio određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih tražbina, navedeni žalbeni navod je neosnovan. Naime, tužitelj je točno postavio tužbeni zahtjev u pogledu glavnih stvari i sporednih tražbina osim što nije specificirao visinu tražbine jer nije raspolagao potrebnom dokumentacijom.Tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu i tek nakon što mu je od strane tuženika dostavljena potrebna dokumentacija tužitelj je točno specificirao visinu svog potraživanja. Stoga je pravilan pravni stav prvostupanjskog suda da je tužitelj bio ovlašten podnijeti stupnjevitu tužbu u smislu članka 186. b stavak 3. ZPP-a.

9.1. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 190. i 191. ZPP-a u odnosu na podnesak tužitelja od 23. travnja 2021. Naime, navedenim podneskom od 23. travnja 2021. tužitelj je specificirao visinu tužbenog zahtjeva i to nakon što mu je tuženik dostavio potrebnu dokumentaciju. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da navedeni podnesak tužitelja ne predstavlja preinaku tužbe iz članka 191. stavak 1. ZPP-a obzirom je tužitelj prvotno podnio stupnjevitu tužbu te je navedenim podneskom od 23. travnja 2021. samo specificirao visinu svog potraživanja.

9.2. Pravilno je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom od 19. studenog 2021. sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, obzirom je navedenim podneskom tužitelj povećao postojeći tužbeni zahtjev. Iako se tuženik protivio preinaci, do povećanja tužbenog zahtjeva došlo je nakon što je provedeno financijsko vještačenje te je tek na temelju provedenog financijskog vještačenja tužitelj mogao sa sigurnošću postaviti svoj tužbeni zahtjev, a prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbe jer smatra da je isto svrsishodno za konačno uređenje odnosa između stranaka (točka 15. obrazloženja). Ovdje se posebno navod da je prvostupanjski sud očitom tehničkom pogreškom prilikom pisanja naveo članak 193. stavak 3. ZPP-a, a zapravo radi se o primjeni članka 190. stavak 3. ZPP-a sadržaj kojeg članka je prvostupanjski sud u navedenom odlomku i citirao.

10. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

10.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013,. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda, broj PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15. – u nastavku teksta ZZP) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da se na konkretan slučaj ne mogu primijeniti gore navedene presude donijete u postupku kolektivne pravne zaštite. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da se utvrđenja iz navedenih presuda vezanih za kolektivnu zaštitu ne mogu odnositi na predmetni ugovor. Ovo stoga jer tužitelj u svakom trenutku ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o tome je li ugovor prestao ili ne obzirom se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

11. Visina tražbine tužitelja utvrđena je temeljem provedenog vještačenja.

12. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio i tuženikov prigovor zastare. Naime, kada je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF. Stoga rok zastare u odnosu na ništetnost valutne klauzule počinje teći od 14. lipnja 2018. kada je postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. dok u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu rok zastare počinje teći od 13. lipnja 2014. Obzirom je tužba podnijeta 6. lipnja 2019., to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom, odnosno da je tužba podnijeta unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05. – u nastavku teksta: ZOO). Navedeni stav ovoga suda u pogledu pitanja zastare potraživanja tužitelja sukladan je s pravnim shvaćanjem poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. prihvaćenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

12.1. U odnosu na žalbeni navod tuženika prema kojem se zastarni rok, u slučaju preinačenja tužbe, ima računati prema danu podnošenja preinačene tužbe navodi se da je takav pravni stav neosnovan. Naime, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024.). Stoga je pravilan pravni stav prvostupanjskog suda kada je odbio prigovor zastare istaknut od strane tuženika.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o mogućnosti promjene kamatne stope i o valuti uz koju će se vezati ugovor o kreditu i da valutna klauzula nije prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, odnosno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila razumljiva. Naime, tijekom postupka tuženik nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo.

13.1. Prvostupanjski sud nije automatski primijenio utvrđenja iz kolektivnog spora već je u konkretnom predmetu izvodio dokaze radi ispitivanja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi. Na navedene okolnosti prvostupanjski sud je saslušao tužitelja, a iz čijeg iskaza nedvojbeno proizlazi kako je isti kredit podigao radi kupnje osobnog automobila kojeg je koristio u svoje osobne potrebe te nije bio vlasnik obrta ili kakvog trgovačkog društva. Službenica banke mu nije objasnile uvjete o kojima ovisi promjena kamatne stope i tečaja valute, a upravo se na njenu sugestiju odlučio za kredit u CHF-u jer mu je isti predstavljen kao najpovoljniji obzirom je tečaj CHF-a stabilan te se radi o stabilnoj valuti. Nisu mu ponudili kredit uz valutu euro niti kunski kredit. Nije imao mogućnost utjecaja na odredbe ugovora o kreditu već je bio u situaciji da navedeni ugovor o kreditu kao takav u cijelosti prihvati ili ne prihvati. Ovdje posebno prvostupanjski sud ima u vidu činjenicu da se radilo o standardnom ugovoru o kreditu tzv. tipskom ugovoru koji je bio unaprijed pripremljen od strane tuženika. Tuženiku niti jednog trenutka nije bilo onemogućeno predlaganje dokaza kojim bi dokazao da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora, a zaključak je prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao da se u konkretnom slučaju pregovaralo o spornim odredbama ugovora o kreditu. Takav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud obzirom je prvostupanjski sud sigurno i uvjerljivo obrazložio svoja utvrđenja. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje kako tuženik nije dokazao da je tužitelju ponudio kredit u drugoj valuti pri čemu prvostupanjski sud ovdje ima u vidu kako iskaz tužitelja tako i činjenicu da se radi o tipskom zahtjevu za kredit unaprijed formuliranom od tuženika te da je kredit u CHF-u bio jedini kredit koji je od strane banke tužitelju bio ponuđen.

