Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5368/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić kao predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danijela Kovačić i Jasenka Perković, protiv tuženika ŽF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Stipinović, Miočić, Milošević i Glavota, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-516/2022-11 od 7. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-516/2022-11 od 7. listopada 2024 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke

II. O zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka bit će odlučeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju GF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.566,13 €

(tisućupetstošezdesetšesteuratrinaestcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. ožujka 2019. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu zateznih kamata na iznos od 1.566,13 € (tisućupetstošezdesetšesteuratrinaestcenti) za dan 16. ožujka 2019.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od

1.407,82 € (tisućućetristosedameuraosamdesetdvacenta) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv točke I. i III. prvostupanjske presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tužitelj odbije s tužbenim zahtjevom u cijelosti te da se obvezuje tužitelja nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak koji prileže spisu, uvećan za sastav predmetne žalbe. Tuženik u žalbi u bitnom ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točke 11. ZPP-a te da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Ističe kako je svojim radom na gradilištu isplatio dug tužitelju kojeg je imao na osnovu ugovorenog zajma, a što je bio i dogovoreni način vraćanja pozajmice tužitelju. Navodi da tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da tuženik nije obavljao poslove koje je odrađivao na gradilištu na kvalitetan način i sukladno pravilima struke. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tuženik odrađenim poslom vratio ranije pozajmice tužitelju, a ne utuženi iznos koji proizlazi iz usmenog Ugovora o zajmu koji je sklopljen 16. ožujka 2014.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 1.566,13 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos novca je tužitelj, kao zajmodavac, predao tuženiku, kao zajmoprimcu, temeljem usmeno sklopljenog Ugovora o zajmu od 16. ožujka 2014., a tuženik isti iznos nije poslije stanovitog vremena vratio.

6. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza: preslika uplatnica od 17. ožujka 2014., 14. travnja 2014., 18. travnja 2014. (list 3-4 spisa), a izvornike kojih je tužitelj dostavio na ročištu 10. srpnja 2024. (list 34 spisa), saslušanja parničnih stranaka (list 33-36 spisa), saslušanja svjedoka PF

(list 42-43 spisa), utvrdio sljedeće:

- dana 16. ožujka 2014. tužitelj i tuženik su sklopili usmeni ugovor o zajmu kojim se tužitelj obvezao isplatiti tuženiku iznos od 11.800,00 kn

- da se tuženik obvezao novčani iznos vratiti na način da će tuženik raditi kao pomoćni radnik na kući koju je tužitelj započeo graditi, i to na način da jedan radni dan iznosi 280,00 kn

- da je tužitelj uplatio tuženiku ukupni iznos od 11.800,00 kn, i to dana 17. ožujka 2014. iznos od 9.600,00 kn, dana 14. travnja 2014. iznos od 1.400,00 kn te dana 18. travnja 2014. iznos od 80,00 kn

- da je tuženik radio na gradilištu u Marčeljima u srpnju 2014. u trajanju od petnaest dana, a kako bi vratio pozajmljeni iznos

- da se tužitelj dogovorio s tuženikom da prestane raditi na gradilištu

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, budući da je na konkretni ugovorni odnos primijenio pogrešne odredbe materijalnog prava, a što je posljedično dovelo i do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. Naime, prvostupanjski sud je ocijenio da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o zajmu te da je tuženik primio iznos od 11.800,00 kn na ime istoga, a po isteku ugovorenog roka određeni novčani iznos nije predao tužitelju kao zajmodavcu. Sukladno članku 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

8.2. Međutim, zajam glasi na vraćanje istog iznosa novca, odnosno iste količine stvari iste vrste i kakvoće, dok su parnične stranke ugovorile da će tužitelj tuženiku isplatiti iznos od 11.800,00 kuna, a tuženik će iznos vratiti na način da radi kao pomoćni radnik na kući koju je tužitelj započeo graditi, i to na način da jedan radni dan iznosi 280,00 kn.

8.3. Takav dogovor između parničnih stranaka je sličniji ugovoru o djelu nego ugovoru o zajmu. Sukladno članku 590. ZOO ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Naime, tužitelj je isplatio tuženiku iznos od 11.800,00 kn, ali je od tuženika tražio izvršenje fizičkog rada na gradilištu u Marčeljima, a ne povrat istog iznosa novca.

8.4. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud je, prilikom potpunog utvrđivanja činjenica, trebao razmotriti zakonske odredbe koje uređuju ugovor o djelu.

9. Osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer sud prvog stupnja nije raspravio i potpuno utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

9.1. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije potpuno utvrdio zašto je tuženik prestao raditi na gradilištu tužitelja te nije utvrdio na koji način tuženik nije obavljao rad prema pravilima struke. Kvaliteta rada tuženika je samo generalno ocijenjena kao nezadovoljavajuća, bez da su dani konkretni primjeri lošeg rada tuženika. Nadalje, nije utvrđeno je li tužitelj izrazio svoje nezadovoljstvo radom tuženika na način da ga je upozorio na to i odredio mu primjeren rok da svoj rad uskladi sa svojim obvezama.

9.2. Prvostupanjski sud nije utvrdio je li prestankom rada tuženika raskinut ugovorni odnos parničnih stranaka. U tom pogledu potrebno je utvrđeno činjenično stanje razmotriti u smislu odredbi čl. 598. ZOO, čl. 609. ZOO, čl. 610 ZOO ili čl. 619 ZOO, a koje odredbe uređuju raskid ugovora o djelu.

9.3. Prvostupanjski sud također nije utvrdio je li činjenica što je tuženik odradio 15 (petnaest) radnih dana na gradilištu tužitelja ima nekog utjecaja na ugovorni odnos parničnih stranaka.

10. Nadalje, tuženik osnovano ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 11. ZPP-a, budući da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

10.1. Iz točaka 12., 13, i 18. obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da su parnične stranke sklopile ugovorni odnos temeljem kojeg je dogovoreno da će tužitelj tuženiku isplatiti iznos od 11.800,00 kuna, a tuženik će iznos vratiti na način da radi kao pomoćni radnik na kući koju je tužitelj započeo graditi, i to na način da jedan radni dan iznosi 280,00 kn. Prvostupanjski sud zatim utvrđuje da je, nakon što je tuženik prestao s radom na gradilištu, uslijedio dodatan sporazum među parničnim stranama, a to je da će tuženik pozajmljeni iznos vratiti u roku od 5 godina od dana sklapanja ugovora o zajmu, dakle od 16. ožujka 2014. Međutim, prvostupanjski sud nije uopće obrazložio kako je došao do utvrđenja takve odlučne činjenice, budući da činjenica sklapanja tog dodatnog sporazuma nakon prestanka rada tuženika ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, posebice iz iskaza parničnih stranaka.

10.2. Nadalje, u točki 20. obrazloženja prvostupanjske presude je navedeno da je tuženik svojim radom na gradilištu zapravo vraćao ranije pozajmice tužitelju, a ne utuženi iznos. Radi navedenog, i dalje postoji tuženikova obveza vratiti utuženi novčani iznos tužitelju na temelju ugovorenog zajma. Prvostupanjski sud nije obrazložio zašto se ranija potraživanja tužitelja dovode u vezu s ugovornim odnosom parničnih stranka, tj. je li to dogovor stranaka ili je to jednostrana odluka tužitelja. Također je potrebno utvrditi je li uopće dopušteno ranija potraživanja tužitelja dovoditi u vezu s izvornim ugovornim odnosom stranaka. Naime, iz provedenog dokaznog postupka, a posebice iz iskaza tužitelja, prvenstveno proizlazi da je tuženik svojim radom vraćao utuženi iznos, a ne ranije pozajmice. Stoga je proturječno zaključiti da je tuženik svojim radom zapravo otplaćivao ranije pozajmice te da je radi toga u obvezi vratiti utuženi iznos tužitelju.

11. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će istaknute nepravilnosti, raspraviti, utvrditi i obrazložiti sve odlučne činjenice, tj. raspraviti i utvrditi zašto je tuženik prestao s radom na gradilištu, je li mu dano upozorenje i mogućnost da svoj rad uskladi s pravilima struke, na koji točno način nije obavljao rad prema pravilima struke, je li odrađenih 15 dana ima utjecaja na ugovorni odnos stranaka, je li prestankom rada tuženika raskinut ugovorni odnos stranaka, jesu li i zašto su ranija potraživanja tužitelja prema tuženiku predmet spornog ugovornog odnosa te je li postojao sporazum među strankama da tuženik prestane s radom i vrati utuženi iznos. Nadalje, sud prvog stupnja će sporni ugovorni odnos i utvrđeno činjenično stanje razmotriti u svjetlu zakonskih odredaba koje uređuju ugovor o djelu, a posebice odredbe koje uređuju raskid ugovora o djelu, i to čl. 598. ZOO, čl. 609. ZOO, čl. 610 ZOO i čl. 619 ZOO. Novom odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud odlučit će i o svim troškovima postupka.

12. S obzirom na navedeno, ukida se prvostupanjska presuda, primjenjujući odredbe članka 369. st. 1. i 370. ZPP-a, te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka donesena je na temelju odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja

U Zagrebu, 3. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić