REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-257/2023-119

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja HP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku iz Zagreba, Klanjčić 8a, protiv tuženika Bc Institut d.d., Rugvica, Dugoselska ulica 7, OIB: 81224333034, zastupan po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, Zelinska 4, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja OP, odvjetničke vježbenice te punomoćnika tuženika Hrvoja Luia, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 3. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Bc Institut d.d., Rugvica, Dugoselska ulica 7, OIB: 81224333034 da isplati tužitelju HP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od bruto 12.997,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama do 31.7.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznose od:

- 235,22 EUR od 10.3.2007.

- 313,68 EUR od 10.4.2007.

- 313,55 EUR od 10.5.2007.

- 313,57 EUR od 10.6.2007.

- 313,55 EUR od 10.7.2007.

- 313,68 EUR od 10.8.2007.

- 313,57 EUR od 10.9.2007.

- 251,72 EUR od 10.10.2007.

- 87,35 EUR od 10.11.2007.

- 63,37 EUR od 10.3.2012.

- 332,67 EUR od 10.4.2012.

- 332,67 EUR od 10.5.2012.

- 332,67 EUR od 10.6.2012.

- 334,14 EUR od 10.7.2012.

- 334,14 EUR od 10.8.2012.

- 334,14 EUR od 10.9.2012.

- 334,14 EUR od 10.10.2012.

- 334,14 EUR od 10.11.2012.

- 334,14 EUR od 10.12.2012.

- 334,14 EUR od 10.1.2013.

- 275,75 EUR od 10.2.2013.

- 255,97 EUR od 10.3.2013.

- 271,46 EUR od 10.4.2013.

- 275,75 EUR od 10.5.2013.

- 275,75 EUR od 10.6.2013.

- 276,96 EUR od 10.7.2013.

- 276,96 EUR od 10.8.2013.

- 276,96 EUR od 10.9.2013.

- 276,96 EUR od 10.10.2013.

- 276,96 EUR od 10.11.2013.

- 276,96 EUR od 10.12.2013.

- 276,96 EUR od 10.1.2014.

- 276,96 EUR od 10.2.2014.

- 276,96 EUR od 10.3.2014.

- 276,96 EUR od 10.4.2014.

- 236,05 EUR od 10.5.2014.

- 276,96 EUR od 10.6.2014.

- 278,18 EUR od 10.7.2014.

- 278,18 EUR od 10.8.2014.

- 278,18 EUR od 10.9.2014.

- 278,18 EUR od 10.10.2014.

- 278,18 EUR od 10.11.2014.

- 278,18 EUR od 10.12.2014.

- 278,18 EUR od 10.1.2015.

- 278,18 EUR od 10.2.2015.

- 278,18 EUR od 10.3.2015.