14. Obzirom tužitelj nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj ugovornih odredbi, navedene ugovorne odredbe su prouzročile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer je samo jednoj strani tj. tuženiku ostavljena mogućnost utjecaja na takve ugovorne odredbe. Iz iskaza tužitelja je razvidno kako smisao i sadržaj spornih ugovornih odredbi njemu nije bio jasan i da isti ne zna o čemu ovisi promjena kamatne stope i promjena tečaja. Upravo je na preporuku djelatnika banke tužitelj zaključio ugovor u valuti CHF jer su ga savjetovali da je takav ugovor za njega najpovoljniji.

15. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da se prvostupanjski sud nije očitovao na navode tuženika u odnosu na zadatak dan vještaku jer je vještačenje provedeno kao da su stranke ugovorile kredit s fiksnom kamatnom stopom. Naime, pod točkom 46. obrazloženja prvostupanjski sud obrazlaže iz kojih razloga je dan nalog vještaku za vještačenje prema početnoj kamatnoj stopi. Visinu izvršene pretplate bilo je moguće utvrditi jedino ukoliko se utvrdi razlika između početno ugovorene kamatne stope i njenih kasnijih promjena temeljem jednostrane odluke tuženika. Obrazloženje prvostupanjskog suda prihvaća u cijelosti i ovaj sud.

16. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) to je tuženik nesavjesni stjecatelj. Tužbeni zahtjev tužitelja prvostupanjski sud usvaja imajući u vidu odredbu članka 323. stavak 1. ZOO-a u svezi s člankom 1111. i 1115. ZOO-a. Suprotno navodima žalitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj obzirom se radi o ništetnim ugovornim odredbama, a koje je u ugovor unio sam tuženik, da se o istima nije pojedinačno pregovaralo te da su iste uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

16.1. Pravilno se prvostupanjski sud u utvrđivanju ništetnim spornih odredbi ugovora o kreditu pozvao i na odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03. – nastavno ZZP) u svezi s člankom 87. stavak 1. ZZP-a. Naime člankom 81. stavak 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača time da je stavkom 2. navedenog članka propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Člankom 87. stavak 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da su odredbe kojima tuženik jednostrano mijenja visinu ugovorene kamatne stope kao i odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene ugovorne odredbe, da kao takve nisu tužitelju bile razumljive, da tužitelju kao potrošaču nije pruženo dovoljno informacija o kreditu kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke, da je tužitelj prosječan potrošač koji je postupao s dužnom pažnjom i razboritošću te isti nije mogao znati za mogućnost aprecijacije ili deprecijacije strane valute kao i o kojim elementima ovisi promjena kamatne stope.

17. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao sigurne i uvjerljive razloge, analizirao sve provedene dokaze te je stoga neosnovan žalbeni navod tuženika da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Također na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio i materijalno pravo.

18. Neosnovan je žalbeni navod tuženika i u odnosu na troškove parničnog postupka. Naime, obzirom tužitelj u postupku nije uspio samo u neznatnom dijelu to je pravilno prvostupanjski sud istom dosudio trošak parničnog postupka sukladno članku 154. stavak 5. u svezi s člankom 155. stavak 1. i 2. ZPP-a. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju troškove parničnog postupka priznao prema vrijednosti jednog boda od 15,00 kuna. Naime, sukladno Tbr. 48. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. – nastavno Tarifa) propisano je kad sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava suda primjenjuje vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Kako je u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka bila na snazi gore citirana Tarifa o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika to je pravilno prvostupanjski sud primijenio navedenu Tarifu. Ovakav pravni stav prvostupanjskog suda u skladu je i s pravnim stavom iskazanim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-562/2024. od 7. svibnja 2024.

19. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao i trošak podneska od 14. veljače 2023. obzirom je navedeni podnesak bio nužan i opravdan tim više jer je prvostupanjski sud rješenjem od 8. veljače 2023. obvezao tužitelja da postavi tužbeni zahtjev i u eurima. Dakle, tužitelj je postupio po rješenju suda.

20. Stoga je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a. Naime obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

22. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 3. veljače 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak