P-1890/2018

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji ovog suda Ani Kević Brakus, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: VŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. odvjetnicima iz ZOU Labura iz Šibenika, protiv tuženika: ĆŽ iz [adresa], 113. Šibenske brigade HV br. 77, zastupan po pun. odvjetnicima iz ZOU Crnogaća & Crnogaća iz Šibenika, radi zabrane uznemiravanja, nakon javno održane glavne rasprave dana 20. prosinca 2024. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, a objavljene 3. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika Igora Labure, odvjetnika iz ZOU Labura iz Šibenika,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik na dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja čest. br. 385/1 k. o. [katastarska općina] podigao betonski zid koji je dugačak 28,48 m, te također iskopao jarak dubine 0, 8 - 1 m i širine 0,5 - 0,80 m, a sve bez ikakvog zakonskog ovlaštenja i koji je opisani zid i iskop su označeni točkama A-B-C u skici mjesta očevida koju je sačinio vještak geodet EŽ i to dana 3. rujna 2019. godine, a koja je sastavni dio presude, pa se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana ukloni u cijelosti opisani zid, kao i jarak-iskop, te povrati sve u prijašnje stanje kakvo je bilo prije opisanih radnji tuženika, zatim da se kani svakog takvog i sličnog smetanja i uznemiravanja tužitelja, pod prijetnjom ovrhe te da plati trošak parnice u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.276,54 EUR-a, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13. rujna 2018. godine podnio tužbu protiv tuženika u ovoj pravnoj stvari koju je konačno uredio na ročištu dana 21. studenog 2019.g. (l.s. 46), nakon održanog očevida, i to radi zabrane uznemiravanja u odnosu na čest.zem. čest. br. 385/1 k. o. [katastarska općina] navodeći da je tuženik podigao betonski zid koji je dugačak 28,48 m, također iskopao jarak dubine 0, 8 - 1 m i širine 0,5 - 0,80 m, a sve bez ikakvog zakonskog ovlaštenja, opisani zid i iskop da su označeni točkama A-B-C u skici mjesta očevida koju je sačinio vještak geodet EŽ i to dana 3. rujna 2019. godine, a koja je sastavni dio presude te predlaže da sud naloži tuženiku da u roku od 15 dana ukloni u cijelosti opisani zid kao i jarak-iskop te povrati sve u prijašnje stanje kakvo je bilo prije opisanih radnji tuženika, da se kani svakog takvog i sličnog smetanja i uznemiravanja tužitelja pod prijetnjom ovrhe te da plati trošak parnice u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

1.1. U tužbi u bitnom navodi da je on vlasnik sporne nekretnine i kao takav da je uknjižen u zemljišne knjige a kao vlasnik susjedne nekretnine oznake 384/20 k. o. [katastarska općina] da je u zemljišnim knjigama upisan sin tuženika - BŽ, iako da je stvarni vlasnik te nekretnine upravo tuženik te da je isti i u posjedu iste.

2. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prigovor promašene pasivne legitimacije u kojem navodi da je treća osoba vlasnik predmeta spora jer da je predmet spora tuženik darovao svom sinu GŽ Ugovorom o darovanju od 10. rujna 2007.g. ovjerenim kod javnog bilježnika Igora Lučeva u [adresa] pod brojem OV16182/07. Prethodno da je tuženik bio vlasnik predmeta spora koji da je stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji sa RŽ, IŽ, OŽ i VŽZ dana **.**.2006. koji ugovor da je ovjerene od javnog bilježnika Ljiljanke Malenica u [adresa] dana 11. listopada 2006.g. pod brojem OV-8433/06 te sklapanjem Aneksa istog ugovora ovjerenog od istog javnog bilježnika dana 3. travnja 2007.g. pod brojem OV-3260/07.

2.1. Tuženik nadalje navodi da je treća osoba na spornoj nekretnini izgradila i obiteljsku kuću u kojoj da živi sa svojom obitelj dok tuženik u njoj da ne živi. Također osporava da je tuženik izgradio zid na spornoj nekretnini nego da je isti sagradila treća osoba i to na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: izvadak iz zemljišne knjige ZU 5351 i 7897 k. o. [katastarska općina], Ugovor o darovanju nekretnina, Ugovor o kupoprodaji nekretnina, Aneks ugovora o prodaji nekretnine, presuda Prekršajnog suda u Šibeniku broj Pp-J- 131/18, Skicu mjesta očevida od 3. rujna 2019.g., Skicu premjeravanja od 15. listopada 2006.g. i od 16. svibnja 2011.g., fotografije mjesta spora.

4. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Odredba članka 219. ZPP propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predočiti dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev ili pobija navode protivnika.

7. Predmet spora mora biti raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke uz poštivanje načela ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl.10. st.1. ZPP-a prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku kao i poštivanje načela koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl.298. i čl.311. st.2. ZPP-a) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.

8. Sud je u postupku, temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka, u smislu odredbe čl.8. ZPP-a utvrdio slijedeće činjenično stanje i zaključio kako slijedi.

9. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige ZU 5351 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su kao vlasnici k. č. br. [katastarska čestica] upisani treće osobe a tužitelj, tuženik niti njegov sin nisu upisani dok je uvidom u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] upisan BŽ sin ĆŽ.

10. Ugovorom o darovanju nekretnina od 10. rujna 2007.g. ovjerenim kod javnog bilježnika Igora Lučeva u [adresa] pod brojem OV-16192/07 ĆŽ prodaje GŽ k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prethodno da je tuženik bio vlasnik predmeta spora koji da je stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji sa RŽ, IŽ, OŽ i VŽZ a što je razvidno iz ugovora koji je ovjeren od javnog bilježnika Ljiljanke Malenica u [adresa] dana 11. listopada 2006.g. pod brojem OV-8433/06 dok je sklapanjem Aneksa istog ugovora ovjerenog od istog javnog bilježnika dana 3. travnja 2007.g. pod brojem OV-3260/07 razvidno da je riječ o čestici oznake 384/20 k. o. [katastarska općina].

11. Presudom Prekršajnog suda u Šibeniku broj Pp-131/18 od dana 7. svibnja 2018.g. utvrđeno je da je VŽ oslobođen optužbi da je narušavao javni red i mir zbog neriješenog imovinsko pravnog spora sa ĆŽ.

12. U ovom postupku proveden je očevid na mjestu spora na kojem je utvrđeno da je predmet spora međa između čest. broj 384/20 i čest. broj 385/1 K. O. [katastarska općina]. Sporni dio da se nalazi jugozapadno od objekta tuženika i na terenu da predstavlja betonski zid cijelom svojom dužinom koji je širok u sjevernom dijelu 19,00 cm, a u južnom dijelu 24,00 cm. Isti da je izgrađen kaskadno zbog kosine terena tako da mu visina varira od 1,00 do 1,70 m. Uz sami zid jugozapadno od njega da se nalazi se i iskop koji da je dubine 0,70 do 1,00 m i širok od 0,50 do 0,80 m, a koji je djelomično popunjen kamenjem, a dijelom da je ostao kao šupljina. Na terenu su uzete sve potrebite mjere da bi se u skici mjesta očevida prikazao sporni zid i prostor okolo njega. Zatečen je i stari kameni suhozid koji je na terenu vidljiv i koji je međa između čest. broj 384/1 i čest. broj 385/1, a koji se produžavao prema asfaltnom putu i koji je skinut kada se kopao teren za izgradnju kuće tuženika.

12.1. Skica mjesta očevida od 3. rujna 2019.g. izrađena od vještaka Ivice Ttošića prikazuje mjesto spora te na nju niti jedna stranka nije imala primjedbi radi čega ju je sud smatrao sačinjenom sukladno pravilima struke dok Skice premjeravanja od 15. listopada 2006.g. i od 16. svibnja 2011.g. prikazuju ranije stanje.

13. Svjedok JŽ iskazao je da je prvi susjed tuženika odnosno njegovog sina BŽ i da je vlasnik nekretnine oznake čest. br. 384/19. Otprilike prije nekih godinu dana BŽ da je radio ogradne zidove svoje nekretnine pa da je tako i rađen ogradni zid između njegove i Hrvojeve nekretnine pa tako i predmetni sporni zid u ovom postupku koji da je s druge strane. Predmetni zid da je radio AŽ, odnosno ne on osobno, a ne znam tko bi točno bio izvođač tih građevinskih radova. On da je svoje zemljište za gradnju kupio negdje 2006.g. kao i ĆŽ, a zemljište koje su kupili od TŽ i dr. da je bilo ograđeno suhozidom odnosno na mjestu gdje je izgrađen predmetni betonski zid tada da je bio suhozid koji da je uklonjen prilikom čišćenja zemljišta tuženika radi izgradnje kuće.

14. Svjedok ŠŽ je iskazao da je jedne prigode sa tužiteljem VŽ otišao vidjeti za svog rođaka koji je u SAD-u zemljište radi eventualnog rođakovog dokupa zemljišta za parking, a koje da bi bilo udaljenosti od predmeta spora nekih 100-150 m i da se sjeća da je vozio i kad se vraćao u prolazu tužitelj da je rekao da usput vide i njegovo drugo zemljište na kojem se nešto radilo. Kada su došli da su vidjeli da je djelomično već bio saliven predmetni zid, postavljena oplata u cijeloj dužini, a pretpostavlja da je vlasnik te kuće gospodin ĆŽ a da mu nije poznata osoba BŽ.

14.1. Iskazu ovog svjedoka sud nije u potpunosti poklonio vjeru jer je isti u suprotnosti s iskazom danimm pred Prekšajnim sudom u Šibeniku u postupku koji se vodio pod brojem Pp-J-131/18 u kojem postupku je iskazivao da je on želio kupiti nekretninu od tužitelja a ne da mu ju je tužitelj samo onako pokazivao te je navedeni iskaz usmjeren na poboljašanje procesne pozicije tužitelja.

15. Svjedok KŽ, zidar, iskazao je da mu nije poznato tko bi radio predmetni sporni zid niti kada ali da zna da je jedne prigode kao potencijalni kupac zajedno sa svojom suprugom i sa tužiteljem upravo išao vidjeti zemljište, a koje da se nalazi poviše predmetnog zida radi eventualne kupnje te da se sjeća da je te prigode tu zatekao ĆŽ. On da je odustao od kupnje zemljišta jer da nije bilo dovoljne širina puta do zemljišta koje je bilo ponuđeno na prodaju odnosno da nije bilo širine minimalno 4m koliko je propisano.

15.1. Prema stavu ovog suda ovaj svjedok uopće nema saznanja relavantnih za presuđenje u ovoj opravnoj stvari.

16. Svjedok LŽ, žena BŽ, iskazala je da je tuženik ĆŽ njezin svekar koji je kupio predmetno zemljište oznake 385/1 k. o. [katastarska općina] i darovao ga svom sinu, a njezinom suprugu GŽ i to prije nego su započeli gradnju kuće, mislim da se kuća gradila 2009.g., a da su se uselili u istu 2010.g. Otprilike prije dvije godine da su rađeni svi ogradni zidovi, a za gradnju tih zidova pa tako i predmetnog spornog da je njezin suprug BŽ angažirao gospodina NŽ. U to vrijeme kada su se radili ogradni zidovi njezin suprug da je bio u Njemačkoj jer da ga je njegova firma poslala radi jednog projekta pa da je BŽ zamolio svog oca ĆŽ da nadgleda te radove. Ona da je osobno na ime izvedenih radova izgradnje zidova isplatila gospodina NŽ, a isplata da se vršila u fazama kako je koji zid bio završen. Gospodin NŽ da je nabavljao materijal potreban za izgradnju zida, a ona da je plaćala. Tuženik da bi oko izgradnji navedenih zidova pa tako i predmetnog pregovarao, a nekad plaćao kada to nije napravio njezin suprug.

17. Svjedok BŽ sin ĆŽ, iskazao je da je on vlasnik nekretnine kuće s okućnicom u Šibeniku Ulica 113. Šibesnke brigade HV-a 81C i da on sa svojom obitelji u tu kuću uselio po izgradnji 2010.g. Od 2016.g. za hrvatsku firmu da je obavljao jedan posao u Njemačkoj tako da sam u Njemačkoj ukupno proboravio razbolje od 2 godine i nekoliko mjeseci, konkretno od kolovoza 2016.g. pa do studenog 2018.g. Krajem 2017.g. i početkom 2018.g. da je odlučio završiti odnosno ograditi svoju parcelu odnosno dvorište ogradnim zidovima pa da je tako za izgradnju tih ogradnih zidova angažiran NŽ iz [adresa] a kako je u to vrijeme bio angažiran za svoju firmu u Njemačkoj da je zamolio svog oca tuženika da tu bude pri ruci i da nadzire te radove izvođenja ogradnih zidova koje da je on financirao, a supruga da je doslovno fizički vršila isplatu izvođaču radova NŽ. Do izgradnje tih ogradnih zidova da nije poznavao tužitelja niti je imao sa istim kontakt. On da je bio i nalogodavac za izvođenje radova, a oca da je zamolio obzirom da je bio u Njemačkoj da te radove samo nadzire.

18. Tužitelj VŽ iskazao je da u cijelosti ostaje kod navoda iz tužbe i onih iznesenih tijekom postupka, a nekr. kat. oznake čest. br. 385/1 da je stekao nasljeđivanjem iza smrti svog pok. oca ŽŽ. U zemljišnoj knjizi na toj nekretnini da je upisan kao suvlasnik s tim da je 80-ih godina prošlog stoljeća njegov pokojni otac prodavao fizičke dijelove ove nekretnine pa da su se tako kupci upisali kao suvlasnici. Njegov pokojni otac ŽŽ i njegov prvi rođak, prednik prodavatelja nekretnine, s tuženikom da su bili dogovorili da će između svojih nekr. čest. br. 385/1 i susj. čest. br. 384/1 sve k. o. [katastarska općina], ostaviti, odnosno formirati put širine cca 5-5,5 m, a na način da će svaki od svoje nekretnine, odnosno moj otac dati širine 3 m, a rođak IŽ i njegova majka Stana Juras 2,5. m. No, međutim prilikom prodaje dijela svoje nekretnine tuženiku ĆŽ oni da to nisu učinili, tako da su tuženiku prodali upravo fizički dio svoje nekretnine do same granice sa njegovom nekretninom, a u naravi između njihovih nekretnina je bio kameni suhozid.

18.1. Tijekom postupka da je graditelj spornog predmetnog betonskog zida bio tuženikov sin ali da ga on ne bi radio osobno već po građevinskim radnicima iz [adresa]. On da je prvi put sina tuženika vidio tek na očevidu u ovom predmetu. U odnosu na priloženu presudu prekršajnog suda i iskaz svjedoka ŠŽ rekao je da su tog dana zatekli tuženika osobno i građevinske radnike iz te firme iz [adresa] koji su radili predmetni zid. Tada je došlo do verbalnog sukoba između njega i tuženika, on da je tada udario nogom u drvenu oplatu, odnosno porušio te drvene oplate, a sjeća se da je vlasnik te firme sa svojim radnicima istu uklonio i otišao. Na kraju da su se on i tuženik dogovorili da zid neće prelaziti granicu između dviju nekretnina, potom da je otišao u Njemačku, a nekih mjesec i pol dana nakon tog događaja kada je ponovno došao na svoju nekretninu zid da je bio u cijelosti sagrađen radi čega da je angažirao odvjetnika i pokrenuo ovaj parnični postupak.

19. Tuženik ĆŽ iskazao je da u cijelosti ostaje kod svih svojih navoda iznesenih tijekom postupka. 2006. godine da je od TŽ, CŽ kupio zemljište a kako je vidljivo iz priloženog kupoprodajnog ugovora s tim da je sačinjen i aneks ugovora te da je već bila formirana građevinska parcela od matične nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to prema prostornom planu, a to da je sada čest. 384/20 K. O. [katastarska općina] koju je on kupio. Granica nekretnina da su bile vidljive, s tim da je upravo na ovoj strani gdje je predmet spora prema nekretnini tužitelja, a kako je označeno u točki A u skici vještaka mjernika bio veliki kamen sa crvenom oznakom u obliku križa, a također da su bile i sve granice označene i to kako prema susjedu JŽ tako i prema sada asfaltiranoj ulici, između zemljišta koje je on kupio i zemljišta tužitelja da je bio kameni suhozid te da je granica između tada njegove (a sada njegovog sina) nekretnine i tužiteljeve išla točno sredinom suhozida a tako da je geodet ČŽ i označio.

19.1. On da je nakon toga izvršio uknjižbu u z.k. kupljene nekretnine, a potom to zemljište darovao svom sinu GŽ koji se upisao kao vlasnik u z.k. BŽ da je na tom zemljištu izgradio kuću, a potom da je napravio i ogradne zidove pa tako i taj sporni zid, odnosno da pojasnim, odnosno građevinske zidove da je radio NŽ koji je imao firmu u [adresa], a koji je bio i izvođač radova stambenog objekta. U to vrijeme kada su se radili ogradni zidovi sin da je bio na radu u Njemačkoj, a inače da je skoro 2,5 godine proveo u Njemačkoj te da ga je zamolio da ja, a obzirom da je njegova kuća udaljenja od njegove 50-ak metara, pogleda i javi mu ako nešto nije u redu, odnosno da nadzire te radove, on da je radove nadzirao također kao i radove na njegovoj kući koju je radio isti izvođač NŽ. Izvođača da je angažirao sin BŽ koji je vlasnik nekretnine na kojoj je izgradio svoju kuću i u kojoj prebiva.

20. Stvarnopravni zahtjev tužitelja temelji se na odredbi čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99

– Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZV).

21. U smislu odredbe čl.167. ZV-a ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane.

22. Spomenuta actio negatoria daje pravo vlasniku na podnošenje tužbe sa zahtjevom za prestanak uznemiravanja prava vlasništva, ako ga treća osoba bespravno uznemirava u vlasništvu nekretnine na drugi način, a ne oduzimanjem stvari. Da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario svoje pravo na prestanak uznemiravanja mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo odnosno da ima valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari. Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da je tužitelj dužan dokazati svoje pravo vlasništva i bespravno uznemiravanje od strane treće osobe.

23. Zaštitu od uznemiravanja može tražiti samo vlasnik koji je ujedno i posjednik stvari kojega treća osoba uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih prava na stvari.

24. Također, za navesti je kako kondemnatorni zahtjev tužbi radi zaštite od uznemiravanja treba imati određen sadržaj radnji koje predstavljaju uznemiravanje prava vlasništva i zabranu budućeg uznemiravanja a što tužbeni zahtjev (l.s. 144) u konkretnom slučaju ne sadrži. Glavni zahtjev kod negatorijske tužbe mora sadržavati zahtjev da se tuženiku naloži propuštanje daljnjeg uznemiravanja prava vlasništva, uspostavi prijašnje stanje te da se zabrani ponavljanje iste ili slične radnje kojom je tužitelj kao vlasnik uznemiravan u svom vlasništvu. Tužbeni zahtjev kod negatorijske tužbe mora sadržavati opis određene radnje ili propuštanja koje predstavlja uznemiravanje prava vlasništva tužitelja i zabranu tuženiku uznemiravanja na individualno određenoj stvari, a dopušteno je da sadrži i zahtjev za utvrđenje prava vlasništva (što u konkretnom tužitelj ne predlaže). Uspostavu prijašnjeg stanja tuženiku se može naložiti na način da poduzme radnje kojima će otkloniti izvor uznemiravanja ili činidbu kojom će tužiteljevu stvar dovesti u stanje u kojem je bila prije uznemiravanja te je te činidbe tuženik dužan učiniti na svoj trošak. Negatorijski zahtjev treba sadržavati i zabranu budućeg takvog ili sličnog uznemiravanja, kako bi presuda bila ovršna isprava u slučaju da tuženik ponovi uznemiravanje, ali isti to, kako je naprijed navedeno niti ne sadrži, jer više nije moguće vođenje nove parnice radi prestanka uznemiravanja radnjama koje su već bile predmetom pravomoćno okončanog sudskog spora (presuđena stvar - čl.333. st.2. ZPP-a).

25. Obzirom da je sud u parničnom postupku vezan zahtjevima stranaka (čl. 2. ZPP-a) to je sud odlučivao samo o onom što tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže.

25.1. Posebno se ističe da presuda proizvodi pravne učinke samo među strankama i da sud u postupku utvrđuje samo sporne činjenice (uz izuzetak iz članka 3. stavka 3. ZPP-a).

26. Sud je u cijelosti poklonio povjerenje iskazu tuženika, tuženikovog sina i snahe jer su isti iskazi u suglasju s dokazima koji prileže spisu, nasuprot tomu, tužitelj osim pukih navoda o tome da je on vlasnik sporne nekrtenine, nije sudu pružio niti jedan kako materijalni tako ni personalni dokaz da je upravo on vlasnik sporne nekretnine.

27. Dakle, prema stavu ovog suda, predmetna nekretnina nije vlasništvo niti tužitelja niti tuženika nego tuženikovog sina BŽ a koji je i upisan u zemljišne knjige kao vlasnik sporne nekretnine. Napominje se da je dužnost tužitelja dokazati da bi se radilo o njegovom vlasništvu. Dokazivanje prava vlasništva svodi se na dokazivanje činjenica relevantnih za njegovo stjecanje.

28. Također, dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i prilaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju činjenice koja je za nju povoljna. Teret dokazivanja osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva leži na tužiteljici.

29. Po ocjeni ovog suda osnovani su navodi tuženika iznijeti u tijeku ovog postupka, a koje sud u cijelosti prihvaća jer iz dokaza priloženih spisu tužitelj nije dokazao osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva odnosno da bi predmetna nekretnina predstavljala njegovo vlasništvo te nije dokazao da bi ga tuženik navednim radnjama bespravno uznemiravao. Dakle, sud je zaključio upravo suprotno, da je predmetna nekretnina vlasništvo treće osobe - BŽ, a tužitelj da je pogrešno označio tuženika na pasivnoj strani ističući da je isti vlasnik predmetne nekretnine. Tuženikov sin je vlasnik nekretnine na kojoj se gradio zid a ne tužitelj a istoj nekrtenini se nalazi i tuženikova kuća u kojoj živi njegova obitelj a sama činjenica da je tuženik nadzirao izgradnju zida nije dokaz da je on nalogodavac niti da ima bilo kakvih vlasničkopravnih ovlaštenja na nekretnini na kojoj je zid sagrađen kao što je logično da ni supruga tuženikovog sina ne bi mogla jednako kao i tuženik nadzirati izgradnju zidova jer o takvim radovima nema potrebnih znanja.

30. Dakle, obzirom da tužiteljevi navodi da je on vlasnik sporne nekrtenine nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima, već upravo suprotno proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka, a što potvrđuje i supruga BŽ te sam tuženik i njegov sin. Posebice se ističe da je očevidom na mjestu spora vještak geodet utvrdio da je predmet spora međa između čest. broj 384/20 i čest. broj 385/1 K. O. [katastarska općina] što bi značilo da se ne nalazi na nekretnini koja je u isključivom vlasništvu tužitelja. Nadalje, u tužbama na zabranu uznemiravanja tužitelj mora dokazati da je on vlasnik stvari te da tuženik svojim radnjama bespravno uznemirava tužitelja. Tužitelj također nije uspio dokazati niti da je tuženik gradio sporni zid već je u postupku utvrđeno da je zid izgrađen po nalogu tuženikovog sina a tužitelj da bi samo nadzirao gradnju zida jer da je tuženik u vrijeme gradnje radio u Njemačkoj. Radi svega naprijed navedenog tužbu je trebalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

31. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredba čl. 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23). Tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika u iznosu za odgovor na tužbu, za pristup na ročišta održana dana 21.2.2019., 5.4.2019., 7.5.2019., 28.5.2019., 21.8.2019., 20.11.2019., 21.11.2019., 17.1.2020., 30.1.2020., 27.2.2020., 11.3.2020., 20.12.2024. sve po 187,50EUR-a obzirom da je punomoćnik tuženika u sustavu PDV-a (što je ukupno 2.250,00EUR-a), uvećano za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu u iznosu od 26,54EUR-a, sveukupno 2.276,54EUR-a (uzimajući u obzir da je vrijednost predmeta spora 1.327,22EUR-a), sve temeljem Tbr. 7.,8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

31.1. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Šibeniku, dana 3. veljače 2025.g.

SUTKINJA

Ana Kević Brakus

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA: sukladno zapisniku o objavi