Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-645/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Mokrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dobriša Rubeus, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1403/2023-31 od 10. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice ĐH iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1403/2023-31 od 10. svibnja 2024. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtjeva utvrditi da je sklapanjem Ugovora o radu od 1. svibnja 2018. između nje i tuženika zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme (točka I.I. izreke), kojim zahtjeva utvrditi da otkaz tuženika nije dopušten i da njezin radni odnos nije prestao (točka I.II. izreke), kojim zahtjev utvrditi sudski raskid radnog odnosa s danom 2. siječnja 2022. (točka I.III. izreke) i kojim zahtjeva isplatu naknade štete zbog sudskog raskida u iznosu od 11.073,40 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka I.IV. izreke) te naknadu troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od odnošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I.V. izreke), te je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura (7.497,00 kn, točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovoga spora je, između ostalog, zahtjev za utvrđenje da je sklapanjem Ugovora o radu od 1. svibnja 2018. između stranaka zasnova radni odnos na neodređeno vrijeme.

5. Sud prvog stupnja taj zahtjev smatra neosnovanim. Obrazlaže da se na konkretni odnos ne primjenjuje čl. 12. Zakona o radu (Nar. nov. 93/14., 127/17., 89/19., dalje: ZR), već Zakon o udrugama (Nar. nov. broj 74/4., 70/17., 98/19., dalje: ZU) i to jer da: - stranke nisu sklapale uzastopne ugovore (iako nije sporno da je tužiteljica s tuženikom imala dva ugovora o radu za to radnom mjesto, prvi u trajanju od 1. svibnja 2014. do 1. svibnja 2018. i drugi u trajanju od 1. svibnja 2018. do 10. studenoga 2021.), niti su radile dopune i izmjene ugovora o radu koje bi utjecale na produljenje ugovorenog trajanja ugovora iz razloga koje predviđa čl. 12. st. 5. ZR-a i to

- jer je za radno mjesto tajnika predviđena objava javnog natječaja i izbor od strane ovlaštenog tijela tuženika,

- uz što da je područje rada tajnika bilo regulirano čl. 51. Statuta tuženika, te je prihvaćanjem mandata na mjestu tajnice tužiteljica prihvatila obvezu obavljanja preuzetih poslova unutar roka trajanja mandata, što sve da je u skladu s čl. 13. ZU-a.

6. Tužiteljica smatra da je takvo tumačenje pogrešno. Ustraje na tvrdnjama da je sklapanjem dvaju uzastopnih ugovora o radu za isto radno mjesto s tuženikom zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme. Smatra nejasnim zaključak suda prvoga stupnja da stranke nisu sklopile dva uzastopna ugovora o radu iako sud utvrđuje da je tužiteljica s tuženikom imala dva ugovora o radu za to radnom mjesto (ranije spomenuto), smatra da sud zanemaruje da ZR ne propisuje mogućnost sklapanja ugovora „na mandat“, kao i činjenicu da niti ZU niti Statut tuženika ne spominju uređivanje radnih odnosa u pogledu bilo koje osobe ili funkcije u udruzi, zbog čega nepravilnim smatra zaključak da je ZU derogirao primjenu ZR-a. Također smatra da tajnik nije tijelo udruge u smislu čl. 13. ZU-a i čl. 25. Statuta tuženika pa da se stoga čl. 13. ZU-a niti ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

5. Na navode žalbe valja odgovoriti da je čl. 16. st. 3. i 4. ZU-a propisano da je skupština najviše tijelo udruge i da se Statutom može utvrditi drukčiji naziv skupštine kao najvišeg tijela udruge te da se Statutom udruge, osim skupštine, mogu utvrditi upravna (izvršna), nadzorna i druga tijela udruge.

6. U skladu s navedenim Statutom tuženika je u čl. 25. st. 2. kao tijelo upravljanja navedena skupština, predsjednik i potpredsjednici, izvršni odbor i nadzorni odbor, dok su kao druga tijela udruge određeni tajnik (čl. 49. do čl. 53. Statuta) i stegovna komisija (čl. 54. do 56. Statuta). Dakle proizlazi da tajnik udruge spada u tijela udruge i to druga tijela udruge koja je tuženik sam mogao odrediti Statutom na temelju ovlaštenja iz čl. 16. st. 4. ZU-a.

7. Nadalje, kako se radi o reizbornom radnom mjestu, za koje mandat traje 4 godine, a za vršenje funkcije tog tijela potrebna je odluka izvršnog odbora, koju to tijelo donosi po provedenom javnom natječaju, to ovaj sud smatra da se u takvim specifičnim okolnostima konkretnog slučaja ne radi o situaciji koja podliježe primjeni čl. 12. st. 1. ZR-a, zbog čega je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava zakonito odlučio kao pod točkom I. izreke.

8. Nadalje, tijekom postupka nije bilo sporno da je drugi mandat tužiteljica, u vezi kojeg je sklopljen ugovor o radu od 1. svibnja 2018., istekao i da je nakon javnog natječaja za tajnika izabrana druga osoba, odnosno nije sporno da tuženik nije donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice, već je vrijeme njezina mandata proteklo te je na mjesto tajnika Izvršni odbor izabrao drugu osobu. U takvoj situaciji tužiteljica ne može uspjeti niti sa zahtjevom da se odluka o otkazu (za koju nije navedeno niti o kojoj se odluci radi) utvrdi nedopuštenom i da se utvrdi da njezin radni odnos nije prestao pa je iz ovih razloga zakonita odluka suda prvog stupnja sadržana pod točkom II. izreke.

9. Konačno, s obzirom da nema odluke o otkazu ugovora o radu, pa neka takva odluka nije ni mogla biti tvrđena nedopuštenom, to u konkretnom slučaju nije bilo mjesta niti prihvaćanju zahtjeva za sudski raskid radnog odnosa i naknadu štete, slijedom čega je zakonita odluka suda prvog stupnja i u tom dijelu.

10. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

11. Rješenje o troškovima postupka sadržano u izreci prvostupanjske presude potvrđeno je na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 380. točka 3. ZPP-a.

12. Odluka o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška žalbe temelji se na čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 3. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević