REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž-138/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Helene Poropat, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KLUB SEGET d.o.o. za turizam, ugostiteljstvo i usluge Seget Donji, Hrvatskih Žrtava 121, OIB; 07817251838, zastupanog po zz VA i NA, a oni po punomoćnicima Borisu Guljašu i Ranku Lamzi, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Boris Guljaš i Ranko Lamza, protiv tuženika ACCOLA d.o.o. za građenje i trgovinu Seget Donji, Hrvatskih Žrtava 23, OIB: 90431698927, zastupanog po zz EA, a ovaj po punomoćniku Tomislavu Krka odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krka & Krka iz Splita, radi naknade štete i uspostave prijašnjeg stanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu - Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pn-256/2021- 12 od 30. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika – i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu – Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pn-256/2021-12 od 30. listopada 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Accola d.o.o za građenje i trgovinu Seget Donji, Hrvatskih žrtava 23 OIB 90431698927 da isplati tužitelju Klub Seget d.o.o. za turizam ugostiteljstvo i usluge Seget Donji, hrvatskih žrtava 121, OIB 07817251838 na ime naknade imovinske štete iznos od 544,16 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 26.02.2021., do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije 01.kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena sve u roku od 15 dana
II Nalaže se tuženiku Accola d.o.o za građenje i trgovinu Seget Donji, Hrvatskih žrtava 23 OIB 90431698927 da ogradu u vlasništvu tužitelja Klub Seget d.o.o. za turizam ugostiteljstvo i usluge Sege Donji, hrvatskih žrtava 121, OIB 07817251838 dovede u prijašnje stanje na način da ju oboja o vlastitom trošku i po pravilima struke, u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 661,95 eura /4.987,46 kn, u roku od 15 dana.".
2. Protiv te je presude žalbu podnio tuženik navodeći da je podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene Zakona o obveznim odnosima. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijanu presudu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, ili, podredno, da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, a traži i trošak žalbe.
3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 544,16 € prema računu izvođača radova NOSE d.o.o. Split od 26. veljače 2021., koji iznos je tužitelj podmirio, a koje je izvodilo radove montaže demontirane stare željezne ograde na zahtjev tužitelja, u kojem navodi da taj iznos predstavlja visinu štete koju je tužitelj pretrpio time što je tuženik demontirao navedenu staru željeznu ogradu između zemljišta u vlasništvu stranaka, koju na poziv tužitelja nije vratio u prvobitno stanje, a osim toga predmet spora je i zahtjev da se tuženika obveže da navedenu ogradu oboja i vrati u prvobitno stanje obzirom da je protekom vremena i uslijed vremenskih prilika dodatno oštećena nakon što ju je tuženik skinuo i odložio na zemlju.
7. Sud prvog stupnja je, iz provedenih i dostupnih mu dokaza, odlučujući o takvim zahtjevima tužitelja, po ocjeni ovoga suda, ispravno odlučio, i to odlukom koju opravdavaju utvrđenja:
- da je, a što tuženik niti ne osporava, tuženik skinuo dio stare željezne ograde sa zida u vlasništvu tužitelja prilikom gradnje svog objekta na svom zemljištu koje sa istočne strane graniči sa kampom Seget u vlasništvu tužitelja, kojom prilikom je skinutu ogradu ostavio na travnatoj površini, a što tuženik potvrđuje i potpisom izjave na listu 11 spisa kojom se isti obvezao da će vratiti staru ogradu na zid tužitelja najkasnije do kraja 2020.,
- da zz tuženika EA navodi kako se tužitelju nikada nije obvezao da će vratiti staru postojeću ogradu u prvobitno stanje već da će staviti novu ogradu, s tim da se nisu dogovorili gdje će postaviti novu ogradu, međutim, o navedenim tvrdnjama tuženika nema nikakvih dokaza, a iz pisanih isprava dostavljenih u sudski spis proizlazi suprotno od onog što je zz tuženika istakao u svom iskazu,
- da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je u međuvremenu na svoj zid tuženik postavio novu ogradu, dok je tužitelj angažirao izvođača radova na sanaciji i montaži stare demontirane metalne ograde koji je istu vratio i montirao na zid tužitelja, tako da su danas na terenu dvije ograde postavljene u istoj dužini, a između njih je prostor od cca 20 cm,
- da sud prihvaća navode tužitelja da tuženik nije ispoštovao dogovor kojim se obvezao vratiti staru ogradu do kraja prosinca 2020., što je potvrdio u Izjavi od 25. studenog 2020., gdje priznaje činjenicu da je njegovo društvo Accola d.o.o. čiji je on direktor i zz skinuo postojeću staru ogradu između nekretnina stranaka, i da se obvezao istu vratiti u prvobitno stanje do prosinca 2020., dok je na istoj Izjavi rukopisom napisao da će to učiniti u dogledno vrijeme i da će vratiti ogradu tužitelja kada budu postavljali svoju ogradu, i spominje se datum 1. ožujka 2021. do kada mora i završiti svoj objekt,
- da je tužitelj, nakon što je vidio da tuženik nije postupio po dogovoru i ogradu vratio do kraja prosinca 2020. iako je u međuvremenu na svoj zid postavio novu ogradu, angažirao izvođača koji je to učinio na zahtjev i po nalogu tužitelja, na način da je montirao navedenu ogradu i izdao tužitelju račun na iznos od 4.100,00 kn, koji iznos sada tužitelj potražuje od tuženika kao naknadu imovinske štete,
- da su se u ovom slučaju ostvarile zakonske pretpostavke odgovornosti za štetu, i da je osnov odgovornosti za predmetnu štetu na strani tuženika, jer postoji šteta na strani tužitelja kao oštećenika time što tuženik nije vratio staru metalnu ogradu na zid tužitelja kako se to obvezao učiniti do kraja 2020.,
- da je tužitelj štetnik koji je počinio navedenu štetnu radnju i da postoji uzročna veza između postupanja tuženika i štete na strani tužitelja time što je o svom trošku platio izvođača radova te sanaciju ograde, odnosno za montiranje stare ograde na svoj zid, a što se obvezao učiniti tuženik, i
- da je uslijed vremenskih uvjeta i proteka vremena stajajući na travnatoj površini ograda oštećena, pa je sud prihvatio i dio zahtjeva koji se odnosi na obvezu tuženika da oboja ogradu tužitelja i istu vrati u prvobitno stanje iako se radi o staroj metalnoj ogradi.
8. Ta su utvrđenja, sa takvim zaključcima, rezultat valjane i savjesne ocjene suda prvog stupnja, dostupnih mu i predočenih dokaza, ocjene za koju je taj sud u svojoj odluci dao valjane, dovoljno logične i uvjerljive razloge, ocjene na koju je taj sud imao pravu - koju takvu, pa i bez potrebe da se ti razlozi posebno ponavljaju prihvaća i ovaj sud.
9. Naime, tužitelj u ovoj pravnoj stvari potražuje naknadu štete, a prema odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) imovinsku štetu moguće je popraviti uspostavom prijašnjeg posjedovnog stanja i/ili novčanom naknadom, pa je u ovom slučaju pravilno primijenjena odredba čl. 1085 ZOO-a u vezi s odredbom čl. 1045. ZOO-a, prema kojoj proizlazi da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako uspostava tog prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno odgovorna osoba je dužna za ostatak štete dati naknadu u novcu. S obzirom na utvrđenja iz prvostupanjskog postupka – da je pokušana uspostava prijašnjeg stanja, da su stranke bile oko toga u pregovorima, a tuženik je i potpisao Izjavu od 25. studenog 2020., kojom se obvezao da će vratiti ogradu tužitelja u prvobitno stanje do prosinca 2020. međutim, to nije učinio, što sve s obzirom na okolnosti slučaja, daje pravo tužitelju da traži naknadu u novcu. Dakle, s obzirom na navedenu odredbu, štetnik je dužan štetu naknaditi bilo naknadom u novcu, koju je dužan platiti ako to oštećenik zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod brojem Rev-634/2021-2 od 13. listopada 2021.). Također, kako je ograda duže vremena stajala na travnatoj površini, pa je uslijed vremenskih uvjeta i proteka vremena dodatno oštećena, to je sud prvog stupnja pravilno odlučio i da se obveže tuženika da oboja ogradu tužitelja i istu na taj način vrati u prvobitno stanje iako se radi o staroj metalnoj ogradi.
10. Pri tom, neosnovan je žalbeni prigovor nedostatka presude zbog toga što sud nije naveo zakonski propis na kojem je temeljio svoju odluku, jer propust suda da navede zakonski propis koji je primijenio ne predstavlja ni bitnu povredu postupka, pa tako niti onu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a ni pogrešnu primjenu materijalnog prava, s obzirom na to da su u postupku pravilno utvrđene sve odlučne činjenice te je donesena pravilna presuda koja je utemeljena na propisima navedenim u ovoj odluci.
11. Također, tuženik se ne može dovesti u povoljniju procesnu i pravnu poziciju u ovome predmetu isticanjem žalbenih razloga kako je u odgovoru na tužbu i na ročištu ukazivao da s obzirom na probleme vezano sa Corona virusom – Covid 19, nije mogao izvoditi a niti dovršiti radove na svom objektu te da zbog toga tuženik nije izgradio novu ogradu prema dogovoru, obzirom da se sukladno Izjavi od 25. studenog 2020. obvezao vratiti ogradu tužitelja do kraja prosinca 2020.
12. Kako tuženik nije uspostavio stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala i vratio predmetnu ogradu tužitelja, to je tužitelj a nakon što je vidio da tuženik nije postupio po dogovoru i ogradu vratio do kraja prosinca 2020. opravdano angažirao izvođača koji je to i učinio na zahtjev i po nalogu tužitelja te montirao navedenu ogradu, i izdao tužitelju navedeni račun koji iznos tužitelj osnovano potražuje od tuženika, kao što osnovano i potražuje od tuženika da oboja ogradu tužitelja i istu vrati u prvobitno stanje.
13. Slijedom iznijetog, kako je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti a ni one na koje se tuženik u svojoj žalbi poziva, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu, i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod toč. I. izreke.
14. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti iz razloga što isti nije uspio sa svojom žalbom u ovome postupku (po čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP- a).
U Puli – Pola 3. veljače 2025.
Sudac
Igor Rakić