u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa od 12.997,16 eura pa do iznosa od 28.164,83 eura, odnosno za ukupan iznos od 15.167,67 eura, sve uvećano za zakonske zatezne kamate te u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima u točki I/ izrijeke.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 2.589,53 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. veljače 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.912,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. veljače 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj HP (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 12. veljače 2010. navodi da je presudom ovog suda, poslovni broj Pr-12364/03 utvrđena nedopuštenom Odluka o otkazu Ugovora o radu koju je tuženik BC Institut d.d., (dalje u tekstu: tuženik) dao tužitelju, te je tužitelj vraćen na rad dana 8. veljače 2007. Presuda poslovni broj Pr- 12364/03 ukinuta je u revizijskom postupku, te se vodi novi postupak pod brojem Pr- 1746/07. Po ukidanju pravomoćne presude otpao je razlog radi vraćanja radnika na rad, pa je tužitelj s danom 10. studenoga 2007. prekinuo s radom. Tužitelj je radio kod tuženika u periodu od 8. veljače 2007. do 10. studenoga 2007., za koji period zahtjeva razliku plaće. Tužitelj je obavljao poslove oplemenjivača, stekao je zvanje znanstveni suradnik, doktorirao je, te obavlja najsloženije poslove kod tuženika. Sukladno Ugovoru o radu i tadašnjem Pravilniku obavljao je poslove koji odgovaraju XIX grupi složenosti poslova. Nakon otkaza Ugovora o radu tuženik je promijenio Pravilnik i sistematizaciju radnih mjesta, te ranija XIX grupa složenosti poslova odgovara prema novom Pravilniku poslovima označenim VII/2 grupe složenosti, te stoga tužitelj treba primati plaću prema takvom vrednovanju poslova. Tuženik je tužitelju isplaćivao plaću koja nije bila odgovarajuća i primjerena za njegovu stručnu spremu, obrazovanje i položaj, i koja bi odgovarala poslovima koje je tužitelj obavljao. Tužitelj je zaprimao plaću koja je bila osjetno manja nego plaća drugih radnika koji su obavljali iste ili slične poslove, i koji su imali sličnu stručnu spremu i znanstveno zvanje. Podneskom od 24. ožujka 2015. tužitelj proširuje tužbeni zahtjev za daljnji period od 10. ožujka 2012. do 10. ožujka 2015., navodeći da je u ponovljenom postupku donesena pravomoćna odluka o nedopuštenosti otkaza, te je tužitelj ponovno vraćen na rad dana 24. veljače 2012., na kojem radnom mjestu tužitelj i dalje radi. Za čitavo vrijeme tuženik je tužitelju isplaćivao manju plaću, te stoga tužitelj potražuje razliku plaće za daljnji period od 10. ožujka 2012. do 10. ožujka 2015. Tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da ga je izrazio u eurima u svom podnesku od 14. studenoga 2023. zatraživši isplatu ukupnog iznosa od 28.164,83 eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate. Nakon dodatnog izračuna sudskog vještaka tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev u svom podnesku od 20. studenoga 2024. zatraživši isplatu ukupnog iznosa od 12.997,16 eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate na način kako je to navedeno u točki I/ izrijeke ove presude. Tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe koje je tužitelj sačinio podneskom od 20. studenoga 2024., a s obzirom da se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, za povlačenje tužbe potreban je pristanak tuženika sve sukladno odredbi čl. 193 st. 2 ZPP-a. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev o kojem je valjalo odlučiti u ovom sporu predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja kako je isti naznačen u podnesku od 14. studenoga 2023.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Nije sporno da je tužitelj obavljao poslove oplemenjivača prema Ugovoru o radu od 31. kolovoza 1998., što je odgovaralo XIX grupi složenosti poslova. Nije sporno da je tuženik 13. ožujka 2003. donio novi Pravilnik o radu koji se primjenjivao tijekom 2007 godine. Netočno i potpuno neosnovano tužitelj tvrdi da ranija grupa XIX odgovara grupi VII/2. Naime, poslovi XIX grupe složenosti iz Pravilnika od 26. lipnja 1998. su poslovi koji zahtijevaju dodatno poznavanje užeg područja djelovanja, s utvrđenim koeficijentom 2,8. Prema Pravilniku od 13. ožujka 2003. navedena grupa poslova odgovara poslovima koji su opisani kao složeniji poslovi i zadaci koji zahtijevaju određeni stupanj samostalnosti i određenu kreativnost kao i dodatno poznavanje užeg područja djelovanja, te pripadaju V grupi složenosti poslova s utvrđenim koeficijentom 3,8. Tuženik je tužitelja vratio na isto radno mjesto te je tužitelju isplaćivao plaću za poslove prema Ugovoru o radu od 31. kolovoza 1998., a prema grupi složenosti iz Pravilnika od 13. ožujka 2003., za koju je predviđen koeficijent 3,8. Bitno je napomenuti da je prema novom Pravilniku tužitelju pripao koeficijent od 3,8 umjesto ranijeg 2,8. Tužitelju je u utuženom razdoblju isplaćivana plaća sukladno koeficijentu 3,8. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u isplatne liste za tužitelja (list 5-9 spisa), u izvadak iz Pravilnika o radu od 26. lipnja 1998. (list 14-17 spisa), u izvadak iz Pravilnika o radu od 13. ožujka 2003. (list 18-20 spisa), u Pravilnik o opisu poslova radnih mjesta (list 32-37 spisa), u Ugovor o radu tužitelja od 31. kolovoza 1998. (list 39-40 spisa), u Ugovor o radu Branka Palaveršića od 1. travnja 2003. (list 41-42 spisa), u Ugovor o radu Branka Palaveršića od 31. kolovoza 1998. (list 43-44 spisa), u Plan posebnih oplemenjivačkih istraživanja u 2007. (list 53-54 spisa), u podatke o plaći za ŠP, RP (list 59-64 spisa), u Ugovor o radu za ŠP (list 72-73 spisa), u isplatne liste ŠP (list 74-78 spisa), u Ugovor o radu na znanstvenoistraživačkom projektu Integriranje SSR markera u oplemenjivanje i sjemenarstvo kukuruza ŠP od 14. travnja 2003. (list 85-89 spisa), u otkaz Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora djelatniku VP (list 90 spisa), u Ugovore o radu Antuna VP (list 91- 96 spisa), u Ugovore o radu ŠP (list 97-102 spisa), u isplatne liste VP (list 103-107, 127-138, 333-369 spisa), ŠP (list 108-112, 151-162, 380-416 spisa), RP (list 113-117, 139-150, 370-379 spisa), tužitelja HP (list 118-126, 163-174, 295-332 spisa), u Ugovore o radu tužitelja od 15.travnja 1996. i 1. rujna 1995. (list 183-187 spisa), u Plan posebnih oplemenjivačkih istraživanja u 2007. (list 188-190 spisa), u Program rada u 2003. (list 191-199 spisa), u Plan aktivnosti tužitelja od 19. ožujka 2007. (list 200-204 spisa), u Pravilnik o radu tuženika od 13. ožujka 2003. (list 215-230 spisa), u podatke HZMO-a (list 248-250 spisa), izvedeno je vještačenje po vještaku Vještak Tkalec d.o.o., o čemu u spisu prileži nalaz i mišljenje (list 251-254 spisa), kao i dopunski nalaz i mišljenje (list 285-289 spisa), saslušani su svjedoci RP (list 29-30 spisa), DP (list 67-68 spisa), ŠP (list 69 spisa), te tužitelj HP kao parnična stranka (list 30-31 spisa), izvršen je uvid u presudu ovog suda poslovni broj Pr-332/2010 od 8. studenoga 2017. (str. 439-448 spisa), u presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-171/2018 od 21. veljače 2019. (str. 459-465 spisa), u rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2655/2019 od 29. studenoga 2022. (str. 477-481 spisa), saslušan je svjedok VP (str. 495-497 spisa) te je sačinjen dopunski nalaz i mišljenje financijskog vještaka Vještak Tkalec d.o.o. (str. 516-519 spisa).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja koji je predmetom ovog spora djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

5. U ovom predmetu sud je donio presudu poslovni broj Pr-332/2010 od 8. studenoga 2017. kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-171/2018 od 21. veljače 2019. Povodom revizije tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojim rješenjem poslovni broj Rev-2655/2019 od 29. studenoga 2022. ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu i ovog suda te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja rješenja Vrhovnog suda RH proizlazi da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, budući da nižestupanjski sudovi nisu iznijeli jasne i potpune razloge o odlučnoj činjenici da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao upravo poslove za koje je imao sklopljen ugovor o radu. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda RH se dalje navodi da je prvostupanjski sud ispustio iz vida Pravilnik o opisu poslova radnih mjesta u kojem su opisani poslovi svakog pojedinog radnog mjesta te je propustio utvrditi odlučnu činjenicu je li tužitelj u spornom razdoblju obavljao samo poslove za koje je imao zaključen ugovor o radu (poslovi oplemenjivača) ili je obavljao i više vrednovane poslove.

6. Među strankama nisu sporne činjenice da je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 31. kolovoza 1998., te je po Presudi ovog suda poslovni broj Pr- 12346/03 vraćen na rad 8. veljače 2007., koji rad obavlja do 10. studenoga 2007. Nije sporno da je u navedenom periodu tužitelju isplaćivana plaća sukladno V. grupi složenosti poslova s koeficijentom 3,8, kako je to naznačeno u isplatnim listama tužitelja koje prileže spisu.

7. Tuženik se u podnesku od 31. kolovoza 2016. usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 24. ožujka 2015., a koja se odnosi na daljnji period od 24. veljače 2012. pa do 28. veljače 2015. Tuženik međutim ne osporava činjenicu koju tužitelj ističe u svom podnesku od 24. ožujka 2015. da je obavljao rad kod tuženika od 24. veljače 2012., koji rad obavlja i danas, za koje vrijeme je tužitelju isplaćivana plaća prema koeficijentu 3,8, te stoga tužitelj potražuje razliku plaće i za navedeni period. Obzirom na navedene činjenice sud je svojim rješenjem od 21. rujna 2016. dopustio preinaku tužbe kako je ista sačinjena u podnesku od 24. ožujka 2015., budući se tužbeni zahtjev koji se odnosi na taj period temelji na u bitnome sličnoj činjeničnoj osnovi, te istoj pravnoj osnovi.

8. Tužitelj tijekom postupka ističe da obavlja složenije poslove od poslova oplemenjivača, kako su isti navedeni u Ugovoru o radu od 31. kolovoza 1998., da je ranije od zaključenja navedenog Ugovora obavljao složenije poslove, kao što su poslovi samostalnog fitopatologa, prema Ugovoru o radu od 15. travnja 1996., te pomoćnika direktora za znanstveni rad, prema Ugovoru od radu od 1. rujna 1995. Tužitelj ističe da poslove slične složenosti kao i njegove obavljaju djelatnici RP, ŠP i VP, te da mu stoga pripada plaća u visini plaće koja se isplaćuje navedenim usporednim radnicima.

9. Tuženik u odnosu na navode tužitelja ističe da tužitelju pripada pravo na isplatu plaće sukladno Ugovoru o radu od 31. kolovoza 1998., te da XIX grupa poslova iz Pravilnika o radu od 26. lipnja 1998. odgovara V grupi poslova iz Pravilnika o radu od 10. ožujka 2003., te da stoga tuženik tužitelju pravilno isplaćuje plaću prema važećem Pravilniku o radu u visini koeficijenta 3,8. Tuženik također ističe kako djelatnici RP i VP ne obavljaju iste poslove kao i tužitelj, što proizlazi iz Ugovora o radu koje je tuženik dostavio u spis, dok djelatnik ŠP obavlja poslove oplemenjivača kao i tužitelj, koji djelatnik je jedini radnik koji je u cijelom razdoblju radio kao oplemenjivač, te je stoga moguće jedino s navedenim djelatnikom usporediti plaću tužitelja. Tuženik upire na činjenicu da su radnici RP i VP prije otkaza Ugovora o radu zaposleni na različitim radnim mjestima u odnosu na radno mjesto tužitelja, te su primali različitu plaću. Stoga nema mjesta usporedbe plaće tužitelja s plaćama navedenih radnika.

10. Obzirom na sporne činjenice obavljanja poslova od strane tužitelja i navodnih usporednih radnika, sud je izveo dokaz uvidom u ugovore o radu za navedene djelatnike, njihove isplatne liste, te su saslušani svjedoci, odnosno tužitelj kao parnična stranka.

11. Uvidom u Ugovor o radu tužitelja od 31. kolovoza 1998 godine je razvidno da je tužitelj zaposlen na radnom mjestu oplemenjivača, XIX grupe složenosti poslova, te je tužitelju određena osnovna plaća u visini XIX grupe složenosti poslova. Iz ugovora o radu tužitelja od 15. travnja 1996. proizlazi da je tužitelj obavljao poslove radnog mjesta samostalnog fitopatologa, te je plaća tužitelja određena u visini od 1.400 bodova. Prema Ugovoru o radu tužitelja od 1. rujna 1995. tužitelj je obavljao poslove pomoćnika direktora za znanstveni rad s ugovorenom naknadom za rad pomoćnika direktora, i plaćom koja vrijedi za isplatu plaća svim zaposlenicima Društva. Obzirom da je Odlukom o otkazu Ugovora o radu otkazan tužiteljev posljednji ugovor o radu od 31. kolovoza 1998., raniji ugovori o radu koji su bili na snazi prije toga nisu relevantni za određivanje plaće tužitelju, niti imaju značaj za ovaj spor.

12. Spisu prileže ugovori o radu radnika RP, iz kojih proizlazi da je navedeni radnik temeljem Ugovora o radu od 31. kolovoza 1998. obavljao poslove samostalnog fitopatologa, koje radno mjesto pripada XXI. grupi složenosti poslova (čl. 8 Ugovora o radu), te od 1. travnja 2003. također poslove samostalnog fitopatologa, koji pripadaju VII/I grupi složenosti poslova (čl. 8 Ugovora). Nadalje, spisu prileže ugovori o radu za djelatnika VP iz kojih proizlazi da je navedeni djelatnik temeljem Ugovora o radu od 31. kolovoza 1998 obavljao poslove pomoćnika predstojnika Zavoda, koji spadaju u XXVII grupu složenosti poslova (čl. 8 Ugovora), a prema Ugovoru o radu od 1. travnja 2003. poslove samostalnog oplemenjivača, koji spadaju u VII/II grupu složenosti poslova (čl. 8 Ugovora). Iz Ugovora o radu radnika ŠP proizlazi da je navedeni radnik temeljem Ugovora o radu od 12. siječnja 1999. obavljao poslove znanstvenog suradnika biotehnologa, oplemenjivača u Zavodu za kukuruz XXIII grupe složenosti poslova (čl. 8 Ugovora), te temeljem Ugovora o radu od 1. travnja 2003. poslove oplemenjivača, koji prema odredbi čl. 8 Ugovora spadaju u V/I grupu složenosti poslova.

13. Spisu prileže isplatne liste radnika VP, RP i ŠP, te isplatne liste tužitelja. Iz isplatnih lista koje se odnose na utuženo razdoblje od ožujka 2007. do listopada 2007. proizlazi da je VP isplaćivana plaća u visini koeficijenta 5,4, ŠP u visini koeficijenta 3,9, te RP u visini 5,2. U istom razdoblju tužitelju je isplaćivana plaća prema koeficijentu 3,8. Tuženik je dostavio u spis prikaz isplaćenih plaća prije otkazivanja ugovora o radu tužitelja, u odnosu na iste usporedne radnike. Iz isplatnih lista koje prileže spisu proizlazi da je u periodu od veljače 2003. do siječnja 2004. (godina dana prije otkazivanja Ugovora o radu) radniku VP isplaćivana plaća prema koeficijentu 5,4, radniku RP prema koeficijentu 3,0 za veljaču 2003., odnosno 5,2 za razdoblje do siječnja 2004, radniku ŠP prema koeficijentu 3,2 za veljaču 2003., odnosno 3,9 za naredni period do siječnja 2004. U istom periodu tužitelju je prema isplatnim listama isplaćivana plaća prema koeficijentu 2,8 za veljaču 2003., odnosno 3,8 za period od ožujka 2003. do siječnja 2004. Iz navedenih isplatnih lista proizlazi da tužitelj prije otkazivanja ugovora o radu nije zaprimao istu plaću kao i djelatnici VP i RP, niti istu plaću kao djelatnik ŠP, budući je navedenom djelatniku utvrđen koeficijent u visini od 3,9.

