Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4531/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku iz Županje, protiv tuženika Veterinarska stanica d.o.o. Županja, Veliki kraj 18, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku iz Vinkovaca, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-269/2021-3 od 15. srpnja 2021., dana 3. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-269/2021-3 od 15. srpnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Odbijaju se tužitelji ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s tužbenim zahtjevom, a koji glasi:

"Utvrđuje se da su 1. i 2. tužitelji stekli pravo vlasništva u odnosu na cijelu k. č. br. [katastarska čestica] oranicu u selu sa 387 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i djelomično na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u dijelu njezine površine od 215 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], određene po izrađenoj geodetskoj situaciji stvarnog stanja ovlaštenog geometra UN od ožujka 2021., broj elaborata 18/21, što je tuženik dužan priznati 1. i 2. tužitelju i trpjeti da se temeljem ove sudske presude i parcelacijskog elaborata – prijavnog lista kao sastavnog dijela ove presude 1. i 2. tužitelji upišu kao njihovi suvlasnici na jednake dijelove, kao i da 1. i 2. tužiteljima nadoknade parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i TN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Veterinarska stanica d.o.o. Županja, Veliki kraj 18, [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 kn (slovima: šest tisuća pet stotina šezdeset dvije kune i pedeset lipa) /870,99 eura¹ (slovima: osam stotina sedamdeset eura i devedeset devet centi), u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu ulažu tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ,pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22,155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano pozivaju tužitelji jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Između stranka je sporno jesu li tužitelji dosjelošću stekli vlasništvo cijele kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površini od 387 m2, te dio kč. br. [katastarska čestica] u površini od 215 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],proizlazi da su ovdje tužitelji suvlasnici svaki u 1/ 2 dijela na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], te da je tužiteljica ŠN svoj suvlasnički dio na istim nekretninama stekla kupoprodajom od strane tuženika, a tužitelj TN da je svoj suvlasnički dio na istoj nekretnini stekao nasljeđivanjem iza pok. oca JN, temeljem rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-202/04, od 13. svibnja 2004.,

-da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvadka za k. č. br. [katastarska čestica] proizlazi da su iste nekretnine do 9. lipnja 1971. bile vlasništvo Veterinarske stanice Županja, ovdje tuženika, te da su iste kupoprodajnim ugovorom od 1. lipnja 1971. prodane ĆN i PN kao kupcima, svakom u ½ dijela,

-da iz zemljišnoknjižnog izvatka za k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i za kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su predmetne nekretnine upisane kao samovlasništvo tuženika,

-da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za k. č. br. [katastarska čestica], proizlazi da su predmetne čestice koje su predmet ovog spora, kao i katastarske čestice [katastarska čestica] koje su sada suvlasništvo tužitelja, prije bile jedinstvene k. č. br. [katastarska čestica], a da je njihovo cijepanje izvršeno 9. lipnja 1971. na temelju prijavnog lista Ureda za katastar Županja i da su te dvije čestice cijepane na nove čestice k. č. br. [katastarska čestica], da bi potom k. č. br. [katastarska čestica] kupoprodajnim ugovorom koji je proveden 9. lipnja 1971. prešle u vlasništvo PN odnosno ovdje tužiteljice i njenog sada pokojnoga supruga,

-da je u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] sve do 30. studenog 2000. bilo upisano društveno vlasništvo uz uknjižbu prava korištenja za korist Veterinarske stanice Županja, a da je potom u odnosu na iste nekretnine upisano vlasništvo Veterinarske stanice d.o.o. Županja,

-da iz iskaza svjedoka ČN, CN i GN u bitnome proizlazi da je prednik tužitelja JN sagradio kuću na zemljištu kojeg je kupio te da se uz predmetnu kuću nalazi površina zemljišta koju su tužitelji kao i njihov prednik koristili od vremena kada je građena kuća i to na način da su to zemljište obrađivali kao vrt, sadili voćke te da u ih u tome nitko nikada nije ometao, da su to zemljište koristili oko 40-50 godina, time da svjedoci nemaju saznanja na koji način su stekli pravo da koriste predmetno zemljište,

-da svjedok ON, direktor tuženika u razdoblju od 90-tih godina prošlog stoljeća sve do prije dvije godine, u bitnome iskazuje da je znao da je prednik tužitelja kupio zemljište od tuženika na kojem je sagradio kuću i da su tužitelji koristili drugi dio zemljišta koji se vodio kao vlasništvo tuženika, da su taj dio zemljišta tužitelji i njihov prednik koristili kao vrt i dvorište te ih u tome nitko nije ometao, ne sjeća se da se itko za vrijeme dok je bio direktor njemu obraćao za reguliranjem statusa predmetnog zemljišta te pretpostavlja da je to netko njima na korištenje dao tko je bio direktor tuženika, te se tužiteljima za to korištenje nije naplaćivala nikakva naknada ,

-da u iskazu tužiteljica ŠN u bitnome navodi da je zajedno sa suprugom kupila od tuženika dvije čestice na kojima su sagradili obiteljsku kuću i dvorišne zgrade te da se uz kuću nalazi jedna površina zemljišta u vlasništvu Veterinarske stanice gdje je bio izgrađen zid u namjeri ta to bude stacionar za prijem stoke ali se to nije izrealiziralo zbog smrti tadašnjeg direktora tuženika, te je njima dano da taj dio zemljišta koriste kao dvorište time da su koristili i drugu česticu također u vlasništvu tuženika i u tome ih nitko nije ometao, te zna da to dvorište i vrt nisu kupili od tuženika već su predmetne čestice koristili temeljem odobrenja tadašnjih direktora tuženika, te se obraćala direktoru ĐN nakon smrti supruga sa zahtjevom za rješavanjem pitanja vlasništva ali je od njega dobivala usmene obavijesti da samo koriste i nadalje predmetna zemljišta kao i do tada i da ih nitko neće u tome ometati, a navode iz iskaza tužiteljice potvrđuje i tužitelj TN.

