Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Posl. broj: Kzd-124/2021-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Kseniji Jurković-Šepić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Bojane Ahel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika BO, zbog kaznenog djela iz čl.139. st. 2.i 4. i dr. Kaznenog zakona (Narodne Novine br.: NN 125/11, 144/12, 56/15 - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci posl. broj KMP-DO- 146/2017 od 26. srpnja 2017., nakon održane javne rasprave zaključene dana 29. siječnja 2025., u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci VO, optuženika BO i braniteljice Edvige Sušenj Janjatović, odvjetnice iz [adresa], dana 03. veljače 2025. u odsutnosti stranaka, izrekao je i javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I.

I optuženik BO, sin B i V, rođene Đ, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, nezaposlen, bez primanja, bez imovine, sa završenom srednjom tehničko- obrtničkom školom – 3 godine, strojobravar, OIB: [osobni identifikacijski broj], izvanbračna zajednica, otac dvoje mlt. djece, kazneno osuđivan,

k r i v  j e

što je

dana 06. srpnja 2017. oko 21,30 sati, pod utjecajem alkohola u koncentraciji od najmanje 1,05 g/kg apsolutnog alkohola u krvi, a nakon što ga je izvanbračna supruga ĐO probudila uzeo kuhinjski nož i prislonio na trbuh izvanbračne supruge ĐO potom joj govoreći: „Sad ću te rasporit, ti ćeš to gledat. Sve ću snimit i onda ću se predati policiji“, a kojim postupanjem je kod nevjenčane supruge izazvao opravdan osjećaj straha i ugroženosti za svoj život i život svoje djece,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnje opisano u čl.139. st.2. i 4. KZ/11

Na temelju čl. 139.st.2. KZ/11 optuženik BO se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Na temelju odredbe čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku BO izriče

se UVJETNA OSUDA na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako u vrijeme provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

II.Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku BO u izrečenu kaznu zatvora za slučaj opoziva uvjetne osude ima se uračunati vrijeme uhićenja od dana 07. srpnja 2017. kao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru temeljem rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci posl. broj Kir-530/2017 od 08. srpnja 2017. a od 08. srpnja 2017. do 07.siječnja 2018. kada je rješenjem Općinskog suda u Rijeci posl. broj Kv-821/2017, Kzd-75/2017 od 05. siječnja 2018. istražni zatvor protiv optuženika ukinut s danom 07.siječanj 2018.

III.Na temelju čl. 69. st.1. i 3. KZ/11 optuženiku BO se

i z r i č e

sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu

koja će se izvršiti uz nadzor nadležnog tijela za probaciju u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se pod uvjetima određenim posebnim propisom izvršavati i u terapijskoj zajednici.

Temeljem čl.64. st.4. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera može trajati do proteka roka provjeravanja određenog uvjetnom osudom, a najdulje tri godine.

Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora optuženom ukoliko isti bez opravdanog razloga krši obveze izrečene mu sigurnosnom mjerom

Kršenje sigurnosne mjere koja je određena pravomoćnom presudom predstavlja kazneno djelo neizvršenja sudske odluke (čl. 311. st. 2. KZ/11).

IV.Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi odredbe čl.145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, optuženik BO je dužan snositi troškove kaznenog postupka, te na ime troškova suda platiti paušalni iznos od 200,00 eura (dvjesto eura), dok se temeljem odredbe čl. 148.st.6. ZKP/08 oslobađa od obveze da naknadi ostale troškove. kaznenog postupka.

II

I.Na temelju odredbe čl. 453. toč.3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,070/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08)

optuženik BO, sin B i V, rođene Đ, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, nezaposlen, bez primanja, bez imovine, sa završenom srednjom tehničko- obrtničkom školom – 3 godine, strojobravar, OIB: [osobni identifikacijski broj], izvanbračna zajednica, otac dvoje mlt. djece, kazneno osuđivan,

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi

u vrijeme i na mjestu kao pod toč. 1) optužnice, premda svjestan da time negativno utječe po pravilan psihofizički razvoj djece, pa na to pristajući, kao otac mlt. LO (rođene 2014.) i mlt. CO (rođene 2015.) u nazočnosti ove djece izvanbračnu suprugu ĐO verbalno i fizički napadao na način opisan pod toč. 1) optužnice, kojim svojim postupanjem je djecu uznemirio i kod djece izazvao osjećaj straha i bespomoćnosti i osobne ugroženosti,

dakle, zlostavio djecu,

pa da bi time počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava opisano i kažnjivo po čl. 177.st.2. KZ/11.

II.Na temelju čl.149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u oslobađajućem djelu presude padaju na teret proračunskih sredstava

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci pod brojem KMP-DO-146/17 od dana 26. srpnja 2017. podiglo je optužnicu protiv optuženika BO radi tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to nasiljem u obitelji iz čl.179a. KZ/11 i povrede djetetovih prava na štetu mlt. LO i mlt. CO iz čl. 177.st.2. KZ/11 te jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl.139.st.2. i 4. KZ/11. Nakon provedenog dokaznog postupka dana 09. srpnja 2020. donesena je presuda kojom je optuženik za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret optužnicom oglašen krivim i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci te mu je izrečena sigurnosna mjera liječenja ovisnosti o alkoholu. Optuženik je putem branitelja pravodobno uložio žalbu te je po žalbi Županijski sud u Varaždinu donio rješenje pod brojem Kžzd-47/2021 dana 14. rujna 2021. koji je prvostupanjsku presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje i odluku.

1.1.Sukladno rezultatima dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja sud je po službenoj dužnosti izvršio intervenciju u činjeničnom supstratu optužnice na način da je iz iste ispustio tekst koji glasi: „u vremenskom periodu od 23. travnja 2016. do 06. srpnja 2017. u [adresa], u alkoholiziranom stanju, svoju izvanbračnu suprugu ĐO učestalo vrijeđao nazivajući ju kurvom, verbalno ju napadao,; u nazočnosti mlt. djece LO (rođene 2014.) i CO (rođene 2015.), nakon što ga je izvanbračna supruga probudila, obratio joj se riječima: „Kurvetino kada dolaziš doma, pijana si, kada se dolazi doma kurvo jedna!“, nakon čega se ĐO izmaknula i krenula prema dječjoj sobi u kojoj su se nalazile mlt. LO i mlt. CO, a onda ju je na putu prema dječjoj sobi udario drvenom kuhačom po lijevoj strani glave, uslijed čega je navedena legla na krevet, te za njom ušao u sobu, nastavljajući je vrijeđati govoreći joj: „Ti ćeš mene učiti pameti kurvo jedna“, te izašao iz sobe, pa se odmah vratio držeći u desnoj ruci kuhinjski nož dužine oštrice oko 15 cm, sjeo na krevet kraj imenovane i prijetio joj: „Zaklat ću te kurvo jedna, odsjeći ću ti glavu!“, prislonivši tada vrh noža imenovanoj na lijevu stranu vrata, što se događalo u nazočnosti mlt. kćeri LO i mlt. CO. „ Umjesto teksta nakon čega joj je prišao, te iz sudopera uzeo dva kuhinjska noža jedan dužine oštrice oko 20 cm, a drugi oko 15 cm, a koje oštrice noža usmjerio i prislonio na trbuh imenovane“, sud je stavio tekst „uzeo kuhinjski nož i prislonio na trbuh izvanbračne supruge ĐO“.

Te izmjene su učinjene iz razloga što tijekom dokaznog postupka ta vremenska inkriminacija kao i činjenice nisu utvrđene pri čemu nije dirano u subjektivni i objektivni identitet optužbe. Naime na takav način sud nije prekoračio optužbu na štetu optuženika budući mu se navedenim izmjenama stavlja na teret manja kriminalna količina.

1.2.Sud je intervenirao u činjenični i pravni opis te kvalifikaciju kaznenih djela naznačenih u optužnici na način da je u toć. I. izreke presude izostavio pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela nasilja u obitelji iz čl.179a. KZ/11 kao i određeni dio činjeničnog opisa u odnosu na namjeru počinjenja kaznenog djela iz čl.179a. KZ/11 jer je cjelokupno ponašanje optuženika prema oštećenoj-žrtvi njegovoj izvanbračnoj supruzi TO koje je opisano pod toč. I izreke za koje je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da ga je optuženik počinio, valjalo kvalificirati kao kazneno djelo prijetnje iz čl. 139.st.2. i 4. KZ/11 što se sve pobliže obrazlaže u daljnjem tekstu presude.

2.U ponovljenom postupku pozvan da se izjasni kakav stav zauzima prema optužbi, optuženik se u odnosu na kaznena djela koja mu se stavljaju na teret očitovao da se ne smatra krivim.

3.U ponovljenom dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitani su ĐO (list 278-279 spisa), ŠO (list 284 spisa), UO (list 304 spisa), MO (list 456-457 spisa), JO (list 457-458 spisa), RO (list 470 spisa) i BOB (list 471 spisa) kao i stalna sudska vještakinja dr. Klementina Ružić (list 218 spisa).

3.1.Ujedno, u ponovno provedenom dokaznom postupku pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija i to Zapisnik o zaprimanju kaznene prijave u pogledu vremena i mjesta podnošenja iste (list 7-8 spisa), Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta No br.01108711 od 07. srpnja 2017. (list 20 spisa) zajedno sa zapisnikom o privremenom oduzimanju predmeta od 07. srpnja 2017. (list 21 spisa), fotografije oduzetih noževa (list 22-25 spisa), presuda Prekršajnog suda u Karlovcu broj 14.Pp J-682/2016-32 od 20. ožujka 2017. (list 43-48 spisa), dokumentacija obitelji CO priložena po Centru za socijalnu skrb Rijeka (list 311-454 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Klementine Ružić (list 201-209 spisa).

3.2. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list 26, 210, 286 spisa).

4.U svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka optuženik BO je naveo da u cijelosti ostaje kod obrane koju je već dao ranije u ovom postupku koja mu se može pročitati te je odgovarao na pitanja samo svog branitelja.

4.1.U obrani koju je optuženik iznio dana 06. srpnja 2020. isti je naveo da ostaje kod obrane koju je dao prilikom prvog ispitivanja.

4.1.1.Prilikom prvog ispitivanja dana 08. srpnja 2017. koja snimka je reproducirana na raspravi optuženik je naveo da nije istina ono što mu se stavlja na teret. Nikakve noževe da nije uzeo u ruke. On da je spavao, ĐO da je došla s posla, da joj nije govorio “kurvo, kad se dolazi s posla”, te da ju nije ni taknuo. Naime, tada da je bio na uvjetnoj kazni zbog svađe iz srpnja 2016. i više da je ne bi taknuo. 06. srpnja 2017. nakon posla da je popio par piva i kući da je došao oko 18 sati. Marijina majka da je čuvala djecu, pa kada je on došao kući s posla, ona da je otišla, pa da je ostao sam s djecom. Kako su gledali televiziju, on da je zaspao, a djeca da su se nastavila igrati i nisu zaspala. Kada je došla ĐO, da ga je probudila, da je počela psovati i govoriti mu da nije normalan kako može djecu ostaviti budnu, a da on spava. Onda da se dignuo iz kreveta, on da je bio za stolom, a ĐO da je prala kod sudopera, pa da su se prepucavali, svađali. Za vrijeme svađe djeca da su bila u sobi, mlađa da je spavala, a starija kćerka da je bila budna i gledala crtani. Ta prepirka da je bila oko 22 sata, da nije trebalo tako biti, ali ĐO da je prva počela, a onda se on dignuo iz kreveta, te da mu je žao što se to dogodilo pred djecom koja da su bitnija nego oni. On da je prvi otišao u sobu u svoj krevet, a ĐO da je bila s djecom u sobi, pa da je vidio osvjetljavanje baterijom u dvorištu, te da se dignuo iz kreveta, u kuću da je došla policija i za njom punica. Ne zna tko je zvao policiju. Iako je prethodno malo popio, da se nije osjećao pijanim i da je bio svjestan svega. Alkohol da ne konzumira stalno. ĐO da ga je prijavila zato jer stalno da govori da će ga prijaviti policiji da ga opet zatvore. ĐO da nije prijavljivao Centru za socijalnu skrb da ga napada bez razloga zato jer ju voli. Stalno da su problemi s Marijinom majkom koja da joj puni glavu glupostima i govori da se makne od njega, a ĐO da ga je zvala da dođe u Rijeku i zato da je došao. U vremenu prije tog događaja od **.**.2017. ĐO da nije vrijeđao. Nikada prema ĐO da nije bio agresivan, jedino prošle godine i od tada da više nije. Oni da se porječkaju i posvađaju, ali ne ovako kako se tereti. Obitelj da je u tretmanu Centra za socijalnu skrb jer u Karlovcu kada su njega zatvorili i ĐO da je imala alkohola.

4.2.Na pitanja branitelja optuženik je odgovorio da za vrijeme događaja koji se dešavao između njegove supruge i njega, a što se zbivalo u kuhinji, da djeca nisu bila prisutna. Jedno dijete je bilo u svojoj dječjoj sobi i ne zna da li je spavalo jer je ležalo na krevetu leđima okrenuto prema vratima, za vrijeme njihove svađe da nije primijetio da bi se ono okretalo na krevetu ili pokazivalo bilo kakve reakcije da ih čuje. Drugo dijete da je bilo u spavaćoj sobi i za njega da je siguran da je spavalo.

4.3.Potom je optuženik naveo da više nema ništa za dodati u svoju obranu.

5.Svjedok – oštećenica ĐO (list 278-279 spisa) koristila je blagodat ne svjedočenja u odnosu na kaznena djela iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i iz čl. 179a. KZ/11 dok je iskazivala u odnosu na kazneno djelo iz čl. 177.st.2. KZ/11. Tom prilikom svjedokinja je navela da su u inkriminiranom razdoblju njihova djeca mlt. LO i mlt. CO spavala i to u drugoj prostoriji te nisu ništa vidjela niti čula.

5.1.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da u vremenskom razdoblju od travnja 2016. do 6. srpnja 2017. godine mlt. LO i mlt. CO nisu bile prisutne niti u jednoj situaciji kada bi optuženik nju nazivao pogrdnim imenima. Dana 6. srpnja 2017. godine intervenirala je policija u njihovoj kući ali da se ne sjeća zbog čega, ne sjeća se što je bilo. U to vrijeme više puta je intervenirala policija ali da se više ne sjeća zbog čega. Ona da je zdrava osoba, ne konzumira alkohol niti se ne drogira. Tu večer prije nego je došla policija ne sjeća se da bi zvala svoju majku, moguće je da ju je nazvala da bi s njom razgovarala. Dana 6.7.2017. godine njena majka nije bila prisutna i ne zna kako je saznala za taj događaj. Možda je nešto čula kada su razgovarale telefonom. Za to vrijeme djeca su spavala, a spavala su i kada je došla policija. Ona da nije podnijela kaznenu prijavu.

5.2.Nakon što je svjedoku predočena kaznena prijava u odnosu na vrijeme podnošenja i to dana 7.7.2017. godine te njen potpis na istoj svjedokinja je navela ako je podnijela kaznenu prijavu da ne zna zašto je to napravila. Mislila je da mora podnijeti kaznenu prijavu, odnosno prijaviti svog supruga ukoliko dođe policija, a uz to da je bila u šoku jer joj je svega toga bilo previše, a u šoku je bila zbog stresa zbog dolaska policije, jer se ništa " L zna šta dogodilo", samo da su se suprug i ona glasno posvađali i to je to, a što da je trajalo nekoliko minuta. Djeca su za to vrijeme spavala, ona da je poslije svađe otišla u njihovu sobu. Ne zna zbog čega je njena majka izjavila da je čula kako djeca plaču, to se mora pitati nju. Njihovim svađama djeca nisu prisustvovala.

5.3.Na pitanja braniteljice optuženika svjedokinja je odgovorila da je u trenutku svađe njen mobitel bio ili torbici ili u drugoj prostoriji, ne zna točno. Nakon događaja od srpnja 2017. godine mlt. LO i CO nisu sa mnom nikada pričale.

5.4.Na pitanje suca o kojem događaju od srpnja 2017. su djeca trebala s njom razgovarati svjedokinja je odgovorila da ne zna, valjda o njihovim svađama, odnosno o svađi od travnja, odnosno srpnja. Sa optuženikom da je u vanbračnoj zajednici i njihovi odnosi su idealni, ne svađaju se, normalno rade, žive, plaćaju režije, vode djecu u školu i sve je normalno.

5.5.Sudac je potom konstatirao da je svjedokinja prilikom iskazivanja o odnosima između ne i optuženika plakala, a na pitanje braniteljice zbog čega plače, svjedokinja je odgovorila da ne zna.

5.6.Tužitelj je na iskaz svjedoka imao primjedbu u smislu da je razvidno kako se svjedokinja ne sjeća nikakvih bitnih detalja, a sjeća se gdje joj se nalazio mobitel, odnosno da isti nije bio uz nju, a što ukazuje da svjedokinja nije vjerodostojno iskazivala i da je njen iskaz usmjeren na otklanjanje odgovornosti optuženika.

6.Svjedok – SO (list 284 spisa) ispitana iskazala je da ona ne zna zbog čega je pozvana na sud i da ne zna što se dešava danas u obitelji optuženika i njegove supruge.

6.1.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da je između njezine kćeri i optuženika bilo razmirica, ali da ne zna kada, nekima da je i ona prisustvovala. Zna da su se vodili prekršajni i kazneni postupci prema optuženiku. Bilo je situacija kada bi došla policija i ona bi tada došla, a ponekad je i ona zvala policiju. Kada bi ju kćer zvala na telefon da dođe da bi čula njeno jaukanje, drugo da ne bi čula. Na kćeri da nije primijetila ozlijede ali je primijetila da je prestrašena i iznervirana. Kćer bi joj se znala požaliti da joj je optuženik prijetio i to riječima. Unutar toga perioda optuženik je imao problema s alkoholom. Njihovu djecu bi ona čuvala, kada bi optuženik došao kući da bi on nastavio čuvati djecu, a ona bi odlazila. Djeca da su bila dobro s obzirom na situaciju pri čemu da misli na to što je između optuženika i njene kćeri znalo dolaziti do svađa kada bi si on malo popio, ali ništa strašno. Kada bi optuženik došao kući, oni bi malo popričali i ona bi potom odlazila kući i sve je bilo normalno. Što bi bilo poslije da ne zna. Ona da se ne sjeća niti da nije vidjela da bi optuženik uzeo neki predmet i njime plašio djecu, ona da u to ne vjeruje.

6.2.Na pitanja braniteljice svjedokinja je odgovorila da je iskazivala u odnosu na cijeli period od kada ih poznaje, bilo je par situacija, ali da se ne sjeća točnog datuma. Ona da nije vidjela da bi optuženik pred djecom vrijeđao ili fizički zlostavljao njenu kćer.

6.3.Svjedokinja ispitana dana 25.srpnja 2017. kod Općinskog državnog odvjetništva (list 82-84 spisa) koji iskaz je na raspravi pročitan, iskazala je da je njena kćerka ĐO započela ljubavnu vezu s optuženikom 2007., te da imaju dvoje zajedničke mlt. djece, mlt. LO rođenu 2014. i mlt. CO rođenu 2015. Neko vrijeme da su živjeli u [adresa] i tamo da je bilo dosta problema, pa da se protiv okrivljenika vodio prekršajni postupak zbog prekršaja iz područja nasilja u obitelji prema njenoj kćeri ĐO. Od kada su se doselili u Rijeku da je svjedočila njihovim svakodnevnim sukobima gdje da bi okrivljenik svakodnevno vrijeđao njenu kćer, stalno joj se obraćao riječima „kurvo, droljo“, psovao je na ružan način, prijetio joj, pod utjecajem alkohola bio izrazito nasilan prema njoj, te da je znao biti ljubomoran na način da mu se stalno morala opravdavati gdje je bila. Navedeno da je kod njih izazvalo strah. 06. srpnja 2017. u iznajmljenom stanu njene kćeri u [adresa], da je čuvala njihovu zajedničku djecu do nekih 20,10 sati kada je optuženik došao s posla, a njena kćer da je radila do 21,00 sati. U trenutku kada je optuženik ušao u kuću da je vidjela da je on u alkoholiziranom stanju, te da je stavio kuhaču na stol i pozvao djecu da dođu k njemu, a djeca da su plakala i zvala nju kao zaštitu. Tada da je morala napustiti djecu i da je otišla svojoj kući. Oko 20,45 sati da je dobila telefonski poziv od kćeri koja da joj je tiho rekla „mama zovi policiju“. Kćerka da je pustila liniju otvorenu, pa da je čula što se dalje događalo. Obje djevojčice da su plakale što da je sigurna jer imaju različite glasove. Onda da je čula lupanje odnosno zvukove koji odgovaraju šamaranju. Optuženik da je vikao „šta se dereš, kurvo jedna, šuti“, te da je rekao „ LO, marš u sobu“. Onda da je čula svoju kćer koja da je iz punog glasa vikala „hoće li mi netko pomoći, upomoć“. Ona da je zvala policiju i skupa s policijom da je otišla na njihovu adresu prebivališta u [adresa]. Odmah po dolasku da je uočila da je njena kćer polugola, a navodno optuženik da ju je natjerao da se okupa da bi izbrisala tragove od udarca. Mlt. CO da je u međuvremenu od umora i zaspala, sjeća se da je bila pokrivena plahtom, dok mlt. LO da je bila budna i policijski službenik da joj je rekao da uzme dijete u sobu. Ona da je vidjela da se njena kćer ĐO trese od straha i šoka. U sobi mlt. LO da joj je sjela u krilo i rekla „tata je mamu skoro porezao cijelu nožem po vratu, ja tatu više nikada ne volim“. Ona da je stekla dojam da je mlt. LO nastojala pomoći majci budući da je pokazivala kako je oca htjela udariti nogom. Sjeća se da je kćer ĐO policijskim službenicima pokazivala kvrgu na glavi gdje ju je optuženik udario kuhačom. U vezi tog događaja kćerka da joj je ispričala da je po njenom dolasku kući prigovorila optuženiku jer je spavao, a djeca su plakala, te da mu je rekla da će djecu stalno čuvati njena majka na što optuženik da je pobjesnio i sve da je tako počelo. Također da joj je rekla da ju je optuženik udario kuhačom, da ju je natjerao da opere i sebe i noževe nakon toga. Nož da joj je prislanjao na vrat i trbuh rekavši joj da će je rasporiti ili njegovim riječima „rasporit ću te i ti ćeš to gledati, sve ću snimiti i onda ću se predati policiji“. Sjeća se da joj je kćerka ispričala da joj je optuženik rekao da će joj izvaditi crijeva. Kćerka da je te riječi shvatila ozbiljno, stvarno da se prestrašila i da joj je rekla da sada ide do kraja. Kod Centra za socijalnu skrb da je pokrenula postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskih postupaka u vezi s djecom. Optuženik da ima problema s prekomjernom konzumacijom alkohola i dnevno da konzumira alkoholna pića u prekomjernoj količini. Nikada da se nije liječio od ovisnosti i uvijek da je govorio „nema boga koji će mene natjerati da se liječim“.

6.4.Nakon pročitanog iskaza svjedokinja je navela da ostaje kod tog iskaza dodajući da se optuženik promijenio, da brine o obitelji i da više nije kako je bilo prije, ne konzumira pića onoliko koliko je to činio prije.

7.Svjedok UO (list 304 spisa) ispitana iskazala je da se konkretnog događaja ne sjeća, ne sjeća se niti prisutnog optuženika. U CZSS Rijeka da je radila od prosinca 2016. do rujna 2017. Radi se o slučaju od prije šest godina te se zbog proteka vremena i činjenice da je u to vrijeme imala u radu puno obitelji, konkretnog slučaja ne sjeća. Jedino čega se sjeća je da je ovdje pristupni optuženik imao suprugu ili izvanbračnu suprugu te dvije mlt. kćeri.

7.1.Na pitanje tužitelja svjedokinja je odgovorila da je s njom u timu radila JO, dipl. psiholog.

8.Svjedok MO (list 456-457 spisa) ispitana iskazala je da je bila voditeljica mjere stručne pomoći i nadzora u obitelji CO prije otprilike 4 ili 5 godina dakle od kraja 2018. godine i to nekih 6 mjeseci. Prije toga u toj obitelji da nije radila. Što se dešavalo prije nego što je postala voditeljica saznala je po kazivanju svojih kolega koji su joj rekli da su odnosi u toj obitelji, dakle između optuženika i njegove supruge narušeni te da bi trebalo pomoći majci oko odgoja djeteta, a ocu oko održavanja kontakata sa djecom, a da se sve to ne završi loše. Kada je postala voditeljica mjere dolazila bi u tu obitelj, oni su živjeli na Trsatu, sa majkom djece živjela je i baka djece. Primijetila je da je odnos između optuženika i supruge narušen. Optuženik je također živio s njima iako je supruga govorila da ne žive zajedno i djeca se njega nisu bojala, on se bavio sa djecom, a prema njoj je pružao otpor.

8.1.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da misli da su u vremenskom razdoblju od 2015. do kraja 2017. voditelji slučaja bile JO i RO. S ĐO je razgovarala i iz tih razgovora primijetila je da su između nje i optuženika neriješeni emotivni odnosi, ona se njega bojala, a istovremeno ga je i voljela, uvijek bi govorila da se sve što bi napravio slučajno dogodilo i svaki pokušaj razgovora bi opstruirala. Iz njenih razgovora saznala je da je po njoj optuženik dok je trijezan divan čovjek, a u alkoholiziranom stanju bi ju fizički davio, zatvorio u sobu, također prilikom jednog večernjeg izlaska vilicom joj je pokušao probušiti vrat. Tim događajima da djeca ne bi prisustvovala, bila bi u istom stanu, ali u drugoj prostoriji sa bakom. Da li je bilo kakvih prijetnji da ne zna. Ona je razgovarala i sa djecom optuženika, djeca su joj znala govoriti da se tata i mama znaju posvađati, da se oni znaju ljutiti pri čemu joj nisu pričala ništa konkretno, koliko se ona sjeća. Primijetila je da djeca nemaju neke usvojene navike primjerice nisu imali redovno vrijeme za spavanje već bi išle spavati i u pola noći, koristile bi bočicu iako su to već prerasle. Primijetila je da mamu nisu slušali, a tatu jesu iako se to nije baziralo na strahu već su mu djeca bila privržena.

8.2.Na pitanja braniteljice svjedokinja je odgovorila da o tom fizičkom nasilju o kojem je govorila, a što zna po pričanju ĐO, se odnosi na vremenski period kada je ona bila voditeljica mjere, dakle od 2018. pa nadalje. S time što to ona sama nije htjela prijaviti već je to učinila njena majka. Dok je ona bila voditeljica mjere, iako je C govorila da ona i optuženik ne žive zajedno, oni su živjeli zajedno.

8.3.Braniteljica je imala primjedbu na iskaz svjedokinje u smislu da su dijelovi iskaza koji se tiču nasilja prema izvanbračnoj supruzi optuženika neodređeni.

9.Svjedok JO (list 457-458 spisa) ispitana iskazala je da je bila psiholog u stručnom timu na odjelu za zaštitu djece braka i obitelji u tada CZSS i obitelj CO joj je bila u tretmanu, a to je bilo u vremenskom periodu od 2017. do 2019., s time što misli da je bilo nešto prije 2017. godine. Što se tiče obitelji CO sjeća se da su vršili uvid u tu obitelj radi nasilničkog ponašanja oca, optuženika prema svojoj izvanbračnoj supruzi i samim time ugrožavanja djece te činjenice da je kod optuženika bio prisutan i alkohol. Sjeća se da je roditeljima, dakle optuženiku i ĐO bila izrečena mjera stručne pomoći ili možda mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora a iz razloga što je na strani optuženika postojao alkohol i nasilničko ponašanje prema supruzi, a na strani njegove supruge, njeno nečinjenje odnosno nepoduzimanje ničega da se zaštite djeca budući je majka dakle supruga optuženika iako svjesna rizičnih faktora na strani optuženika recimo svejedno optuženika primala natrag u zajednicu.

9.1.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da je sa ĐO razgovarala u više navrata pa i vezano za nasilničko ponašanje optuženika. Sjeća se da joj je ona govorila da ju je vrijeđao riječima u smislu „kurvo“ itd., da joj je prijetio nožem govoreći joj da će joj rasporiti trbuh. U odnosu na to da se ne može vremenski odrediti kada je to bilo. Vezano za to što je ona rekla da joj je optuženik prijetio nožem, sjeća se da je rekla da su djeca spavala odnosno da je jedna curica cijelo vrijeme spavala, a druga da je spavala i budila se, djeca nisu ništa vidjela odnosno doživjela, ali bila su u istoj kući te je to povreda djetetovih prava. Ne sjeća se da li je razgovarala i sa djecom. Koliko se sjeća do 10. mjeseca 2016. godine u timu je radila i BOB, socijalna radnica, 2017. je radila UO. U toj obitelji radila je i RO, ali joj je teško odrediti kada.

9.2.Na pitanja braniteljice svjedokinja je odgovorila da ne zna kakav je bio odnos između djece i optuženika u vrijeme kada je ona radila u toj obitelji, ali zna da je majka navodila da je taj odnos dobar pogotovo u vrijeme kada je optuženik bio trijezan odnosno kada nije bilo nekih ekscesnih situacija. Kao što je rekla, a vezano uz nasilničko ponašanje ima saznanja iz neposrednih razgovora s majkom.

10.Svjedok RO (list 470 spisa) ispitana iskazala je da joj je poznato da je pozvana radi obitelji CO. Sjeća se da su oni bili u tretmanu CZSS Rijeka, koliko se sjeća bila im je izrečena mjera nadzora ili mjera stručne pomoći i to zbog problema s alkoholom i nasilja u obitelji. Vezano za tu obitelj ona da je radila unutar vremenskog razdoblja od 11. mjeseca 2017. do 3. mjeseca 2020.

10.1.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da joj je poznato da je toj obitelji bila kako je rekla izrečena mjera nadzora ili mjera stručne pomoći zbog problema s alkoholom s očeve strane. Ona da ne zna da li je dijete prisustvovalo nekim situacijama nasilja ako ga je bilo. Zbog proteka vremena da se ne sjeća nikakvih pojedinosti vezano za tu obitelj. Susretala se s tom obitelji i obavljala razgovore te vezano za to sačinjavala izvješća, službene bilješke.

10.2.Na pitanja braniteljice svjedokinja je odgovorila da nije imala nikakve kontakte s djecom za vrijeme dok je radila sa tom obitelji budući taj dio ona nije radila.

11.Svjedok BOB (list 471 spisa) ispitana iskazala je da ne zna zbog čega je pozvana i prisutnog optuženika da ne poznaje. Do 2016. da je radila kao socijalni radnik u tadašnjem CZZS Rijeka nakon čega je otišla raditi u Opatiju. Imala je veliki broj predmeta, moguće da je radila i u obitelji CO za koju obitelj ju se pita, ali da se toga sada više ne sjeća.

12.Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola kod optuženika od 06. srpnja 2017. (list 17 spisa) se utvrđuje da je kod optuženika u 23,10 sati upotrebom uređaja T utvrđena koncentracija alkohola od 1,05 g/kg, dok iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola kod oštećenice ĐO od 07. srpnja 2017. (list 19 spisa) proizlazi da kod imenovane u 00,20 sati uporabom uređaja Dräger nije utvrđena prisutnost alkohola.

13.Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ser. br. [serijski broj] od 07. srpnja 2017. (list 20 spisa) i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta od 07. srpnja 2017. (list 21 spisa) proizlazi da su od okrivljenika oduzeta dva kuhinjska noža, i to jedan nož dužine 25 cm od čega dužina oštrice 13 cm, te jedan nož dužine 30 cm od čega dužina oštrice 18 cm, a koji noževi su prikazani na preslikama fotografija koje prileže na listu 22-25 spisa.

14.Iz izvješća Centra za socijalnu skrb Rijeka od 26. lipnja 2017. (list 28 spisa) proizlazi da od svibnja 2016. imaju saznanja o obiteljskim prilikama mlt. LO i mlt. CO, a od 24. travnja 2017. da su u njihovom tretmanu kroz mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o mlt. djeci budući da su obiteljske prilike u kojima mlt. djeca odrastaju procijenjene nepoticajnim i rizičnim, obilježene učestalim sukobima roditelja i njihovim neadekvatnim obrascima ponašanja.

15.Iz presude Prekršajnog suda u Karlovcu Stalne službe u Ogulinu posl. br. Pp J-682/16 od 20. ožujka 2017., pravomoćne 13. travnja 2017. (list 43-48 spisa) proizlazi da je optuženik BO proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 20 st. 2 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog 29. srpnja 2016. za vrijeme dok mu je rješenjem Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Kir-447/16 od 25. travnja 2016. bila izrečena mjera opreza zabrane približavanja izvanbračnoj supruzi ĐO, kao i zabrana uspostavljanja svake veze s istom, na način da ju je napao kada je izašla iz kuće vrijeđajući je psovkama, te mu je izvršenim alkotestiranjem utvrđena koncentracija alkohola od 2,26 g/kg alkohola u organizmu, kao i da je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 6 Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinjenog istog dana prema PO, te je optuženik osuđen na novčanu kaznu i prema njemu je primijenjena zaštitna mjera zabrane približavanja izvanbračnoj supruzi u trajanju od 6 mjeseci na udaljenost manju od 2 metra u zatvorenim prostorijama, a na svakom drugom mjestu ispod 10 metara udaljenosti.

16.Na listu 137,194-198 spisa prileži medicinska dokumentacija za optuženika BO iz koje se utvrđuje da je bio u tretmanu psihijatra od studenog 2018. prema odluci suda zbog nasilja u obitelji u alkoholiziranom stanju, liječenje da je inicirano u trajanju od najmanje godinu dana, do ožujka 2019. da je pohađao KLA Zamet, te da je neredovit u liječenju i površan u pristupu terapiji.

17.Na listu 311- 454 spisa prileži dokumentacija HZSR Područni ured Rijeka vezana za obitelj BO iz koje se utvrđuje da je optuženiku i ĐO, roditeljima mlt. CO i LO dana 03. svibnja 2017 od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka (ranije Centar za socijalnu skrb) izrečena mjera stručne pomoči i potpore nad ostvarivanjem roditeljske skrbi o mlt. djeci. Navedena mjera je izrečena u cilju prevencije eventualnog ugrožavajućeg i neprimjerenog ponašanja na štetu djece, a koji mogu biti posljedica činjenice da roditelji imaju problema oko financija kao i konzumacije alkohola od strane optuženika uslijed čega dolazi između njih do sukoba. Mlt. djeca su urednog razvoja.

18.Na listu 201-208 spisa prileži nalaz i mišljenje provedenog psihijatrijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke dr. Klementine Ružić u iz kojeg se utvrđuje da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio konzument alkohola koja konzumacija se može dijagnosticirati kao ovisnost o alkoholu, u vrijeme učina kaznenih dijela bio je smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, te kako postoji opasnost da bi u alkoholiziranom stanju u okviru dijagnosticirane ovisnosti o alkoholu mogao počiniti novo kazneno djelo.

18.1.Stalna sudska vještakinja ispitana na raspravi dana 06. srpnja 2020. (list 218 spisa) iskazala je da je optuženik kaznena djela počinio pod odlučujućim djelovanjem alkohola, da postoji visoka razina sigurnosti da bi optuženik mogao u budućnosti počiniti teža kaznena dijela pod utjecajem alkohola.

18.2. Provedeno je dopunsko vještačenje (list 487-492 spisa) na okolnost sadašnjeg stanja optuženika i potrebi njegovog liječenja od ovisnosti o alkoholu te je stalna sudska vještakinja dala zaključak da kod optuženika postoji ovisnost o alkoholu, te da preporuča liječenje od ovisnosti o alkoholu.

18.3.Dopunski ispitana stalna sudska vještakinja dr Klementina Ružić (list 505- 506 spisa) je navela da ostaje u cijelosti kod oba pisana nalaza i mišljenja koje je sačinila za potrebe postupka. Također da ostaje kod svog iskaza sa rasprave od 06. srpnja 2020. Na pitanja braniteljice na temelju čega je donijela zaključak o stanju optuženika odgovorila je da je provela ponovni pregled i razgovor sa optuženikom i na temelju opservacije optuženika i njegovih iskaza te kliničkog iskustva da je izvela zaključke. Ne može točno reći koliko je trajao pregled optuženika, ali je naglasila da njega poznaje od ranije iz istog postupka budući je tu već provodila vještačenje. Od prošlog pregleda prošlo je pet godina. Na pitanje braniteljice optuženika da li su podaci od prije pet godina relevantni i sada odgovorila je da se radi o podacima iz povijesti života plus period od posljednjih pet godina no procjena psihičkog statusa u kontekstu kaznenog djela jeste uvijek za isto kazneno djelo i za isto inkriminirano razdoblje. Pregled optuženika se sastojao u razgovoru sa istim i opservacijom osobe (ponašanje, izgled). U tom razgovoru saznala je čime se bavi optuženik. Sa čime sa bavi optuženik po njegovom izgledu zaključila je da je njegovo radno mjesto vani. Da li teški fizički poslovi u vanjskim uvjetima mogu utjecati na fizički izgled osobe u konkretnom slučaju kako je navela potrošenosti odgovorila je da djelom mogu no optuženik da je na dan pregleda imao i umorne oči inicirane bjeloočnice (crvenkaste) što upućuje na sumnju da je dan ranije eventualno konzumirao alkohol. Optuženik je njoj na dan pregleda rekao da on nije apstinent od alkohola, da on da i dalje povremeno popije alkohola, ali da nema opijanja i da nema svakodnevne konzumacije alkohola, pri tom se izjasnio o količini od 2-3 pive, naravno da u kontekstu kaznenog djela za koje se optuženik tereti ona te podatke a bez drugih nekakvih izvora ne može prihvatiti bezrezervno. Za očekivati bi bilo da optuženik koji se tereti za kaznena djela za koja još uvijek traje sudski postupak da izmijeni svoja ponašanja i svoje obrasce i u skladu sa time da bi se odlučio na potpunu apstinenciju od alkohola. Ona da ne može predvidjeti da li će i kada ovakva konzumacija alkohola o kojoj se optuženik sada izjašnjava izaći iz ovih okvira po pitanju učestalosti pijenja, intenzitetu pijenja i eventualnih nastanka novih kažnjivih djela. Na pitanje braniteljice optuženika koja citira dio iz njenog nalaza da se opasnost procjenjuje na temelju površnog uvida u bolest odgovorila je da ovakav zaključak crpi iz med. dokumentacije o psihijatrijskom liječenju koju je citirala na listu 3 osnovnog vještačkog nalaza u kojem stoje nalazi i opaske psihijatra dr. Šikić koja je navela da je optuženik u tretmanu bio neredovit da ne stječe dojam da je stekao uvid u bolest, da klub liječenih alkoholičara neredovito pohađa. Iz ovih podataka ona ne može zaključiti da se optuženik sustavno liječio niti da je ozbiljno shvatio postojanje bolesti ovisnosti. Podaci dr. Šikić su stari pet godina odnosno datiraju iz 2019. tj. iz "perioda liječenja". Nadalje je vještakinja navela da se braniteljica optuženika uporno poziva na podatke iz 2019. i na period inkriminacije tijekom 2016., a ona da uporno naglašava da ispred sebe imaju osobu koja i dalje povremeno pije alkohol što da znači da nije apstinent od alkohola, samim time ne može predvidjeti kada će pijenje alkohola izmaknuti kontroli u smislu opijanja, agresivnog i nasilnog ponašanja i činjenju nekih novih kaznenih djela. U odnosu na ovisnost koja je kod optuženika postojala u inkriminiranom razdoblju optuženik nikada nije bio podvrgnut sustavnom liječenju radi ovisnosti i s tim u svezi a u cilju prevencije daljnjih epizoda alkoholiziranosti i činjenja kaznenih djela preporuča izricanje sigurnosne mjere liječenja. Osobno smatra da bi bilo dovoljno u Klubu liječenih alkoholičara najbliže mjestu stanovanja i psihijatrijsko praćenje u obliku psihijatrijskih kontrola kroz forenzičnu ambulantu u KBC Rijeka, na taj način dobrim djelom ide na ruku optuženiku da ne ugrožava njegovu egzistenciju izostankom sa posla.

19.Naposljetku je izvršen uvid u izvadak iz kaznene evidencije (list 286, 475 spisa) iz koje proizlazi da je optuženik kazneno osuđivan i to presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-45/20158 od 12.06.2019., pravomoćna 12.06.2019. zbog kaznenog djela iz čl. 139.st.2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 8 mj. koja je zamijenjena radom za opće dobro i presudom Općinskog suda u Rijeci broj K- 10/2021 od 14.05.2021., pravomoćna 07.06.2021. zbog kaznenog dijela iz čl.1369.st.2.KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 8 mj. uz rok kušnje u trajanju od 2.g.

20.Na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, analizirajući obranu optuženika kao i svaki dokaz zasebno i u svojoj ukupnosti, sud smatra utvrđenim i dokazanim da je optuženik BO počinio kazneno djelo protiv osobe slobode- prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 na način, na mjestu i u vrijeme kako je opisano u izreci presude pod toč. I izreke te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kazneno pravnu odgovornost.

21.Nije sporno da su optuženik i oštećena ĐO u to vrijeme bili u izvanbračnoj zajednici koja i dalje traje, da imaju dvoje zajedničke mlt. djece. Također nije sporno da je između njih dolazilo do svađa koje su bile posljedica alkoholizma optuženika.

22.Međutim spornim se tijekom dokaznog postupka ukazalo samo počinjenje kaznenog djela inkriminiranog dana pod uvjetima i na način kako je to optuženiku stavljeno na teret te sukladno tome da li su u postupanju optuženika ostvarena obilježja utuženog kaznenog djela.

23.Optuženik negira da bi prijetio oštećenoj kao i da bi uzeo nož u ruke. Navodi da je inkriminiranog dana tj. 06.07.2017. popio par piva, Marijina majka da je čuvala djecu i otišla kući kada je on došao, da ga je supruga probudila te da su se u kuhinji prepucavali i svađali čemu da djeca nisu prisustvovala, sa ĐO da su stalno problemi jer da joj majka puni glavu glupostima, prije tog događaja da ĐO nije vrijeđao niti prema njoj da nikada nije bio agresivan osim jednom prošle godine, oni da se porječkaju.

23.1.Sud nije prihvatio takvu obranu optuženika ocijenivši istu neuvjerljivom i usmjerenom u pravcu otklanjanja kaznene odgovornosti.

24.Naime, pored takve obrane optuženika stoji jasan i decidiran iskaz svjedokinje ŠO koja je u prethodnom postupku, a čiji iskaz je pročitan na raspravi opisala postupanje optuženika navodeći da je 06.07.2017. čuvala djecu optuženika i oštećene, kada je optuženik došao kući da je otišla da bi istoga dana negdje oko 21,30 nju na telefon nazvala njena kćer ĐO i rekla joj tihim glasom da joj pomogne. Pri tome da je čula plač djevojčica, lupanje koje odgovara šamaranju kao i optuženika kako viče što se dereš kurvo jedna i LO idi u sobu. Ona da je tada s policijom došla do njih u kuću i zatekla kćer polugolu i da se tresla od straha i šoka, mlt. CO da je spavala, a mlt. LO da je bila budna. Tada da joj je kćer ĐO rekla da je optuženiku prigovorila po dolasku kući jer da je spavao, a djeca da su bila budna, da ju je udario kuhačom, da ju je natjerao da se opere i sebe i noževe. Također da joj je rekla da joj je prislonio nož na vrat i trbuh i rekao riječi „Rasporiti ču te i ti ćeš to gledati, Sve ću snimiti i onda ću se predati policiji.“ Njena kćer da je policiji pokazivala kvrgu na glavi kamo ju je optuženik udario kuhačom.

24.1.Treba napomenuti da je svjedokinja ŠO na raspravi pred sudom navela da u cijelosti ostaje kod iskaza koji je dala ranije i koji joj je pročitan na raspravi. S time što je na raspravi iskazivala na način da je nastojala ublažiti događaj ističući da su odnosi između optuženika i oštećene sada u redu.

24.2.Iskaz svjedokinje ŠO dan u prethodnom postupku sud je u cijelosti prihvatio i ocijenio da je svjedokinja vjerno iskazivala o događaju što joj je poznato pri čemu je iskazivala o onome što joj je oštećena neposredno nakon događaja i ispričala kao i svoja neposredna zapažanja odnosno ono što je ona čula za vrijem dok je telefonska linija bila otvorena.

24.3.U prilog iskazu svjedokinje ŠO govori i iskaz svjedokinje JO koja je između ostalog navela da je bila u stručnom timu kad je u tretmanu bila i obitelj BO i to u vremenskom periodu od nešto prije 2017. godine do 2019. i da se sjeća da je optuženiku i oštećenoj bila izrečena mjera stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi nad djecom i to iz razloga što je na strani optuženika postojao alkohol i nasilničko ponašanje prema supruzi, a na strani supruge njeno nepoduzimanje ničega da se zaštite djeca, da se sjeća da joj je ĐO govorila da joj je optuženik prijetio nožem da će joj rasporiti trbuh kojom prilikom da su djeca spavala i da djeca nisu ništa vidjela.

24.4.Iz iskaza ispitanih svjedoka MO i RO proizlazi da je optuženiku i oštećenoj bila izrečena mjera stručne pomoći zbog alkohola na strani optuženika i nasilničkog ponašanja, a na strani majke zbog pomoći oko odgoja djece s time što nisu imale nikakvih konkretnih saznanja vezanih za kazneno djelo koje se optuženiku stavlja na teret. Svjedokinje UO i BOB nisu imale nikakva saznanja o obitelji BO.

24.5.Uz to treba napomenuti da je oštećena ĐO ispitana u svojstvu svjedoka koristila blagodat ne svjedočenja u odnosu na kazneno djelo prijetnje i nasilja u obitelji spram nje.

25.Međutim usprkos činjenica da je oštećena koristila blagodat ne svjedočenja sud smatra dokazanim da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje prema oštećenoj inkriminiranog dana i to na temelju iskaza svjedokinje ŠO koja ima posredna saznanja i to na temelju onoga što joj je iskazala oštećena, ali i određena neposredna saznanja bez obzira na činjenicu što je na raspravi nastojala ublažiti iskaz navodeći da su odnosi između optuženika i oštećene u redu i da se ne sjeća da bi optuženik nešto imao u rukama. Ali treba napomenuti da je usprkos tome navela da ostaje kod iskaza koji je dala ranije. U odrađenoj mjeri iskaz svjedokinje potvrđen je i iskazom svjedokinje JO (oštećena joj je ispričala događaj i rekla joj da joj je optuženik prijetio nožem da će joj rasporiti trbuh kojom prilikom da su djeca spavala i da djeca nisu ništa vidjela) kao i materijalnom dokumentacijom i to kaznenom prijavom u pogledu vremena podnošenja prijave. (kaznena prijava je podnesena 07.07.2017. drugi dan ujutro).

26.Iako optuženik osporava da bi prijetio oštećenoj, da bi imao nož kao i da nikada nije bio agresivan prema oštećenoj istovremeno navodi da su se inkriminiranog dana on i oštećena posvađali odnosno porječkali, da je popio par piva i da mu je žao. To što navodi da nije prijetio oštećenoj i da nije imao nož sud je uvjerenja da je takva obrana optuženika, usmjerena na izbjegavanje ili umanjenje odgovornosti za djelo koje mu se stavlja na teret. Kako je već rečeno sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu svjedokinje ŠO kao istinit i životno logičan budući svjedokinja nije imala razloga lažno iskazivati i lažno teretiti optuženika i to usprkos tome što je upozorena da mora govoriti istinu i da je davanje lažnog iskaza kazneno dijelo, a u kojem iskazu je opisala događaj, koji iskaz je potvrđen time da je odmah i obavijestila policiju i dolaskom na lice mjesta zatekla oštećenu napola golu i u šoku. Uz to iz zapisnika o ispitivanju alkoholiziranost proizlazi da je optuženik bio pod utjecajem alkohola.

27.Treba istaknuti da se kod kaznenog djela prijetnje ne radi o tome da je počinitelj doista i mislio učiniti zlo (kojim je prijetio) već je značajan upravo psihološki učinak na drugu osobu u smislu nagovještavanja zla, a citirane riječi su objektivno bile i podobne da ustraše i uznemire osobu kojoj su upućene pri čemu upotreba noža dodatno potvrđuje nagovještaj zla odnosno daje jačinu izgovorenim riječima, a kada se uzmu u obzir okolnosti konkretnog događaja i to da su optuženik i oštećena u to vrijeme imali narušen odnos, ocjena je suda da je optuženik predmetne riječi oštećenoj izrekao i nož prislonio upravo s ciljem da je ustraši i uznemiri, a što uostalom proizlazi i iz iskaza svjedokinje. Naime iz iskaza svjedokinje ŠO kako je već i navedeno proizlazi da se oštećena doista uplašila i uznemirila budući je navela da je oštećenu dolaskom na njenu adresu zatekla u šoku, a što je sa životnog aspekta logički i razumljivo. Uz to bitno je da je prijetnja takva da je s obzirom na okolnosti objektivno podobna da može ne samo kod osobe kojoj je upućena izazvati osjećaj straha i uznemirenosti već kod svakog prosječnog čovjeka.

28.Nadalje nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik inkriminiranog dana bio pod utjecajem alkohola što proizlazi iz Zapisnika o ispitivanju količine alkohola u organizmu, a što niti sam optuženik ne spori budući navodi da je toga dana popio par piva.

29.Treba napomenuti da oštećena ulazi u krug bliskih osoba budući prema odredbama čl. 87. st.1.toč.8 KZ/11 bliske osobe su članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug bivši životni partner ili neformalni životni partner, sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu, a u konkretnom slučaju optuženi i oštećena imaju zajedničku dijelu i žive u izvanbračnoj zajednici.

30.Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka usporedbom i analizom svih dokaza pojedinačno kao i u njihovoj ukupnosti sud je našao dokazanim da je optuženik svojim ponašanjem ostvario obilježje jednog kaznenog djela protiv osobne slobode prijetnjom iz čl.139.st.2.i 4. KZ/11 i to na način opisan pod toč. I izreke.

31.Vezano uz inkriminaciju za kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl.179a. KZ/11 prema oštećenoj ĐO koje se stavlja na teret optuženiku, prema stavu ovog suda ne mogu se primijeniti odredbe o stjecaju, već je osuda za inkriminirano kazneno djelo nasilja u obitelji u ovom slučaju isključena obzirom da se u konkretnom slučaju činjenični opis nasilničkog ponašanja može podvesti pod obilježja drugog težeg kaznenog dijela i to kvalificiranog oblika kaznenog dijela prijetnje iz čl. 139 st.2. i 4. KZ/11. Odredba čl. 179a. KZ/11 govori da kazneno djelo nasilja u obitelji čini onaj tko teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo. Prema čl.10 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17,126/19,84/21,114/22,36/24) između ostalih oblika i načina izvršavanja nasilja u obitelji navodi se da je nasilje u obitelji i psihičko nasilje koje kod žrtve prouzroči povredu dostojanstva ili uznemirenost, a što bi odgovaralo ozbiljnoj prijetnji kakvim zlom da ga ustraši ili uznemiri.

31.1.Obzirom da je prema rezultatima provedenog dokaznog postupka, a kako je i navedeno u početku obrazloženja u toč. 1.1. sud je izostavio vremensko razdoblje od 23. travnja 2016. do 06. srpnja 2017., ostao je jedan konkretni događaj. Ostali vremenski period i to od 23. travnja 2016. do 06. srpnja 2017. sud je izostavio budući tužitelj samo paušalno navodi da je optuženik kroz navedeni vremenski period u alkoholiziranom stanju suprugu učestalo vrijeđao nazivajući je kurvom i verbalno napadao. Ne postoji niti jedan dokaz koji bi upućivao na to da je optuženik kroz navedeni vremenski period učestalo suprugu u alkoholiziranom stanju nazivao kurvom i verbalno je napadao čime bi oštećenu dovodio u ponižavajući položaj. Oštećena ĐO je koristila blagodat ne svjedočenja. Svjedokinja ŠO je navodila da je optuženik od kada su se doselili u Rijeku (2017) istoj prijetio u alkoholiziranom stanju govorio joj kurvo, govori o događaju od 23. travnja 2016. (postoji presuda broj K-310/16), ali tada je ona bila oštećena. Međutim kako je supruga koristila blagodat ne svjedočenja te nedostaje onaj dio da je svojim ponašanjem suprugu doveo u ponižavajući položaj kao i da bi supruga uslijed toga bila ustrašena i uznemirena budući o tome svjedokinja ne iskazuje.

31.2.Kako se na temelju rezultata dokaznog postupka radi o jednom događaju u kojem je optuženik uputio prijeteće riječi oštećenoj pri čemu je nož koji je držao u ruci prislonio na trbuh oštećene, ocjena je suda da je time počinio isključivo kazneno djelo prijetnje prema bliskoj osobi iz čl.139.st.2. i 4. KZ/11 kao teže djelo. Nasilje u obitelji je supsidijarno kazneno djelo što je vidljivo i iz izričite klauzule supsidijarnosti sadržane u čl.179a ( … a time nije počinjeno teže kazneno djelo), a što znači da će primjena ove odredbe doći u obzir samo ako nisu ostvarena obilježja nekog drugog težeg kaznenog djela. Slijedom navedenog u ovom slučaju prijetnja prema bliskoj osobi isključuje primjenu čl.179a. KZ/11 prema principu „primarna odredba isključuje supsidijarnu“. Stoga je sud intervenirao u činjenični opis i izostavio u dijelu koji se odnosi na namjeru riječi …premda svjestan da nevjenčanu suprugu dovodi u ponižavajući položaj kao i protivno odredbama čl. 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

32.U pogledu subjektivnih elemenata kaznenog djela sud je utvrdio da je optuženik u vrijeme počinjenja dijela bio ubrojiv (utvrđeno iz rezultata provedenog vještačenja), postupao je s namjerom budući je obzirom na svoju životnu dob i iskustvo bio svjestan toga da njegovo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo.

33.Dakle imajući u vidu ovako utvrđene rezultate provedenog dokaznog postupka to sud utvrđuje da je opisanim postupanjem optuženik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl.139.st. 2. i 4. KZ/11 i to upravo na način kako je i opisano u izreci presude pod toć. I.

34.Prilikom odlučivanja o kaznenoj sankciji za optuženika sud je cijenio odredbu čl.41. KZ/11.

34.1.Prilikom odluke o vrsti i visini kaznenopravne sankcije sud je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika kao i svrsi kažnjavanja i to da se izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela te da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela (specijalna prevencija) kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela te na njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela.

34.2.Olakotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao. Činjenicu da je u vrijeme počinjenja djela bio u alkoholiziranom stanju i to sa koncentracijom od oko 1,05 g/kg alkohola u krvi (zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti) sud nije uzeo kao olakotno budući se sam svojom krivnjom doveo u takvo stanje. Kao otegotne okolnosti sud je optuženiku cijenio njegovu dosadašnju kaznenu osuđivanost, kako za istovrsna kaznena djela tako i za druga kaznena djela, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz kaznene evidencije. Dakle radi se o višestruko pravomoćno kazneno osuđivanoj osobi što upućuje na izrazitu delinkventnu aktivnost te visoki stupanj kaznene odgovornosti na strani optuženika.

34.3.Cijeneći težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela, ocjenjujući stupanj krivnje optuženika, pobude iz kojih je djelo počinjeno, ulogu optuženika u počinjenju djela, a uvažavajući istaknute otegotne okolnosti i odsustvo olakotnih okolnosti sud je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci te mu potom izrekao uvjetnu osudu kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko tijekom provjeravanja od tri godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo koju kaznu sud smatra primjerenom kako težini počinjenog kaznenog djela tako i ranije utvrđenim osobnim svojstvima optuženika.

34.4.Prilikom odmjeravanja vremena kušnje sud se rukovodio težinom kaznenog djela koje je počinio optuženik te prethodno elaboriranim okolnostima koje utječu na samu sankciju. Naime ovaj sud drži da rok kušnje treba svojom duljinom također izražavati društvenu osudu njihovog počinjenja, a svakako je u tome potrebno voditi računa i o svim prethodno obrazloženim okolnostima koje se tiču same ličnosti optuženika. Stoga mu je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko tijekom provjeravanja od tri godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

34.5.U tijeku postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje na okolnost potrebe izricanja sigurnosne mjere liječenja ovisnosti od alkohola te je provedenim vještačenjem kao i temeljem iskaza stalne sudske vještakinje utvrđeno da je optuženik kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, da postoji visoka razina sigurnost da bi optuženik mogao u budućnosti počiniti teža kaznena dijela pod utjecajem alkohola te da mu je potrebno liječenje od ovisnosti o alkoholu. Istovremeno stalna sudska vještakinja je iskazala da je optuženiku dovoljno liječenje otvorenog tipa u Klubu liječenih alkoholičara prema mjestu stanovanja i psihijatrijsko praćenje u obliku psihijatrijskih kontrola kroz forenzičnu ambulantu KBC Rijeka.

34.6.Uvažavajući zaključke i nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje kao i dopunu istog, sud je na temelju čl.69. KZ/11 optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola koja može trajati do proteka roka provjeravanja određenog uvjetnom osudom, a najdulje tri godine a kako bi se otklonila opasnost da optuženik zbog svoje ovisnosti o alkoholu počini teže kazneno djelo.

34.7.Sud može opozvati uvjetnu osudu ukoliko optuženik ne izvršava sigurnosnu mjeru, a neizvršavane sigurnosne mjere je samostalno kazneno djelo

35.Temeljem čl. 54. KZ/11 optuženiku se, ukoliko bude opozvana uvjetna osuda i određeno izvršenje kazne zatvora, u istu ima uračunati vrijeme uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, a sve pobliže opisano u izreci.

36. U odnosu na dva kaznena djela iz čl.177.st. 2. KZ/11 počinjena na štetu mlt. LO i na štetu mlt. CO optuženik je oslobođen od optužbe budući u tijeku postupa nije dokazano da bi se u njegovom ponašanju ostvarila obilježja tih kaznenih djela.

36.1.Optuženiku se u odnosu na ta kaznena djela stavlja na teret da je u vrijeme i na mjestu kao pod toč. 1) optužnice, premda svjestan da time negativno utječe po pravilan psihofizički razvoj djece, pa na to pristajući, kao otac mlt. LO (rođene 2014.) i mlt. CO (rođene 2015.) u nazočnosti ove djece izvanbračnu suprugu ĐO verbalno i fizički napadao na način opisan pod toč. 1) optužnce, kojim svojim postupanjem je djecu uznemirio i kod djece izazvao osjećaj straha i bespomoćnosti i osobne ugroženosti.

36.2.Optuženik kategorički poriče djela, a što je naprijed navedeno, s time što je između ostalog i naveo da su se dana 06.07.2017. u kuhinji on i supruga samo posvađali za koje vrijeme da je mlađa kćer bila u dječjoj sobi, a starija u spavaćoj sobi, a u vremenu prije 06.07.2017 također da nije vrijeđao suprugu i da djeca nisu bila prisutna.

36.3.Obrana optuženika nije obeskrijepljena rezultatima provedenog dokaznog postupka.

37.Naime iz iskaza svjedokinje ĐO proizlazi da ničega nije bilo, dana 06.07.2017. da su se ona i suprug- optuženik samo posvađali, a djeca da nisu bila prisutna. Također situacijama prije toga datuma da djeca nisu bila prisutna kada bi je optuženik nazivao pogrdnim imenima.

38.Iz iskaza svjedokinje ŠO proizlazi da nije prisustvovala niti jednoj situaciji da bi optuženik u prisutnosti djece bio verbalno ili fizički nasilan prema supruzi. Doduše prilikom prvog iskaza navodila je da je dana 06. srpnja 2017. kada ju je nazvala kćer oštećena čula kako djeca plaču međutim oštećena ĐO koja je svjedočila u odnosu na to djelo decidirano je navodila da su se toga dana ona i suprug samo posvađali i da tom prilikom djeca nisu bila prisutna te da ne zna što je to čula njena majka.

39.Uz to ostali ispitani svjedoci u pogledu toga događaja doduše iako nemaju nikakvih neposrednih saznanja budući nisu bili na licu mjesta suglasno iskazuju da su mlt. LO i mlt. CO privržene ocu, optuženiku, da se optuženika nisu bojala i niti jedan od njih nije iskazao da bi djeca od strane oca bila zlostavljana. Tako svjedokinja MO navodi da su djeca privržena ocu i da se otac bavio djecom, a ona je bila voditeljica mjere od kraja 2018. pa šest mjeseci, a u razgovoru sa oštećenom da je saznala da situacijama kada bi optuženik u alkoholiziranom stanju bio nasilan prema supruzi da djeca ne bi bila prisutna pri čemu da je govorila o vremenskom periodu nakon 2018.g. Svjedokinja RO nema o tome nikakvih saznanja osim činjenice da su roditelji i djeca bili u njihovom tretmanu zbog alkohola i nasilja u obitelji s time što je ona radila s obitelji od studenog 2017. do ožujka 2020. Svjedokinja JO iskazuje da djeca nisu bila prisutna kada je optuženik prijetio supruzi, a što da joj je rekla sama oštećena s time što je ona radila u toj obitelji od 2017. do 2019. Uz to iz njihovih iskaza proizlazi da je objema roditeljima bila izrečena mjera nadzora i pomoći u ostvarivanju roditeljske skrbi nad djecom. Za pretpostaviti je da su djeca prisustvovala bilo kojem obliku nasilja optuženika spram majke te da bi uslijed toga bile prestrašene ili uznemirene da bi to svjedokinje stručne osobe i primijetile i na to reagirale.

40.Dakle niti jedan svjedok nije kako je i rečeno iskazivao da bi bilo zlostave mlt. CO i mlt. LO od strane optuženika, a to ne proizlazi niti iz materijalnih dokaza. Konkretno iz izviješća koji su dostavljeni od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad ne proizlazi da bi mlt. djeca bila zlostavljana od strane oca već se iz njih zaključuje da je problem u oba roditelja doduše kod optuženika zbog alkoholizma i nasilja te im je zbog toga i izricana mjera stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi.

41.Bitno obilježje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st.2. KZ/11 je da počinitelj svjesno postupa na način da u prisutnosti djeteta vrši radnje za koje je svjestan da mogu biti ugrožavajuće za psihofizički razvoj djeteta, a koje djelo se može počiniti samo sa izravnom ili neizravnom namjerom, a u što ulazi i zlostava djeteta. O zlostavi djeteta radi se kada se djetetu ili mlt. osobi namjerno prouzrokuje znatan stupanj fizičke ili psihičke neugode pri čemu na strani optuženika treba postojati i hotimično nanošenje takvih neugoda. Odnosno treba se raditi o grubom zlostavljanju koje potječe od optuženika kao rezultat njegovog hotimičnog ponašanja dakle namjere da zlostavi dijete.

41.1.U konkretnom slučaju u činjeničnom opisu djela se opisuje samo ponašanje optuženika prema supruzi- oštećenoj, a što da je negativno utjecalo na psihofizički razvoj djece odnosno da su djeca bila uplakana i uznemirena pri čemu se ne opisuje, a time i ne inkriminira optuženikovo ponašanje prema mlt. djeci.

41.2.Ne precizira se odnosno ne navodi se na koji način je postupanje optuženika negativno djelovalo na dijete niti se iz takvog postupanja ne može zaključiti da je kod optuženika postojala namjera da zlostavi dijete. Uz to optuženik kategorički poriče učin toga dijela, a koja obrana je potvrđena iskazom ispitane svjedokinje ĐO koji iskaz je sud u cijelosti prihvatio jer je svjedokinja izričito iskazala da nije bilo nasilja odnosno da su se ona i optuženi samo posvađali čemu da djeca nisu bila prisutna. Treba napomenuti da samo svjedokinja ŠO navodi i to u svom prvom iskazu da je čula dječji plač na telefon iako kasnije navodi da nije prisustvovala niti jednoj situaciji da bi optuženik bio nasilan u prisutnosti djece nad oštećenom. Međutim sam plač djeteta ako bi se ta činjenica i prihvatila ne podrazumijeva da bi se radilo o zlostavi djeteta budući ničim nije dokazano da bi optuženik postupao s namjerom da zlostavi dijete.

41.3.Za napomenuti je da niti jedan svjedok, stručne osobe nisu iskazale da bi ponašanje optuženika bilo ugrožavajuće za dijete već upravo iz iskaza svjedoka proizlazi da su djeca privržena ocu i da ga se ne boje, a za pretpostaviti je da bi u suprotnom djeca osjećala strah od oca, a koje iskaze je sud i prihvatio budući se radi o stručnim osobama.

42.Stoga sukladno odredbi čl.3.st.2. ZKP/08 odnosno načelu „in dubio pro reo“, sve činjenice koje se stavljaju na teret optuženiku moraju biti izvjesno utvrđene i dokazane, a ukoliko se pojavi sumnja u njihovo postojanje ima se smatrati da te činjenice ne postoje odnosno ukoliko se činjenice i okolnosti koje idu u prilog optuženiku ne mogu otkloniti s potpunom izvjesnošću ima se smatrati da takve činjenice postoje.

42.1.Cijeneći navedeno načelo, a uzimajući u obzir da iz iskaza ispitane svjedokinje ĐO proizlazi da djeca nisu bila prisutna nikakvom nasilnom ponašanju optuženika spram nje, a kojeg da niti nije bilo, da svjedoci- djelatnici Centra za socijalnu skrb navode da su djeca privržena ocu i da ga se ne boje, a konkretnom događaju nisu prisustvovala sud nije našao dokazanim da bi optuženik počinio dva kaznena djela iz čl.177.st.2. KZ/1 i to na štetu mlt. LO i na štetu mlt. CO odnosno da bi se u njegovom ponašanju stekli bilo objektivni bilo subjektivni elementi djela za koja se tereti zbog čega je istog temeljem čl.453.t.3. ZKP/08 oslobodio od optužbe sve kao u izreci presude.

43. Kako je optuženik proglašen krivim, u odnosu na osuđujući dio presude na temelju čl. 148 st. 1 ZKP/08 naloženo mu je da podmiri troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu utvrđenu s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka te imovno stanje optuženika dok je oslobođen od plaćanja ostalih troškova kaznenog postupka. U odnosu na oslobađajući dio presude također je oslobođen od plaćanja troškova postupka.

44.Slijedom navedenog donesena je odluka kao u izreci.

U Rijeci, 03.veljače 2025.

Sudac za mladež:

Ksenija Jurković-Šepić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ODO u Rijeci

2. Optuženik

3. Braniteljica

4. oštećeni