14. Iz Pravilnika o radu od 13. ožujka 2003. proizlazi da su poslovi tuženika podijeljeni u osam grupa složenosti poslova (čl. 69 Pravilnika), te je za V. grupu utvrđeno da se radi o složenijim poslovima i zadacima koji zahtijevaju određeni stupanj samostalnosti i određenu kreativnost kao i dodatno poznavanje užeg područja djelovanja. Unutar svake grupe složenosti poslova predviđen je raspon koeficijenata u četiri dodatna stupnja, pa je tako za V. grupu predviđen raspon koeficijenta od 3,8 do 4.1. Navedenim Pravilnikom predviđena je također i VII. grupa složenosti poslova, za koju tužitelj navodi da njegovi poslovi spadaju, a unutar koje se obavljaju vrlo složeni poslovi koji zahtijevaju inicijativu, kreativnost i dodatna specijalistička znanja kao i smisao za rukovođenje određenim timovima. Sukladno odredbi čl. 65 istog Pravilnika propisano je da je tuženik dužan radniku za njegov rad isplatiti plaću koja se sastoji od osnovne plaće utvrđene po osnovi složenosti poslova, stimulativnog dijela plaće i plaće po osnovi radnog staža. Prema odredbi čl. 67 istog Pravilnika stimulativni dio plaće obračunava se mjesečno i u zavisnosti je od rezultata vlastitoga rada radnika, zalaganja, inventivnosti, kreativnosti, inicijative u radu, kao i uspjeha organizacijske jedinice kojoj pripada i uspjeha u poslovanju Društva u cjelini. Prema odredbi čl. 70 tog Pravilnika stimulativni dio plaće sukladno kriterijima iz čl. 67 određuje direktor za svakog radnika ponaosob.

15. Spisu također prileži izvadak iz Pravilnika o radu od 26. lipnja 1998. iz kojeg proizlazi da su poslovi tuženika podijeljeni u dvadeset i devet grupa složenosti poslova, među kojima je i XIX grupa složenosti koja obuhvaća poslove koji zahtijevaju dodatno poznavanje užeg područja djelovanja, te je predviđen koeficijent od 2,80. Isto tako je vidljivo da XXI grupa složenosti poslova (poslovi koje je obavljao radnik RP) obuhvaća poslove koji zahtijevaju poznavanje užeg područja djelovanja uz samostalnost i kreativnost u izvršavanju. Za navedene poslove određen je koeficijent 3,00. Također, iz navedenog Pravilnika proizlazi da XXIII. grupa složenosti poslova (radnik ŠP) obuhvaća vrlo složene poslove koji zahtijevaju inicijativu i kreativnost, te je predviđen koeficijent 3,20, a XXVII. grupa složenosti poslova (radnik VP) obuhvaća vrlo složene poslove koji zahtijevaju inicijativu, kreativnost, dodatna specijalistička znanja, kao i mogućnost rukovođenja dijelovima proizvodnog procesa, s utvrđenim koeficijentom 3,60.

16. Usporedbom Pravilnika od 26. lipnja 1998. i Pravilnika od 13. ožujka 2003. proizlazi da su Pravilnikom od 13. ožujka 2003. na drugačiji način utvrđene grupe složenosti poslova tuženika, a ujedno je povećan raspon koeficijenta, koji u ranijem Pravilniku počinje s 1,00 a završava s 3,80, dok se u novom Pravilniku raspon koeficijenta kreće od 1,0 do 9,0. Iz isplatnih lista tužitelja koje prileže spisu proizlazi da je tužitelju ranije isplaćivana plaća za XIX. grupu složenosti poslova prema koeficijentu 2,80, dok je nakon vraćanja tužitelja na rad koeficijent tužitelja povećan na 3,80. Iz isplatnih lista djelatnika RP, VP i ŠP proizlazi također da je navedenim djelatnicima stupanjem na snagu Pravilnika od 13. ožujka 2003. povećan koeficijent za obračun plaće. Na taj način sud je utvrdio da je tužitelj slijedio sudbinu ostalih djelatnika kod tuženika, te je u odnosu na tužitelja došlo do povećanja koeficijenta za isplatu plaće primjenom Pravilnika od 13. ožujka 2003., međutim za razliku od djelatnika RP, VP i ŠP, tužitelju ostaje niži koeficijent za obračun plaće u odnosu na te djelatnike.

17. U odnosu na činjenicu obavljanja poslova tužitelja kod tuženika, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka RP, DP, ŠP i VP, te tužitelja kao parnične stranke.

18. Iz iskaza svjedoka RP proizlazi da navedeni svjedok kod tuženika radi od 1974. godine. Čitavo vrijeme radi kao samostalni fitopatolog, koji se bavi gljivičnim bolestima kukuruza. Misli da je tužitelj počeo raditi 1984. Svjedok je također magistrirao i doktorirao, kao i tužitelj. Tužitelj je 2007. radio kao oplemenjivač, što znači da je radio poslove koji se sastoje u sijanju kukuruza, potom se vrši selekcija i testiranje, nakon čega se određeni hibrid prijavljuje na sortnu komisiju, a radi se o dugotrajnom procesu. Za obavljanje poslove oplemenjivača nužno je da radnik ima magisterij, doktorat kao i završenu specijalizaciju. Poslovi samostalnog fitopatologa i oplemenjivača zahtijevaju slično obrazovanje, stručnost i iskustvo. Posao oplemenjivača obavlja se isključivo na polju. Svjedok ne može komentirati visinu plaće oplemenjivača i samostalnog fitopatologa, obzirom da su podaci o plaćama tajni. Svjedok odgovara da je u jednom trenutku plaća porasla, dozvoljava da je to bilo 2003. godine. Svjedok je jedini koji radi na radnom mjestu samostalnog fitopatologa, dok oplemenjivača ima više. Svjedoku je neposredno nadređeni predstojnik Zavoda.

19. Svjedok DP u svom iskazu navodi da kod tuženika radi 33 godine, s time da posljednjih 20 godina obnaša funkciju predstojnika Zavoda za kukuruz. Taj Zavod pridonosi 90% profita za tuženika, te zapošljava 23 ljudi. Kao samostalni fitopatolog radi jedna osoba i to RP. Svjedok misli da tužitelj ima ugovor o radu za oplemenjivača. Zavod se bavi stvaranjem hibrida kukuruza, tužitelj posljednjih godinu dana radi na tome da od postojećih hibrida pokušava dobiti sjeme kako bi bila jeftinija proizvodnja. Radi se o vrlo složenim poslovima za koje je potrebno vrhunsko stručno znanje i iskustvo, stvaranje hibrida je jednako važan posao. Prema mišljenju svjedoka posao samostalnog oplemenjivača je još odgovorniji, s obzirom da su to osobe koje rade na samom stvaranju hibrida. Svjedok koordinira radom Zavoda, ima magisterij, a tužitelj ima doktorat. Svjedok navodi da je tužitelj prije otkaza ugovora o radu radio kao oplemenjivač. Tužitelj je prije otkaza imao svoj oplemenjivački program, te je radio na stvaranju hibrida. Imao je svoje pokusno polje, a po povratku na rad, 2007. godine, ponovno je bio zadužen za pokusno polje. Svjedok ne zna koju plaću tužitelj prima, niti za koje radno mjesto ima sklopljen ugovor. Prema mišljenju svjedoka, od samostalnog oplemenjivača se iziskuju konkretniji rezultati, a razliku između radnog mjesta oplemenjivača i samostalnog oplemenjivača bi trebalo utvrditi u Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta. Svjedok ističe da je on postavljen od strane direktora na radno mjesto predstojnika Zavoda, magistar je znanosti, za njega radi pet osoba s doktoratima, s time da svjedok ne zna je li itko od tih doktora napravio liniju za novi hibrid, što je svjedok učinio. Poslovi oplemenjivača obavljaju se u kontinuitetu. Tužitelj je po povratku na rad bio zadužen za selekciju kukuruza šećerca i pucavca kao i za stvaranje sterilnih hibrida, koji posao se može okarakterizirati kao jednako važan kao i stvaranje hibrida. Danas na Zavodu rade dva oplemenjivača, a tako je bilo i 2007. godine. Tužitelj je 2007. godine isključivo radio poslove koji se tiču njegovog programa koji mu je bio zadan.

20. Svjedok ŠP u svom iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika od 1990. godine. 2003. godine sklopio je novi ugovor o radu za radno mjesto oplemenjivača, grupe složenosti V/I. Svjedoku nije poznato za koje radno mjesto je tužitelj imao sklopljen ugovor o radu. Svjedok zna da je tužitelj imao svoje testno polje, pa pretpostavlja da je radio kao oplemenjivač. Svjedok je 2001. godine završio specijalizaciju, a 2007. bio je voditelj projekta. Svjedok navodi da je potrebno desetak godina da se prođe kompletan proces do stvaranja hibrida, te u konačnici do njegovog testiranja i priznavanja. Svjedok je u znanstveno zvanje izabran 2000. godine, a od 2009. je znanstveni savjetnik. Svjedok ističe da dio njegove plaće čini stimulativni dio koji je iznosio 15%.

21. Svjedok VP u svom iskazu navodi da poznaje tužitelja jer je tužitelj bio kolega kod tuženika u isto vrijeme kada je i svjedok radio kod tuženika, a sada se nalazi u mirovini. Može reći da je tužitelj u utuženom razdoblju koje se spominje radio iste poslove kao i svjedok samo na drugom programu. Tužitelj i svjedok imali su svaki svoj program kojeg su vodili i po složenosti radili su jednako složene poslove. Da bi se došlo u poziciju samostalnog vođenja programa oplemenjivanja potrebne su određene specifičnosti i određeni stupanj znanstvenog zvanja, nije sporno da je tužitelj prošao sve pozicije od pripravnika pa nadalje te je stekao znanstveni stupanj doktora znanosti. Svjedok je također doktor znanosti jednako kao i tužitelj i može reći da su radili jednako složene poslove jer je tehnologija oplemenjivanja ista, jedino je svjedok bio zadužen za jedan program, a tužitelj za drugi. U pogledu plaće može reći da su plaće bile tajna, međutim o njima se ipak govorilo i prema onome što je čuo tužitelj je bio zakinut za plaću, ne zna što je točno navedeno u njegovom ugovoru, ali po onome što mu je tužitelj rekao on nije raspoređen na ono mjesto na koje treba biti te je bio zakinut za plaću. Nije osobno vidio tužiteljev ugovor o radu. U tom razdoblju je tužitelj dobio i dodatne poslove i zadatke koje mu je dodijelio novi šef, DP. U stvari tužitelj kao da je dobio još jedan program na postojeći program kojim se bavio. Naime tužitelj je doktorirao iz područja fitopatologije, pa je stoga tužitelj dobio još jedan program koji se odnosi na fitopatologiju, a vezan je uz kulturu pšenice, iako je radio i u svom programu koji je vezan uz kukuruz. Svjedok primjerice nije radio taj dodatni program koji se odnosi na pšenicu, tako da može reći da je u odnosu na svjedoka tužitelj obavljao i dodatne poslove i zadatke. Tužitelj je imao svoje polje na kojem je vodio istraživanja i samostalno je upravljao poljem. U jednom trenutku tužitelju nije bilo dozvoljeno da obere sjeme sa svog polja kojeg je vodio, može reći da je to polje kasnije obrano od strane instituta i sjeme je pohranjeno, a tada su se vodili i sudski postupci između tužitelja i instituta. Pripravnik ne može voditi samostalno program oplemenjivanja, on može imati teoretska znanja ali u svakom slučaju neće imati dovoljno stručnih znanja koja stoje iza godina rada da bi mogao samostalno voditi polje. Upravo zato je u Pravilniku navedeno sve što je potrebno da bi se stekao određeni stupanj u struci, a koji zahtijeva i znanstveni stupanj, a i radno iskustvo, i to više radno iskustvo nego znanstveni stupanj. Sigurno tužitelj može raditi poslove radnog mjesta samostalnog oplemenjivača kao i samostalnog fitopatologa. Svjedok osobno ne može raditi poslove samostalnog fitopatologa jer nije obučen za taj dio posla. Svjedok posjeduje neka znanja iz fitopatologije koja se odnose na kulturu kojom se bavi, ali nije obučen da radi posao samostalnog fitopatologa. Postoji studij na fakultetu koji se bavi fitopatologijom. Svjedok je u jednom trenutku bio pomoćnik zavoda za kukuruz, zna da je ŠP radio na jednom specifičnom programu

– unošenja gena, koji program je bio povezan sa stranom tvrtkom, a odnosilo se na neke otpornosti. Tužitelj je kasnije dobio taj program. RP je bio klasični fitopatolog, koji je radio na kukuruzu i dodatno na pšenici, gdje je bio uključen više kao ispomoć, a ne kao zadatak. Svi su bili zaposlenici zavoda za kukuruz, s time da je kolega RP bio uključen na poslove oko pšenice, koja je osjetljivija na bolesti. Ti poslovi su jednaka razina složenosti poslova sa tužiteljem. Svjedok je radio u istoj organizacijskoj jedinici i fizički u istom prostoru kao i tužitelj. Ima saznanja o poslovima tužitelja, jer su kao timovi surađivali i svi zajedno su radili usmjereni na postizanje krajnjeg cilja, a to je dobivanje hibrida. Svako jutro su imali kratke sastanke gdje bi raspravljali probleme oko svakog programa, šef je koordinirao sastancima, a zajednički cilj svakog pojedinačnog programa bio je dobivanje hibrida, tužitelj je također sudjelovao na tim sastancima, kao i kolege ŠP i RP. Zna da u zavodu ima radno mjesto samostalnog fitopatologa. Poslove samostalnog fitopatologa obavljali su i tužitelj i RP. DP je samostalni oplemenjivač, unutar razdoblja na koje se odnosi tužba je bio jedan od šefova zavoda, ali je bio i samostalni oplemenjivač. Poslovi fitopatologa i oplemenjivača se razlikuju utoliko što oni rade na istoj biljci, odnosno sa istim ciljem dobivanja hibrida, ali sa različitih aspekata. Svi ti aspekti trebaju biti ujednačeni i povezani da bi se dobio finalni proizvod. Šef zavoda odlučuje o tome koje polje će se u kojem trenutku obrati. Mišljenje tužitelja o tome kada će se polje obrati je jako bitno, jer on vodi program. Šef zavoda je vjerojatno odlučio da polje ne može obrati voditelj programa, već netko drugi. Grupno svi iz tim odlučuju o tome kada idu u berbu. Zajedno u radu sa tužiteljem svjedok je doveo do toga da su uspjeli patentirati više hibrida, svjedok je koautor u 96 hibrida, tužitelj je došao kasnije pa je on u nešto manjem broju, ali isto u većem broju hibrida.

22. Tužitelj u svom iskazu navodi da radi kod tuženika od 1984. godine. Prvotno je radio kao suradnik fitopatologa, a nakon položenog magisterija kao fitopatolog. Nakon specijalizacije u Nizozemskoj tužitelj je 1995. godine doktorirao, iz područja oplemenjivanja bilja, te je 1996. godine radio kod tuženika na radnom mjestu direktora za znanost. Po isteku tog ugovora potpisao je ugovor o radu za radno mjesto fitopatologa. Nakon privatizacije 1998. godine i dolaska novog direktora tužitelj je bio primoran potpisati ugovor o radu od 31. kolovoza 1998. za radno mjesto oplemenjivača, mada je već ranije stekao uvjete za radno mjesto samostalnog oplemenjivača. Kroz to vrijeme usko je surađivao s timom oplemenjivača, te je kao rezultat te suradnje nastalo 30 registriranih hibrida kukuruza kojima je tužitelj koautor. Neovisno o tome što je tužitelj imao ugovor za oplemenjivača, radio je poslove samostalnog oplemenjivača, obzirom da je imao svoje polje, na kojem je samostalno radio kao i VP i DP. U periodu od veljače 2007. do studenog 2007. tužitelj je radio na vrlo složenim poslovima u kojima se kombiniraju poslovi samostalnog oplemenjivača i fitopatologa, i to po pisanom nalogu direktora. Posao se sastojao od rada u laboratoriju, rada na oplemenjivanju u polju, te posao vezan uz fitopatologiju na polju u Botincu. Tijekom 2007. godine tužitelj je primao plaću prema koeficijentu 3,8, koji je predviđen za pripravničke poslove, i ne može biti primjeren tužitelju, već bi se radilo o VII. grupi složenosti poslova. Tijekom 1998. promijenjen je Pravilnik o radu, svi radnici dobili su nove ugovore, tada je tužitelj bio u sporu s tuženikom, te nije potpisao ugovor i radio je neko vrijeme bez usklađenog ugovora, da bi nakon nekog vremena i razgovora s direktorom izrazio želju da bude oplemenjivač, te je potpisao ugovor pod pritiskom. Tužitelj ističe da ga se tim ugovorom degradiralo u odnosu na platni razred.

23. Sud je ocijenio iskaze svjedoka i tužitelja istinitim, budući su navedeni iskazi u bitnome podudarni jedan drugome. Iz navedenih iskaza sud je utvrdio da je prije otkaza ugovora o radu tužitelj obavljao poslove jednake poslovima svjedoka VP koji je obavljao poslove samostalnog oplemenjivača te da je na jednak način vodio vlastiti program, bio zadužen za vlastito polje s ciljem dobivanja hibrida, te da je ujedno kao i svjedok VP koautor u više vrsta hibrida. Navode tužitelja da je po složenosti obavljao poslove samostalnog oplemenjivača nisu opovrgnuli niti svjedoci DP i ŠP, budući da svjedok DP u svom iskazu nije jasno naveo koje su to konkretne razlike između poslova oplemenjivača i samostalnog oplemenjivača, odnosno navodi da je tužitelj također imao svoj oplemenjivački program te je radio na stvaranju hibrida, odnosno bio je zadužen za svoje pokusno polje. Dakle, iz iskaza svjedoka DP nije utvrđeno da tužitelj ne bi bio osposobljen za obavljanje poslova samostalnog oplemenjivača niti je utvrđeno koji su to konkretno poslovi koje su obavljali samostalni oplemenjivači, a tužitelj ih nije obavljao. Isto tako iz iskaza svjedoka ŠP nije utvrđeno koje je konkretno poslove radio tužitelj, odnosno nije vidljivo da tužitelj ne bi radio poslove samostalnog oplemenjivača te da za iste nije osposobljen. Naime, svjedok ŠP nema konkretnih saznanja o poslovima koje je tužitelj obavljao. S druge strane svjedok VP u svom iskazu jasno i konkretno navodi da ima saznanja o poslovima koje je radio tužitelj, detaljno opisuje to da je tužitelj radio i poslove samostalnog oplemenjivača i poslove iz područja fitopatologije iz kojeg posjeduje posebna znanja, a da je cilj svakom od njih bio da se dobe nove vrste hibrida. Iz iskaza svjedoka VP proizlazi da su tužitelj i taj svjedok po složenosti obavljali iste vrste poslova, da je svaki od njih imao svoje polje i vodio svoj program, a da su po pitanju složenosti njihovi poslovi bili jednaki. Svjedok dodatno ističe da je tužitelj obavljao i dodatne zadatke iz područja fitopatologije, što svjedok nije obavljao jer za to ne posjeduje specifična znanja. Iskaz svjedoka VP jasan je i detaljan, u suglasju je sa iskazom tužitelja, te ga stoga sud ocjenjuje istinitim. S druge strane, iz iskaza svjedoka DP i ŠP sud nije mogao utvrditi relevantno činjenično stanje, budući da su iskazi paušalni i iz tih iskaza nije utvrđeno koje je konkretne poslove radio tužitelj. Također, iz iskaza svjedoka RP sud nije mogao utvrditi koje je konkretno poslove obavljao tužitelj, budući da je navedeni svjedok radio kao samostalni fitopatolog, a navodi da je tužitelj radio kao oplemenjivač, s time da svjedok ne navodi u čemu je razlika između poslova samostalnog oplemenjivača i oplemenjivača i zašto poslovi koje je radio tužitelj ne bi bili poslovi samostalnog oplemenjivača.

24. Analizirajući opise poslova radnih mjesta oplemenjivača i samostalnog oplemenjivača kako isti proizlaze iz Pravilnika o opisu poslova na radnim mjestima kojeg je tuženik dostavio u spis, proizlazi da se opisi poslova tih radnih mjesta donekle razlikuju i to na način da oplemenjivač obavlja sljedeće poslove:

- proučava metode selekcije kukuruza i primjenjuje ih u svom radu;

- izrađuje planove za selekciju, križanje sortimenta inbred linija i pokusa;

- kreira nove linije i hibride kao i genetske izvore dobrih gospodarskih svojstava;

- sudjeluje u planiranju proizvodnje osnovnog i komercijalnog sjemena;

- po potrebi obavlja kontrolu proizvodnje komercijalnog sjemena;

- sudjeluje s fitopatolozima u stvaranju inbred linija i hibrida otpornih na bolesti;

- surađuje u realizaciji i koordinaciji prometa planirane proizvodnje sjemena kukuruza;

- surađuje u obračunima i naplatama ugovorenih obveza koje se odnose na Zavod za kukuruz;

- sudjeluje na zimskim i ljetnim prezentacijama proizvoda te obavlja i druge poslove prema potrebi.

Za obavljanje poslova radnog mjesta oplemenjivač propisana je visoka stručna sprema te tri godine radnog iskustva iz djelatnosti Zavoda. Za razliku od poslova oplemenjivača samostalni oplemenjivač obavlja slijedeće poslove:

- samostalno radi na zadatcima iz programa rada Zavoda;

- predlaže i proučava metode selekcije kukuruza i primjenjuje ih u svom radu;

- organizira timski rad, izrađuje planove za selekciju, križanje sortimenta inbred linija i pokusa;

- osigurava i kreira nove linije i hibride kao i genetske izvore dobrih gospodarskih svojstava;

- predlaže kultivare za prijavljivanje u zvanične pokuse radi registracije;

- sudjeluje u planiranju proizvodnje osnovnog i komercijalnog sjemena;

- sudjeluje u kontroli i superkontroli proizvodnje komercijalnog sjemena;

- surađuje s fitopatolozima u stvaranju inbred linija i hibrida otpornih na bolesti;

- objavljuje rezultate znanstvenih istraživanja u znanstvenim i stručnim časopisima;

- surađuje u izmjeni genetskih materijala, znanstvenih publikacija i iskustava sa srodnim znanstvenim institucijama;

- sudjeluje na zimskim i ljetnim prezentacijama proizvoda te obavlja i druge poslove prema potrebi.

Za obavljanje tih poslova predviđena je visoka stručna sprema, pet godina radnog iskustva iz djelatnosti Zavoda te znanstveno ili znanstveno-nastavno zvanje i poznavanje najmanje jednog svjetskog jezika.

25. Iz iskaza svjedoka VP proizlazi da je tužitelj obavljao sadržajno iste poslove kao i taj svjedok, iz spisa proizlazi da tužitelj ima znanstveni stupanj i velik broj godina radnog iskustva u struci, odnosno da ispunjava sve tražene uvjete za obavljanje poslova samostalnog oplemenjivača. Svjedok VP u svom iskazu konkretno navodi koje poslove su tužitelj i on obavljali i koji je cilj obavljanja njihovog posla, a što sve se može podvesti pod opis posla radnog mjesta samostalni oplemenjivač. Naime, iz iskaza svjedoka VP i tužitelja suglasno proizlazi da je tužitelj imao svoje polje za koje je bio zadužen i da je vodio svoj program, što znači da je po sadržaju obavljao jednako složene poslove kao i svjedok VP koji je zaposlen na radnom mjestu samostalnog oplemenjivača. Iz opisa poslova radnih mjesta koje je tuženik dostavio u spis, a za koje nije navedeno od kada do kada su bili na snazi je isto tako razvidno da se poslovi oplemenjivača i samostalnog oplemenjivača djelomično preklapaju te je stoga teško napraviti jasnu distinkciju između ta dva radna mjesta. Međutim, iz uvjeta koje radnik treba zadovoljiti da bi se zaposlio kao samostalni oplemenjivač je vidljivo da je za to radno mjesto potreban i znanstveni stupanj i više iskustva u struci, a što sve je tužitelj imao. Isto tako iz iskaza svjedoka VP i DP proizlazi da je tužitelj kreirao linije hibrida, a što znači da je djelovao kao samostalni oplemenjivač jer je cilj svakog od njih bio kreiranje novih linija hibrida, što je tužitelj nedvojbeno činio. Također, iz iskaza svjedoka VP proizlazi da tužitelj posjeduje stručna znanja iz fitopatologije, u kojem području samostalni oplemenjivači trebaju surađivati sa fitopatolozima kako bi se stvorili hibridi otporni na bolesti. Budući da je tužitelj posjedovao i stručna znanja iz fitopatologije, on je ista mogao primijeniti u svom radu samostalnog oplemenjivača. Nije nužno da samostalni oplemenjivač obavlja sve navedene poslove istodobno, a ujedno iz opisa poslova tog radnog mjesta proizlazi da samostalni oplemenjivači obavljaju i druge poslove prema potrebi, što znači da opis poslova radnog mjesta samostalni oplemenjivač nije taksativno određen. 26. Sukladno odredbi čl. 82 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05, dalje u tekstu: ZR/95) poslodavac je dužan isplatiti jednake plaće ženama i muškarcima za jednaki rad i rad jednake vrijednosti. Prema odredbi čl. 82 st. 2 istog zakona dvije osobe različitog spola obavljaju rad jednake vrijednosti ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, odnosno ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi kao rad koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti te ako je rad koji jedna od njih obavlja je jednake vrijednosti prema kriteriju kao što su stručna sprema, vještine, je li rad fizički ili ne, odgovornosti i uvjeti u kojima se rad obavlja. Istovjetno je propisano i odredbom čl. 83 Zakona o radu (Narodne novine broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje u tekstu: ZR/09) odnosno čl. 91 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, dalje u tekstu: ZR/14), a koje odredbe se također primjenjuju na tužitelja s obzirom na utuženo razdoblje. Prema odredbi čl. 82 st. 4 ZR/95, odnosno čl. 83 st. 4 ZR/09 te čl. 91 st. 4 ZR/14 propisano je da odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog pravnog akta koja je protivna stavku 1 tih članaka je ništetna. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj.