7. Prvostupanjski sud, na temelju naprijed navedenih utvrđenja i to da su tužitelji kao i njihov prednik JN znali da koriste predmetna zemljišta i to vrt i dvorište kao vlasništvo tuženika, izvodi pravilan pravni zaključak da ovdje tužitelj kao i njihov prednik neovisno što nisu bili ometani od strane vlasnika ovdje tuženika nisu imali temeljnu pretpostavku za stjecanje prava vlasništva kroz institut dosjelosti jer nisu imali poštenje posjeda stoga su žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

8. Naime u ovom konkretnom slučaju ne možemo govoriti o stjecanju prava vlasništva kroz institut dosjelosti jer ovdje neovisno što su tužitelji bilu u mirnom posjedu spornih čestica dugi niz godina i taj posjed nije nitko ometao pa tako niti vlasnik, iste su koristili na temelju odobrenja vlasnika ovdje tuženika koji im je odobrio korištenje dvorišta i vrta pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se radi o korištenju predmetnih čestica prema pravilima o prekariju.

9. Naime prema odredbi čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravim (Narodne novine. br.: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje: ZV) a koja odredba je identična paragrafu 326. Općeg građanskog zakonika (OGZ) kao i odredbi čl. 72. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) je propisano da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

10. Upravo iz iskaza same tužiteljice jasno proizlazi da su tužiteljica i njen prednik znali da su sporne čestice koristili na temelju odobrenja direktora tuženika te je tužiteljica vrlo dobro znala i imala svijest da predmetno zemljište nije njihovo već je u vlasništvu tuženika jer upravo ovaj subjektivni element je odlučan kod prosuđivanja savjesnosti posjednika.

11. Prema tome kako je osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću barem poštenje a to je da savjestan posjednik stvar posjeduje kontinuirano 20 godina a kako to propisuje čl. 30. ZOVO-a, a s obzirom da bi u ovom konkretnom slučaju rok dosjelosti tekao još i u vrijeme stupanja na snagu ZOVO-a pa se stoga u ovom konkretnom slučaju primjenjuju pravna pravila ZOVO-a.

12. Međutim kako ovdje, iako su tužitelji osobno i putem svog prednika posjedovali predmetne čestice dugi niz godina, isti nisu savjesni posjednici iz svih naprijed navedenih razloga stoga su žalbeni navodi tužitelja u cijelosti neosnovani.

13. Iz dokaznog postupka jasno proizlazi da su tužitelji dobili odobrenje od ovdje tuženika kao vlasnika da koriste predmetno zemljište(vrt i dvorište) na način da ga uređuju i obrađuju pa je stoga pravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi se radilo o pravnom institutu prekarija koji je sada reguliran odredbom čl. 515. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ((Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ,155/23) a u vrijeme nastanka u konkretnom slučaju pravnog odnosa-prekarija(1971) je to bilo regulirano paragrafima 971 do 982 . OGZ- a.

14. Prema odredbi paragrafa 974. OGZ-a ako nije ustanovljeno niti trajanje niti svrha porabe; tad nije prava pogodba, nego samo izmoljena posudba (precarium), i posudilac može stvar posuđenu kadgod hoće natrag iskati.

15. Žalbeni navodi tužitelja se svode na to da isti vlastitu ocjenu dokaza suprotstavljaju sudskoj ocjeni dokaza a da pri tome ne navode razloge zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

16. Naime iz iskaza svjedoka direktora tuženika ĐN a koji je bio direktor od 90- tih godina proizlazi da se isti ne sjeća da se itko od tužitelja obraćao za reguliranjem statusa predmetnih čestica te da mu nije poznato iz kojih razloga im ovaj dio zemljišta nije prodan a sama tužiteljica ističe da se obraćala direktoru sa zahtjevom da se riješi pitanje vlasništva ali da je dobila samo usmenu obavijest da i nadalje koristi predmetno zemljište kao i do sada pa stoga žalbeni navodi tužitelja nemaju uporište u provedenom dokaznom postupku jer očito nije postojala volja tuženika da proda tužiteljima sporne čestice koje su u vlasništvu tuženika.

17. Također iz iskaza ostalih svjedoka proizlazi da su tužitelji kontinuirano posjedovali sporne čestice dugi niz godina (40-50 g.) ali svjedoci nemaju saznanja na koji način su stekli pravo korištenja predmetnih nekretnina.

18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu a kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

19. S obzirom da tužitelji nisu uspjeli u ovom žalbenom postupku isti su odbijeni sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 3. veljače 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević