Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-162/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari i tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kralik odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Karlovcu, građ.-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 144/2020-27 od 9. siječnja 2024., dana 3. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovi broj Pr-144/2020-27 od 9. siječnja 2024.
II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelj i tuženika za naknadom troška sastava žalbe.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za sastavom odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 453,19 eura (slovima: četiri sto pedeset tri eura i devetnaest centi)[1] / 3.414,48 kuna (slovima: tri tisuće četiristo četrnaest kuna i četrdeset osam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.519,31 euro (jednu tisuću petsto devetnaest eura i trideset jedan cent) s pripadajućim zateznim kamatama. Citiranu presudu žalbom pobija tuženik dok tužitelj istu pobija u pogledu odluke o trošku u dijelu u kom istom nije dosuđen daljnji parnični trošak.
2. Tužitelj presudu pobija iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. -
3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje:
ZPP dok tuženik presudu pobija iz žalbenih razloga iz cit. članka 353. stavak 1. točke 1. i 3.
2.1. Tuženik predlažu presudu preinačiti odnosno istu ukinuti i vratit na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troška sastava žalbe dok tužitelj predlaže pobijanu odluku o trošku preinačiti također uz naknadu troška sastav žalbe.
2.2. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode istog i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
2.3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika također predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška sastava odgovora.
3. Odlučujući o žalbama utvrđeno je da su iste neosnovane.
4. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako je u donošenju pobijanog rješenja počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je, po ocjeni ovog suda, izreka jasna i neproturječna obrazloženju koje sadrži valjane, jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.
5. Nadalje neosnovan je istaknuti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji u žalbi ističe tuženik.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći između onog iznosa koji je tužitelj primio te iznosa koji mu pripada da mu je tuženik dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunao i platio temeljem stvarne radne angažiranosti tužitelja za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe za sveukupno odrađene sate.
7. U ovom konkretnom slučaju na radno-pravni status tužitelja se primjenjuju odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18 – dalje: ZSOS/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 i 118/12), Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18 – Pravilnik o dodacima), Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18 – Odluka o rasporedu/14), Odluka o naknadi za posebne oblike rada u službi (Narodne novine broj 39/18, 54/19 – Odluka o naknadi/18.) a upravo su navedenim propisima regulirani prekovremeni rad, dodaci na plaću i posebni oblici rada djelatnih vojnih osoba.
8. Tužena tijekom prvostupanjskog postupka kao i u žalbenoj fazi postupka ukazuje na čl. 139. ZSOS-a koji uređuje materiju dodataka na plaću i kojom je propisano da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zanimanja ili struke i čl. 155. ZSOS-a kojim je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruje dodatke na plaću u skladu s čl. 139. ZSOS-a.
9. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba.
10. Međutim, ovdje je sporno je li tužitelj ima pravo na dodatak za vojnu službu za sve sate koje je odradio dakle za cijelo vrijeme njegove radne angažiranosti uključujući i dane provedene na straži, dežurstvu te prekovremenim satima na terenu.
11. Tužitelj tvrdi da mu je bez obzira na različito odrađene sate rada isplaćen jednak iznos dodatka za vojnu službu, a imao je ostvaren različiti broj dana obavljanja straže i dežurstva te prekovremenog rada na terenu pa stoga smatra da je za tako obavljen različiti rad potrebno obračunati različiti iznos plaće odnosno različite iznose dodatka za vojnu službu dok tužena tvrdi da se dodatak na vojnu službu utvrđuje samo u postotku od osnovice za obračun plaće.
12. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pravilno zaključuje da sukladno čl. 4. Pravilnika o dodacima na plaću a u vezi s čl. 139. st. 5. ZOSOS-a je propisan samo način osnovom koje kategorije se utvrđuju dodaci na plaću te se navedeni dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće, a osnovica za obračun plaće je kategorija čija je visina fiksna i kao takva predstavlja polazište za obračun dodataka na plaću djelatnika tuženika, ali to ne znači kako to pogrešno smatra tuženik da tužitelju dodaci za vojnu službu ne pripadaju za njegov stvarni radni angažman i ukupno odrađene sate rada.
13. Tuženik je tužitelju navedeni dodatak isplaćivao u umanjenom iznosu za što nije bilo zakonskog osnova jer niti jednom odredbom zakonskog ili podzakonskog propisa koji se primjenjuje u ovom konkretnom slučaju nije normirano ograničenje da će se dodatak za posebne uvjete vojne službe isplaćivati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu stoga je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da ovdje tužitelj ima pravo na dodatak za vojnu službu za ukupno odrađene sate rada tužitelja te su stoga žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani.
14. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u smislu citiranih propisa tužitelj ima pravo na utuženu razliku plaće prema nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka po obrt iz [adresa] a koji je u skladu sa postavljenim zadatkom suda i prema dostavljenim Karticama djelatnika i Dnevnih evidencija rada izračunao razliku plaće koja bi pripadala tužitelju u utuženom razdoblju od od 31. listopada 2014 od 31. listopada 2019. u iznosu od 453,19 eura obračunatu za iznos posebnog dodatka za vojnu službu za "povećani rad" na temelju stvarnog rada provedenog na dežurstvu i prekovremenom radu na terenu, u odnosu na isplaćeni iznos dodatka za vojnu službu koji se smatra dodatkom za vojnu službu za redovan rad.
15. Žalbeni navode tuženika proizlaze iz pogrešno tumačenja relevantnih pravnih izvora u ovom konkretnom predmetu.
16. Odluka o trošku postupka također se ukazuje pravilnom i zakonitom.
17. U tom smislu neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kako mu sud nije priznao prvo na naknadu troška sastava podneska od 6. ožujka 2022. po Tbr. toč.1. budući da kako to navodi u žalbi je podneska bio nužan jer je njime precizirao tužbeni zahtjev u skladu nalazom i mišljenjem vještaka.
18. Uvidom u dano obrazloženje utvrđeno je da je prvostupanjski sud tužitelju priznao pravo na naknadu za radnje u postupku po Tbr. 8. toč.1. i to za tužbu i 3 obrazložena podneska kako j to i propisano u navedenom Tbr-u, kojim je broj obrazloženih podnesaka ograničen na 4 upravo kako je to i odlučio prvostupanjski sud.
19. Radi istog pobijana presuda je potvrđena u cijelosti kao pravilna i zakonito temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u izreci.
20. Budući da stranke nisu uspjele sa žalbama istima ne pripada pravo na naknadu zatraženih troškova sastava žalbe temeljem čl. 154. st. 1. ZPP dok troškovi sastava odgovora na žalbu nisu priznati jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu 3. veljače 2025.
Sutkinja:
Lidija Bošnjaković