27. Sukladno prijedlogu tužitelja u ovom predmetu je izveden dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine razlike plaće tužitelja, pri čemu je sudski vještak kao polazište uzeo prosječnu plaću usporednih radnika VP, RP i ŠP. Sudski vještak sačinio je dvije inačice izračuna i to prema prvoj je plaću usporedio na način da je usporedio plaće usporednih radnika bez uvećanja (stimulacije) u odnosu na plaću tužitelja, dok je prema drugoj inačici utvrdio razliku plaće usporedivši prosjek stvarno isplaćenih plaća usporednih radnika i plaće koja je isplaćena tužitelju. Znači prema drugoj inačici sudski vještak uzeo je u obzir i stimulaciju koja je isplaćivana usporednim radnicima. Prema prvoj inačici visina potraživanja tužitelja iznosi 79.423,73 kn (10.541,34 eura), a prema drugoj inačici 173.822,54 kn (23.070,22 eura). Dodatnim izračunom sudskog vještaka utvrđena je visina potraživanja tužitelja za period od veljače 2007. pa do listopada 2007. na način da je kao potencijalna plaća uzeta prosječna plaća usporednih radnika bez uvećanja s naslova stimulacije. Za navedeni period utvrđena je visina potraživanja tužitelja u iznosu od 2.455,88 eura.

28. Budući da je tužitelj tužbeni zahtjev postavio prema drugoj inačici sudskog vještaka te je zatražio isplatu ukupnog iznosa od 207.438,64 kn, kako to proizlazi iz presude ovog suda poslovni broj Pr-332/2010, odnosno budući da je tužitelj podneskom od 14. studenoga 2023. zatražio isplatu ukupnog iznosa od 212.208,18 kn (28.164,83 eura), te s obzirom da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je odlučio o osnovanosti tako postavljenog tužbenog zahtjeva (prema podnesku od 14. studenoga 2023.). Podneskom od 20. studenoga 2024. tužitelj specificira svoj zahtjev sukladno prvoj inačici nalaza i mišljenja financijskog vještaka te dodatnom izračunu, a visina kojeg zahtjeva je u cijelosti osnovana, s obzirom da je sud utvrdio da tužitelju pripada pravo na plaću kakvu su imali usporedni radnici VP, RP i ŠP, jer je iz svih izvedenih dokaza utvrđeno da je u smislu odredbe čl. 82 ZR/95, odnosno čl. 83 ZR/09 i čl. 91 ZR/14, tužitelj u odnosu na te radnike obavljao jednak rad, odnosno rad jednake vrijednosti. Naime, zabrana diskriminacije između plaća muškaraca i žena odnosi se i na zabranu diskriminacije između plaća dviju osoba koje obavljaju jednak rad, odnosno rad jednake vrijednosti. Iz iskaza svih svjedoka i tužitelja sud je utvrdio da tužitelj po kriterijima iz čl. 82 ZR/95, odnosno čl. 83 ZR/09 i čl. 91 ZR/14 obavlja rad jednake vrijednosti kao i navedeni svjedoci, te da stoga ima pravo na plaću u visini koja je isplaćivana tim radnicima.

29. Nadalje, iz isplatnih lista tužitelja koje se odnose na razdoblje prije otkazivanja ugovora o radu, a koje je tuženik dostavio u spis proizlazi da tužitelju nije isplaćivana stimulacija, odnosno da plaća tužitelja nije uvećavana s naslova stimulacije, za razliku od plaće drugih djelatnika za koje proizlazi da je tuženik u odnosu na iste isplaćivao stimulaciju od 15 do 20%. S obzirom da se stimulacija isplaćuje prema kriterijima iz čl. 67 Pravilnika o radu iz 2003. sukladno odluci direktora koja se donosi u odnosu na svakog radnika ponaosob, te s obzirom da spisu ne prileži takva odluka direktora koja bi bila donesena u odnosu na plaću tužitelja, sud je zaključio da tužitelj nema pravo na uvećanje plaće s naslova stimulacije, odnosno da tužitelju pripada pravo na razliku plaće koja je obračunata u odnosu na usporedne radnike, pri čemu nije uzeta u obzir isplaćena stimulacija. Iz navedenog razloga sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja koje je utvrđeno prema prvoj inačici izračuna sudskog vještaka.

30. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u visini kako je ista specificirana podneskom od 20. studenoga 2024., dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, budući da nije utvrđeno da bi tužitelj imao pravo na isplatu razlike plaće u koju je uračunata i stimulacija.

31. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata počevši od dana isplate plaće pa do isplate. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose.

32. Odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 24 st. 1 i 2 Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a, odnosno razmjerno uspjehu pojedine stranke u parnici. Budući da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, uspjeh tužitelja u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev iznosi 45%, pri čemu je za tužitelja uzeto to da je sa osnovom uspio u omjeru od 100%, a za tuženika da je po visini uspio u omjeru od 55%, a sa osnovom u omjeru od 0%. Kada se na navedene omjere primijeni metodologija iz odredbe čl. 154 st. 2 ZPP-a tužitelju ima pripasti pravo na naknadu troška u omjeru od 45%. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

34. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav četiri obrazložena podneska od 27.7.2010., 26.7.2011., 15.2.2013. i 18.7.2013. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za sastav ostalih podnesaka od 10.7.2014., 24.3.2015., 16.12.2015., 27.1.2017. i 14.11.2023. iznos od 50,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/4), za sastav žalbe iznos od 250,00 eura (Tbr. 10/1), za sastav revizije iznos od 300,00 eura (Tbr. 10/5), za zastupanje na devet ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 3.600,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 900,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), te iznos od 564,53 eura za izvedeno financijsko vještačenje. Kada se parnični trošak stavi u omjer uspjeha tužitelja u parnici dobije se ukupni trošak od 2.589,53 eura koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju, pri čemu je trošak za izvedeno financijsko vještačenje uzet u omjeru od 100%. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja nije osnovan. 35. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151 st. 3 ZPP- a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu, 3. veljače 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.