Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-62/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja ČO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, Palmotićeva 50, protiv tuženika VG Čistoća d.o.o., Kneza Ljudevita Posavskog 45, Velika Gorica, OIB: 23915011506, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-43/2023-33 od 25. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-43/2023-33 od 25. studenoga 2024.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe protiv presude.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
"I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tuženika VG Čistoća d.o.o., Kneza Ljudevita Posavskog 45, Velika Gorica, OIB: 23915011506 i Odluka tuženika o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava tužitelja, te da radni odnos tužitelja FO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto Informatičkog tehničara II u Uredu uprave, sukladno Ugovoru o radu od 01.02. 2016. odnosno da ga vrati na radno mjesto, koje bi po svojim karakteristikama i plaćom najviše odgovaralo radnom mjestu na kojem je tužitelj radio do otkaza ugovora o radu.
2. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.
5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
6. Sud prvog stupnja je i pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu informatički tehničar II. u Uredu uprave.
Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2023. tuženik je otkazao ugovor o radu tužitelju sklopljen 1. prosinca 2016. zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa i osobito važne činjenice gubitka povjerenja uslijed kojeg nastavka radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa radnika i poslodavca više nije moguć.
Dana 21. veljače 2023. tuženik je odbio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa uz obrazloženje da je pobijana odluka zakonita i da je istu detaljno obrazložio. Tužitelj ističe kako je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, kao i cijeli postupak tuženika po zahtjevu za zaštitu prava tužitelja nezakonit. Dodatno ističe da je čl.120. Zakona o radu propisano da otkaz mora imati pisani oblik te da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. U obrazloženju pobijane odluke, tuženik samo paušalno navodi da je tužitelj teško zlorabio povjerenje poslodavca, da se neprimjereno ponašao prema poslodavcu i kolegama. Tuženik u obrazloženju pobijane odluke navodi da je tužitelj počinio osobito tešku povredu radne obveze na način jer ga nije obavijestio o privremenoj nesposobnosti za rad i što mu nije najkasnije u roku od 3 dana dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezino očekivano trajanje, te što je 19. siječnja 2023. oko 09,08 sati papir s dijelom tablice s imenima sedmero radnika VG Čistoća s koeficijentima i određenim novčanim iznosima s printera kojim je bio zadužen tužitelj proslijedio isti papir na printer službe Nabave, čime je postupio suprotno obvezi iz čl. 5. t. 1. toč. 11. Ugovora o radu.
Tužitelj je predao liječničku dokumentaciju poslodavcu i to onu liječničku dokumentaciju koju mu je izdao ovlašteni liječnik čime smatra da nije prekoračio rok koji mu je odredio predsjednik Uprave da dostavi traženu dokumentaciju. Navodi da je opravdano bio odsutan s rada 19. i 20. siječnja 2023., a niti je prekoračio rok koji je određen čl. 37. st. 1. i 2. Zakona o radu.
Tužitelj smatra da prosljeđivanje papira s dijelom tablica i imenima sedmero radnika VG Čistoća samo po sebi ne predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa u smislu čl. 116. st. 1. Zakona o radu.
Tužitelj smatra da tuženik nije zakonito proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom te mu u zakonom propisanom roku uputio dopis da namjerava otkazati ugovor o radu tužitelju.
8. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je otkaz tužiteljevog ugovora o radu zakonit.
Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj 19. i 20. siječnja 2023. ujutro došao na posao, nakon toga napustio radno mjesto i nikome nije javio da odlazi. Dana 21. i 22. siječnja 2023. bio je vikend kada tužitelj nije radio, a u ponedjeljak 23. siječnja 2023. tužitelj je došao na posao kada je predsjednik Uprave kao neposredni nadređeni rukovoditelj tužitelju pisanim putem zahtijevao od tužitelja da mu najkasnije do 24. siječnja 2023. dostavi pisano očitovanje o razlozima odlaska s radnog mjesta prije kraja radnog vremena, bez podnošenja pisanog zahtjeva Upravi društva za raniji odlazak s posla.
Tužitelj se nije očitovao na ovaj zahtjev već je 24. siječnja 2023. tajnici predao Izvješće o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (doznaka za bolovanje), izdano dana 23. siječnja 2023., od dr. medicine SO, ordinacije opće medicine Doma zdravlja Velika Gorica, iz kojeg je razvidno da je tužitelj privremeno nesposoban/spriječen za rad te se trajanje privremene nesposobnosti/spriječenosti za rad utvrđuje za dane od 19. do 20. siječnja 2023., odnosno da je bolovanje zaključeno s danom 20. siječnja 2023.
Iz očitovanja liječnice proizlazi da se tužitelj javio u ambulantu u ponedjeljak 23. siječnja 2023. u poslijepodnevnim satima te da nikakav pregled nije prethodio toj posjeti ambulanti te liječnica navodi da joj je samo tužitelj rekao da mu je dana 19. siječnja 2023. pozlilo na poslu te je napustio radno mjesto, a da je u petak 20. siječnja 2023. također ostao kod kuće jer mu nije bilo dobro.
9. Imajući u vidu ova utvrđenja, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je tužitelj počinio povredu radne obveze zbog koje mu je ugovor o radu otkazan.
10. Ocjena je i ovog suda da je tužitelj bez opravdanog razloga dana 19. i 20. siječnja 2023. napustio radno mjesto.
Naime, niti ovom sudu nije uvjerljiva tvrdnja tužitelja da je zbog zdravstvenih tegoba napustio radno mjesto.
10.1. Okolnost da je tužitelj od liječnika opće medicine dobio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad pri tome nije od utjecaja na ocjenu dopuštenosti otkaza. Naime, ovaj sud prihvaća da je tužitelj uvjerio liječnicu opće medicine da se nije osjećao dobro na dane 19. i 20. siječnja 2023. Međutim, u navedeno nije uvjerio i sud.
Napuštanje radnog mjesta u četvrtak i petak bez da se ikome javi i dolazak na posao u ponedjeljak te pribavljanje liječničke potvrde u poslijepodnevnim satima ponedjeljka, i to tek nakon što se od njega traži da opravda svoj izostanak, nije ponašanje koje bi u utvrđenim okolnostima bi se moglo smatrati dopuštenim.
10.2. Prije svega, ukoliko se tužitelj nije osjećao dobro 19. i 20. siječnja 2023., tada je to trebao javiti nekome od djelatnika tuženika, tim više što je na raspolaganju imao službeni mobitel.
10.3. Osim toga, kada je u ponedjeljak od njega zahtijevano da se izjasni o razlozima napuštanja radnog mjesta u četvrtak i petak, životno bi bilo da tužitelj odmah kaže zbog čega je to učinio. Umjesto toga, tužitelj nije rekao ništa već je samo otišao kod liječnika opće prakse i tražio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad za dane u koje ga liječnik nije niti video niti čuo i koju je potvrdu onda tužitelj u utorak samo predao tajnici tuženika.
Iz opisanog ponašanja tužitelja ovaj sud zaključuje da tužitelj očito nije bio siguran hoće li uspjeti dobiti liječničku potvrdu pa u ponedjeljak svoje zdravstvene tegobe nije spominjao.
Tek nakon što je u ponedjeljak u poslijepodnevnim satima pribavio potvrdu odlučio je tajnici samo predati doznake izbjegavajući time bilo kakvu komunikaciju s osobom koja je od njega tražila očitovanje.
10.4. Osim toga, kada već nije nikoga obavijestio o napuštanju radnog mjesta u četvrtak i petak, tužitelj je odmah u ponedjeljak pri dolasku na radno mjesto trebao obavijestiti poslodavca da je ranije napuštao radno mjesto i zašto, a ne tek naknadno kada sazna da poslodavac zna da je dva dana zaredom napuštao svoje radno mjesto, otići kod liječnika opće medicine i tražiti potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad.
10.5. Sveukupno ponašanje, kako je opisano, ukazuje ovom sudu da je tužitelj bez opravdanog razloga dva dana zaredom napustio radno mjesto što predstavlja nesavjesno i neprofesionalno obavljanje poslova i neizvršavanje obveza iz ugovora o radu odnosno povredu radnih obveza.
10.6. Imajući u vidu da je tužitelj 20. prosinca 2021. bio upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa, da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da je tijekom 2022. bilo učestalo da je tužitelj ranije odlazio s posla, a ako bi ga se nazvalo nakon 14:00 sati da je rijetko bio dostupan na poslu, kao i da su 2-3 mjeseca prije nego što je tužitelj dobio odluku o izvanrednom otkazu zakonski zastupnik tuženika i član uprave TO s tužiteljem obavili razgovor i upozorili ga na njegovo ponašanje i napuštanje radnog mjesta za vrijeme trajanja radnog vremena, ovaj sud zaključuje da je tuženik zbog gubitka povjerenje u tužitelja kao radnika koje je uzrokovano povredom radnih obveza opravdano otkazao tužiteljev ugovor o radu izvanrednim otkazom jer i po ocjeni ovog suda nastavak radog odnosa nije moguć.
11. U odnosu na iskaz tužitelja treba dodati da tužitelj nije dokazao da je kolegi s kojim je radio rekao u četvrtak i petak da će otići ranije s posla, dok okolnost što na parkiralištu nije vidio automobil zakonskog zastupnika tuženika ne isključuje tužiteljevu obvezu da se javi da ranije odlazi s posla odnosno da za to traži dozvolu, a posebno nakon što je na urednost izvršavanja obveza iz radnog odnosa ranije već bio upozoravan.
12. Zbog navedenoga, primjenom čl. 116. i čl. 124. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22) ovaj sud ocjenjuje da je otkaz dopušten, pri čemu je pravno neodlučno je li tužitelj poštivao rok iz čl. 37. Zakona o radu, kao niti predstavlja li printanje dokumenata kako je naznačeno u odluci o otkazu opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.
13. Posebno treba dodati da je tuženik tijekom postupka dokazao da se prije otkazivanja savjetovao sa sindikalnom povjerenicom (BO) koja se suglasila sa otkazom, tako da je i postupak savjetovanja proveden zakonito u smislu čl. 150. Zakona o radu.
14. Sud prvog stupnja pravilno je odlučio i o troškovima postupka primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.
15. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, a žalba tuženika kao neosnovana odbijena.
16. Kako tužitelj sa žalbom nije uspio, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
U Zagrebu 3. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
